{"id":44760,"date":"2023-05-16T10:44:45","date_gmt":"2023-05-16T09:44:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=44760"},"modified":"2023-05-17T08:49:02","modified_gmt":"2023-05-17T07:49:02","slug":"zbogom-predjugoslavenstvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=44760","title":{"rendered":"Zbogom predjugoslavenstvu!"},"content":{"rendered":"\n

Ulaznicu u hrvatski medijski prostor \u010dlanci znanstvene i stru\u010dne provenijencije zaslu\u017ee uglavnom ako im je tema usko vezana uz povijest ovda\u0161njeg 20. stolje\u0107a. S obzirom na to da ta povijest i dalje predstavlja pozama\u0161an dio politi\u010dkih sukoba i prepirki, \u010dlanci koji se njome bave mogu unaprijed odustati od bilo kakvih pretenzija na znanstveno zajam\u010denu neutralnost. Ako u polju historiografije o \u010distoj znanstvenoj neutralnosti uop\u0107e mo\u017eemo govoriti. Posljednji primjer \u010dlanka<\/a> koji je migrirao iz komocije Hr\u010dka u ring svakodnevne politike je onaj profesorice Mirjane Kasapovi\u0107 “Zbogom postjugoslavenstvu!”.<\/p>\n\n\n\n

Iako i sam naslov sugerira migracijsku ambiciju, valja na po\u010detku napomenuti da nije “autenti\u010dan” ve\u0107 da se njime odaje svojevrstan oma\u017e tekstu koji je ovom poslu\u017eio kao inspiracija. Radi se o \u010dlanku “Goodbye, Postsocialism!” Martina M\u00fcllera. Osnovna namjera argumentacije Mirjane Kasapovi\u0107 jest da ospori bilo kakav legitimitet akademskim istra\u017eivanjima koji za svoj objekt, u bilo kojoj ina\u010dici, uzimaju postjugoslavenstvo ili bilo \u0161to postjugoslavensko. Ona smatra da je rije\u010d o izmi\u0161ljenom objektu dijela akademskog kadra koji se politi\u010dki nije pomirio s raspadom Jugoslavije i fikcionalizira njeno odr\u017eavanje na \u017eivotu, a pritom ne priznaje realnost novostvorenih dr\u017eava. Pritom tom kadru zamjera i financijsku promu\u0107urnost: oni, naime, izmi\u0161ljaju objekt svog istra\u017eivanja kako bi od inozemnih financijera dobili grantove. Pored toga \u0161to osporava sam ontolo\u0161ki status teme istra\u017eivanja, Kasapovi\u0107 nastoji delegitimirati bavljenje postjugoslavenstvom i brutalnom kritikom (socijalisti\u010dke) Jugoslavije dok je stvarno postojala. Pa, izme\u0111u ostalog, tvrdi da je rije\u010d o najneuspje\u0161nijoj dr\u017eavi u Europi.<\/p>\n\n\n\n

Medijskih reakcija je bilo prili\u010dan broj, a ve\u0107ina ih je nastojala apsorbirati \u010dlanak u poznatu “objektivnu” klackalicu po kojoj je u Jugoslaviji bilo dobrih i lo\u0161ih stvari. Najlucidnija reakcija<\/a> je ona kolumnista Jutarnjeg lista Jurice Pavi\u010di\u0107a. On se u svojoj analizi spornih to\u010daka argumentacije ne bavi stavovima Kasapovi\u0107 o samoj Jugoslaviji ve\u0107 njenim prikazom razloga i metoda oblikovanja fikcionalnog objekta same postjugoslavije. Pavi\u010di\u0107 tako uvjerljivo demontira premise koje se ti\u010du pitanja za\u0161to postjugoslavija, a ne postaustrougarska, za\u0161to se postjugoslavenski licemjeri bave samo \u0161tokavskim podru\u010djem, a ne cijelom biv\u0161om Jugoslavijom te kako je nastao taj navodni akademsko-poslovni model. No, klju\u010dni aspekt Pavi\u010di\u0107evog priloga ti\u010de se dokazivanja postojanja postjugoslavenskog prostora kao takvog. Naime, taj prostor nije izmi\u0161ljotina projugoslavenskih akademskih poduzetnika ve\u0107 svakodnevna realnost milijuna, pogotovo mladih ljudi, koji \u017eive kao konzumenti postjugoslavenskih tr\u017ei\u0161nih popkulturnih proizvoda. No, suspendirat \u0107emo nakratko Pavi\u010di\u0107ev uvid koji samu ambiciju i tezu \u010dlanka potkopava iz temelja.<\/p>\n\n\n\n

Uz poneka podudaranja, ovdje \u0107emo se dotaknuti nekih spornih argumentacijskih to\u010daka i premisa \u010dlanka, koje dosad, koliko nam je poznato, nisu bile tretirane. Za po\u010detak, valja istaknuti da je sama meta kritike, specifi\u010dan sektor akademskog polja, itekako legitimna. Postoji, zaista, cijeli niz novostvorenih akademskih disciplina koje u prili\u010dnoj mjeri odudaraju od dru\u0161tvene realnosti i \u017eive unutar vlastitih \u0161ifri. Me\u0111utim, taj svijet komotno postoji bez izmi\u0161ljanja postjugoslavije i kritika mora krenuti od ekonomije proizvodnje znanja u akademskom polju, a ne od sumnji u nekakvo obnavljanje Jugoslavenskog odbora. \u010cini se da je toga svjesna i Kasapovi\u0107 jer svoju metu \u0161iri na sve autore i institucije koji su bilo kad koristili oznaku “postjugoslavensko” pa tako u krug sumnjivaca ulaze i nevladine organizacije. Time si osigurava pre\u0161u\u0107enu ambivalenciju u kreiranju protivnika. Dakle, o\u010dito se kritika ne zadr\u017eava samo na akademskom polju i ulazi u eksplicitno politi\u010dki motiviranu dimenziju. \u0160to je sasvim legitimno, ali onda osnovno oru\u0111e kritike ne mo\u017ee biti osporavanje istra\u017eiva\u010dke metodologije. Kao \u0161to su neki prije dvjestotinjak godina izmi\u0161ljali nacije, tako drugi mogu danas postjugoslavenstvo. Tko \u0107e biti koliko uspje\u0161an je politi\u010dko, a ne znanstveno pitanje.<\/p>\n\n\n\n

Fikcija Jugoslavije<\/h2>\n\n\n\n

Dakle, Kasapovi\u0107 svoje teorijsko-politi\u010dke suparnike optu\u017euje za konstruktivizam i fikcionalizaciju iz osobnih, politi\u010dkih i financijskih motiva. Oni izmi\u0161ljaju objekt istra\u017eivanja i pritom u\u017eivaju u politi\u010dkoj fantaziji koja nema mjesta u realnosti. \u010cini se da Kasapovi\u0107 mu\u010di sli\u010dan problem, ali ne kad je u pitanju sada\u0161njost ve\u0107 upravo povijest, dakle, ono \u0161to se stvarno dogodilo. Ona, naime, tretira Jugoslaviju kao fikcionalnu nadpovijesnu ideju koja tu i tamo dolazi u doticaj s povijesnom realno\u0161\u0107u i ne uspijeva ju ukrotiti. Takav tretman je o\u010dit u spomenutoj procjeni po kojoj je Jugoslavija najneuspje\u0161nija dr\u017eava u Europi. Pritom ka\u017ee da Jugoslavija nije uspjela bez obzira na dru\u0161tveno ure\u0111enje u kojem se nalazila – dakle, to je potpuno nebitno – kao da druga Jugoslavija nije bila upravo politi\u010dki odgovor na prvu, a ne jamac fikcionalnog i nominalnog kontinuiteta. Kao da su i prva i druga Jugoslavije propale ba\u0161 zato \u0161to su bile Jugoslavije, a ne zato, izme\u0111u ostalog, \u0161to su se nalazile u potpuno razli\u010ditim i specifi\u010dnim epizodama svjetske povijesti. I kao da se uspjesi i neuspjesi socijalisti\u010dke Jugoslavije ne bi trebali prvenstveno procjenjivati prema onome \u0161to joj je prethodilo, a ne prema onome \u0161to joj je presudilo. I kad ve\u0107 ulazimo u teren uspje\u0161nih i neuspje\u0161nih dr\u017eava, nije li Njema\u010dka prve polovice pro\u0161log stolje\u0107a zna\u010dajno neuspje\u0161nija od Jugoslavije? I nije li sama Jugoslavija brutalno osjetila posljedice te neuspje\u0161nosti?<\/p>\n\n\n\n

Kasapovi\u0107 je u pravu kad implicitno tvrdi da se ovda\u0161nja ljevica ne zna nositi s raspadom Jugoslavije. Ponekad se stje\u010de dojam da je Jugoslavija bila izrazito uspje\u0161na dr\u017eava koju su, eto, slu\u010dajno sru\u0161ili nacionalisti i liberali. I nerijetko se stvarno bje\u017ei u fantaziju o Jugoslaviji koja slu\u017ei kao oslonac za kritiziranje dana\u0161njeg dru\u0161tveno-politi\u010dkog stanja. Ali te\u0161ko se oteti dojmu da je fantazija na drugoj strani politi\u010dkog spektra jo\u0161 izra\u017eenija koliko god joj u prilog i\u0161ao povijesni rasplet. Klju\u010dno upori\u0161te te fantazije je tretiranje Jugoslavije u povijesnom vakuumu s uvjerenjem da su analiti\u010dke metode koje se koriste politi\u010dki neutralne. Pa tako i Kasapovi\u0107 koristi pojam totalitarizma kao navodno objektivan pojam, nastao isklju\u010divo iz znanstvenih pobuda i koji je prikladan da se njime procjenjuju dru\u0161tva u razli\u010ditim povijesnim epizodama i kontekstima. Rije\u010d je prije svega o hladnoratovskom pojmu<\/a> koji je u svojoj politi\u010dko-teorijskoj putanji prvenstveno poslu\u017eio za izjedna\u010davanje komunizma i fa\u0161izma. \u010cemu i sama Kasapovi\u0107 u \u010dlanku pribjegava. Takvi koncepti koji se iscrpljuju u bilje\u017eenju nekih formalnih sli\u010dnosti mogu poslu\u017eiti eventualno kao orijentacijski okvir, ali ne mogu ni blizu ponuditi genezu politi\u010dkih projekata i re\u017eima, a onda i njihovu povijesnu procjenu.<\/p>\n\n\n\n

Nastanak pak sam nasilne prirode re\u017eima Kasapovi\u0107 pronalazi i dokazuje ratnim zapisima Milovana \u0110ilasa koji je zagovarao eliminaciju svih neprijatelja i njihovo ubijanje bez ostatka. U fusnoti napominje da te zapise treba shvatiti u ratnom kontekstu, ali da je njihovo poslijeratno objavljivanje dokaz da je ista politika vrijedila i dalje. Tu je rije\u010d o \u010destoj analiti\u010dkoj raboti tuma\u010denja komunisti\u010dke poslijeratne odmazde komunisti\u010dkom ideologijom kao takvom. (Kakve to veze ima s idejom Jugoslavije nije poznato.) Na Zapadu su, dakle, obra\u010duni s pora\u017eenima bili puno bla\u017ei jer su ih provodili demokrati, a na Istoku je krv tekla mjesecima jer su obra\u010dune provodili komunisti. Pored toga \u0161to se mogu prona\u0107i citati Winstona Churchilla koji ne zaostaju puno za \u0110ilasom, poslijeratni tretman nacista prije svega je uzrokovan razli\u010ditim oblicima rata koji se vodio na Zapadu i Istoku. Na Istoku su nacisti vodili rat do istrebljenja i neizmjerno brutalnije se pona\u0161ali prema lokalnom stanovni\u0161tvu. Kad tome dodamo dimenziju gra\u0111anskog rata na prostoru Jugoslavije ne treba previ\u0161e \u010duditi za\u0161to su odmazde bile brutalnije. I mo\u017eda bi se kao razlog prije mogla istaknuti neuspje\u0161nost Njema\u010dke, a ne Jugoslavije. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n

Kakve elite?<\/h2>\n\n\n\n

Mo\u017eda i najinteresantniji aspekt \u010dlanka “Zbogom postjugoslavenstvu!\u201d jest njegov potencijalni odnos s teorijama (ekstremne) desnice. Te\u0161ko se oteti dojmu da na\u010din na koji Kasapovi\u0107 predstavlja postjugoslavenske ideologe ne li\u010di na teoriju elita koju promovira desnica, prvenstveno ona ameri\u010dka koja izvozi kulturne ratove po svijetu. Pojednostavljeno, ta teorija elita po\u010diva na dubioznoj pretpostavci po kojoj ve\u0107u dru\u0161tvenu mo\u0107 ima profesorica komparativne knji\u017eevnosti nego vlasnik multinacionalne kompanije. Prilagodbom uvezenih teorija se koristi i ovda\u0161nja desnica koja svugdje vidi utjecaj jugoslavenskih (kulturnih) elita. Razlika izme\u0111u Kasapovi\u0107 i njih jest u tome \u0161to ona misli da postoje neke dru\u0161tvene snage koje izmi\u0161ljaju postjugoslaviju, a desnica misli da Jugoslavija stvarno i dalje postoji.<\/p>\n\n\n\n

Vratimo se na kraju pitanju kojeg se dotaknuo Pavi\u010di\u0107, a ono glasi: za\u0161to postjugoslavija, a ne postaustrougarska ili postotomansko carstvo? Mogli bismo dodu\u0161e hladno odgovoriti zato \u0161to \u017eivimo u periodu nakon Jugoslavije, a ne Austrougarske, ali to, na\u017ealost, ne bi bilo dovoljno. Naime, ovo pitanje podsje\u0107a na ono ismijavanje donedavno \u010desto ra\u0161irene sportske razbibrige u kojoj bi se sastavljala nogometna reprezentacija biv\u0161e Jugoslavije. Uznemireni patrioti na tu su razbibrigu odgovarali pitanjima: A za\u0161to ne Austrougarska? A za\u0161to ne Rimsko carstvo? Pa zato \u0161to se tada nije igrao nogomet. Ali na kraju su patrioti pobijedili jer su uspjesi hrvatske nogometne reprezentaciju u\u010dinile tu razbibrigu besmislenom.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, taj uspjeh kao ni postojanje Republike Hrvatske ne \u010dini zami\u0161ljanje druk\u010diji socijalnih i politi\u010dkih veza nelegitimnima. I tu nije rije\u010d o jugoslavenstvu nego o bilo kojoj vezi koja nije zasnovana na etni\u010dkoj pripadnosti. I hrvatska i sve druge nacije su nastale kao politi\u010dki projekti, a ne kao unaprijed zapisani susreti ideja i naroda. To ne zna\u010di da su nerealne ve\u0107 samo da nacija ne mo\u017ee biti isklju\u010divi okvir politi\u010dkih ideja. I da im je ne\u0161to prethodilo. Kao \u0161to je prethodilo i ideji Jugoslavije. I u tome le\u017ei osnovni problem \u010dlanka kojim se ovdje bavimo. Naprosto se ne uzima u obzir \u0161to je prethodilo Jugoslavijama, kako i za\u0161to su nastale, u kojem kontekstu i na koja su pitanja bile odgovor. Za razliku od svih tih brojnih postjugoslavena koji navodno izmi\u0161ljaju postjugoslaviju i koji predstavljaju politi\u010dku prijetnju na razini IDS-a u Slavoniji, Kasapovi\u0107 zami\u0161lja predjugoslaviju kao prazni povijesni prostor u koji mo\u017eemo upisati \u0161to nam god padne napamet.<\/p>\n

  1. O tom aspektu Drugog svjetskog rata vi\u0161e se mo\u017ee saznati u \u010dlanku<\/a> “Narodna pravda” Kre\u0161imira Zovaka, objavljenog u zborniku “Kartografija otpora: Zagreb 1941. – 1945.”[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Ulaznicu u hrvatski medijski prostor \u010dlanci znanstvene i stru\u010dne provenijencije zaslu\u017ee uglavnom ako im je tema usko vezana uz povijest ovda\u0161njeg 20. stolje\u0107a. S obzirom na to da ta povijest i dalje predstavlja pozama\u0161an dio politi\u010dkih sukoba i prepirki, \u010dlanci koji se njome bave mogu unaprijed odustati od bilo kakvih pretenzija na znanstveno zajam\u010denu neutralnost. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44766,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[690],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44760","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44760","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44760"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44760\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44778,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44760\/revisions\/44778"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44766"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44760"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44760"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44760"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44760"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44760"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44760"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44760"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}