Analiti\u010dke reakcije hrvatske kolumnistike na tragediju na Vra\u010daru mahom su bile sklone dijagnosticiranoj neminovnosti samog doga\u0111aja. Na nacionalisti\u010dkom dijelu spektra zlo\u010din je proistekao iz srpstva ili Srbije kao takve, a na onom drugom posezalo se za jednako analiti\u010dki kratkovidnom \u010cehovljevom dramaturgijom. <\/p>\n\n\n\n
Neki me dan drug upita kako to da Hrvatska nije proglasila dan \u017ealosti za stradalim u\u010denicima u beogradskoj osnovnoj \u0161koli “Vladislav Ribnikar”. Ili barem da su tim povodom proglasili onaj drugi dan, Dan su\u0107uti, ili tako nekako, koji postoji odnedavno. I stvarno, kako to da Hrvatska nije proglasila dan \u017ealosti zbog stradanja djece? Zar je mogu\u0107e da se i u ovakvim nevjerojatnim tragedijama oko odluka licitira, zar se i u odluke oko ovakvih doga\u0111aja smije umije\u0161ati kalkulantski, politi\u010dki rezon, zar se i nadalje i jo\u0161 intenzivnije u nas djeluje prema obrascu prijatelj-neprijatelj?<\/p>\n\n\n\n
Ako se ba\u0161 ho\u0107e pragmati\u010dno, nije li to bila prilika da dva me\u0111usobno temeljito posva\u0111ana dru\u0161tva barem na trenutak zastanu u svojoj svakodnevnoj mr\u017enji i u svom neprekidnom neprijateljstvu i poka\u017eu barem na 24 sata empatiju jedno prema drugom. I to bi bilo bolje od ove emotivne tuposti i slu\u017ebene ravnodu\u0161nosti koju pokazuje ovda\u0161nja dr\u017eava i njezini \u010dimbenici. Me\u0111utim, prilika je, kao i mnoge dosad, propu\u0161tena i oti\u0161la je u nepovrat. Za to vrijeme druge dvije zemlje, obje, ba\u0161 kao i Hrvatska, Srbiji susjedne \u2013 Crna Gora i Bosna i Hercegovina \u2013 lako je provjeriti na mre\u017ei, proglasili su dan \u017ealosti zbog tragedije na Vra\u010daru. Hrvatska je, i to je lako provjeriti, dosad 12 puta progla\u0161avala dan \u017ealosti. Me\u0111u ostalima, tri smo dana \u017ealili zbog Tu\u0111manove smrti i jo\u0161 tri zbog smrti Ivana Pavla II. Po jedan dan smo skupno oplakivali \u0160u\u0161ka, poljskog predsjednika Lecha Kaczynskog i esdepeovca Borisa \u0160prema. Jo\u0161 smo se solidarizirali sa \u017ertvama teroristi\u010dkih napada u Parizu i Bruxellesu, a posljednji smo puta nekoga kolektivno oplakali prije dvije godine. Bili su to smrtno stradali mladi\u0107i i djevojke iz Bosne i Hercegovine, ili, kako slu\u017ebeno stoji, “tragi\u010dno stradalih osmero mladih pripadnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”. U svakom slu\u010daju, u ovom nizu tragedija za djecu iz Srbije nije bilo mjesta. Nije valjda da je to samo zato \u0161to su ta djeca srpskog roda i naroda.<\/p>\n\n\n\n
Obi\u010dan svijet je nesretnu djecu oplakao svatko sam za sebe pred zaslonima vlastitih laptopa, svatko je sam pustio suzu za beogradskim sedma\u0161ima i \u0161esta\u0161ima, svatko je sam za sebe svijet u kojem se ovako ne\u0161to mo\u017ee dogoditi poslao do \u0111avola. Tako\u0111er, spontano su paljene svije\u0107e za stradale u centru Zagreba. Uostalom, problem ni ne le\u017ei u obi\u010dnom svijetu, njihovo srce jo\u0161 uvijek se nije stvrdnulo. Problem le\u017ei u tzv. politi\u010dkim elitama. Jer, ovda\u0161nji politi\u010dki vrh istoj je stvari pristupio manje-vi\u0161e hladno, odra\u0111uju\u0107i to kao jo\u0161 jednu u nizu dnevnih rutinskih aktivnosti. Pa je tako Milanovi\u0107 najprije poslao sua\u010de\u0161\u0107e svom kolegi, a onda banalno ustvrdio da je po\u010dinioca “netko sprijateljio sa oru\u017ejem”. Drugih izjava politi\u010dkog vrha vrijednih bilje\u017eenja nije ni bilo. Nije ni Milanovi\u0107eva vrijedna nekog posebnog podsje\u0107anja, ali tu, eto, slu\u017ei tek kao otu\u017ena ilustracija ovda\u0161nje politike be\u0161\u0107utnosti.<\/p>\n\n\n\n
Onda je na red do\u0161la doma\u0107a kolumnisti\u010dka forenzika. Uf, toga smo se posebno pla\u0161ili. Naime, da \u0107e ovda\u0161nji komentarijat pokazati svoje klasi\u010dno nadrkano lice kad su Srbi, Srbija i bilo \u0161to srpsko u pitanju. I, na\u017ealost, nismo se prevarili. Sve je manje-vi\u0161e zavr\u0161ilo u mentalitetnom pristupu tipa “Srbi su takvi”, “nije ni \u010dudo”, “Balkan je to” i sl, pa do grubljih i vulgarnijih ocjena da su “to i zaslu\u017eili”, da bi sve nadma\u0161io neki bosansko-hercegova\u010dki politi\u010dar (Miokovi\u0107) koji je na svojim akauntima zaklju\u010dio da im “je ovo zbog Srebrenice”. Ne\u0161to kasnije isti zaklju\u010duje sljede\u0107e: “Ljudski i o\u010dinski, najiskrenije i najdublje sau\u010de\u0161\u0107e rodbini ubijenih i cijeloj Srbiji. Profesionalno, kada gledamo regiju, te\u0161ko da se ovako ne\u0161to moglo desiti igdje prije nego u Srbiji.”<\/p>\n\n\n\n
Da se ovo nije moglo dogoditi, kad gledamo regiju, nigdje drugdje nego u Srbiji, zaklju\u010duju i mnogi drugi ovda\u0161nji komentatori. Posebno su zanimljiva dvojica dalmatinskih komentatora (De\u017eulovi\u0107 i Pavi\u010di\u0107) koji, prakti\u010dki, isti dan pi\u0161u svoje priloge i identi\u010dno zavr\u0161avaju tzv. \u010dehovljevskim pou\u010dkom. Prvi komenator ka\u017ee<\/a>: “Barem tamo, ako ve\u0107 ne na satovima povijesti, gdje se te stvari ne u\u010de, mogao je nau\u010diti onaj dramatur\u0161ki kanon velikog Antona Pavlovi\u010da \u010cehova: ‘Ako u prvom \u010dinu na zidu visi pu\u0161ka, u tre\u0107em \u010dinu ona mora opaliti. Ako ne\u0107e, onda nema razloga da visi na zidu.’ Jednako vrlo doslovno, da publika valjda lak\u0161e shvati, o\u010devi su tako u tre\u0107em \u010dinu skinuli oru\u017eje sa zida, gurnuli ga \u010detrnaestogodi\u0161njoj djeci u ruke i nau\u010dili ih pucati. Odakle to oru\u017eje na zidu, vi\u0161e nitko ne pita, niti pamti. Prvi \u010din u Srbiji odigrao se previ\u0161e davno. Bio je to nezapam\u0107eni zlo\u010din.” Pavi\u010di\u0107 dodaje<\/a>: “Stoga bi umjesto rata protiv igrica, horora, realityja ili vojnih parada, srpskoj (a i hrvatskoj) politici bilo bolje poduzeti onaj pravi, potrebniji rat: a to je onaj protiv kulture posjedovanja oru\u017eja. Jer, psihopate se ne mo\u017ee prevenirati. Specifi\u010dna konstelacija okolnosti koja proizvede ‘Kostu K.’ dogodi se kao \u0161to se sklope okolnosti za prirodnu katastrofu. Ona varijabla na koju dru\u0161tvo mo\u017ee utjecati jest – napunjena cijev, lako ili napola lako dostupna po\u010dinitelju. Pu\u0161ka koja u prvom \u010dinu visi o klinu, u tre\u0107em \u0107e opaliti, rekao je davno \u010cehov. \u010cehov je to kazao misle\u0107i kako to vrijedi za dramaturgiju. Isto pravilo \u2013 me\u0111utim \u2013 vrijedi i za masovne pucnjave. Stoga postoji prvi, jednostavni korak da se one preveniraju. Naime, nemojte imati oru\u017eje. Nikakvo. Nigdje. A pogotovo ne u ku\u0107i.”<\/p>\n\n\n\n Drugi komentator je bitno oprezniji s kolektiviziranjem krivice koja provijava iz ovih redaka. Naime, dr\u017ei da se tzv. balkanizmom (srbijanskim mentalitetom, isto\u010dnja\u010dkim mentalitetom ili kako god), ne da u potpunosti protuma\u010diti ovaj zlo\u010din. Kod prvog komentatora pak nije jasno kad se to zapravo prvi \u010din u Srbiji odvio, tko je pu\u0161ku na zid zapravo objesio, znamo samo da se sve to odvilo davno, moglo je biti bilo kad i nitko se toga ne sje\u0107a. A mo\u017eda sve to nije ni bitno. Kao da postojao neki davni, autogeneriraju\u0107i plan koji se sada demonski realizira.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, “\u010dehovljevski pou\u010dak” ima vi\u0161e problema. On je, dakako efektan i dvojica efektnih komentatora to su tako i iskoristili. Ali je ujedno i pogre\u0161an. Ostanemo li samo na domeni oru\u017eja i tvrdnje da je dostupnost oru\u017eja ta koja je dovela do zlo\u010dina, ili da je ta dostupnost bila od presudne va\u017enosti, zaboravlja se da do ovakvog zlo\u010dina (govorimo samo o onom zlo\u010dinu po\u010dinjenom u \u0161koli), u Srbiji nikada nije ranije do\u0161lo. Naravno, lako se slo\u017eiti s apelom da se posjedovanje oru\u017eja drasti\u010dno smanji ili posve nestane, da se toj kulturi oru\u017eja stane na kraj, ali monokauzalno tvrditi da je to ako ne jedini, onda glavni uzrok shootinga<\/em>, svakako je analiti\u010dki kratkovidno. Tvrdi se da je Srbija pri vrhu po legalnom naoru\u017eanju koje njihovi gra\u0111ani posjeduju. I jest, lako je provjeriti. Ali nije li ta ista Srbija svih ovih trideset godina bila tako\u0111er vrlo dobro naoru\u017eana, nije li ranije mo\u017eda bila jo\u0161 i naoru\u017eanija, pa ipak ovakvog zlo\u010dina nije bilo. Tako\u0111er, kako se uop\u0107e iz jedinstvenog slu\u010daja i\u0161ta mo\u017ee zaklju\u010diti o nekakvoj sustavnosti ili dru\u0161tvenoj patologiji koja da je, navodno, permanentno prisutna? Obrazac za ovakav zlo\u010din nije uspostavljen (i nadamo se da nikada ne\u0107e ni biti), pa je i do zaklju\u010daka puno te\u017ee do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Da prispodobimo to s jednim drugim masovnim zlo\u010dinom, onom otprije 12 godina kad je Anders Breivik pobio preko 70 mladih laburista na norve\u0161kom otoku Utoya. Ako bismo primijenili “\u010dehovljevski pou\u010dak” na ovaj slu\u010daj, onda bismo morali zaklju\u010divati na sljede\u0107i na\u010din: Norve\u0161ka je miroljubivo dru\u0161tvo na sjeveru Europe \u010dije malobrojno stanovni\u0161tvo vi\u0161e nego ugodno \u017eivi od prirodne rente (nafte). Pu\u0161ke na zidu nema. \u0160to bi uop\u0107e moglo po\u0107i po zlu? Kadli…<\/p>\n\n\n\n Podsjetimo, rije\u010d je o jednoj od najve\u0107ih masovnih pucnjava uop\u0107e. Norve\u0161ki je ubojica ostavo cijeli manifest iza sebe u kojem potanko obja\u0161njava svoje motive i politi\u010dke ciljeve, pa je tuma\u010denje bilo relativno jednostavno. Me\u0111utim, ne sje\u0107amo se da smo tada nailazili na komentare da je norve\u0161ki “gunfighter” rezultat nekakvog toksi\u010dnog “norve\u0161tva” (postoji li uop\u0107e to?!), da nije nimalo slu\u010dajno da je pu\u0161ka u njegovim rukama opalila sada, kad mu ju je zasigurno netko nekad davno gurnuo u ruke (tko zna, mo\u017eda sam Quisling, nitko se toga vi\u0161e ne sje\u0107a) i sli\u010dne ocjene iz domene kolektivne krivice. Tako\u0111er, za Norve\u0161ku ne stoji da je naoru\u017eana kao Srbija, a pak je zabilje\u017eila jednu od najve\u0107ih masovnih pucnjava s najvi\u0161e smrtno stradalih (78). Me\u0111utim, tim se zlo\u010dinom tada u Norve\u0161koj (na svu sre\u0107u) nije uspostavio “pattern”, ba\u0161 kao \u0161to ga zasad nema ni u Srbiji, pa su analize bile bitno opreznije, svakako ne na tragu \u2013 “te\u0161ko da se ovako ne\u0161to moglo desiti igdje prije nego u Norve\u0161koj”.<\/p>\n\n\n\n U ovakvim analizama se zapravo radi o djelomi\u010dnom ponavljanju onoga o \u010demu je pisao Daniel Goldhagen u svom bestseleru “Hitlerovi dobrovoljni d\u017eelati” iz druge polovice devedesetih \u2013 o tzv. nepromjenjivom karakteru “obi\u010dnog Nijemca” koji je posebno do izra\u017eaja do\u0161ao u doba nacizma, o gotovo pa demonskom karakteru Nijemaca kao kolektiva koji nije mogao voditi nigdje drugdje nego striktno u holokaust. Goldhagen se u tuma\u010denju njema\u010dkog antisemitizma priklonio isklju\u010divo nacionalno-kulturnoj formuli. Autor se od tog i takvog determinizma kasnije poku\u0161ao braniti, ali ne ba\u0161 uspje\u0161no. Ovdje bi, dakle, bilo rije\u010di o iteraciji tog goldhagenovskog fatalisti\u010dkog pristupa, prema kojemu je za zlo\u010din kriv vje\u010dni i nepromjenjivi zlo\u010dina\u010dki karakter “obi\u010dnog Srbina”.<\/p>\n\n\n\n Premda bi se mo\u017eda tako htjelo, ali u trenuta\u010dnom Vu\u010di\u0107evskom re\u017eimu ipak nema ni\u0161ta politi\u010dki ekscepcionalno u odnosu na brojne druge evropske dr\u017eave, pa da se iz toga onda vuku razlozi za masovnu pucnjavu, odnosno za zaklju\u010dak da je nasilje u Srbiji normalizirano vi\u0161e nego u nekim drugim zemljama. Medijima vlada jednako onako kao \u0161to je to polazilo za rukom i Janezu Jan\u0161i svaki puta kad bi se ovaj vratio na vlast u Sloveniji ili recimo Orbanu u Ma\u0111arskoj. Opozicija mu je slaba i razjedinjena, ba\u0161 kao \u0161to je takva i u Ma\u0111arskoj. Historijski revizionizam koji se ogleda u rehabilitaciji \u010detni\u0161tva jedva da se razlikuje od neofa\u0161isti\u010dke normalizacije koja se upravo odvija pod premijerkom Meloni u Italiji ili od neobanderizma u Ukrajini (za \u0161to je najpresudnija ruska agresija), ili od toga \u0161to se u Hrvatskoj odavno rehabilitiralo kvislin\u0161ko domobranstvo, a najve\u0107i dio usta\u0161ije odavno je dobio pravo gra\u0111anstva; demonstracije koje se \u010desto valjaju po beogradskim ulicama (kako ove aktualne, tako i ono otprije nekoliko godina \/Jedan od pet miliona\/) ne mogu mu ni\u0161ta, ba\u0161 kao \u0161to ni “\u017euti prsluci” u Francuskoj ne mogu ni\u0161ta Macronu; Srbija ne zna to\u010dno gdje su joj granice, ali ne zna ni Cipar, pa je svejedno u EU, itd, i tsl.<\/p>\n\n\n\n Da zavr\u0161imo. Na\u0161 politi\u010dko rukovodstvo u svojim reakcijama na doga\u0111aje u Beogradu pokazuje da nam je politi\u010darska klasa otupjela, postala ravnodu\u0161na, prazna i bezizra\u017eajna. Izgleda da nije samo mali beogradski po\u010dinitelj postao desenzibiliziran na bol i patnju drugih, nego i na\u0161a vajna dr\u017eava i politi\u010darska klasa pokazuje iste simptome, kao da je ona, a ne samo po\u010dinitelj, bila izlo\u017eena nasilnom sadr\u017eaju video igara. Mediji pak pokazuju svoju tipi\u010dnu mrzovolju kad je Srbija u pitanju i naj\u010de\u0161\u0107e dolaze do brzopoteznih redukcionisti\u010dkih zaklju\u010daka u kojima redovito vlada kultur-nacionalni formulaizam. Da ipak nismo kao dru\u0161tvo posve emotivno otupjeli pokazuju obi\u010dni gra\u0111ani koji jedini, od ovdje spomenutih cjelina, shva\u0107aju da je tragedija tamo\u0161njih \u0111aka ujedno i na\u0161a tragedija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Analiti\u010dke reakcije hrvatske kolumnistike na tragediju na Vra\u010daru mahom su bile sklone dijagnosticiranoj neminovnosti samog doga\u0111aja. Na nacionalisti\u010dkom dijelu spektra zlo\u010din je proistekao iz srpstva ili Srbije kao takve, a na onom drugom posezalo se za jednako analiti\u010dki kratkovidnom \u010cehovljevom dramaturgijom. Neki me dan drug upita kako to da Hrvatska nije proglasila dan \u017ealosti za […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44846,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1782],"theme":[458],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-44842","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-masovno-ubojstvo","theme-drustvo","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44842","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44842"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44842\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44847,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44842\/revisions\/44847"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44846"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44842"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44842"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44842"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44842"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44842"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44842"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44842"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Breivikovski pou\u010dak<\/h2>\n\n\n\n
Goldhagenovski pou\u010dak<\/h2>\n\n\n\n