Bli\u017ei se nova turisti\u010dka sezona i stanovnici dalmatinskih otoka se polako prebacuju na re\u017eim \u017eivota koji turizam sa sobom donosi. Slike tog re\u017eima \u0107emo svi vidjeti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, ali zajednice na otocima postoje i zimi dok Instagram “miruje”. Kako te zajednice \u017eive izvan romantizacijskih kadrova i uz oskudne razvojne politike? <\/p>\n\n\n\n
Engleski pjesnik John Donne davno je zapisao kako “nijedan \u010dovjek nije otok”, poku\u0161avaju\u0107i stihovima objasniti puni zna\u010daj zajednice kojom smo okru\u017eeni. Taj konkretni stih, s druge strane, tako\u0111er vrlo dobro opisuje dinamiku samog oto\u010dkog \u017eivota; odvojeni fizi\u010dki od kopna, oto\u010dani funkcioniraju kao jedna od najposebnijih formi modernih zajednica. \u017divotni je stil to koji se romantizira, za kojim se po tom klju\u010du \u010dezne u fantazijama o bijegu iz vreve gradske buke i obaveza, a koje se intenziviraju dolaskom svake nove turisti\u010dke sezone. Tako \u0107e, uostalom, biti i ove koja je pred vratima: tisu\u0107e slika zabitih uvala i prepunih oto\u010dkih riva preplavit \u0107e dru\u0161tvene mre\u017ee, poja\u010davaju\u0107i tu idilu oto\u010dkog \u017eivota. Me\u0111utim, \u017eivot na otoku – koliko god bio idili\u010dan u selektivnom pogledu – ima svoje lice i nali\u010dje. Kada karavane turista odu, ostaju problemi.<\/p>\n\n\n\n
Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koje je slu\u017ebeno nadle\u017eno i za pitanja razvoja oto\u010dkih zajednica, Hrvatska ima drugo po veli\u010dini sredozemno oto\u010dje, nakon Gr\u010dke. A ti podaci ka\u017eu da se 59 oto\u010dkih jedinica lokalne samouprave nalazi na 49 naseljenih otoka te Pelje\u0161cu kao poluotoku. U 344 slu\u017ebena oto\u010dka naselja \u017eivi ne\u0161to vi\u0161e od tri posto ukupnog hrvatskog stanovni\u0161tva. Ili je barem tako zavedeno, na papiru. U realnosti – iako podaci govore o blagom rastu broja stanovnika na otocima unazad 20 godina – ta brojka ipak nije zapravo tolika. Mnogi oto\u010dani su “privremeni”, \u0161to je dinamika koja je ve\u0107 dugo prisutna.<\/p>\n\n\n\n
Izolirana priroda oto\u010dkih zajednica zna\u010dila je da su one povijesno, ili barem u posljednjih 150 godina, \u010dak i u mirnodopskim uvjetima, bile prve \u017ertve depopulacije. Ograni\u010dene obradive povr\u0161ine, bolesti koje bi poga\u0111ale urod, manjak poslova, a zatim i ubrzani urbanizacijski procesi na kopnu zna\u010dili su da je svaka povijesna epizoda vi\u0161e ili manje ogoljavala mane \u017eivota na otoku. Prvi znakovi smanjenja tih negativnih trendova, ili barem njihovog usporavanja, do\u0161li su 1980-ih godina, kada je nakon stoljetne depopulacije prvi put zabilje\u017een formalni rast broja stanovnika na dijelu obale. Me\u0111utim, to je bilo vezano uz prve natruhe onog \u0161to se i danas naziva “vikenda\u0161ima”, odnosno, ljudima koji su svoje tada obiteljske ku\u0107e za odmor koristili kako bi odradili prijavu na otoku u svrhu ni\u017eeg poreznog optere\u0107anja. Isto tako je primije\u0107en malen, ali opet zabilje\u017een trend povratnika iz inozemstva po izbijanju Domovinskog rata; uglavnom je rije\u010d o politi\u010dkim emigrantima ili njihovoj djeci, koji su se po objavi hrvatske samostalnosti odlu\u010dili vratiti na svoje posjede.<\/p>\n\n\n\n
Upravo se na toj pri\u010di stvara most izme\u0111u neposredne pro\u0161losti, sada\u0161njosti, ali i budu\u0107nosti oto\u010dkih zajednica. Vikenda\u0161i su danas kao pojam zamijenjeni doma\u0107im, ali uvelike i stranim “digitalnim nomadima”, koje su pandemijski uvjeti i prelazak na rad od ku\u0107e – uz kombinaciju spomenutog romantiziranja oto\u010dkog \u017eivota, ali i zna\u010dajnih prihoda – preselili na otoke. S druge strane tu je autohtono stanovni\u0161tvo, koje se bori za odr\u017eavanje svog tradicionalnog na\u010dina \u017eivota u jeku najezde tih “rekreativnih” bodula, ali i turisti\u010dkog buma koji po\u010diva ba\u0161 na eksploataciji tog autenti\u010dnog formata zajednice. U prijevodu, simulacija bodulskog \u017eivota unosna je turisti\u010dka grana. No, van sezone problemi u zajednici po definiciji postaju zajedni\u010dki, i njih nije malo.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, ti problemi, kao i infrastruktura su poprili\u010dno uvjetovani udaljeno\u0161\u0107u od kopna, odnosno, prvog velikog urbanog sredi\u0161ta kojem arhipelag gravitira. U kontekstu splitskog, srednjedalmatinskog arhipelaga, zna\u010dajna je razlika u dinamici stanovni\u0161tva izme\u0111u \u0160olte, Bra\u010da i Hvara, i udaljenijih otoka poput Kor\u010dule, Visa ili \u010dak Lastova. Blizina drugog najve\u0107eg grada, s kojima su ovi najbli\u017ei otoci povezani razmjerno \u010destim brodskim linijama koje istovremeno ni ne ovise toliko o vremenskim prilikama zbog kratke vo\u017enje kanalom, oto\u010dkim \u017eiteljima do\u0111e kao blagodat, ali i prokletstvo. Veliki grad zna\u010di i liniju manjeg otpora za mnoge mlade koji vi\u0161e stupnjeve obrazovanja poha\u0111aju u Splitu. Dr\u017eavne subvencije zna\u010de i povla\u0161tenu cijenu karata za trajektni prijevoz – \u0161to \u0107e vam mnogi oto\u010dani istaknuti kao jedinu “pravu” Vladinu mjeru namijenjenu oto\u010dkom stanovni\u0161tvu – pa mnogi mladi s ovih najbli\u017eih otoka mogu prakti\u010dki poha\u0111ati \u0161kolu u Splitu, a \u017eivjeti na otoku. Me\u0111utim, blagodati gradske infrastrukture u kontekstu mlade populacije obi\u010dno privuku u potpunosti \u010dak i one mlade koji ne namjeravaju nu\u017eno upisati visoko obrazovanje.<\/p>\n\n\n\n
Drugi problem je i temeljna zdravstvena skrb. O otocima van sezone \u010dujemo uglavnom kroz traumati\u010dne vijesti o tragedijama koje su vezane uz logisti\u010dke manjkavosti hitnog medicinskog prijevoza s otoka. Limitirani kapaciteti hitnih slu\u017ebi i organizacije primjerice, helikopterskog ili brzog gliserskog transporta bolesnika, \u010desto budu apostrofirani u takvim situacijama kada netko ne do\u010deka hitni prijem u kopnenoj bolnici. To nerijetko postaje i poligon za populisti\u010dke fraze i prohtjeve, u kojima se ra\u010dunaju izdaci za tro\u0161kove politi\u010dke reprezentacije i uspore\u0111uje ih se s tro\u0161kovima potrebnima za modernizaciju bolni\u010dke flote. Me\u0111utim, hitna pomo\u0107 nije jedina boljka zdravstvene skrbi na otocima – ona je, logi\u010dno, tako\u0111er gradirano dostupnija ovisno o poziciji otoka – ve\u0107 je problem \u010desto i u onoj temeljnoj, preventivnoj ili dijagnosti\u010dkoj medicini. Valjda druga naj\u010ditanija tema s otoka van sezonskih ludila je ona o mladim doktorima koji, u potrazi za boljim subvencijama i ostalim prednostima, prihvate praksu na otocima, a onda s njih isto tako brzo i odu. Nesumnjivo da dio krivice le\u017ei na lokalnoj samoupravi koja nerijetko birokratski zakomplicira njihov (privremeni) boravak na otocima, ali \u010desto i ti sami doktori kao da su vi\u0161e fokusirani na svoju varijantu robinzonovskog bijega na otoke. Kada vide razinu odgovornosti, ili kada naprosto do\u0111u do ispunjenja vlastitih kvota, ta fantazija odjednom nestane. Manjak lije\u010dnika na kopnu se prakti\u010dki eksponencijalno odra\u017eava na otocima, pa i onim najbli\u017eim kopnu.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i problem su dugoro\u010dne razvojne politike. Iako Hrvatska jo\u0161 od 1999. ima posebni Zakon o otocima, koji je dora\u0111en 2018., kao i Nacionalni plan razvoja otoka, kojeg je spomenuto Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU izradilo u suradnji s Europskim strukturnim i investicijskim fondovima za period od 2021. do 2027., oto\u010dani \u0107e kazati kako sustavna skrb za otoke uglavnom po\u010diva na lokalnom politi\u010dkom elanu. Izuzev sredstava iz EU fondova, koji \u010dine zna\u010dajnu stavku kod subvencija oto\u010dkih potreba – najzna\u010dajnije po pitanju poticaja malim poljoprivrednim gospodarstvima – postoje\u0107e zakonske odredbe i Vladine strategije uglavnom su lo\u0161e raspisane, ili su poop\u0107ene da istovremeno uklju\u010duju, primjerice, mogu\u0107nosti razvoja poljoprivrede u Slavoniji i na otocima. Naravno, u pitanju su drasti\u010dno razli\u010dita geografska i tradicijska podneblja.<\/p>\n\n\n\n
Mnoge od tih politika se grade po potrebama ba\u0161 tih “do\u0161ljaka”, bilo da je rije\u010d o olak\u0161icama kupnje gra\u0111evinskih zemlji\u0161ta za strane dr\u017eavljane, ili izdavanje rijetkih gradskih stanova stranim digitalnim nomadima, dok su za doma\u0107e obitelji predvi\u0111ene tek jednokratne subvencije za novoro\u0111en\u010dad. I tu je postojano stupnjevanje interesa i profila “invazije”; od agresivne apartmanizacije na ovim turisti\u010dki atraktivnim, a opet kopnu bliskim otocima, do ustupaka specifi\u010dnim granama turizma na ovim udaljenijim otocima. Primjer prijedloga ure\u0111enja obalnog pojasa u Komi\u017ei – ina\u010de neko\u0107 zna\u010dajnog sredi\u0161ta industrijske obrade ribe – na otoku Visu tako predvi\u0111a izmje\u0161tanje \u010ditave tradicionalne ribarske luke kod biv\u0161e tvornice Neptun. U pozadini le\u017ei bojazan kako se time radi prostor za usidravanje velikih putni\u010dkih jahti kojima je Vis kao otok atraktivan ve\u0107 du\u017ei niz godina. Posljedice toga su brojne, od zaga\u0111enja pa do utjecaja na zimski izlov ribe od kojeg nemali dio stanovnika Komi\u017ee i dalje \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju dolazi sam \u017eivot. Dolaskom zime i manjkom interesa mla\u0111a populacija na otocima \u010desto biva ostavljena sama sebi po pitanju dru\u0161tvenog \u017eivota, a koje se onda svede na opijanje po onim rijetkim birtijama koji rade cijelu godinu. Kulturnog \u017eivota je iznimno malo, po\u0161to se on tako\u0111er gradi u svrhu dodatnog sadr\u017eaja tijekom turisti\u010dke sezone, \u0161to onda dodatno usmjerava mlade prema kopnu. Ni\u0161ta bolje nije ni u rekreacijskom pogledu, iako pozitivnih primjera postoji u obje kategorije. Primjerice, u gradu Hvaru aktivno djeluje Udruga Savez Platforma Hvar, koja kao udruga civilnog dru\u0161tva radi na cjelogodi\u0161njem oboga\u0107ivanju dru\u0161tveno-kulturnog \u017eivota samog grada Hvara, ali i ostalih mjesta na otoku. Isto tako je na otoku popularna i tzv. Forska nogometna liga, liga u kojoj se aktivno natje\u010du oto\u010dki klubovi.<\/p>\n\n\n\n
Pozitivnih primjera dru\u0161tvene samoorganizacije ima i na ostalim otocima. Na otoku Bra\u010du je veliku pozornost privukla Udruga roditelja djece s te\u0161ko\u0107ama u razvoju Bra\u010dki pupoljci, koja je izvolijevala dvije velike pobjede za svoje stanovni\u0161tvo: prva je bila kada su se 2019. kampanjom “Ne\u0161to zbilja va\u017eno” <\/em>izborili za cjelovite zakonske izmjene koje predvi\u0111aju da se svoj djeci s te\u0161ko\u0107ama u razvoju, kao i njihovim roditeljima, osigura besplatni trajektni prijevoz na terapije na kopno. A onda su i pro\u0161log mjeseca taj podvig unaprijedili potpisom ugovora s Gradom Supetrom, \u010dime su do\u0161li na korak do osiguravanja infrastrukture za pru\u017eanje adekvatne rane intervencije oto\u010dkoj djeci s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju. Velike stvari po pitanju svijesti o samoorganizaciji oto\u010dkih zajednica odra\u0111uje i Udruga Pokret Otoka, koja se od pojedina\u010dnih oto\u010dkih organizacija razvila u mre\u017eu koja ih svih povezuje, u svrhu organizacija, edukacije i ideja za boljitak \u017eivota svih oto\u010dana. Upravo \u0107e na njihov rad mnogi ukazati kao na onaj koji je – uz razo\u010daranje spomenutim Vladinim mjerama i politikama – doveo do toga da na posljednjim izborima velik broj nezavisnih kandidata i lista osvoji nezanemariv broj pozicija na vlasti u tim oto\u010dkim jedinicama lokalne samouprave.<\/p>\n\n\n\n Tako se zatvara i krug na onaj Donneov citat s po\u010detka teksta. Oto\u010dani su ti koji osiguravaju da te njihove zajednice ne \u010dine od ljudi otoke, ve\u0107 da ljudi \u010dine otok. Jer ljudi su sastavni dio tih zajednica koje su nad\u017eivjele brojne neda\u0107e ba\u0161 zahvaljuju\u0107i toj povezanosti. Danas je ona vi\u0111ena s kopna kao idealan mamac turistima, zbog kojeg istovremeno ta autenti\u010dnost po koju dolaze postaje sve rasutija na \u0161tetu samih oto\u010dana. Pravi otok nije onaj s Instagram fotografija tijekom godi\u0161njih odmora, sun\u010danih i obojanih. Pravi otok dolazi s prvim jesenskim jugom ili burom, kada radijski spikeri vijesti o rekordnom trajektnom prometu zamijene vijestima o njegovom prekidu zbog vremenskih uvjeta. Tek tada otok i njegovi ljudi i formalno postaju – otok.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bli\u017ei se nova turisti\u010dka sezona i stanovnici dalmatinskih otoka se polako prebacuju na re\u017eim \u017eivota koji turizam sa sobom donosi. Slike tog re\u017eima \u0107emo svi vidjeti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, ali zajednice na otocima postoje i zimi dok Instagram “miruje”. Kako te zajednice \u017eive izvan romantizacijskih kadrova i uz oskudne razvojne politike? Engleski pjesnik John Donne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44392,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[136,94],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-44388","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-infrastruktura","tag-turizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44388","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44388"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44388\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44401,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44388\/revisions\/44401"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44392"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44388"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44388"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44388"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44388"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44388"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44388"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44388"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}