U neka davna, predkapitalisti\u010dka vremena, vi\u0161i klasni status stjecao se isklju\u010divo ro\u0111enjem. Bilo je dovoljno roditi se u pravoj obitelji i sve ostalo je i\u0161lo po inerciji. A duboke klasne podjele jam\u010dila je, izme\u0111u ostaloga, i bo\u017eja providnost. Zlobnici \u0107e primijetiti da ni danas nije puno druk\u010dije, samo su jamci ne\u0161to raznolikiji. Unato\u010d gra\u0111anskim pravima, slobodnom tr\u017ei\u0161tu i svim ostalim podmaziva\u010dima meritokracije, klasna se reprodukcija odvija gotovo pa nesmetano. No, treba biti po\u0161ten i priznati da je potreban ipak dodatni trud.<\/p>\n\n\n\n
Nakon preuzimanja politi\u010dkih uzdi i odlu\u010divanja o investicijama europsku bur\u017eoaziju nije ba\u0161 krasilo samopouzdanje kad je rije\u010d o dru\u0161tvenom profiliranju. Pa su tako nerijetko kopirali aristokratske manire kako bi sebi i drugima dokazali da nisu slu\u010dajno na mjestu na kojem se nalaze. U te manire spadali su i poznavanje visoke kulture i obrazovanje koje nadilazi neposredne poslovne potrebe. Zadr\u017eavala se ta sklonost dugo kroz dvadeseto stolje\u0107e, a tek je njegovim krajem po\u010dela zna\u010dajnije kopniti. Vjerojatno je tome vi\u0161e razloga, a zna\u010dajnu je ulogu sigurno igrala i sve ni\u017ea razina politi\u010dkog pritiska ni\u017eih klasa. Drugim rije\u010dima, potreba za kulturnim distinkcijama u prili\u010dnoj mjeri je presahnula, a nezadovoljstvo i zgra\u017eanje su iskazivali jedino liberali bez vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju koji su iskreno vjerovali u to da na\u010ditani i kulturni kapitalisti dru\u0161tvo \u010dine boljim.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, taj trend nije sve nasljednike i nasljednice li\u0161io \u0161kolskih zada\u0107a, a roditelje straha od zastoja u klasnoj reprodukciji. Neke je u\u010denja oslobodilo sad ve\u0107 davno razdvajanje vlasni\u0161tva i upravljanja u suvremenom kapitalizmu, a nekima je non\u0161alanciju u obrazovanju priu\u0161tio kapital u sektorima poput nekretnina ili turizma koji ne iziskuju neka specifi\u010dna znanja. Ako je diploma pak potrebna, a \u010desto je, lako ju se nabavi pla\u0107anjem studija na privatnim ekonomskim fakultetima kojima glavna dru\u0161tvena uloga i je da krpaju te statusne rupe u klasnoj reprodukciji. No, postoje i oni sektori u kojima klasna reprodukcija ne funkcionira bez “grijanja stolice”. Odvjetnici, farmaceuti, lije\u010dnici, stomatolozi, IT stru\u010dnjaci i brojni drugi pripadnici sitne i srednje bur\u017eoazije ne mogu ba\u0161 tek tako prepustiti poslove nasljednicima. Na\u017ealost, i djeca se moraju bar malo potruditi. A to ne ide uvijek lako.<\/p>\n\n\n\n
Pogotovo ako u\u010ditelji i nastavnici u osnovnoj \u0161koli nemaju ba\u0161 sluha za te glatke generacijske poslovne prijelaze. Naime, upis u famozne najbolje gimnazije ovisi o ocjenama iz osnovne \u0161kole koje su pod inflatornim pritiscima ve\u0107 odavno. Odlu\u010di li se koja u\u010diteljica, a uglavnom su \u017eene i samim tim i lak\u0161e mete, prestolonasljedniku uskratiti zami\u0161ljenu ocjenu vrlo lako do\u0111e na udar zabrinutih roditelja. Situaciju je nedavno konkretno opisala pravnica u Sindikatu hrvatskih u\u010ditelja, Dajana Krnek: “Slu\u010dajeva maltretiranja je znatno vi\u0161e od onih koji su slu\u017ebeno prijavljeni. U\u010ditelji, naime, \u010desto zovu telefonom za pomo\u0107 i podr\u0161ku. Roditelji boljeg intelektualnog polo\u017eaja i materijalnih prilika, oni s dru\u0161tvenim povlasticama i privilegijima, u akciju stupaju krajem godine radi zaklju\u010divanja odli\u010dne ocjene. Odvjetnici \u017eele da i njihovo dijete bude odvjetnik pa ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli rade pritisak. Prvo na dijete, a potom i na u\u010ditelje.”<\/p>\n\n\n\n
Krnek navodi i da je prijavljenih slu\u010dajeva ove godine vi\u0161e nego ina\u010de. I ne treba previ\u0161e sumnjati u procjenu klasnog sastava problemati\u010dnih roditelja. Oni iz ni\u017eih klasa bez visokog obrazovanja uglavnom to ne\u0107e raditi iz dva razloga: ne osje\u0107aju se dovoljno sigurno da dijele prodike kad je rije\u010d o obrazovanju, a i nije ba\u0161 izvjesno da mogu platiti visoko obrazovanje svom djetetu. \u0160kolski sustav je mjesto klasne reprodukcije u kojem smetnju uglavnom vr\u0161e dva tipa u\u010denika: talentirano i zainteresirano dijete iz ni\u017eih klasa i netalentirano ili nezainteresirano dijete iz vi\u0161ih klasa. Prvi se “problem” rje\u0161ava podr\u0161kom, stipendijama i besplatnim visokim obrazovanjem, a drugi, o\u010dito sve vi\u0161e, terorom i prijetnjama. Klasna proto\u010dnost prema dolje nekad je bila legitiman politi\u010dki zahtjev, a sad se lomi na le\u0111ima u\u010diteljica koje samo rade svoj posao.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U neka davna, predkapitalisti\u010dka vremena, vi\u0161i klasni status stjecao se isklju\u010divo ro\u0111enjem. Bilo je dovoljno roditi se u pravoj obitelji i sve ostalo je i\u0161lo po inerciji. A duboke klasne podjele jam\u010dila je, izme\u0111u ostaloga, i bo\u017eja providnost. Zlobnici \u0107e primijetiti da ni danas nije puno druk\u010dije, samo su jamci ne\u0161to raznolikiji. Unato\u010d gra\u0111anskim pravima, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44414,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66,63],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44412","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","tag-obrazovanje","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44412","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44412"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44412\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44416,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44412\/revisions\/44416"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44414"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44412"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44412"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44412"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44412"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}