Pri\u010da o Vili Mikici na splitskim Ba\u010dvicama vjerno do\u010darava dru\u0161tvenu cijenu potpunog ekonomskog prepu\u0161tanja turizmu i profitnom motivu. Nekada\u0161nje dje\u010dje odmarali\u0161te u kojem su najljep\u0161e uspomene stjecale generacije siroma\u0161ne slavonske djece kroz nekoliko etapa prenamjene je zavr\u0161ilo u rukama \u010de\u0161kog investitora.<\/p>\n\n\n\n
Tik iznad popularne splitske pla\u017ee Ba\u010dvice, najpoznatije lokacije u gradu van Dioklecijanove pala\u010de i Marjana, vlada carstvo hotela. U sredi\u0161tu stoji hotel Park, jedan od najstarijih gradskih hotela izgra\u0111en jo\u0161 1921., dok su u rasponu od kakvih 200 metara jo\u0161 i Briig te Harmony. U njihovom slu\u010daju se radi o novogradnjama, nastalim unutar proteklih pet godina, ali koje su – svaka na svoj na\u010din – izazvale niz kontroverzi, pa i postale predmet USKOK-ovih istraga kao u slu\u010daju Harmonyja.<\/p>\n\n\n\n
U tom okru\u017eenju podivljale hotelske flore lako je oma\u0161iti jednu manju ku\u0107icu koja, smje\u0161tena uz veliki hotel Park, ostavlja dojam njegove smo\u010dnice. I u nju, dodu\u0161e, ulaze turisti i tako najavljuju sezonu, dok mali natpis na njenom pro\u010delju sastavljenom od prizemlja i prvog kata, na kojem pi\u0161e Vila Mikica, sugerira da je i ona dio splitske smje\u0161tajne ponude. No, za razliku od svih navedenih hotela, za Vilu Mikicu lokalno stanovni\u0161tvo ve\u017eu neke druge i druga\u010dije uspomene, nevezane uz upite backpackera i lutalica u unajmljenim automobilima. Iz nje su tako\u0111er dopirali upiti prolaznicima, ali oni dje\u010dji, prigu\u0161eni njihovom grajom i vikom; kroz nju su desetlje\u0107ima prolazila slavonska djeca, uglavnom siro\u010dad koja je preko Crvenog kri\u017ea dolazila u Split na ljetovanje.<\/p>\n\n\n\n
Vila Mikica je ina\u010de tek ne\u0161to mla\u0111a gra\u0111evina od hotela Park. Njena je gradnja dovr\u0161ena 1924., kao projekt Budimira Pervana, poznatog splitskog arhitekta i kasnijeg direktora Urbanisti\u010dkog zavoda Dalmacije. Tik uo\u010di po\u010detka Drugog svjetskog rata vila je prodana Franji Franku, bogatom osje\u010dkom farmaceutu koji je bio poznat i po svom dru\u0161tvenom djelovanju u Osijeku, od otvaranja pu\u010dkih kuhinja pa do konstantnog prikupljanja sredstava svima kojima je pomo\u0107 bila potrebna. Njegova posmrtna \u017eelja bila je da dvije gra\u0111evine koje je uzeo u svoje vlasni\u0161tvo, jedna u Osijeku i jedna u Splitu, budu isklju\u010divo kori\u0161tene za javnu dobrobit, s naglaskom na djecu i mlade. Upravo je zbog toga jedinica mladih osje\u010dkog Crvenog kri\u017ea nazvana “Terenska jedinica Franje Franka”.<\/p>\n\n\n\n
Frank je umro u 62. godini, a zavr\u0161etkom Drugog svjetskog rata Vila Mikica je po\u010dela polagano \u017eivjeti tu njegovu \u017eelju, spajaju\u0107i Split i Osijek i generacije stanovni\u0161tva na jedan specifi\u010dan na\u010din. S jedne strane tu su generacije Osje\u010dana i Slavonaca, pogotovo onih obilje\u017eenih te\u0161kim djetinjstvom, koji pamte dane na jednoj od najljep\u0161ih lokacija u Splitu i ljetne do\u017eivljaje koje ina\u010de ne bi nikada mogli do\u017eivjeti. S druge strane, generacije Spli\u0107ana – me\u0111u koje i sam spadam, pogotovo kao \u017eitelj Ba\u010dvica – tako\u0111er imaju lijepa sje\u0107anja na razdraganu djecu iznad pla\u017ee, kudikamo dra\u017ee vjesnike ljeta od pijanih i razularenih turista koji sada u istom periodu godine teroriziraju kvart i grad.<\/p>\n\n\n\n
Frankova posmrtna \u017eelja i sama je postala upokojena, ali u etapama. Jo\u0161 2015. su se po\u010deli, na iznena\u0111enje tih istih Spli\u0107ana, pojavljivati prvi turisti, u trenutku kada se Split tek po\u010deo ozbiljnije formirati po ovom klju\u010du turisti\u010dke metropole. Osje\u010dki Crveni kri\u017e je, naime, tada odlu\u010dio djelomi\u010dno koristiti ku\u0107u za komercijalnu namjenu, \u0161to je zna\u010dilo i prenamjenu u hostel, i to pod opravdanjem financijskih pote\u0161ko\u0107a u kojima se kao gradsko dru\u0161tvo na\u0161lo. No i dalje se osiguravalo da 500 mali\u0161ana godi\u0161nje ipak dobije svoje besplatno ljetovanje u Splitu, pa su podignute obrve ipak donekle ostale samo takve. U istom je trenutku i njihovo odmarali\u0161te u Orahovici tako\u0111er registrirano kao hostel, a za upravljanje komercijalnom djelatno\u0161\u0107u osje\u010dki je Crveni kri\u017e osnovao i novu tvrtku, veoma prikladno nazvanu Centar dru\u0161tvenog poduzetni\u0161tva d.o.o., registriranu za “hotelijersku i ugostiteljsku djelatnost”, a koja je u 85-postotnom vlasni\u0161tvu CK Osje\u010dko-baranjske \u017eupanije, dok je ostatak u rukama CK Osijek. Predstavljena prvotna ideja govorila je o dobiti koja \u0107e biti kori\u0161tena “isklju\u010divo za daljnji razvoj dru\u0161tvenog poduzetni\u0161tva te rad Crvenog kri\u017ea”, uslijed “zna\u010dajnog trenda razvoja dru\u0161tvenog poduzetni\u0161tva u Europskoj uniji”. No, ispao je to tek prvi korak ka o\u010digledno potpunoj prenamjeni odmarali\u0161ta u komercijalne svrhe.<\/p>\n\n\n\n
Potkraj 2021. stigla je \u0161tura vijest kako je Mikica prodana stranom investitoru, i to za cijenu od 16 i pol milijuna kuna; ona je postala kona\u010dna po principu zatvorene licitacije, gdje su se zainteresirani kupci nakon javnog poziva natjecali ulaganjem na po\u010detnu cijenu, ne\u0161to ve\u0107u od 15 milijuna kuna. Zaklju\u010divanjem licitacije i dovr\u0161etkom postupka prodaje doznalo se i ime kupca. Ironi\u010dno, prodaja je simboli\u010dki zatvorila povijesni krug, s obzirom na to da je projektant Pervan bio pra\u0161ki student, jer je novi vlasnik vile postao \u010ceh s Forbesove liste, Franti\u0161ek Stud\u00e9nka. U pitanju je vlasnik Signum grupe, koja je 2009. preuzela i splitski Adriacink, a njegova je druga tvrtka 2015. ulo\u017eila i u projekt zabavnog parka Aquacolors u Pore\u010du. Na upit Slobodne Dalmacije oko kupnje Mikice i njene daljnje sudbine obitelj Stud\u00e9nka je samo \u0161turo priop\u0107ila kako ne misle davati nikakve komentare na datu investiciju, \u0161to je samo u doma\u0107oj javnosti potvrdilo tezu kako je gotovo sigurno put vodi u potpunu komercijalnu prenamjenu.<\/p>\n\n\n\n
Prepreka za to i nemaju previ\u0161e. Odnosno, ku\u0107a po GUP-u nije kategorizirana kao kulturna ba\u0161tina, pa novi vlasnik ne treba dobiti posebnu dozvolu Konzervatorskog odjela za gradnju hotela na tako atraktivnoj lokaciji. A sve i da mora, povijest odluka javnih slu\u017ebi u Splitu blago re\u010deno nema neku reputaciju kada je rije\u010d o za\u0161titi javnog dobra. Splitski konzervatori su se, naime, svojedobno iznena\u0111uju\u0107e odrekli nadle\u017enosti nad podru\u010djem Ba\u010dvica, da bi u kratkom roku gra\u0111evinske dozvole na tako atraktivnoj lokaciji dobilo \u010dak 10 projekata, od stambenih zgrada pa do hotela. Kada su te dozvole izdane kao na traci, Konzervatorski odjel je odjednom povukao to svoje odricanje od nadle\u017enosti i vratio konzervatorsku za\u0161titu. Najve\u0107i dio tog skandala je ba\u0161 navedeni hotel Harmony, koji se nalazi na po\u010detku Preradovi\u0107evog \u0161etali\u0161ta na kojem se nalazi i Mikica; on je s vremenom postao i najnoviji simbol splitskog profiterskog urbanizma. Slu\u010daj skandaloznog gra\u0111enja van gabarita je na kraju pao na sudu jer je jedan od aktera naglo promijenio svoj prvotni iskaz dan policiji.<\/p>\n\n\n\n
No, pri\u010de o svim tim nakaradnim hotelskim zdanjima i sumnjivim postupcima koji su doveli do njihove gradnje i devastiranja vizure Ba\u010dvica, ali i Splita, spadaju pod neku drugu pri\u010du. Ona o Mikici je na\u017ealost postala simbol svoje vrste, kao najgore zatiranje posljednjeg traga dru\u0161tvene namjene u svrhu komercijalnog turizma i boga\u0107enja pojedinaca. Za trag novca dobivenog prodajom (jo\u0161) nema podataka, po\u0161to se u posljednjem financijskom izvje\u0161taju<\/a> Crvenog kri\u017ea iz prosinca 2022. pod stavkom “ostali prihodi” spominju tek prihodi ostvareni od prodaje nematerijalne i materijalne imovine koji se odnose na prodaju nekretnine na adresi Pavla Hatza 28 u Zagrebu, kao i nekolicine vozila. Naravno, Crveni kri\u017e tehni\u010dki ima pravo prodaje nekretnina koje je kao dru\u0161tvo dobilo u naslje\u0111e, ali ona prava cijena postaje sve skuplja. Split je, pokazuje slu\u010daj Vile Mikice, grad u kojem \u010dak i siro\u010dad biva delo\u017eirana u svrhu daljnje apartmanizacije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pri\u010da o Vili Mikici na splitskim Ba\u010dvicama vjerno do\u010darava dru\u0161tvenu cijenu potpunog ekonomskog prepu\u0161tanja turizmu i profitnom motivu. Nekada\u0161nje dje\u010dje odmarali\u0161te u kojem su najljep\u0161e uspomene stjecale generacije siroma\u0161ne slavonske djece kroz nekoliko etapa prenamjene je zavr\u0161ilo u rukama \u010de\u0161kog investitora. Tik iznad popularne splitske pla\u017ee Ba\u010dvice, najpoznatije lokacije u gradu van Dioklecijanove pala\u010de i […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44578,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[94,619],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-44575","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-turizam","tag-urbanizam","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44575","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44575"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44575\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44577,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44575\/revisions\/44577"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44578"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44575"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44575"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44575"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44575"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44575"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44575"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44575"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}