Jedan od bizarnijih oblika na\u0161e politi\u010dke i kulturne snishodljivosti prema zapadu jest ve\u0107 ona izlizana fraza po kojoj Francuzi prosvjeduju i za najmanje sitnice, a mi samo sjedimo na kau\u010du. Unato\u010d tim “kulturnim” razlikama valja s tog kau\u010da pogledati \u0161to se u Francuskoj de\u0161ava jer \u0107e ishod normalizirati i ovda\u0161nje budu\u0107e politi\u010dke odluke i trendove. A sve je izvjesnije da tamo kompromisa izme\u0111u rada i kapitala nema.<\/p>\n\n\n\n
Na pozadini vi\u0161emjese\u010dnih masovnih demonstracija i \u0161trajkova, dono\u0161enje novog zakona o mirovinama u Francuskoj premazano je na koncu kvazi-demokratskom glazurom.<\/p>\n\n\n\n
Prijedlog vlade Emmanuela Macrona o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine \u2014 odnosno, o podizanju potrebne koli\u010dine radnog sta\u017ea za punu mirovinu s 41 na 43 godine \u2014 usvojen je sredinom o\u017eujka bez glasovanja u Nacionalnoj skup\u0161tini. Ukratko, \u010dlanak 49.3 Ustava Pete Republike omogu\u0107uje predsjedniku zaobila\u017eenje elementarne parlamentarne procedure, a Macron, koji je na posljednjim parlamentarnim izborima ostao bez ve\u0107ine u Nacionalnoj skup\u0161tini, za ovim je rje\u0161enjem u nepunih godinu dana morao posezati 11 puta.<\/p>\n\n\n\n
Ovim povodom, me\u0111utim, s najvi\u0161im ulozima. Naime, pozivanje na spomenuti \u010dlanak oporbenim strankama automatizmom omogu\u0107uje pokretanje glasovanja o povjerenju vladi koje je Macronova, na \u010delu s premijerkom \u00c9lisabeth Borne, tijesno pre\u017eivjela za sedam glasova. Na kraju, o\u010dekivanja 70 posto Francuza<\/u><\/a>, kada je rije\u010d o zadr\u017eavanju kakvih-takvih standarda demokratske higijene, pala su na le\u0111a Ustavnog vije\u0107a, formalno nezavisnog tijela koje je do sredine pro\u0161log mjeseca trebalo donijeti odluku o tome je li \u2014 ili nije \u2014 zakon bio donesen u skladu s Ustavom.<\/p>\n\n\n\n Od devet \u010dlanova Ustavnog vije\u0107a, njih \u0161est zavr\u0161ilo je u foteljama u Rue de Montpensier nakon 2017. godine, odnosno nakon \u0161to je Macron osvojio prvi predsjedni\u010dki mandat. Ekipa je, izme\u0111u ostalih, sastavljena od dva biv\u0161a premijera, dva biv\u0161a ministra i dva biv\u0161a zastupnika u Nacionalnoj skup\u0161tini, dok su ostali svojevremeno bili raspore\u0111eni na ne\u0161to manje atraktivnim pozicijama u pro\u0161lim vladama. Stoga se odluka, donesena 14. travnja, mogla preciznije opisati vi\u0161e kao razo\u010daravaju\u0107a nego kao iznena\u0111uju\u0107a. Uz nekoliko kozmeti\u010dkih korekcija na marginama reforme, zakon je napokon ovjeren na najvi\u0161oj ustavnoj razini, Macron je idu\u0107eg jutra potpisao \u0161to je trebao potpisati i stvar je bila zaklju\u010dena, barem u institucionalnom smislu \u2014 zakon bi na snagu trebao stupiti prvog rujna. Istovremeno, Ustavno vije\u0107e odbacilo je kao neustavan prijedlog lijevih oporbenih stranaka o odr\u017eavanju referenduma oko intervencija u mirovinski sustav.<\/p>\n\n\n\n Ali ljeto je dugo, ili se barem iz perspektive predstavnika sindikata \u010dini dugim. Uostalom, razina potpore francuske javnosti sindikatima dugo nije bila ovako visoka<\/u><\/a>. Tako\u0111er, eventualno povla\u010denje ve\u0107 donesenog zakona ne bi predstavljalo povijesni presedan \u2014 Jacques Chirac morao je 2006. godine odustati od izmjena Zakona o radu, odnosno od novog tipa ugovora u radu koji je poslodavcima trebao omogu\u0107iti jednostavnije otpu\u0161tanje radnika mla\u0111ih od 26 godina tijekom prve dvije godine radnog odnosa. Posljednje demonstracije u nizu, u organizaciji osam najve\u0107ih francuskih sindikata, odr\u017eane su u ponedjeljak, na Praznika rada. Rezultati? Osim najve\u0107e prvomajske mobilizacije u posljednjih 30 godina (vi\u0161e od dva milijuna ljudi na francuskim ulicama, prema procjenama sindikata), uhi\u0107eno je 540 prosvjednika i ozlije\u0111eno 406 policajaca. “Ne\u0107emo okrenuti novu stranicu dok god mirovinska reforma ne bude bila povu\u010dena”, kazala je u ponedjeljak Sophie Binet<\/u><\/a>, nedavno izabrana predsjednica CGT-a (Conf\u00e9d\u00e9ration g\u00e9n\u00e9rale du travail) i dodala: “\u017delja za pobjedom je nepoljuljana.” Idu\u0107i prosvjed zakazan je \u0161estog lipnja.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, ozbiljna francuska bur\u017eoazija uop\u0107e ne stoji tako lo\u0161e. Iako me\u0111u dr\u017eavama Europske unije dohodak oporezuje nje\u017enije samo od Danske i iako zanovijetanje o hiperreguliranosti nacionalne ekonomije odavno ima status poduzetni\u010dkog truizma, u Francuskoj i dalje \u017eivi vi\u0161e od 40 ljudi koji su te\u017ei od milijardu eura. Primjerice, Bernard Arnault, \u010dije se bogatstvo procjenjuje na vi\u0161e od 200 milijardi eura, obi\u010dno se smatra najbogatijim \u010dovjekom na svijetu. LVMH \u2014 koncern u ve\u0107inskom vlasni\u0161tvu Arnaultove obitelji koji je svoj portfolio nakrcao brendovima poput Lous Vuittona i Christiana Diora \u2014 pro\u0161log je tjedna postao prvi u Europi<\/u><\/a> \u010dija je tr\u017ei\u0161na vrijednost probila granicu od 500 milijardi eura. Tako\u0111er, postao je i jedini europski koncern me\u0111u 10 najbogatijih na svijetu, a pro\u0161le je godine poslovao s profitom ve\u0107im od 80 milijardi eura. S druge strane, jedan od nosivih argumenata vlade za dono\u0161enje zakona bio je taj da \u0107e \u2014 ne bude li se u me\u0111uvremenu poduzelo ne\u0161to ozbiljno \u2014 do 2032. godine servisiranje mirovinskog sustava proizvoditi deficite ve\u0107e od 10 milijardi eura.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, nove ofenzive ve\u0107 su u poodmakloj fazi planiranja. Tri dana nakon \u0161to je stavio potpis na zakon, Macron je odr\u017eao 15-minutnu TV presicu, poku\u0161avaju\u0107i pred kamerama ostaviti dojam \u010dovjeka koji je posljednja tri mjeseca uglavnom prespavao. Sam je sebi zadao rok od 100 dana \u2014 simboli\u010dki, do 14. srpnja, dakle do Pada Bastille \u2014 da veliku naciju ponovno osovi na noge. “Pred nama je 100 dana pomirenja, zajedni\u0161tva i rada u ime Francuske”, poru\u010dio je pa izdvojio prioritete: novi zakon o radu, novi kazneni zakon, novi zakon o imigraciji i ne\u0161to \u0161to je mutno formulirano kao “progres prema ve\u0107oj kvaliteti \u017eivota”. Tjedan dana kasnije istu pjesmicu o transformaciji francuskog dru\u0161tva na bolje izrecitirala je i Borne, iako je ona bila ne\u0161to manje entuzijasti\u010dna oko brzine provedbe novog paketa reformi. “Rok od 100 dana nije definitivan”, ogradila se na po\u010detku pa nastavila o punoj zaposlenosti, reindustrijalizaciji, dekarbonizaciji, revitalizaciji javnih slu\u017ebi i ja\u010danju republikanskog sentimenta.<\/p>\n\n\n\nOfenziva ide dalje<\/h2>\n\n\n\n
Pitanje budu\u0107nosti francuskog kapitalizma<\/h2>\n\n\n\n