Streloviti rast utjecaja konzultantskih kompanija, kojima obna\u0161atelji vlasti hrle u zagrljaj u \u017eelji za zadobivanjem legitimnosti putem stru\u010dne evaluacije, dovodi do pristranosti u smjeru tr\u017ei\u0161nih rje\u0161enja i ugro\u017eavanja demokratskog procesa. Mislav \u017ditko pi\u0161e o knjizi “The Big Con” Marie Mazzucato i Rosie Collington. <\/p>\n\n\n\n
Rasipanje i disfunkcionalno kori\u0161tenje resursa obilje\u017eje je suvremene ekonomije, a brojne analize ukazuju na iluzornost ud\u017ebeni\u010dkih predod\u017ebi o efikasnosti i racionalnosti kapitalizma. To je pokazao, primjerice, David Graeber u izvrsnoj knjizi<\/a> “Besmisleni poslovi”. Privatni sektor, osobito velike korporacije, kako pokazuje Graeber, obiluje dobro pla\u0107enim radnim mjestima koja su \u010desto besmislena ili barem nefunkcionalna, \u010dak i ako ih gledamo kroz prizmu poslovnog interesa. Ono \u0161to se obi\u010dno pripisivalo socijalisti\u010dkim porecima ili poslovi\u010dno tromim dr\u017eavnim tijelima ustvari nalazimo u velikim kapitalisti\u010dkim kompanijama: mnogobrojna radna mjesta \u010dija se funkcija svodi na papirologiju, popunjavanje tablica, izradu prezentacija o u\u010dincima i strategijama itd. <\/p>\n\n\n\n Ekonomistice Mariana Mazzucato i Rosie Collington doti\u010du ocrtano podru\u010dje besmislenih poslova u nedavno objavljenoj knjizi The Big Con<\/em> u kojoj analiziraju takozvane konzultantske kompanije. Iz gustog publicisti\u010dkog opisa kojeg nude proizlazi da se suradnici, analiti\u010dari, menad\u017eeri i direktori zaposleni u konzultantskim ku\u0107ama u nezanemarivom dijelu radnog vremena bave prodavanjem magle, odnosno preciznije re\u010deno, prodavanjem generi\u010dkih savjeta i nu\u0111enjem nepostoje\u0107e ekspertize. To samo po sebi ne bi trebao biti znak za uzbunu, barem s obzirom na to da se otprilike isto doga\u0111a i u akademskom svijetu, uklju\u010duju\u0107i mnoge znanstvene i paraznanstvene institute. Me\u0111utim, postoji nekoliko odlu\u010duju\u0107ih razlika koje konzultantske poslove \u010dine zlo\u0107udnima na na\u010din na koji akademske ili istra\u017eiva\u010dke institucije to nisu.<\/p>\n\n\n\n Prva to\u010dka koju isti\u010du Mazzucato i Collington ti\u010de se veli\u010dine konzultantskih kompanija. Tri najve\u0107e konzultantske ku\u0107e \u2013 McKinsey, Boston Consulting Group i Bain&Co \u2013 te \u010detiri najve\u0107e ra\u010dunovodstvene kompanije \u010dija je djelatnost odavno nadma\u0161ila puko ra\u010dunovodstvo \u2013 PwC, Deloitte, KPMG i EY \u2013 penju se visoko na ljestvici najve\u0107ih kompanija gledano prema imovini ili prihodima, ostavljaju\u0107i iza sebe poznatije kompanije iz naftne industrije, biotehnologije ili industrije zabave. Tr\u017ei\u0161te konzultantskih usluga, iako je te\u0161ko napraviti dobru procjenu zbog naravi ugovora, dosti\u017ee vrijednost koja u 2019. godini prema\u0161uje granicu 150 milijardi ameri\u010dkih dolara. Samo McKinsey zapo\u0161ljava na tisu\u0107e ljudi u 65 zemalja u kojima ima urede, a sli\u010dno se mo\u017ee re\u0107i i za ostale vode\u0107e kompanije. Mazzucato i Collington navode kako \u010detiri spomenute ra\u010dunovodstvene kompanije zapo\u0161ljavaju preko 400.000 ljudi u vi\u0161e od 160 zemalja.<\/p>\n\n\n\n No ne radi se, kako argumentiraju autorice, samo o vrijednosti imovine ili visini prihoda nego o u\u010dincima koje konzultantske ku\u0107e proizvode, u\u010dincima koji nisu sporadi\u010dni ni bezazleni ve\u0107 mijenjaju obrasce djelovanja i privatnih poduze\u0107a i javnih institucija. Prvo, lukrativne konzultantske intervencije \u2013 ako ostavimo po strani simuliranje ekspertize \u2013 imaju tendenciju da donose pristranost u smjeru tr\u017ei\u0161nih rje\u0161enja. Tipi\u010dan primjer ti\u010de se restrukturiranja britanskog javnog zdravstvenog sustava dovo\u0111enjem konzultantskih ku\u0107a \u010diji su “savjeti” redovito i\u0161li u smjeru outsourcinga <\/em>djelatnosti koje su se ranije obavljale unutar ku\u0107e te stezanja remena i nametanja poslovnog upravljanja javnim sustavom. \u010cinjenica da se rast konzultantskih poslova preklapa s usponom tr\u017ei\u0161ne ideologije od osamdesetih godina naovamo zasigurno nikoga ne za\u010du\u0111uje. Veliki broj privatizacija i tr\u017ei\u0161no orijentiranih reformi u javnom sektoru te jednako tako veliki broj spajanja i preuzimanja kompanija u privatnom sektoru otvorili su mnogobrojne mogu\u0107nosti za konzultantske ku\u0107e koje su tako postale gotovo sveprisutne u privatnim i javnim poslovima.<\/p>\n\n\n\n Streloviti rast utjecaja konzultantskih ku\u0107a, mimo oblikovanja ishoda pojedinih projekata ili aran\u017emana, donio je kroz dulji vremenski period jo\u0161 jedan u\u010dinak koji nije o\u010dit na prvi pogled. Neprestanim oslanjanjem na vanjske usluge konzultantskih ku\u0107a u pogledu planiranja, izrade programa ili projekata javne i privatne organizacije postupno gube sposobnost da same obavljaju poslove koje tra\u017ee neku vrstu ekspertnog znanja ili stru\u010dnosti. Doga\u0111a se proces koji Mazzucato i Collington nazivaju infantilizacijom organizacija, osobito vidljiv u dr\u017eavnim i javnim institucijama koje gube sposobnost da same u\u010de i dolaze do rje\u0161enja na temelju prethodno akumuliranog znanja. S obzirom na to da je pounutrenje mita o neefikasnim, tromim i nesposobnim dr\u017eavnim i javnim organizacijama neprijeporno obilje\u017eje suvremenih dru\u0161tava, nije neo\u010dekivano da javni funkcioneri, odnosno obna\u0161atelji vlasti hrle u zagrljaj konzultantskih ku\u0107a. <\/p>\n\n\n\n Suo\u010deni sa ne samo ograni\u010denim bud\u017eetima, nego i tvrdokornim predrasudama o mjerenju uspje\u0161nosti javnih institucija i servisa ar\u0161inom privatnih kompanija, obna\u0161atelji vlasti nalaze dvostruku korist od unajmljivanja usluga konzultantskih ku\u0107a. One im omogu\u0107uju obavljanje poslova ili projekata bez oslanjanja na vlastitu stru\u010dnost \u2013 doga\u0111a se jedna vrsta kupoprodaje znanja \u2013 ali omogu\u0107uju tako\u0111er prebacivanje odgovornosti na izvanjsku objektivnu instancu. Potonje je posebno va\u017eno kod takozvanih nepopularnih poteza poput otpu\u0161tanja radne snage, rezanja tro\u0161kova i sli\u010dno, jer se savjeti i analize unajmljenih konzultanata predstavljaju kao objektivni nalazi stanja stvari koji se ne mogu ignorirati. Konzultantske ku\u0107e, kako zaklju\u010duju Mazzucato i Collington, \u017eive od izvla\u010denja rente, naime od prihoda koji se uglavnom ne temelje na konkretnoj dodanoj vrijednosti, nego vi\u0161e na stvaranju slike ili privida da se stvara neka vrijednost, \u0161to ne zna\u010di da su njihovih klijenti pasivni naivci.<\/p>\n\n\n\n Dr\u017eavne i javne organizacije, odnosno obna\u0161atelji vlasti, posebno su zainteresirani za zadobivanje legitimnosti putem stru\u010dne evaluacije konzultantskih ku\u0107a koje bi trebale isporu\u010diti objektivne brojeve otporne na potencijalne optu\u017ebe u smjeru korupcije i sukoba interesa. U hrvatskom kontekstu takvih primjera ne nedostaje \u2013 od savjeta za monetizaciju autocesta do takozvanih clean start<\/em> projekata koji bi trebali donijeti stvarnu sliku o stanju javnih financija, mnogobrojne su hrvatske vlade anga\u017eiral<\/a>e<\/a> konzultantske ku\u0107e kao \u0161to su McKinsey, Delloitte ili KPMG kako bi kroz outsourcing<\/em> stru\u010dnosti do\u0161li do politi\u010dke legitimnosti. Dakle, odnos pojedinih vlada ili obna\u0161atelja vlasti na drugim razinama je dvosmjeran, to jest kada ne bi bilo obostrane koristi, konzultantske ku\u0107e ne bi mogle izvla\u010diti rentu na na\u010din na koji to trenutno \u010dine. Opet, \u010dinjenica da se takve transakcije doga\u0111aju i da tr\u017ei\u0161te konzultantskih usluga raste i postaje sve unosnije govori veoma malo o karakteru takvih usluga. Daleko od toga da je ekspertiza zajam\u010dena visokim cijenama, analiza koju nude Mazzucato i Collington pokazuje da zna\u010dajan dio konzultantskih usluga ulazi u sivu zonu proizvodnje dojmova i upravljanja percepcijom. \u010cak i tamo gdje konzultantske ku\u0107e mogu ponuditi dubinsko znanje ostaje pitanje mjerenja takvog doprinosa te pristranosti prema tr\u017ei\u0161nim rje\u0161enjima.<\/p>\n\n\n\n U registru politi\u010dke teorije analiza djelovanja konzultantskih ku\u0107a, a tu bismo mogli dodati i lobisti\u010dke tvrtke, otvara pitanja vezana uz odnos savjetovanja, zagovaranja i demokracije. \u010cini se bjelodanim da u mjeri u kojoj su savjetni\u010dke i konzultantske kompanije u stanju utjecati na pona\u0161anje vlasti, odnosno na proces dono\u0161enja odluka, demokratski na\u010din odlu\u010divanja biva suspendiran ili ozbiljno ugro\u017een. Konzultantske ku\u0107e koje makar nominalno donose znanje i stru\u010dnost, donose tako\u0111er elemente tehnokratskog upravljanja koje stoji u otvorenom sukobu s demokratskim na\u010delima. Upe\u010datljivi primjer koji nude Mazzucato i Collington je proces restrukturiranja duga Portorika nakon najve\u0107eg municipalnog bankrota u ameri\u010dkoj ekonomskoj povijesti. Taj je ameri\u010dki teritorij za vrijeme Obamine administracije podvrgnut posebnoj upravi na temelju Zakona o nadzoru, upravljanju i ekonomskoj stabilnosti izglasanom u ameri\u010dkom Kongresu. Na javnom je natje\u010daju McKinsey izabran u funkciji glavnog savjetnika Nadzornog odbora, \u010dime je cjelokupna ekonomska i politi\u010dka agenda predana u ruke te konzultantske ku\u0107e, \u010dime se istovremeno poku\u0161alo zaobi\u0107i demokratsko vrednovanje rada Nadzornog odbora i drugih javnih tijela. <\/p>\n\n\n\nVanjska objektivna instanca <\/h2>\n\n\n\n
Ekspertiza i demokracija <\/h2>\n\n\n\n