Ovda\u0161nje pra\u0107enje demonstracija u Francuskoj povodom najavljene mirovinske reforme uglavnom varira izme\u0111u rubno smislenog tretmana u doma\u0107im mejnstrim medijima i navija\u010dke dijagnostike u lijevim anglofonim medijima koja nju\u0161i predrevolucionarno stanje. Matko Brusa\u010d donosi trezveniji pristup s lica mjesta koji upozorava na vrlo izgledan poraz prosvjednika, ali i nastavak produbljivanja hegemonijske krize u zemlji, \u0161to ne mora biti lo\u0161a vijest.<\/p>\n\n\n\n
Pra\u0107enje dru\u0161tveno-politi\u010dkih tenzija u Francuskoj iz hrvatske perspektive, tijekom posljednja \u010detiri mjeseca, pokazalo se korisnim uglavnom kao podsjetnik na visinu aktivnih standarda u vanjskopoliti\u010dkim rubrikama doma\u0107ih medija.<\/p>\n\n\n\n
Uobi\u010dajeni flow<\/em> redakcijskih vijesti, \u010desto dubioznih na elementarnoj faktografskoj razini, prekidan je, s vremena na vrijeme, povi\u0161enim novinarskim ambicijama \u2014 drugim rije\u010dima, lo\u0161im prijevodima tekstova iz Financial Timesa, poku\u0161ajima skiciranja psiholo\u0161kog profila francuskog predsjednika preru\u0161enim u kostime ozbiljne analize, izravnim skeniranjem francuskog medijskog polja u potrazi za klikabilnim materijalom, kao u slu\u010daju Marl\u00e8ne Schiappe, ministrice u vladi \u00c9lisabeth Borne, koja je, li\u0161ena osje\u0107aja za politi\u010dki tajming, nedavno zavr\u0161ila na naslovnici francuskog Playboya.<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o komentatorskom \u017eanru i kada je rije\u010d o doma\u0107em medijskom terenu, pobjedu je pak odnijela jedna biv\u0161a ministrica, i to ni manje ni vi\u0161e nego biv\u0161a ministrica vanjskih poslova. “Prvo, postoji veliko nezadovoljstvo op\u0107om situacijom u Francuskoj. Drugo, ima mnogo me\u0111unarodnih faktora koji u tome igraju ulogu, jer se prosvjeduje za ne\u0161to \u0161to je gotovo nadrealno ridikulozno. Nitko vi\u0161e nema 62 godine kada odlazi u mirovinu”, kazala je Vesna Pusi\u0107, gostuju\u0107i na N1 televiziji u poku\u0161aju da proizvede dvije-tri suvisle re\u010denice o tome \u0161to se doga\u0111a u Francuskoj i Izraelu. “To ima veze s padom standarda, ali i s me\u0111unarodnim faktorima, jer su isti takvi nasilni prosvjedi s uni\u0161tavanjem i paljenjem izbili zbog pove\u0107anja cijena benzina.”<\/p>\n\n\n\n Najava reforme francuskog mirovinskog sustava \u2014 ili, preciznije, posljednja u nizu najava kontrareforme francuskog mirovinskog sustava \u2014 bila je jedna od nosivih stupova prve predsjedni\u010dke kampanje Emmanuela Macrona. Me\u0111utim, tijekom posljednja tri desetlje\u0107a, dru\u0161tveno-politi\u010dki odgovori na sli\u010dna obe\u0107anja poprimili su obilje\u017eja modela: ovaj ili onaj predsjednik i ova ili ona vlada poru\u010dili bi Francuzima da bi trebali raditi dulje, Francuzi bi s ulica, \u010de\u0161\u0107e s ve\u0107im i rje\u0111e s manjim intenzitetom, poru\u010dili da ne \u017eele raditi dulje, i planovi oko remonta mirovinskog sustava bili bi, u pravilu, odgo\u0111eni do daljnjeg. U Macronovom slu\u010daju, po\u010detkom 2020. godine, osim najdu\u017eeg \u0161trajka u novijoj francuskoj povijesti koji je organiziralo 30 sindikata, otegotna okolnost bila je, naravno, i izbijanje COVID-19 pandemije.<\/p>\n\n\n\n U stvari, taj je propali zahvat bio u bitno manjoj mjeri regresivan od aktualnog. Ideja je bila ujediniti \u2014 pari\u0161ka Opera, primjerice, sama se brinula o mirovinama svojih radnika \u2014 18 nezavisnih mirovinskih sustava u jedan generalni, pod nadzorom dr\u017eave. I iako plan nije bio dirati dobnu granicu za odlazak u mirovinu, ujedna\u010davanje kriterija definitivno nije i\u0161lo na ruku nekvalificiranoj radnoj snazi i onima koji su tr\u017ei\u0161tu rada bili najdulje izlo\u017eeni.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, Macron je u travnju pro\u0161le godine postao prvi francuski predsjednik, nakon Jacquesa Chiraca, koji je uspio povezati dva mandata, pobijediv\u0161i ponovno u drugom krugu Marine Le Pen. Do prili\u010dno uvjerljive pobjede stigao je, me\u0111utim, dobrim dijelom kao preventivna opcija i s najmanje osvojenih glasova u povijesti Pete republike. Popularni zamor makronizmom potvr\u0111en je zatim na parlamentarnim izborima na kojima je Macronova stranka, rebrendirana tim povodom kao Renaissance (RE), ostala bez ve\u0107ine u Narodnoj skup\u0161tini. Kao glavne oporbene struje isprofilirali su se La France insoumise (LF), prema aktualnim europskim standardima prili\u010dno ambiciozna lijeva stranka predvo\u0111ena Jeanom-Lucom M\u00e9lenchonon, i Le Rassemblement national (RN), zapravo Front national (FN) u ne\u0161to suvremenijoj ambala\u017ei, s Le Pen na \u010delu. Takva konstelacija parlamentarnih snaga osudila je, kada je rije\u010d o dono\u0161enju novih zakona, Macrona na politi\u010dku trgovinu za zastupnicima u principu propale \u0161irakovske stranke Les R\u00e9publicains (LR).<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, u me\u0111uvremenu, promijenio se i \u017eargon provedbe intervencije u mirovinski sustav. Efikasnost i transparentnost prestali su biti klju\u010dni termini u javnoj raspravi \u2014 podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine (u tromjese\u010dnim razmacima, do 2030. godine) i visine radnog sta\u017ea s 41 na 43 godine za punu mirovinu, predstavljeno je ovaj put kao makroekonomska nu\u017enost, to jest kao preduvjet za dugoro\u010dnu stabilnost javnih financija. Pove\u0107avaju\u0107i vojni bud\u017eet i porezno rastere\u0107uju\u0107i francuski kapital gotovo istovremeno s predstavljanjem novog zakona o mirovinama, vlada je potrebu za intervencijom opravdavala suhom faktografijom \u2014 od toga da je u OECD-u, nakon Danske, Francuska druga dr\u017eava u \u010diju se blagajnu najvi\u0161e sredstava prilijeva oporezivanjem, preko toga da na odr\u017eavanje mirovinskog sustava tro\u0161i gotovo 14 posto godi\u0161njeg BDP-a, do toga da \u0107e do 2027. godine mirovinski sustav na godi\u0161njoj razini funkcionirati s deficitima od oko 12 milijardi eura.<\/p>\n\n\n\n Sindikati, me\u0111utim, za ovakav tip argumentacije nisu imali previ\u0161e razumijevanja. Po\u010dev\u0161i s jednodnevnim \u0161trajkom i demonstracijama na Place de la R\u00e9publique u Parizu 19. sije\u010dnja, odgovor koji je stigao bio je intersindikalan, \u0161to je, \u010dini se, istovremeno bila i najve\u0107a prednost i najve\u0107a mana pokreta u cjelini. Tempo uglavnom udaraju dva najve\u0107a francuska sindikata \u2014 La Conf\u00e9d\u00e9ration fran\u00e7aise d\u00e9mocratique du travail (CFDT), reformisti\u010dki sindikat poslovi\u010dno spreman na “socijalni dijalog”, i La Conf\u00e9d\u00e9ration g\u00e9n\u00e9rale du travail (CGT), sindikat koji dr\u017ei ne\u0161to tvr\u0111u liniju. Rotiraju\u0107i \u0161trajkovi i demonstracije u isto\u010dnom <\/u><\/a>i ju\u017enom Parizu i ostatku Francuske nisu, me\u0111utim, osobito poljuljali namjere vlade oko dono\u0161enja zakona, a jo\u0161 manje Macrona, koji je pozornicu u potpunosti prepustio Borne. Dojam je takav da je u vi\u0161u brzinu potrebno bilo prebaciti ranije.<\/p>\n\n\n\n U brzinu vi\u0161e prebacilo se na koncu spontano, sredinom o\u017eujka, nakon \u0161to je zakon ovjeren mimo parlamentarne procedure. Shvativ\u0161i da nema sigurnu ve\u0107inu u parlamentu, Borne se jo\u0161 jednom odlu\u010dila pozvati na notorni 49.3 \u010dlanak francuskog Ustava koji vladi omogu\u0107uje dono\u0161enje zakona bez glasovanja u Parlamentu. Istog dana, demonstracije su, bez asistencije sindikata, organizirane na Place de la Concorde, a nakon \u0161to je policija potisnula demonstrante sjeverno, u Rue du Faubourg Saint-Honor\u00e9, stvari su postale ozbiljne<\/u><\/a>. 1<\/a><\/sup> Vlada je pak u me\u0111uvremenu za samo sedam glasova pre\u017eivjela glasovanje o nepovjerenju. Od tada je intenzitet demonstracija stabilno rastao, iako je brojnost opadala, prije svega zbog prili\u010dno brutalne policijske represije kojom je G\u00e9rald Darmanin, ministar unutarnjih poslova, odgovorio na stanje na ulicama. Pro\u0161log tjedna, primjerice, demonstranti su uspjeli provaliti u pari\u0161ki BlackRockov ured.<\/p>\n\n\n\n “U vremenima revolucije ni\u0161ta nije sna\u017enije od pada simbola”, primijetio je Eric Hobsbawm u “Dobu revolucije”. I iako navija\u010dke dijagnostike<\/u><\/a> pred-revolucionarnog stanja ne nedostaje, realitet situacije na terenu ne\u0161to je druga\u010diji \u2014 poraz se, naime, trenutno \u010dini kao izgledniji ishod. Novi \u0161trajk i demonstracije najavljeni su za \u010detvrtak, dan uo\u010di sastanka Nacionalnog vije\u0107a koje treba donijeti odluku o tome je li dono\u0161enje novog zakona odra\u0111eno u skladu s Ustavom. U svakom slu\u010daju, hegemonijska kriza u Francuskoj nastavlja se produbljivati, \u0161to, u kombinaciji s usvojenim lekcijama iz posljednjih nekoliko mjeseci i potencijalno adekvatnim odgovorom s ljevice, u dugoro\u010dnoj perspektivi uop\u0107e ne mora biti lo\u0161a vijest.<\/p>\nKontekst reforme<\/h2>\n\n\n\n
Izgledan poraz<\/h2>\n\n\n\n