Politi\u010dki epitet koji nedvojbeno obilje\u017eava na\u0161u suvremenost jest “woke”. Radi se o jednom od onih termina kojima je stabilnost zna\u010denja disproporcionalna lako\u0107i uporabe. Preuzet je iz afroameri\u010dkog vernakulara i njime se inicijalno ozna\u010davalo upozorenje na rasne predrasude i diskriminaciju. Danas njime barata desnica i koristi ga u namjeri da pojedince, skupine ili ideolo\u0161ku atmosferu kao takvu optu\u017ei za dru\u0161tveno i politi\u010dki neutemeljene prozivke kad su u pitanju diskriminacija i nejednakost. Dakle, “woke” bi bili oni koji u svemu vide diskriminaciju i na neki na\u010din onemogu\u0107uju “normalno” odvijanje dru\u0161tveno-politi\u010dkog \u017eivota. Izraz “woke” je proizvod ameri\u010dke politi\u010dke kulture, ali ideolo\u0161ko-carinskih tarifa kad je rije\u010d u njegovom uvozu u na\u0161e rasprave gotovo i da nema.<\/p>\n\n\n\n
Epistemolo\u0161ko sidro koje bi upotrebi termina “woke” trebalo dati legitimaciju jest stalno baratanje navodno to\u010dnom procjenom stupnja razli\u010ditih dru\u0161tvenih diskriminacija. Na osnovu te procjene se onda lako mo\u017ee utvrditi koliki pojedinci ili skupine “pretjeruju”. Problem s tim sidrom jest \u0161to gotovo pa uvijek kre\u0107e od procjene prema kojoj je stupanj diskriminacije \u2013 nula. Onda je vrlo lako svakoga optu\u017eiti da grije\u0161i \u010dim uka\u017ee na bilo kakvu diskriminaciju. U tako postavljenom okviru zbroj la\u017enih optu\u017ebi za diskriminaciju dovodi do navodne diskriminacije onih koji tvrde da diskriminacije nema i stvaranja resursa za autoviktimizaciju. Drugi problem slu\u017ebe za dijeljenje “woke” epiteta onima koji svugdje vide diskriminaciju i pretjeruju jest da oni sami ama ba\u0161 nikad nisu sudjelovali u dru\u0161tvenim aktivnostima koje su povijesno dovele do tog navodnog dana\u0161njeg nultog stupnja. Ili ne\u0161to konkretnije: svatko tko vas optu\u017ei da pretjerujete ne mo\u017ee vam primjerom pokazati kakva je to “normalna” skrb za dru\u0161tveno ugro\u017eene. “Woke” retorika predstavlja, dakle, zaklon od eksplicitnog jezika privilegija i dru\u0161tvene nadmo\u0107i. Ili, ako se situacija zao\u0161tri, legitimaciju uporabe takvog jezika.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d prili\u010dno labavim temeljima, “woke” retorika prili\u010dnom broju ljudi zvu\u010di uvjerljivo. Nekima tako zvu\u010di jer su naprosto rasisti i \u0161ovinisti, a nekima jer im daje odgovor na stvarne dru\u0161tvene probleme. Kao i kod brojnih drugih reakcionarnih teza i pojmova, stanovito zahva\u0107anje dru\u0161tvene realnosti koje im pridaje odre\u0111enu dozu uvjerljivosti itekako je prisutno. Pogotovo kad je rije\u010d o politi\u010dkoj ulozi elita. Problem je, naravno, u tome \u0161to su elite u najmanju ruku selektivno definirane i \u0161to krivnja za stanje u kojem se ta realnost nalazi uvijek zahva\u0107a i one skupine koje s kreiranjem takvog stanja nemaju nikakve veze. Kako bi skromno pridonijeli borbi protiv takvih politi\u010dkih rje\u0161enja, skicirat \u0107emo pet razloga zbog kojih “woke” retorika u\u017eiva popularnost. Te bi razloge mogli uvjetno definirati kao eksploatacije dru\u0161tveno-politi\u010dkih kontradikcija.<\/p>\n\n\n\n
Prvi je vezan uz licemjerje kapitala. Pod tim mislimo na razli\u010dite kampanje i stavove velikih firmi koje promoviraju razne oblike raznolikosti i integracije ranjivih dru\u0161tvenih skupina. Iza tih kampanja stoje marketin\u0161ke strategije, tr\u017ei\u0161no targetiranje ili naprosto besmislice zaigranih odjela za ljudske resurse koji nemaju pametnijeg posla. Nije isuvi\u0161e te\u0161ko raspoznati, bilo kojeg da ste politi\u010dkog senzibiliteta, da se ne radi o autenti\u010dnoj brizi za ugro\u017eene ili diskriminirane dru\u0161tvene skupine. Problem je u tome \u0161to desnica iz tih kampanja ne izvla\u010di zaklju\u010dak o licemjerju kapitala, ve\u0107 o nepostojanju dru\u0161tveno ugro\u017eenih skupina. Dakle, sve je to reklamna la\u017e. Drugi razlog uvjerljivosti daje dru\u0161tvena klasna struktura. Sve slabija politi\u010dka uloga rada i izostanak partija koje zastupaju interese radne ve\u0107ine koincidiraju s medijski i zakonodavno sve prisutnijom brigom za ugro\u017eene skupine. Desnica, naravno, ne\u0107e izravno dovoditi u pitanje kapitalisti\u010dko klasno dru\u0161tvo, ali \u0107e za probleme (bijele) radni\u010dke klase optu\u017eiti “nezaslu\u017eenu” pa\u017enju koja se daje drugim dru\u0161tvenim skupinama kao da je kapitalizam igra nulte sume izme\u0111u bijelih radnika i crnih lezbijki, a ne klasna borba rada i kapitala.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i se razlog naslanja na drugi i ti\u010de se iluzije obe\u0107ane meritokracije u kapitalizmu. Evidentno postoje sna\u017ene zapreke dru\u0161tvenoj mobilnosti zasnovanoj na zaslugama i te zapreke su o\u010dito plod neproto\u010dnih klasnih struktura. Desnica, opet, i taj problem adresira, ali bez spominjanja klasnih struktura ve\u0107 s naglaskom na kvote i nametnutu raznolikost. Korporacije iz “woke” razloga na visoka mjesta nezaslu\u017eeno postavljaju \u017eene ili homoseksualce i time prije\u010de uspostavljanje meritokracije i “spontano” probiranje najboljih. \u010cetvrti se pak razlog ti\u010de politi\u010dke kulture na samoj ljevici koja zna ponekad dati opravdanje za kori\u0161tenje termina “woke”. Naime, na ljevici, i u\u017ee i \u0161ire definiranoj, u izostanku kolektivnih struktura razvila se individualisti\u010dka kultura apdejtanja moralne superiornosti: uvijek mora\u0161 biti apdejtan o novim i “boljim” diskriminacijskim trendovima i ne smije\u0161 nijednom pogrije\u0161iti kad je u pitanju ispravan stav o ovom ili onom dru\u0161tvenom problemu ili krivo procijeniti koji je u tom trenutku problem broj jedan. Takva kultura proizvodi strah i nepovjerenje i me\u0111u “provjerenim kadrovima”, a kamoli ne\u0107e i me\u0111u obi\u010dnim, “neiniciranim” narodom. Taj strah, nepovjerenje i vje\u010dna krivnja je ono \u0161to desnica eksploatira. Uz prostu \u010dinjenicu da, kao i za bilo \u0161to drugo na svijetu, ne\u010dija argumentacija u prokazivanju rasizma i seksizma mo\u017ee biti glupa.<\/p>\n\n\n\n
I, na kraju, peti razlog. On le\u017ei u netransparentnosti i otu\u0111enosti institucija u suvremenim liberalnim demokracijama. Tu prije svega mislimo na institucije koje se bave ekonomskom politikom i koje uglavnom u obzir ne uzimaju dru\u0161tvenu dimenziju ekonomskih procesa i ne konzultiraju zahtjeve i strepnje odozdo. One nam ekonomska kretanja predstavljaju kao socijalnu fiziku kojoj se moramo prilagoditi. Radi se o klasi\u010dnom ekonomskom liberalizmu, ali takav institucionalni dizajn omogu\u0107uje desnici da politi\u010dki liberalizam predstavi kao svojevrsnu teoriju zavjere protiv “obi\u010dnih” ljudi. “Woke” je, kako ka\u017ee Adam Serwer<\/a>, samo druga rije\u010d za liberalizam. A ove nabrojane dru\u0161tvene kontradikcije mu samo daju novu politi\u010dku energiju. I ta \u0107e energija biti obnovljivog karaktera sve dok ljevica opet ne oja\u010da.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Politi\u010dki epitet koji nedvojbeno obilje\u017eava na\u0161u suvremenost jest “woke”. Radi se o jednom od onih termina kojima je stabilnost zna\u010denja disproporcionalna lako\u0107i uporabe. Preuzet je iz afroameri\u010dkog vernakulara i njime se inicijalno ozna\u010davalo upozorenje na rasne predrasude i diskriminaciju. Danas njime barata desnica i koristi ga u namjeri da pojedince, skupine ili ideolo\u0161ku atmosferu kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44374,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,103],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44371","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-ideologija","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44371","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44371"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44371\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44375,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44371\/revisions\/44375"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44374"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44371"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44371"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44371"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44371"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44371"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44371"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44371"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}