Me\u0111u dru\u0161tveno-kulturnim periodizacijama vremena u kojem \u017eivimo zna\u010dajnu ulogu zauzima “kultura otkazivanja”. Prema dijagnostici koja stoji iza popularne sintagme, danas javno djelovanje sli\u010di na minsko polje: mora\u0161 biti jako oprezan oko svojih izjava, tekstova, objava, klipova, storija, jer bez prestanka operira nekakav ne-demokratski odabran \u017eiri koji “procjenjuje” \u010ditav internet i odlu\u010duje koga treba “otkazati”. Ako se samo malo “na\u0161alite” mo\u017eete riskirati sve: gubitak posla, prijatelja, stana, ma svega… Ako na\u010das zanemarimo prirodu komunikacije na dru\u0161tvenim mre\u017eama i specifi\u010dnu takti\u010dku deplasiranost “ljevice” na ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161nim kampusima, jasno se naslu\u0107uje da iza ideje o ne-demokratski odabranom \u017eiriju stoji prili\u010dno sumnjiva predod\u017eba o zna\u010dajnoj i epohalnoj rekonfiguraciji politi\u010dkih odnosa mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Tako vi\u0161e na\u0161i \u017eivoti nisu pod ingerencijom politi\u010dkog establi\u0161menta, krupnog kapitala i njegovih stru\u010dnih apologeta ve\u0107 o njima odlu\u010duju histeri\u010dne studentice povijesti umjetnosti koje nemaju pametnijeg posla. Ne treba posebno obja\u0161njavati sve dimenzije gluposti ovakvih ideja, ali jasna je politi\u010dka potreba koalicije fa\u0161ista koji si \u017eele priskrbiti dignitet demokrata i wannabe<\/em> kontroverznih intelektualaca koji si ne mogu priu\u0161titi disidentski status jer se ina\u010de u svemu sla\u017eu sa sistemskim postavkama. Tako\u0111er, sva proma\u0161enost dijagnostike vezane uz “kulturu otkazivanja” prili\u010dno je o\u010dita ako samo malo pogledamo u retrovizor. Pa nije li “otkazivanje” oduvijek postojalo? Nisu li ljudima zbog spola, rase, nacionalnosti, imovine, seksualne orijentacije ili politi\u010dkih stavova uskra\u0107ivana sudjelovanja u dru\u0161tvenom i javnom \u017eivotu? Nisu li bili izlo\u017eeni lin\u010devima? U krajnjoj liniji i ubijani u industrijskoj varijanti “otkazivanja”.<\/p>\n\n\n\n Ako nisu bile dovoljne ove uvodne “metodolo\u0161ke” opaske oko analitike politi\u010dke svakodnevice, nije problem zaigrati ni na gostuju\u0107em terenu. Prihva\u0107amo tezu da je “kultura otkazivanja” presudno obilje\u017eje na\u0161eg doba i ponudit \u0107emo jo\u0161 jedan primjer kako bi tezu prisna\u017eili. Samo \u0107emo malo pro\u0161iriti uobi\u010dajenu demografiju “\u017ertava”. Ne moraju “\u017ertve” uvijek biti mu\u0161karci, uglavnom bijeli, skloni kontroverznom humoru ili intelektualnoj radoznalosti, kako ve\u0107 glase uobi\u010dajene \u0161ifre za \u0161ovinizam. Vratit \u0107emo se nekih godinu i pol unazad, taman u vrijeme kad je omikron bio najkori\u0161tenija rije\u010d i do\u010dekivala se 2022. godina. Tih je dana jedna slabije poznata ekonomistica, potaknuta naznakama inflacije, objavila \u010dlanak<\/a> u Guardianu u kojem je predlo\u017eila, pozivaju\u0107i se povijesne epizode, raspravu o ograni\u010davanju i kontroliranju cijena kao sredstvu borbe protiv inflacije.<\/p>\n\n\n\n Ra\u010dunala je da \u0107e potaknuti raspravu, ali ne i da \u0107e \u010dlanak postati viralan, a ona meta gnjusnih uvreda. Progla\u0161avali su je glupom nasumi\u010dni propovjednici kriptovaluta i renomirani nobelovci poput Paula Krugmana, njene su teze jako dobro kotirale na izborima za najgori tejk<\/em> godine, a brojni konzervativni mediji su se naprosto i\u017eivljavali nad njom i njenim “perverznim” idejama. Dakle, klasi\u010dan primjer “kulture otkazivanja”. Njeno ime je Isabella Weber, profesorica je ekonomije porijeklom iz Njema\u010dke na radu u SAD-u, a trenutno u\u017eiva u svojevrsnoj osveti. Naime, za razliku od “otkaziva\u010da” koji poduzetni\u010dki djeluju u sektoru ideolo\u0161kog zatezanja, postoje i upravlja\u010di koji se nekako moraju suo\u010diti sa svjetskim problemima.<\/p>\n\n\n\n Sama Weber nije odustala i nastavila je raditi na detektiranju uzroka inflacije i predlaganju rje\u0161enja za njeno obuzdavanja. U cijelom tom periodu smo pratili<\/a> njen rad i slu\u017eili<\/a> se njenim uvidima kako bismo dali prilog druk\u010dijem tuma\u010denju inflacije od onog prevladavaju\u0107eg koji je uzrok vidio u “vi\u0161ku” novca u optjecaju, a rje\u0161enje u pove\u0107avanju kamatnih stopa. Weber je dokazivala zajedno sa suradnicima da su profiti glavni uzrok inflacije i da kontroliranje cijena odre\u0111enih proizvoda koji imaju sna\u017ean utjecaj na cijene \u0161irom ekonomije predstavlja koristan i u\u010dinkovit alat. Paul Krugman se u me\u0111uvremenu ispri\u010dao, a krug podr\u017eavatelja njenog rada se iznimno pro\u0161irio od onih nekoliko kolega na po\u010detku cijele pri\u010de. U gotovo svim va\u017enijim globalnim financijskim tiskovinama cirkuliraju njene ideje i intervjui, njema\u010dke i ameri\u010dke vlasti su je anga\u017eirale u svojstvu konzultantice, a njenim uvidima javno barataju i menad\u017eeri najzna\u010dajnijih globalnih fondova. Isabella Weber je gotovo pa samostalno vratila kontrolu cijena u politi\u010dki mainstream<\/em>.<\/p>\n\n\n\n