{"id":44541,"date":"2023-04-24T08:34:32","date_gmt":"2023-04-24T07:34:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=44541"},"modified":"2023-04-26T07:40:21","modified_gmt":"2023-04-26T06:40:21","slug":"dobri-marksisticki-barba-michael-a-lebowitz-1937-2023","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=44541","title":{"rendered":"Dobri marksisti\u010dki barba: Michael A. Lebowitz (1937-2023)"},"content":{"rendered":"\n

Prije gotovo to\u010dno deset godina, po\u010detkom svibnja 2013. godine, podjela zadataka u Centru za radni\u010dke studije namijenila mi je ulogu vodi\u010da profesoru Michaelu A. Lebowitzu od hotela do Filozofskog fakulteta gdje je trebao odr\u017eati zagreba\u010dko predavanje<\/a>. Hotel se nalazio u Branimirovoj ulici i ta mi je lokacija izazvala dileme oko najpogodnijeg puta i prijevoza do Filozofskog. Javni prijevoz nije bio ba\u0161 najprikladnija opcija jer bi se moralo i\u0107i skroz okolo, a taksi se \u010dinio rubno racionalnim: ipak je odredi\u0161te blizu, samo se pro\u0111e kroz pothodnik, prije\u0111e Vukovarsku ulicu i tu smo. Dilemu sam objasnio Lebowitzu kad smo se sreli i predlo\u017eio opciju ugodne \u0161etnje.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to sam propustio uzeti u obzir su Lebowitzeve godine. Naime, tad je imao 76 godina i \u0161etnja od gotovo petnaestak minuta u vru\u0107e svibanjsko predve\u010derje nije ba\u0161 bila tako lagodna kao \u0161to se meni \u010dinilo. Unato\u010d prili\u010dno ugodnom razgovoru ve\u0107 sam nakon izlaska iz pothodnika i njegovog sve te\u017eeg koraka i sve ubrzanijeg disanja ustanovio da sam pogrije\u0161io. Ali i svaki daljnji korak je \u010dinio pozivanje taksija besmislenijim. Osje\u0107aj krivnje je rastao, a Filozofski nikako da se uka\u017ee. No, nekako smo se uspjeli dokopati stepenica na ulazu u zgradu fakulteta gdje su nas do\u010dekali suradnici i dio publike. Nakon izmijenjenih pozdrava i povratka otkucaja srca u normalne gabarite, Lebowitz je okupljenima uz osmijeh poru\u010dio: “Marko me zamalo ubio!”<\/p>\n\n\n\n

Ta “optu\u017eba” za potencijalno ubojsto iz nehaja mi je bila prva asocijacija kad sam ju\u010der dobio poruku da je Lebowitz preminuo. Druga je bila vezana uz Lebowitzevu repliku, izgovorenu par minuta nakon “optu\u017ebe”, na pru\u017eenu mu informaciju da \u0107e predavanje zapo\u010deti petnaest minuta nakon najavljenog termina sukladno tradiciji “akademske \u010detvrti”. Profesor mi je samo odmahnuo rukom i rekao: “Uh, to je malo, u Venezueli je normalno da sve po\u010dinje sat vremena nakon najavljenog termina.” Pored toga \u0161to mi je u maniri marksisti\u010dkog barbe odstranio osje\u0107aj krivnje za prija\u0161nju pogre\u0161nu procjenu, ta pri\u010da o venecuelanskom ka\u0161njenju koje bi se ina\u010de pripisivalo ju\u017enoameri\u010dkoj non\u0161alanciji i manjku poduzetni\u010dkog elana omogu\u0107ila mi je da donekle bolje razumijem, makar intuitivno, Lebowitzevo teorijsko inzistiranje na konceptima humanizma i ljudskog razvoja.<\/p>\n\n\n\n

Naime, pored karijere profesora i markisti\u010dkog ekonomista, Lebowitz \u0107e ostati najzapam\u0107eniji po ulozi savjetnika vlastima u Venezueli za vrijeme vladavina Huga Chaveza. Boravak u samoj Venezueli i rad na izgradnji novog dru\u0161tva su tim nedefiniranim konceptima humanizma i ljudskog razvoja, pogotovo u opreci s njegovim rigoroznijim marksisti\u010dkim analizama, davali konkretniji sadr\u017eaj. Pa makar i taj sadr\u017eaj bilo pre\u0161utno znanje o ka\u0161njenju kao nekom, makar i karikiranom, obliku nepot\u010dinjavanja ritmu kapitalisti\u010dkog sata. Taj je humanizam, koji se nekad \u010dinio kao pateti\u010dno popunjavanje teorijskih rupa, zapravo samo oznaka za ljudski potencijal odre\u0111ivanja vlastite sudbine.<\/p>\n\n\n\n

I toj je oznaci kroz svoj znanstveni rad Lebowitz nastojao dati i politi\u010dki kredibilitet i znanstveni legitimitet. Naime, centralna okosnica Lebowitzeva rada jest promjena klasi\u010dne marksisti\u010dke optike. Marx je u “Kapitalu” pru\u017eio prikaz procesa kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje gotovo pa isklju\u010divo iz perspektive kapitala, a Lebowitz je sebi zadao zadatak izrade prikaza tog procesa iz perspektive politi\u010dke ekonomije radni\u010dke klase. Dominacija perspektive kapitala ko\u010di, smatrao je Lebowitz, aktiviranje tog znanja u nadila\u017eenju kapitalisti\u010dkog sustava. Zato je bilo bitno uspostaviti analiti\u010dku perspektivu radni\u010dke klase koja \u0107e nadila\u017eenje u\u010diniti, barem teorijski, dostupnijim. Taj je zadatak zapo\u010deo klasikom<\/a> “Prevazi\u0107i kapital” koji mo\u017eemo \u010ditati i na na\u0161em jeziku zahvaljuju\u0107i trudu drugova i drugarica iz beogradskog Centra za politike emancipacije, a, na\u017ealost, zavr\u0161io prije dvije godine objavljenim svojevrsnim nastavkom naslova<\/a> “Between Capitalism and Community”.<\/p>\n\n\n\n

Pored tog enormnog zadatka, Lebowitz se bavio i brojnim drugim ekonomskim, politi\u010dkim i povijesnim problemima. Iz na\u0161e perspektive vrijedi istaknuti analizu jugoslavenskog samoupravljanja i problema nastalih uspostavom tr\u017ei\u0161nog natjecanja izme\u0111u samoupravlja\u010da koje je pridonijelo destabilizaciji nominalno socijalisti\u010dke dr\u017eave. Tako\u0111er, Lebowitzeva knjiga o realnim kontradikcijama socijalisti\u010dkih ekonomija nezaobilazno je \u0161tivo u razumijevanju tih projekata i dru\u0161tava, ali i vrijedan alat u raspravama s povijesnim revizionizmom. Pored obrazovanja koje mo\u017eemo ste\u0107i \u010ditaju\u0107i njegove knjige i rasprave, va\u017ean aspekt Lebowitzeva naslje\u0111a je njegova vjera u politi\u010dke kapacitete radni\u010dke klase. U vremenima kad je sindikalna pokrivenost gotovo pa zanemariva, kad se radnici uglavnom odlu\u010duju za individualna rje\u0161enja za popravak vlastitog polo\u017eaja i kad rad vi\u0161e ne \u010dini va\u017ean faktor u dru\u0161tvenom identitetu, Lebowitzev teorijski i politi\u010dki rad nam pokazuju da socijalisti\u010dki projekt 20. stolje\u0107a nije bio povijesna fikcija. I da ga je nu\u017eno nanovo izmisliti. Ako zbog ni\u010dega drugoga onda radi eliminacije osje\u0107aja krivnje zbog jednosatnog dru\u0161tvenog ka\u0161njenja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije gotovo to\u010dno deset godina, po\u010detkom svibnja 2013. godine, podjela zadataka u Centru za radni\u010dke studije namijenila mi je ulogu vodi\u010da profesoru Michaelu A. Lebowitzu od hotela do Filozofskog fakulteta gdje je trebao odr\u017eati zagreba\u010dko predavanje. Hotel se nalazio u Branimirovoj ulici i ta mi je lokacija izazvala dileme oko najpogodnijeg puta i prijevoza do […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44543,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1657],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44541","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-marksizam","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44541","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44541"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44541\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44546,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44541\/revisions\/44546"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44543"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44541"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44541"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44541"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44541"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44541"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44541"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44541"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}