Vlada Republike Hrvatske slu\u017ebeno je proglasila kraj pandemije i omogu\u0107ila tako formalne uvjete za stvaranje famozne povijesne distance. Iza sebe, dakle, imamo zaokru\u017eenu povijesnu epizodu koju sada mo\u017eemo analizirati, prosu\u0111ivati postupke i raditi razli\u010dite bilance. Me\u0111utim, prve reakcije vi\u0161e li\u010de na obra\u010dun s osobnim biografijama nego na \u0161ira socijalna rezoniranja. Pored ponekog razo\u010daranja narativnim antiklimaksom, javno dostupne reakcije mo\u017eemo ugrubo podijeliti u dvije skupine. U prvu spadaju ona prisje\u0107anja na lokdaunske dane koja neodoljivo podsje\u0107aju na listanje fotoalbuma iz mladosti i uo\u010davanje raznih bizarnih faza koje su sada predmet podsmijeha i blagog srama. Distance u du\u0107anima imaju otprilike isti status kao frizura iz drugog razreda srednje \u0161kole.<\/p>\n\n\n\n
U drugu skupinu spadaju pak revizionisti\u010dke tendencije. One tako\u0111er brojne mjere s ovog vremenskog odmaka smatraju apsurdnima, ali tim navodnim apsurdima i dalju pripisuju sna\u017enu politi\u010dku dimenziju u svrhu dokazivanja vlastite konzistentnosti. Ta retu\u0161iranja vlastitih biografija po\u010divaju na prili\u010dno bizarnoj pretpostavci po kojoj je kraj pandemije “dokazao” da nije bilo potrebe za lokdaunima. Proces slabljenja pandemije tako navodno dokazuje da je ona otpo\u010detka bila slaba, samo smo je mi prenapuhali iz, uglavnom, politi\u010dkih razloga. \u010cak i da je ta konstrukcija odr\u017eiva i da je izvjesno da su mjere bile pretjerane, herojstvo naknadne pameti ne mo\u017ee pobje\u0107i od toga da na samom po\u010detku pandemije nitko nije znao o \u010demu se to\u010dno radi i kolika je opasnost s kojom se suo\u010davamo.<\/p>\n\n\n\n
Kontradikcije su otpo\u010detka bile prisutne u taboru sumnji\u010davih, kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini. Na samom po\u010detku nisu znali \u0161to bi s Kinom: prvo je bila optu\u017eena da je skrivala zara\u017eene boje\u0107i se reakcija ostalih, a onda da je sve u\u010dinila namjerno da bi oslabila konkurente, e da bi na kraju bila ismijavana zbog dugotrajnih i tvrdih lokdauna kad su oni ve\u0107 bili ispali iz mode. Zatim su na red do\u0161la cjepiva: prvo su se politi\u010dari i elite prozivali jer su se cijepili preko reda da bi se kasnije cijepljenje prokazivalo kao napad na osobnu slobodu. Upravo je pojam slobode predstavljao polaznu to\u010dku svakog oblika politi\u010dkog otpora upravljanju pandemijom. Od najbanalnije razine da nikom nije ugodno nositi masku i da bi svatko htio “slobodnije disati” do visokih sfera politi\u010dke filozofije u kojima se pojmovima baratalo kao u poststrukturalisti\u010dkim vla\u017enim snovima.<\/p>\n\n\n\n
Ideolo\u0161ko igrali\u0161te se prvenstveno otvorilo za libertarijansko-desni\u010darsku koaliciju, ali nije manjkalo ni reakcija s takozvane slobodarske ljevice. Pored toga \u0161to je pojam osobne slobode slabo upotrebljiv u situacijama zarazne bolesti i \u0161to je prili\u010dno nezahvalno snatriti o slobodi dok zdravstveni sustav puca, glavni problem s tim kritikama bio je u dugoro\u010dnijim prognozama. Naime, po njima su vlasti koristile pandemijsku situaciju kako bi uvele autoritarniji oblik vladanja koji bi se trebao zadr\u017eati i nakon pandemije. Ne samo da se nije zadr\u017eao nego ni otpo\u010detka nije bilo jasno za\u0161to bi im uop\u0107e bio potreban. Zahtjevno je bilo i objasniti kako to vlasti istovremeno \u017eude za autoritarno\u0161\u0107u koja je sama sebi svrha i pucaju si u nogu zatvaranjem ekonomije. Rje\u0161enje je ipak bilo nadohvat ruke: socijalizam. Ili nacizam, ovisno o potrebi.<\/p>\n\n\n\n
Pored toga \u0161to nam je pokazala da \u017eivimo u vremenima poprili\u010dno labavih politi\u010dkih zna\u010denja, pandemija nam je i dokazala da je suvremena politika krajnje individualizirana, bez obzira na klasni status. Mogu\u0107nost pridavanja zna\u010denja individualnom otporu kao \u0161to je slu\u010daj s odbijanjem cijepljenja ili neno\u0161enjem maske, pru\u017eila je mnogima siroma\u0161nijima priliku da si pripi\u0161u politi\u010dku va\u017enost koja im u normalnim politi\u010dkim okolnostima sustavno izmi\u010de. Njihovi stavovi i potezi ina\u010de nemaju nikakav politi\u010dki utjecaj, a ova im je situacija dala priliku da se osjete pitani i da mogu odgovoriti. Oni ne\u0161to bogatiji, nazovimo ih srednjom klasom, iskoristili su priliku poru\u010diti svijetu da se oni mogu sami brinuti za vlastito zdravlje i da im za to ne trebaju ni dr\u017eava ni politika: toliki broj individualnih treninga, svakodnevno pa\u017eljivo biranje kvalitetnih namirnica i skupo pla\u0107eno “poznavanje vlastitog tijela” dovoljna su legitimacija.<\/p>\n\n\n\n
Sve ove sporne ideolo\u0161ke formulacije i oblici djelovanja ne sugeriraju da je svaki lokdaun bio ispravan sam po sebi i da vlasti nisu u\u010dinile hrpu apsurdnih i krivih poteza. Radi se samo o tome da nam naknadna pamet i osobna sloboda kao sto\u017eerni koncept samo odma\u017eu u procjenama tih poteza.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Vlada Republike Hrvatske slu\u017ebeno je proglasila kraj pandemije i omogu\u0107ila tako formalne uvjete za stvaranje famozne povijesne distance. Iza sebe, dakle, imamo zaokru\u017eenu povijesnu epizodu koju sada mo\u017eemo analizirati, prosu\u0111ivati postupke i raditi razli\u010dite bilance. Me\u0111utim, prve reakcije vi\u0161e li\u010de na obra\u010dun s osobnim biografijama nego na \u0161ira socijalna rezoniranja. Pored ponekog razo\u010daranja narativnim antiklimaksom, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44726,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[884],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44724","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-pandemija","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44724","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44724"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44724\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44725,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44724\/revisions\/44725"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44726"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44724"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44724"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44724"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44724"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44724"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44724"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44724"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}