Neobi\u010dno malo vremena pro\u0161lo je izme\u0111u probnog balona i slu\u017ebenog predstavljanja zakonskih prijedloga. Valjda se to vrijeme skra\u0107uje proporcionalno stupnju zadovoljstva udruga kapitalista predlo\u017eenim. Pri\u010damo, naime, o “poreznoj reformi” u Hrvatskoj koju je ovog tjedna na sjednici Vlade predstavio premijer Andrej Plenkovi\u0107. Klju\u010dni aspekti reforme koja se ti\u010de poreza na dohodak vjerojatno su vam ve\u0107 dobro poznati: ukida se prirez jedinicama lokalne samouprave, podi\u017ee se osobni odbitak na 560 eura i dr\u017eava preuzima dijelove mirovinskih doprinosa za one s ni\u017eim pla\u0107ama. Sasvim o\u010dekivano, ukidanje prireza aktiviralo je najvi\u0161e buke i rasprava.<\/p>\n\n\n\n
Zakonskim prijedlogom je omogu\u0107eno jedinicama lokalne samouprave da ukidanje prireza kompenziraju dodijeljenom razinom autonomije pri odre\u0111ivanju visine poreza na dohodak. U Hrvatskoj postoje samo dvije stope poreza na dohodak, ni\u017ea od 20% i vi\u0161a od 30%. Grad Zagreb \u0107e, na primjer, nakon usvajanja zakona mo\u0107i ni\u017eu stopu odrediti izme\u0111u 15 i 23,6%, a vi\u0161u izme\u0111u 25 i 35,4 %. Op\u0107ine i gradovi koji su dosad imali mogu\u0107nost odre\u0111ivanja ni\u017ee stope prireza imat \u0107e ne\u0161to ni\u017ee gornje granice. Valja napomenuti da je sustav poslo\u017een tako da se prihodi od poreza na dohodak raspore\u0111uju na sljede\u0107i na\u010din: 74% gradovima i op\u0107inama, 20% \u017eupanijama i ostatak decentraliziranim funkcijama. Prirezna sredstva i\u0161la su isklju\u010divo gradovima i op\u0107inama.<\/p>\n\n\n\n
Opoziciji i kriti\u010darima nije bilo te\u0161ki izvu\u0107i zaklju\u010dak: HDZ i Plenkovi\u0107 ovim postupkom vr\u0161e izravan napad na vlasti u najve\u0107im gradovima koje dr\u017ei opozicija, a vlastitu klju\u010dnu mre\u017eu \u2013 \u017eupanije \u2013 ne diraju. S obzirom na to da smo u predizbornoj godini motivacija je i vi\u0161e nego o\u010dita. Plenkovi\u0107 \u0107e mo\u0107i tvrditi da je on omogu\u0107io uvjete za rast pla\u0107a, a na gradona\u010delnicima jest da to i realiziraju. Gradona\u010delnik Zagreba Tomislav Toma\u0161evi\u0107 je ve\u0107 poru\u010dio da \u0107e se odlu\u010diti za najvi\u0161e stope poreza kako bi se kompenzirala prirezna sredstva, dok njegovi splitski kolega Ivica Puljak navodi da \u0107e dati sve od sebe da ne podi\u017eu porezne stope, isti\u010du\u0107i, izme\u0111u ostalog, i razlog da se time poma\u017ee \u017eupanijama za koje on smatra da bi ih trebalo ukinuti.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, \u0161to se ti\u010de neposredne politi\u010dke motivacije iza reforme stvari su prili\u010dno jasne. No, postoje neki aspekti pri\u010de koji su dugoro\u010dno indikativniji, i dru\u0161tveno i politi\u010dki. Prvi se ti\u010de Plenkovi\u0107eva odgovora na novinarsko pitanje o eventualnom smanjivanju PDV-a koji iznosi \u010dak 25%. Premijer je odgovorio da su razmi\u0161ljali o tome, ali da su uvidjeli da je smanjivanje PDV-a na pojedine proizvode nije spustilo cijene i da su, samim time, oni nemo\u0107ni kad je taj najregresivniji porez u pitanju. Ili je posrijedi politi\u010dka nevoljkost da se “poja\u010daju” porezi na imovinu i kapital i njima nadoknadi prihod od PDV-a ili dokaz da slobodno tr\u017ei\u0161te ne donosi pri\u017eeljkivane u\u010dinke kad se oslobodi poreznog stiska. Tre\u0107a opcija ne postoji.<\/p>\n\n\n\n
Drugi aspekt vezan je uz stru\u010dno-ideolo\u0161ku legitimaciju reforme za koju je bio zadu\u017een ministar financija Marko Primorac. On je, naime, posegnuo za konkurencijom me\u0111u jedinicama lokalne samouprave koja \u0107e, smatra se, polu\u010diti bolje rezultate nego nametnute uniformirane porezne stope odozgo. Tu se, prije svega, radi o retori\u010dkoj taktici koja sugerira \u0161to su trenutno vode\u0107e dru\u0161tvene i politi\u010dke vrijednosti. Jer kod PR taktika nije toliko bitno ono \u0161to se skriva – to svatko vidi – ve\u0107 za\u0161to se odabire ono \u010dime \u0107e se to sporno sakriti. Odabir tr\u017ei\u0161ne konkurentnosti zasniva se na procjeni da vlada \u0161ire dru\u0161tveno uvjerenje kako je rije\u010d o nadmo\u0107nom obliku dru\u0161tvene organizacije, toliko nadmo\u0107nom da vi\u0161e i ne predstavlja politi\u010dki izbor ve\u0107 (ne)dosti\u017eni ideal.<\/p>\n\n\n\n
Nadalje, sama pri\u010da o konkurenciji, kako je ovdje predstavljena, podrazumijeva da je svim jedinicama lokalne samouprave najpametnije da spuste porezne stope do najni\u017ee mogu\u0107e razine. Ne\u0107e se valjda natjecati u podizanju porezne stope. Konkurencija \u0107e se dakle odvijati u \u0161to uvjerljivijem obrazlaganju ukidanja odre\u0111enih javnih usluga nakon \u0161to sredstva presahnu. Problem s tom konkurentno\u0161\u0107u jest taj \u0161to pretpostavlja poprili\u010dnu razinu non\u0161alancije u preseljenjima \u0161irom dr\u017eave kao da je rije\u010d o biranju najjeftinijeg proizvoda u du\u0107anu. Usput, ministru o\u010dito promi\u010de da su se ta preseljenja ve\u0107 dogodila i to na periferiju najve\u0107ih gradova. Ne moraju se pla\u0107ati prirezi, ni\u017ee su cijene stambenog prostora, a u\u017eiva se u svemu \u0161to prirezi u samim gradovima financiraju. A na\u010delnici i gradona\u010delnici tih mjesta nerijetko predstavljaju najve\u0107e borce protiv poreza i svih nameta i najgorljivije zagovaratelje konkurentnosti. Iz pozicije luksuza parazitiranja na obli\u017enjem ve\u0107eg gradu.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i i vjerojatno dugoro\u010dno najva\u017eniji aspekt pri\u010de o reformi ti\u010de se pre\u0161u\u0107enog, ali itekako rasprostranjenog stava na gotovo pa cijelom politi\u010dkom spektru. Isti\u010de se da su mjere nedovoljne, da je trebalo omogu\u0107iti jo\u0161 ve\u0107e pove\u0107anje pla\u0107a i da treba radnicima samima prepustiti da odlu\u010duju \u0161to \u0107e sa svojim novcima i koliko bi trebali davati dr\u017eavi. Te\u0161ko je ne prihvatiti bilo kakav prijedlog pove\u0107anja pla\u0107a u kontekstu visoke inflacije i rasta \u017eivotnih tro\u0161kova. Ono \u0161to pak u cijeloj raspravi nedostaje jest uloga kapitala: jedina politi\u010dka varijabla je odnos radnika i dr\u017eave, dok je kapital valjda objektivna datost. Tako\u0111er, sasvim je iz politi\u010dke imaginacije isklju\u010dena dekomodifikacija: to jest, uklanjanje odre\u0111enih roba i usluga s tr\u017ei\u0161ta i njihova dostupnost gra\u0111anima bez obzira na kupovnu mo\u0107. Ta politi\u010dka opcija koja je zapravo u prili\u010dnoj mjeri definirala 20. stolje\u0107e vi\u0161e nije na repertoaru. Ono \u0161to se dogodilo jest epohalni zaokret, ne samo kod nas. Predmet politike vi\u0161e nisu kolektivne potrebe ljudi ve\u0107 njihove potro\u0161a\u010dke preference. Ljudi sami odlu\u010duju gdje \u0107e prodati svoju radnu snagu i \u0161to \u0107e s novcem od te prodaje kupiti. Svako politi\u010dko mije\u0161anje u tu slobodu je nedopustivo. Ve\u0107inski dio rasprava o porezu na dohodak potvr\u0111uje tu internaliziranu politi\u010dku antropologiju. I njene posljedice \u0107emo tek osjetiti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Neobi\u010dno malo vremena pro\u0161lo je izme\u0111u probnog balona i slu\u017ebenog predstavljanja zakonskih prijedloga. Valjda se to vrijeme skra\u0107uje proporcionalno stupnju zadovoljstva udruga kapitalista predlo\u017eenim. Pri\u010damo, naime, o “poreznoj reformi” u Hrvatskoj koju je ovog tjedna na sjednici Vlade predstavio premijer Andrej Plenkovi\u0107. Klju\u010dni aspekti reforme koja se ti\u010de poreza na dohodak vjerojatno su vam ve\u0107 […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43856,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[110,228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44854","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44854","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44854"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44854\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44856,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44854\/revisions\/44856"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43856"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44854"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44854"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44854"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44854"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44854"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44854"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44854"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}