Uo\u010di skora\u0161nje obljetnice oslobo\u0111enja Zagreba od fa\u0161izma mo\u017eemo ustvrditi da je nova gradska vlast u\u010dinila korak dalje u politici sje\u0107anja i ispunila prazne rituale konkretnijim sadr\u017eajem. No, zasad je upitno ho\u0107e li ostvariti daljnje institucionalne korake. O politi\u010dkim horizontima takvih koraka i kapacitetima povijesti za formuliranje budu\u0107nosti pi\u0161e Karlo Dr\u017eai\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Ima ne\u0161to vi\u0161e od godine dana od kada je izme\u0111u zagreba\u010dkog glavnog kolodvora i zgrade Po\u0161te otvoren Spomenik \u017ertvama holokausta i usta\u0161kog re\u017eima. Smje\u0161ten pored Crne Katice, parne lokomotive za koju Hrvatske \u017eeljeznice s ponosom mogu istaknuti da je najstarija u Hrvatskoj i usput zanemariti da su upravo njome neke od tih \u017ertava usta\u0161kog re\u017eima prevezene u logore i smrt, spomenik je bio jedna od kontroverzi koju je nova gradska vlast preuzela od biv\u0161eg gradona\u010delnika Bandi\u0107a. Izvorno, trebao je ovo biti samo spomenik \u017ertvama holokausta, bez spominjanja usta\u0161kog re\u017eima i njegove odgovornosti. Dogovorom izme\u0111u \u017eidovske zajednice i dijela zainteresiranih udruga s jedne strane i nove gradske vlasti s druge, ipak je napravljen taj pomak da se i “na\u0161” fa\u0161izam smjesti na pravo mjesto.<\/p>\n\n\n\n
Iako naizgled mali, u kontekstu Europe posljednjih desetlje\u0107a taj pomak predstavlja klju\u010dnu razliku u na\u010dinu na koji se formira javno sje\u0107anje. Naime, u dana\u0161njem europskom kontekstu sje\u0107anje na holokaust, a donekle i povezano sje\u0107anje na borbu protiv fa\u0161izma, predstavljaju politi\u010dki mainstream <\/em>u \u010dijoj institucionaliziranoj formi, u vidu obljetni\u010dkih poruka, osuda, komemoracija ili otvaranja spomenika i izlo\u017ebi, participiraju \u010dak i radikalno desne stranke koje same, ili \u010diji \u010dlanovi, s nostalgijom gledaju na fa\u0161isti\u010dku pro\u0161lost. Tako je 2015. Marine Le Pen zbog antisemitizma svog oca izbacila iz Nacionalne fronte, koju je on osnovao, Giorgia Meloni je krajem pro\u0161le godine otvorila spomen obilje\u017eje \u017eidovskim novinarima proganjanim zbog rasnih zakona fa\u0161isti\u010dke Italije, a poljska je vlada, \u010diji predstavnici bez iznimke sudjeluju na velikim komemoracijama \u017ertava holokausta, 2018. donijela zakon kojim se zabranjuje povezivanje Poljaka i Poljske sa zlo\u010dinima i logorima iz vremena nacisti\u010dke okupacije. U takvim slu\u010dajevima radi se o politikama sje\u0107anja koje se upra\u017enjavaju kroz rituale komemoracija i spomenika, ali rituale koje kolektivnu memoriju na holokaust i fa\u0161izam svode na formalnost s gotovo nikakvim zna\u010denjem osim potvr\u0111ivanja pripadnosti u okvirima onoga \u0161to je danas politi\u010dki prihvatljivo, a \u0161to ipak nije ekstremno. U tom slu\u010daju, institucionalizirano evociranje povijesti svedeno je na potvr\u0111ivanje sada\u0161njosti.<\/p>\n\n\n\nFormuliranje budu\u0107nosti<\/h2>\n\n\n\n