Unato\u010d svim naporima njene majke Vjere Solar ni danas nemamo potvr\u0111enu i slu\u017ebenu verziju ubojstva Ljubice Solar u Sisku 1991. godine. Izostanak policijsko-sudskog epiloga nam govori da to ubojstvo nije bilo slu\u010dajno ve\u0107 je bilo plod politi\u010dkih akcija koje su bile dio \u0161ire ratne strategije.<\/p>\n\n\n\n
Tog 17. septembra 1991. Slobodan Milo\u0161evi\u0107, tada\u0161nji predsjednik Srbije i Franjo Tu\u0111man, predsjednik Hrvatske, potpisali su u crnogorskom Igalu jo\u0161 jedan u nizu brojnih sporazuma o prekidu ratnih djelovanja u svim podru\u010djima Hrvatske. Sporazum su tom prilikom supotpisali i tada\u0161nji savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijevi\u0107 i predsjedavaju\u0107i Mirovne konferencije o Jugoslaviji lord Carrington. Prema tom dokumentu obje su strane svoje neregularne i paravojne snage trebale razoru\u017eati, snage JNA trebale su se povu\u0107i u kasarne, a rezervisti su se trebali demobilizirati.<\/p>\n\n\n\n
Naravno da se nitko nije povukao ni za milimetar, ni jedna postrojba nije povu\u010dena u kasarne, ni jedan se rezervist nije demobilizirao. Jer ni jednom od dvojice glavnih potpisnika nije bilo stalo do toga da se primirje i odr\u017ei. Tinta na dokumentu nije se ni osu\u0161ila, a ratna djelovanja su ponovo po\u010dela diljem Hrvatske. Tako je istog dana Zbor narodne garde (ZNG) sru\u0161io avion JNA iznad Sarva\u0161a, borbe su eskalirale na podru\u010dju Oku\u010dana i Nove Gradi\u0161ke, a napadi ZNG-a na kasarnu na Kulinama u \u0160ibeniku ulazile su u svoju finalnu fazu. Srpska strana bila je jo\u0161 uvijek daleko od ostvarenja svojih velikodr\u017eavnih ciljeva, pa im primirje nije padalo na pamet, a i hrvatskoj strani, zapravo je svako potpisivanje dokumenta o prekidu vatre bilo dobrodo\u0161lo da pregrupira svoje tada jo\u0161 uvijek nedostatne vojne snage. S tim je u vezi Branko Mamula, korduna\u0161ki partizanski general i ministar obrane do 1988. godine, u svojoj memoarskoj knjizi “Slu\u010daj Jugoslavije” odao priznanje Tu\u0111manu za njegovu strategiju otezanja: “Tu\u0111man je zauzeo ispravan strategijski stav… ubrzano naoru\u017eavati i stvarati vojsku koja bi se mogla suprotstaviti istovremeno i JNA i kraji\u0161koj paravojsci… pri tome odugovla\u010diti, pregovarati i ne izazivati JNA na radikalan razra\u010dun\u2026”<\/p>\n\n\n\n
I dok se tako pregovaralo, odugovla\u010dilo i vodilo rat, \u010das slabijeg, \u010das ja\u010deg intenziteta, tog se 17. septembra 1991. godine, sasvim na margini tog velikog sukoba, zape\u010datila i jedna sudbina. Naime, istog dana kad je u crnogorskom lje\u010dili\u0161tu biv\u0161i Ta\u010deri\u010din ministar vanjskih poslova nagovarao dvojicu ratobornih predsjednika da zaustave rat i sjednu za pregovara\u010dki stol, snovi i nade jedne devetnaestogodi\u0161nje djevojke zauvijek su uga\u0161ene. \u0160tura vijest iz doma\u0107ih novina s tim nadnevkom glasila je: “Ljubica Solar, devetnaestogodi\u0161nja k\u0107i Vjere i Jovana Solara, ubijena je od strane jo\u0161 uvijek nepoznatog po\u010dinioca oko 23 sata u stanu u sredi\u0161tu Siska preciznim hicem kroz prozor.” Nepoznati po\u010dinitelj ostao je nepoznat do dana dana\u0161njeg. Me\u0111utim, prije negoli vidimo \u0161to se zapravo dogodilo, samo da opi\u0161emo ratnu situaciju u Sisku tog ljeta 1991. godine, iz \u010dega bi moglo proiza\u0107i da Ljubi\u010dina smrt, samo zato \u0161to je ona bila posve nevina \u017ertva, ipak nije isklju\u010divo rezultat nesretnog spleta okolnosti ili nekakvog niza slu\u010dajnosti. Neki je sistem iza svega toga ipak postojao.<\/p>\n\n\n\n
U gore spomenutoj Tu\u0111manovoj strategiji, koju Mamula hvali, jedna od bitnih to\u010daka bila je i antagoniziranje srpskog pu\u010danstva u Hrvatskoj, izazivanje kraji\u0161kih seljaka da uzvrate na provokacije i da se i na taj na\u010din poku\u0161a srpsko pitanje u Hrvatskoj jednom za svagda rije\u0161iti. Me\u0111utim, obi\u010dan puk natjerati na rat nije bilo nimalo jednostavno. Za to nije bila dovoljna ni velikosrpska ideologija, kao ni ideologija hrvatskog suverenizma. Virus rata bilo je potrebno nasilu ucijepiti u narod zastra\u0161ivanjima, plja\u010dkama i likvidacijama. Brojni kraji\u0161ki ekstremisti zadojeni SDS-ovom velikosrpskom politikom \u010desto nisu bili dovoljni da se srpski narod u Hrvatskoj dovoljno zaljulja. Makar je srpskim ekstremistima u Krajini tada le\u0111a \u010duvala i JNA, ipak je bilo potrebno ne\u0161to puno \u017ee\u0161\u0107e, ne\u0161to eksplozivnije da bi se rat intenzivirao do krajnjih granica. Trebali su, me\u0111u ostalim, paravojne jedinice i “psi rata”.<\/p>\n\n\n\n
Evo kako je to izgledalo sa srpske strane. Dva dana prije negoli je stradala Ljubica, na gospi\u0107kom rati\u0161tu pogiba jedan od tih i takvih “pasa rata”. Rije\u010d je o \u0110or\u0111u Bo\u017eovi\u0107u zvanom Gi\u0161ka, vo\u0111i “Srpske garde” koju je osnovao lider Srpskog pokreta obnove Vuk Dra\u0161kovi\u0107. Da bi prili\u010dno pasivni narod nekako utjerao u rat Milo\u0161evi\u0107 je sa svoje strane u\u010dinio sve, me\u0111u ostalim iskoristio je u te svrhe \u010ditave e\u0161alone paravojnih odreda, me\u0111u njima i Gi\u0161kine formacije. U svakom slu\u010daju, lik je popio metak u uli\u010dnim borbama, na kri\u017eanju Bilajske i Jasikova\u010dke ulice u centru Gospi\u0107a. Tog 15. septembra 1991, kad su se odvijale presudne bitke za taj grad, Srbi samo \u0161to nisu pre\u0161li rijeku Nov\u010dicu i tako ovladali gradom, a Hrvati s druge obale ne daju pa ne daju. Gi\u0161ki je tog dana presudio ili metak nekog “zenge”, ili je nekada\u0161nji suradnik Ljube Zemunca dobio hitac u le\u0111a od svojih, kako govori jedna od verzija.<\/p>\n\n\n\n
S druge strane, ni Tu\u0111man nije zaostajao s anga\u017eiranjem svojih “pasa rata”. Hrvatski “eskadroni smrti”, kako ih je nazvao mag senzacionalisti\u010dkog novinarstva u nas, Denis Kulji\u0161, ordinirali su tokom 1991. godine od vukovarskih naselja do splitske Lore. U kratkoj knji\u017eici “Dva pamfleta protiv Tu\u0111mana” Kulji\u0161 ne dvoji “da se s jedne strane stvaraju potrebni resursi za rat, a s druge strane da su svi oni bili apsolutno pod politi\u010dkom kontrolom, te da su, kad je to trebalo, bili obuzdavani iz Zagreba. Zna\u010di, svaki taj eskadron smrti koji je operirao na terenu svoje je prve regrutacije imao u sije\u010dnju (1991). Njihova je funkcija bila zastra\u0161ivanje srpskog stanovni\u0161tva i pritisak, kao i njihovo tjeranje.”<\/p>\n\n\n\n
Ovo je, naravno, daleko od slu\u017ebene verzije novije hrvatske povijesti, i tako se ne u\u010di u \u0161kolskom gradivu, i vjerojatno se nikad ne\u0107e ni u\u010diti, ali je ipak nedvojbeno da su razli\u010dite hrvatske paravojne jedinice djelovale od istoka Hrvatske preko Zagreba, pa do Like i Dalmacije. Tako su Glava\u0161eve bojne sre\u0111ivale stvari po Osijeku i okolici, Mer\u010dep i njegova grupa ostavila je svoj trag u Vukovaru, pakra\u010dkom kraju, Zagrebu i Gospi\u0107u. Ista je grupa poku\u0161ala sa zastra\u0161ivanjima u Karlovcu, ali je tamo\u0161nji prvi policajac grada sprije\u010dio Mer\u010depov ulazak u njegovu zonu odgovornosti. Karlovac je, pak, svoju antagonizaciju imao preko likvidiranja trinaestorice rezervista JNA na koranskom mostu. Ve\u0107ina njih bila je iz okolnih karlova\u010dkih, dotada, manje-vi\u0161e, mirnih sela, poput Krnjaka. Kad je ljude smaknuo jedan ili vi\u0161e pripadnika ZNG-a, povratka na staro vi\u0161e nije bilo i rat je mogao otpo\u010deti i u toj \u017eupaniji.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, daleko najzeznutija situacija bila je u Sisku. Tamo su djelovala \u010dak tri “eskadrona smrti”, odnosno tri postrojbe specijalne policije \u2013 tzv. Vukovi pod zapovjedni\u0161tvom Jadranka Garbina, zatim tzv. Hand\u017ear divizija pod zapovjedni\u0161tvom Ekrema Mandala (ponajvi\u0161e popunjena biv\u0161im labinskim rudarima \u2013 koje li ironije povijesti!) i jedinica policije iz Odre Sisa\u010dke pod zapovjedni\u0161tvom Mate Brajkovi\u0107a. Svima je zapovijedao \u0110uro Brodarac. Da se u Sisku doga\u0111a ne\u0161to neobi\u010dno postalo je jasno nakon napisa tada\u0161njeg “Slobodnog tjednika” (ST-a), ratnohu\u0161ka\u010dkog glasila Marinka Bo\u017ei\u0107a, kojemu je, navodimo to tek bizarnosti radi, u Izdava\u010dkom savjetu stajalo i ime Maria Plenkovi\u0107a, oca sada\u0161njeg premijera. Kad je u ljeto 1991. u tim novinama osvanuo \u010dlanak pod nazivom “14 apostola zla”, i u njemu se poimeni\u010dno navelo 14 Si\u0161\u010dana, navodno osumnji\u010denih za suradnju s KOS-om, a nakon toga \u010dak devetorica od njih bivaju privedeni u policiju, a neki i likvidirani, postalo je jasno da stvari odlaze do \u0111avola. Kad se tome pridodaju i le\u0161evi koji su u to vrijeme po\u010deli isplivavati na Kupi i Savi, bio je to alarm za Tu\u0111manovog savjetnika Stjepana Hercega da se ne\u0161to poduzme. Me\u0111utim, njegova vizitacija Sisku i poku\u0161aj da razgovara s gradskim vlastima i vo\u0111ama policijskih postrojbi je propao, a Tu\u0111man Hercegovu zabrinutost za sisa\u010dke zlo\u010dine nad civilima nije dijelio. Kao \u0161to nije dijelio ni zabrinutost tada\u0161njeg predsjednika Vrhovnog suda Vjekoslava Vidovi\u0107a, koji je vrhovnika obavijestio o vanzakonskim likvidacijama u Sisku i potrebi da se ne\u0161to oko toga poduzme. Ljutiti Tu\u0111man ga je zbog toga, ali i zbog drugih stvari na kojima je Vidovi\u0107 principijelno ustrajavao, jednostavno smijenio. U “Feralu” u broju od 3. travnja 1995. Vidovi\u0107 na tu temu ka\u017ee: “Jednog su mi se dana javili suci iz Siska i tra\u017eili hitan razgovor. Informirali su me da se na njihovom podru\u010dju dogodila stra\u0161na stvar: desetak ljudi je ubijeno i njihovi le\u0161evi isplivali su u jednom rukavcu Kupe. Radilo se o ljudima koje je famozni ST prethodno ozna\u010dio kao agente KOS-a. Oni su bez ikakvih dokaza i su\u0111enja pobijeni i nije se znalo tko je to u\u010dinio.”<\/p>\n\n\n\n
Da su Ljubi\u010dinom Sisku bile potrebne \u010dak tri jedinice za likvidacije da se pokrenu sukobi, i da je mirne Si\u0161\u010dane bilo vrlo te\u0161ko utjerati u rat, govori i jedna epizoda iz ljeta 1990. Naime, u kolovozu te godine nabrijani SDS organizira referendum o odcjepljenju Krajine od Hrvatske i od desetak hiljada sisa\u010dkih Srba, koliko ih je tada \u017eivjelo u gradu, referendumu pristupa njih manje od stotinu.<\/p>\n\n\n\n
Na\u0161a Ljubica ne\u0161to ranije od ovog vremena koje opisujemo, zavr\u0161ava zanatsku \u0161kolu, vra\u0107a se u svoj rodni Sisak iz Zemuna, gdje je poha\u0111ala zavr\u0161ni razred, zavr\u0161ila je za kozmeti\u010darku i zaljubljuje se. Devetnaestogodi\u0161nja djevojka planira svoju budu\u0107nost. Poslije \u0107e neki re\u0107i da se Ljubica zaljubila u pogre\u0161nog, da joj je momak Du\u0161ko Malovi\u0107, ranije aktivan u JNA, odredio sudbinu. Te ve\u010deri, 17. septembra 1991. Ljubica je u zajedni\u010dkom stanu na sisa\u010dkom trgu Mo\u0161e Pijade bila sama. Njezin izabranik oti\u0161ao je u Sarajevo, jer su imali ideju da sa zajedni\u010dkim \u017eivotom nastave u glavnom gradu BiH. Njezina majka Vjera, koja je ostatak svog \u017eivota posvetila tra\u017eenju istine o Ljubi\u010dinom ubojstvu, \u010dut \u0107e u ovih tridesetak godina nekoliko verzija o smrti njezine k\u0107eri. Te da joj je presudio sam momak, pa da su je ubili pripadnici Vukova snajperom iz obli\u017enje policijske stanice (jedan od njih da je navodno, reckom na kundaku pribilje\u017eio to svoje prvo ubojstvo), zatim, da je bila \u017ertva metka jednog iz grupe gardista ispaljenog s trga prema osvijetljenom prozoru stana. Me\u0111utim, niti jedna od tih verzija nije potvr\u0111ena, a hrvatski istra\u017eni organi nisu se svih ovih trideset i ne\u0161to godina potrudili ni da obave osnovne stvari vezane uz tu likvidaciju: istra\u017eni sudac nije iza\u0161ao na o\u010devid, obdukcija le\u0161a nije obavljena, a nije obavljeno ni balisti\u010dko vje\u0161ta\u010denje zrna koje je usmrtilo Ljubicu. Sve \u0161to je saznala naknadno od jednog patologa, jest da se njezina Ljubica nije mu\u010dila, da je od metka preminula odmah. U stan nije bilo provaljeno. I to je sve. Na sprovod je iz Vjerinog zdravstvenog kolektiva gdje je radila vi\u0161e od 32 godine do\u0161ao tek jedan lije\u010dnik i nekoliko kolegica, dok sama bolnica nije dozvolila da se na njezina vrata stavi parta o Ljubi\u010dnoj smrti.<\/p>\n\n\n\n
Vjera Solar tra\u017eila je pravdu na sve strane i nije ju na\u0161la. Ali je zato redovito nailazila na cinizam i prezir vlasti. Mo\u017eda najpotresnija slika odnosi se na susret Vjere Solar i tada\u0161njeg gospodara \u017eivota i smrti u Sisku \u0110ure Brodarca. Posve shrvana majka nekoliko dana poslije likvidacije svoje k\u0107eri smogne snage i ode do Brodarca u stanicu policije da ga upita tko joj je ubio k\u0107er. Brodarac je ina\u010de, njezin susjed, stanovao je tri ku\u0107e dalje od Solarovih u istoj ulici, Brodar\u010deva starija k\u0107i \u010duvala je malu Ljubicu, bili su si dobri. \u0110uro Brodarac, taj biv\u0161i republi\u010dki omladinski rukovodilac, a kasnije zapovjednik sisa\u010dkih “pasa rata”, na Vjerine rije\u010di “Pa dobro, \u0110uro, tko mi je ubio Ljubicu? Za\u0161to je ubijena?” i na Vjerino guranje slike mrtve Ljubice Brodarcu pod nos, ovaj odgovara: “Vidio sam i gore”.<\/p>\n\n\n\n
Vjera Solar preminula je 30. marta ove godine u svojoj 85. godini. Nazvali su je “Majka hrabrost” koja se sve ove godine kao lavica borila za pravdu i istinu o smrti svoje k\u0107erke Ljubice. Vjera Solar tako\u0111er je bodrila i organizirala druge majke, sestre i k\u0107eri sisa\u010dkih Srba, \u010diji su o\u010devi, mu\u017eevi i sinovi preko no\u0107i nestajali u akcijama “sisa\u010dkih odreda smrti”. Vjera je \u010ditavo to vrijeme \u010duvala Ljubi\u010dine lutke, njezinu maturalnu haljinu, cipele i Ljubi\u010din dnevnik. Zadnji zapis u Ljubi\u010dinom dnevniku glasi: “De\u0161avaju se lude stvari… Najgore od svega je to \u0161to se javlja sve ve\u0107a mr\u017enja me\u0111u ljudima. Bojim se za mamu, tatu, strica, strinu, sve moje ro\u0111ake u Glini. Tek sada vidim koliko volim ovaj grad i koliko mi se te\u0161ko rastati od njega. Odjednom volim sve ove ljude… Za\u0161to \u017eivot mora biti tako grozan? Za\u0161to svi na svijetu ne \u017eive sretno?”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Unato\u010d svim naporima njene majke Vjere Solar ni danas nemamo potvr\u0111enu i slu\u017ebenu verziju ubojstva Ljubice Solar u Sisku 1991. godine. Izostanak policijsko-sudskog epiloga nam govori da to ubojstvo nije bilo slu\u010dajno ve\u0107 je bilo plod politi\u010dkih akcija koje su bile dio \u0161ire ratne strategije. Tog 17. septembra 1991. Slobodan Milo\u0161evi\u0107, tada\u0161nji predsjednik Srbije i […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44433,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25,137],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-44431","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","tag-rat","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44431","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44431"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44431\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44432,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44431\/revisions\/44432"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44433"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44431"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44431"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44431"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44431"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44431"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44431"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44431"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}