Dolaskom turisti\u010dke sezone centar Splita pretvara se u “javni zahod”. Gradski \u010delnici nastoje dosko\u010diti problemu, ali jo\u0161 nisu dobacili dalje od privatnih koncesija na doslovno \u010detiri javna zahoda. U tom se kontekstu valja prisjetiti politi\u010dke povijesti javnih zahoda koja mo\u017ee ponuditi rje\u0161enja: od “kanalizacijskog socijalizma” u Milwaukeeju po\u010detkom 20. stolje\u0107a do kompromisnih rje\u0161enja u suvremenom Pragu.<\/p>\n\n\n\n
“Vonjala si to\u0107on i fri\u017ekinom”, stoji u stihu legendarne pjesme opis dalmatinske konobe. S tim neugodnim, intenzivnim mirisom svje\u017ee ribe srasle su generacije Dalmatinaca i to kao vonjom ne\u010deg \u0161to ih je othranilo. Me\u0111utim, danas konobe diljem Dalmacije – a ponajvi\u0161e one splitske – zaudaraju vonjem koji ne\u0107e zavr\u0161iti ovjekovje\u010den u besmrtnim stihovima. <\/p>\n\n\n\n
U pitanju je vonj mokra\u0107e i ostalih fekalija, koji naro\u010dito intenzivan postane u ljetnim mjesecima, kada grad tradicionalno po\u010dne pucati po \u0161avovima i u segmentu potrebe za elementarnim biolo\u0161kim potrebama tog pove\u0107anog priljeva gostiju. Od \u010dega dobar dio, u skladu s primarnom namjenom<\/a> dolaska u posjet, obi\u010dno ni ne mari gdje \u0107e nu\u017edu izvr\u0161iti. “Pijani Englez \u0107e se pomokrit bilo di bez obzira koliko zahoda ima blizu jer je upravo iza\u0161ao iz kluba koji ima WC”, pomalo je i grunfovsku repliku izbacio zamjenik splitskog gradona\u010delnika, Bojan Ivo\u0161evi\u0107, na nedavnoj sjednici Gradskog vije\u0107a na kojoj se razvila rasprava o izmjenama uvjeta koncesije na javne zahode u centru grada.<\/p>\n\n\n\n Ivo\u0161evi\u0107 u na\u010delu i ima pravo kada karikira psihologiju pijanog i nemarnog \u010dovjeka, ali to problem, jo\u0161 jedan kojeg Split trpi kao posljedicu takvog vida masovnog turizma, ne umanjuje. Fotografije<\/a> turista koji iz no\u0107nog provoda u hordama zapi\u0161avaju gradske zidine obi\u010dno su pra\u0107ene novima koji pokazuju i kudikamo ozbiljnije posljedice; pojava \u017eohara i ostalih nametnika u centru grada direktno je vezana uz problematiku odvoza sme\u0107a iz mnogobrojnih restorana, ali i u\u010destalog “slobodnog” kori\u0161tenja ulica i zidova za obavljanje nu\u017edi. O tome, uostalom, ne treba ni nekakvo pomnije istra\u017eivanje od pukog osjeta njuha.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, Split na dispoziciji ima tek \u010detiri javna zahoda, \u0161to je tijekom sezone itekako premalo. Drugi problem je taj \u0161to su i ta \u010detiri javna zahoda postavljena u centru nominalno pod koncesijom, \u0161to zna\u010di da njima nominalno upravljaju privatnici, a koji onda sami uvelike kroje prijedloge uvjeta kori\u0161tenja po tr\u017ei\u0161nim na\u010delima. Prijedlozi koje je na toj sjednici Gradskog vije\u0107a u ime koncesionara izlo\u017eila pro\u010delnica za komunalu, Leona Grgi\u0107, a koji su ve\u0107inom glasova nakon rasprave i usvojeni, podrazumijevaju podizanje cijene kori\u0161tenja samih zahoda. Do uvo\u0111enja eura cijena kori\u0161tenja pisoara u tim zahodima iznosila je dvije kune – odnosno, 27 eurocenti – dok je cijena kabina iznosila pet kuna, \u0161to je 66 eurocenti. Nova cijena je objedinjena, \u0161to zna\u010di da se diskriminatorno odvajanje cijena kabina i pisoara – gdje tro\u0161kovi odr\u017eavanja naprosto ne mogu biti toliko razli\u010diti – na \u0161tetu \u017eenskog dijela populacije, koja, logi\u010dno, ima opciju kori\u0161tenja isklju\u010divo kabina, napokon ukida.<\/p>\n\n\n\n Ta objedinjena cijena sada iznosi jedan euro u ljetnim mjesecima, a 20 centi u zimskim, \u0161to je u ovom trenutku pove\u0107anje cijene od gotovo 30 posto. Pove\u0107anje cijena opravdava se utjecajem inflacije, a zanimljivo je bilo pro\u010ditati i opaske SDP-ovog vije\u0107nika Damira Barbira, koji je sugerirao da Grad preko svoje tvrtke preuzme vr\u0161enje djelatnosti javnih nu\u017enika. Tom se prijedlogu, u ne\u0161to bla\u017eoj varijanti, pridru\u017eila i Anita Birimi\u0161a iz Centra, koja je napomenula kako bi Gradsko vije\u0107e trebalo imati slobodnije ruke kod interveniranja u odre\u0111ene uvjete kada je to potrebno. Odgovor je ponovno vo\u0111en isklju\u010divo tr\u017ei\u0161nim na\u010delima, odnosno profitabilno\u0161\u0107u kao po\u010detkom i krajem svake rasprave. U prijevodu, fiziolo\u0161ke potrebe – iako spadaju u najtemeljnije i neodgodive ljudske potrebe – imaju svoju cijenu koje definira isklju\u010divo tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n\n\n\n Stoga ne treba \u010duditi \u0161to kroz povijest imamo niz primjera kako je pitanje besplatnih i javno dostupnih sanitarnih \u010dvorova bilo itekako politi\u010dko. Prve natruhe mo\u017eemo prona\u0107i u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama jo\u0161 po\u010detkom 20. stolje\u0107a u Milwaukeeju, u kojem su vlast na izborima 1910. godine osvojili socijalisti. Njihova vladavina obilje\u017eena je zna\u010dajnim napretkom u pogledu komunalnih pitanja, s posebnim naglaskom na razvoj mre\u017ee javnog kanalizacijskog sustava; toliki je napredak u tom polju postignut da je njihova vlast bila kolokvijalno znana i kao “kanalizacijski socijalizam<\/a>“, \u0161to je inicijalno bio termin kojeg je oporba koristila u svrhu ismijavanja njihovog fokusa. No, njihov rad u tom polju ne samo da je iznjedrio i val izgradnje javno dostupnih sanitarnih \u010dvorova – a koji je uklju\u010divao i masovna zapo\u0161ljavanja nakon Velike depresije u svrhe njihove izgradnje – ve\u0107 je uvelike i pomogao istrebljenju niza zaraznih bolesti koje su i dalje sredinom 20. stolje\u0107a harale kao posljedica nedostupnih sanitarija. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n No, val poslijeratne konzervativne tabuizacije doveo je prakti\u010dki do stigmatizacije javnih zahoda, i to obi\u010dno po klju\u010du klasne ili spolne diskriminacije. Zloglasni rasisti\u010dki “zakonik Jima Crowa” svoje je odredbe diljem SAD-a demonstrirao sve do kasnih 1960-ih, i to se u velikoj mjeri o\u010ditovalo ba\u0161 na kori\u0161tenju javnih zahoda, gdje su mnogi bili nedostupni tamnoputom stanovni\u0161tvu zbog rasisti\u010dkih mitova o “crnoj zarazi”. Ukidanjem tih odredbi problem se nije rije\u0161io, jer su se druga nerije\u0161ena socijalna pitanja tako\u0111er dobrim dijelom manifestirala kroz prostore poput zahoda koji jesu bili javni, a koji su opet nudili dovoljno potrebne privatnosti.<\/p>\n\n\n\n U prijevodu, tabuizacija i progon seksualnih manjina – koji zbog te stigme nisu imali priliku upra\u017enjavati svoje tako\u0111er bazi\u010dne ljudske potrebe – rezultirale su pove\u0107anim kori\u0161tenjem javnih zahoda u takve svrhe. Tako\u0111er, javni sanitarni \u010dvorovi su postali i mjesta na kojem su uto\u010di\u0161ta tra\u017eili drugi ljudi s margine, od narkomana do besku\u0107nika. Problem je bio taj \u0161to se porast te populacije nije vezao uz posljedice sustava koji podrazumijeva agresivnu stratifikaciju kroz drasti\u010dno pove\u0107anje tro\u0161kova \u017eivota, ve\u0107 je to sustav sam po sebi iskoristio kako bi zgrnuo dodatni novac na toj stigmatizaciji javnog prostora. Ako ne \u017eelite narkomane, pedere i besku\u0107nike u kabini do vas, onda platite “simboli\u010dan iznos”. Ili koristite neki od zahoda u kakvom ugostiteljskom obrtu ili fast-food lancu, koji \u0107e vam, dakako, kori\u0161tenje njihovog sanitarnog \u010dvora naplatiti i kudikamo vi\u0161e od “simboli\u010dnog”, uvjetovanjem kupnje njihovih proizvoda.<\/p>\n\n\n\n To je otprilike povijesna geneza koja je i dovela do normalizacije ideje da se va\u0161e biolo\u0161ke potrebe napla\u0107uju. Ako pak niste to voljni napraviti u kojem god obliku onda riskirate niz posljedica, od suo\u010davanja s tim stra\u0161nim marginaliziranim skupinama koji su valjda tom logikom iza\u0161li iz kanalizacije, pa do prekr\u0161ajnog progona za vas same. U ovom aktualnom kontekstu pak takav slijed doga\u0111aja dovodi do posljedica u vidu masovnog zapi\u0161avanja ulica i ku\u0107a\/zgrada po gradovima, pogotovo onih koji u kratkom periodu bilje\u017ee ogroman priljev dodatnog stanovni\u0161tva, poput turisti\u010dkih sredi\u0161ta. Split, naravno, u nije jedini grad s takvim problemom. Neki su odlu\u010dili djelomi\u010dno pristupiti rje\u0161avanju problema, barem iz povijesne perspektive; Berlin je tako u 2022. dovr\u0161io veliki projekt \u0161irenja mre\u017ee javnih zahoda, ali se oni i dalje napla\u0107uju \u010dak 50 centi za jedno kori\u0161tenje.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, postoje i neke kompromisnije opcije na koje bi se Split mogao ugledati. Prag, jo\u0161 jedno veliko turisti\u010dko sredi\u0161te, ima solidnu mre\u017eu javnih zahoda koji su ujedno i dio mre\u017ee podzemne \u017eeljeznice. No, za razliku od komunisti\u010dke ere kada su i izgra\u0111eni, oni vi\u0161e nisu besplatni, ve\u0107 se napla\u0107uju u prosjeku 10 kruna (42 eurocenta). S druge strane, lokalni ogranci mjesne vlasti u \u010detvrtima organizirali su sustav “otvorenih vrata” kod ugostitelja, gdje bilo tko mo\u017ee slobodno koristiti njihove sanitarije, a mjesni odbor osigurava tom obrtu subvenciju sredstava za \u010di\u0161\u0107enje, pa i tro\u0161kove \u010dista\u010dice na tjednoj bazi. Dok ovaj pra\u0161ki model nudi odre\u0111enu opciju dodatnog \u0161irenja mre\u017ee za razmjerno nisko ulaganje, naro\u010dito jer ne podrazumijeva tro\u0161kove dodatne izgradnje infrastrukture, on svejedno ne otklanja u potpunosti ni ove sekundarne, a pogotovo ne glavni problem ove pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n Javno-privatni kompromis i dalje ne omogu\u0107uje dostupnost sanitarija tijekom \u010ditavog dana, po\u0161to lokali u jednom trenutku zavr\u0161avaju svoje radno vrijeme, ba\u0161 kao \u0161to to, jasno, rade i u Splitu. A kad smo kod Splita, ne postoji slikovitiji prikaz u kolikoj mjeri problematika zahoda za sobom nosi i \u0161iri dru\u0161tveni prikaz \u017eivota u gradu od jo\u0161 jedne Ivo\u0161evi\u0107eve opaske, o tome da zima za privatnike kojima se daje koncesija nosi minuse u poslovanju. I da stoga nije isplativo \u010dak odr\u017eavati otvorenima \u010dak ni ta \u010detiri javna zahoda. I tu je zapravo i u pravu, ali \u010dinjenica da se zimi – za razliku od ljeta, kada ih je pak premalo – \u010dak i grad veli\u010dine Splita pretvara u grad duhova, u kojem doslovno nema ni ljudi da se eto, popi\u0161aju, tako\u0111er nije problem zahoda, nego grada i njegovih politika.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, sama ovisnost o privatnicima i dalje izvla\u010di ovo pravo “javno” i stavlja na tr\u017ei\u0161te \u010dak i pitanje biolo\u0161kih potreba. Prisiljeni smo, dakle, \u010dak i nu\u017edu vr\u0161iti uz “pomo\u0107” nevidljive ruke samo zato jer smo nau\u010deni da je neisplativo uzeti stvari u svoje.<\/p>\n Dolaskom turisti\u010dke sezone centar Splita pretvara se u “javni zahod”. Gradski \u010delnici nastoje dosko\u010diti problemu, ali jo\u0161 nisu dobacili dalje od privatnih koncesija na doslovno \u010detiri javna zahoda. U tom se kontekstu valja prisjetiti politi\u010dke povijesti javnih zahoda koja mo\u017ee ponuditi rje\u0161enja: od “kanalizacijskog socijalizma” u Milwaukeeju po\u010detkom 20. stolje\u0107a do kompromisnih rje\u0161enja u suvremenom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44903,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[136,94],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-44900","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-infrastruktura","tag-turizam","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44900"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44900\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44902,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44900\/revisions\/44902"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44903"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44900"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44900"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44900"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44900"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Zapi\u0161ani grad<\/h2>\n\n\n\n
Kanalizacijski socijalizam<\/h2>\n\n\n\n
Primjeri suvremenih rje\u0161enja<\/h2>\n\n\n\n