Definiranje neoliberalizma pro\u017eeto je cijelim spektrom konkuriraju\u0107ih interpretacija. Uglavnom se podrazumijeva da se radi o nekakvoj “\u017ee\u0161\u0107oj” verziji kapitalizma, ali iza tog labavog konsenzusa stoji cijeli niz razli\u010ditih povijesnih prikaza nastanka. Pa tako postoje pristupi oslonjeni na intelektualnu povijest koji nagla\u0161avaju ulogu ideologa poput Friedricha von Hayeka i Miltona Friedmana i njihovu ambiciju da ekonomske i moralne ideje prenesu u politi\u010dko polje; zna\u010dajnu ulogu imaju i interpretacije koje period od kraja sedamdesetih naovamo \u010ditaju isklju\u010divo u klasnom klju\u010du i vide ga kao rezultat svojevrsne osvete vladaju\u0107e klase za ste\u010dena prava u takozvanom zlatnom dobu kapitalizma nakon Drugog svjetskog rata; a prisutna su i obja\u0161njenja koja inzistiraju na pragmatici politi\u010dko-ekonomskih upravlja\u010da koji nakon sloma kejnzijanskih politika naprosto isku\u0161avaja prikladnije obrasce upravljanja.<\/p>\n\n\n\n
Bez obzira na verzije razli\u010ditih pristupa, a ovdje ih nismo sve iscrpili, njihovo se prevo\u0111enje u javne rasprave \u010desto svodi na to da neoliberalizam u prvom redu predstavlja eliminaciju dr\u017eave iz ekonomije. Dakle, dr\u017eavne firme se privatiziraju, demontiraju se institucije dr\u017eave blagostanja, eliminiraju se nacionalne prepreke kolanju kapitala, a fiskalna politika se vodi isklju\u010divo matematikom, a ne “ideologijom”. Empirijski se nije te\u0161ko slo\u017eiti s takvom enciklopedijskom natuknicom za svakodnevnu uporabu, ali ona \u010desto reducira politi\u010dku periodizaciju do karikaturalne razine. Najve\u0107i gubitak te redukcije politi\u010dki je status demokracije. Naime, uspon neoliberalizma kao politike i ideologije svoju je legitimaciju u zna\u010dajnoj osnovi crpio iz pada ne-demokratskih socijalisti\u010dkih re\u017eima. Sloboda tr\u017ei\u0161nog natjecanja izjedna\u010dila se sa slobodom politi\u010dkog izbora i priu\u0161tila neoliberalizmu luksuz poistovje\u0107ivanja s demokracijom.<\/p>\n\n\n\n
Posrijedi je ipak, kako bi rekli gosti u HRT-ovoj emisiji “Otvoreno”, zamjena teza. Klju\u010dna odrednica neoliberalnih politika zasniva se upravo na eliminaciji demokracije. Prefiks “neo” prvenstveno sugerira otklon od klasi\u010dnog liberalizma i laissez-faira. “Neo” podrazumijeva aktivnu ulogu dr\u017eave: njena je uloga da izolira ekonomiju od bilo kakvog demokratskog utjecaja. To se mo\u017ee \u010diniti putem nadnacionalnih institucija kojima se povjerava dono\u0161enje neupitnih pravila igre, ali i slabljenjem institucija dr\u017eave blagostanja koje radnike \u010dini ovisnijim o poslodavcima i samim time \u0161utljivijim kad je rije\u010d o ekonomskim politikama. Dakle, dr\u017eava je tu da kapitalu omogu\u0107i slobodne enklave djelovanja li\u0161ene demokratskog pritiska. Zvu\u010di kontraintuitivno ako redovito \u010ditate doma\u0107e medije i njihove lamentacije nad dr\u017eavom koja gu\u0161i ekonomiju. Ali postaje puno “intiutivnije” ako se zapitate kad je posljednji put neki aspekt ekonomske politike bio predmet vru\u0107ih rasprava ili ako se zapitate o dometu va\u0161eg stava na radnom mjestu.<\/p>\n\n\n\n
Zapravo se ne morate ni puno pitati. Dovoljno je da pro\u010ditate intervju<\/a> koji za Khaleej Times iz Dubaija povodom tamo\u0161nje nekretninske investicije Bugatti Rimca dao Mate Rimac. Na\u0161i su mediji usput prenijeli njegove izjave, a ni\u0161ta toliko vjerno ne svjedo\u010di mizeriji politi\u010dke kulture u kojoj \u017eivimo kao izostanak epiteta: skandalozno. Naime, Rimac je poru\u010dio da je Dubai grad u kojem ljudi mogu “istinski sigurno u\u017eivati u \u017eivotu, luksuzu i bogatstvu” te dometnuo: “U nekim gradovima Europe bacaju se raj\u010dice na luksuznu automobile. Nigdje ne mo\u017eete ostaviti svoj skupi automobil jer ga netko mo\u017ee ogrebati u Europi, ali ljudi ovdje mogu stvarno u\u017eivati u svom uspjehu i bogatstvu. To je ono \u0161to mi se svi\u0111a kod Dubaija.”<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to se Rimcu svi\u0111a kod Dubaija je, o\u010dito, izostanak demokracije. Rije\u010d je o autoritativnom re\u017eimu koji bogatstvo naftnih zaliha i potpla\u0107enog rada koristi da privu\u010de brojne svjetske bogata\u0161e. Dubai je enklava koja bogatima pru\u017ea luksuz eliminacije demokracije. Tu nitko ne preispituje porijeklo tvoje imovine ni poslovna obe\u0107anja, tu ti ne treba ni drug Cvetojevi\u0107<\/a> da intelektualnim bravurama brani subvencije koje ti dr\u017eava daje, tu sve funkcionira kako bi trebalo funkcionirati: posao se odvija bez ikakvih prepreka, a u rezultatima se u\u017eiva bez krivih pogleda. Da bi si tu utopiju i politi\u010dku klimu u kojoj \u017eivimo do\u010darali do kraja samo se zapitajte: za\u0161to uvijek nekoga tko predlo\u017ei lijeve ekonomske ideje “po\u0161alju” u Sjevernu Koreju, a nekoga tko zastupa libertarijanske ideje nikad ne “po\u0161alju” u Dubai? Zato \u0161to bi mu u Dubaiju bilo dobro? Zato \u0161to je demokracija izli\u0161na?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Definiranje neoliberalizma pro\u017eeto je cijelim spektrom konkuriraju\u0107ih interpretacija. Uglavnom se podrazumijeva da se radi o nekakvoj “\u017ee\u0161\u0107oj” verziji kapitalizma, ali iza tog labavog konsenzusa stoji cijeli niz razli\u010ditih povijesnih prikaza nastanka. Pa tako postoje pristupi oslonjeni na intelektualnu povijest koji nagla\u0161avaju ulogu ideologa poput Friedricha von Hayeka i Miltona Friedmana i njihovu ambiciju da ekonomske […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44893,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[902,228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44891","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-demokracija","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44891","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44891"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44891\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44894,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44891\/revisions\/44894"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44893"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44891"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44891"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44891"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44891"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44891"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44891"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44891"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}