{"id":44360,"date":"2023-03-24T10:30:15","date_gmt":"2023-03-24T09:30:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=44360"},"modified":"2023-03-27T09:08:07","modified_gmt":"2023-03-27T08:08:07","slug":"ima-nesto-u-tom-sto-me-neces-ljevica-i-radnicka-klasa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=44360","title":{"rendered":"“Ima ne\u0161to u tom \u0161to me ne\u0107e\u0161”: Ljevica i radni\u010dka klasa"},"content":{"rendered":"\n

Me\u0111u najpopularnije koncepte suvremene politi\u010dke teorije svakako spada class dealignment<\/em> kojim se nastoji zahvatiti svima uo\u010dljiv trend klasnog napu\u0161tanja tradicionalnih politi\u010dkih sklonosti. Premda je klasno proto\u010dan, koncept je uglavnom rezerviran za radni\u010dku klasu i njeno elektoralno odvajanje od lijevih i socijaldemokratskih stranaka. Koncept, dakle, konceptualizira trend, ali ne nudi sam i njegovo obja\u0161njenje. Za ispunjavanje tog zadatka konkurira vi\u0161e “narativa” koji se me\u0111usobno ne isklju\u010duju: od raspada tzv. realnih socijalizama koji su sa sobom povukli i uvjerljivost politi\u010dkih alternativa kao takvih preko transformacija suvremenog kapitalizma koje su radni\u010dki otpor u\u010dinile zna\u010dajno zahtjevnijim do mijena<\/a> u klasnom sastavu ljevice. Na tragu te posljednje stavke u ovom \u0107emo se prilogu pozabaviti prevladavaju\u0107im senzibilitetom na (zapadnoj) ljevici koji te mijene prevodi u vlastite vrline. A taj senzibilitet je prije svega anti-dru\u0161tveni<\/a>. To ne zna\u010di da druk\u010diji ne postoje na suvremenoj ljevici ni da se ovaj ne realizira na razli\u010dite na\u010dine ve\u0107 da je prevladavaju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Pri analizi tog senzibiliteta \u0107e nam kao usputna ilustracija pomo\u0107i jedna pjesma Du\u0161ka Trifunovi\u0107a koja je \u0161iru popularnost stekla vokalnom obradom \u017deljka Joksimovi\u0107a<\/a>. Naslov joj je “Ima ne\u0161to u tom \u0161to me ne\u0107e\u0161” i \u010desto se tretira kao svojevrsna himna nerealiziranih ljubavi. Ipak smo ne\u0161to manje skloni univerzalisti\u010dkoj interpretaciji i u njoj prije svega vidimo uobi\u010dajenu podvarijantu lirskog mansplaininga<\/em>: \u017eensko odbijanje nije odluka kao takva ve\u0107 pomalo zlobni interpretacijski mamac, nova etapa u narativu zavo\u0111enja u kojem odbijanje nije epilog nego samo twist<\/em>. Posljednji stih koji poru\u010duje ni da lirski subjekt zapravo ne\u0107e nju nije tu radi balansa nego zami\u0161ljene “osvete”. Ali ovo, na sre\u0107u ili na \u017ealost, nije self-help portal ve\u0107 politi\u010dki tako da se nakon ove legitimacijske interpretacije poeme okre\u0107emo njoj kao priru\u010dnom alatu za osvjetljavanje odnosa suvremene ljevice prema radni\u010dkoj klasi.<\/p>\n\n\n\n

Prva dva stiha pjesme “Ima ne\u0161to u tom \u0161to me ne\u0107e\u0161 \/ ostavlja\u0161 mi vremena za druge” prili\u010dno precizno opisuju odmak suvremene ljevice od klasnih pitanja i tra\u017eenje uto\u010di\u0161ta u svim mogu\u0107im diskriminacijskim praksama. Naredni stihovi prve strofe “gledam kako veselo se kre\u0107e\u0161 \/ kao leptir oko moje tuge” uvode dozu patologije i optu\u017euju radni\u010dku klasu za svojevrsnu izdaju: iako sam ti ja prirodni partner ti se smije\u0161 mojoj nemo\u0107i i radosna si unato\u010d tome \u0161to glasa\u0161 za “neprirodne” politi\u010dke opcije i \u017eivi\u0161 normalno svoj \u017eivot van “zadane” povijesne uloge. Prva dva stiha druge strofe uvode nezaobilaznu pozu suvremene ljevice kad je radni\u010dka klasa u pitanju, a radi se o patronizaciji: “Ima ne\u0161to u tom \u0161to me ne\u0107e\u0161 \/ \u010demu sama ne zna\u0161 ime”. Tvoja nova politi\u010dka pozicija je puna oscilacija i kontradikcija, ne zna\u0161 ni sama tko si ni \u0161to si. A naredna dva stiha su tu ipak da ljevicu umire i da zna da ju radni\u010dka klasa nije zaboravila i da i dalje ima legitimet govoriti u njeno ime: “Ima ne\u0161to u tom \u0161to me ne\u0107e\u0161 \/ a sve zna\u010di ne zaboravi me”. No, na kraju, tre\u0107a i posljednja strofa dovodi do frustracije i osvetni\u010dkog epiloga: prvo se radni\u010dka klasa optu\u017ei za la\u017e i izdaju kroz stih “od te la\u017ei na\u010disto umre\u0107u” da bi se s posljednja dva stiha dealignment<\/em> zacementirao: “ima ne\u0161to u tom \u0161to me ne\u0107e\u0161 \/ i u tome \u0161to ja tebe ne\u0107u”. Ili da citiramo slavnu \u017di\u017eekovu varijantu klasi\u010dne prekidne replike: “It’s not you, it’s me, but nevertheless it’s you.”<\/p>\n\n\n\n

Dakle, radi se o nezdravoj politi\u010dkoj kulturi na ljevici \u2013 koja dakako varira od grupe do grupe i miljea do miljea \u2013 u kojoj se politi\u010dki stavovi i “linije” ne grade kolektivno kroz oslu\u0161kivanje potreba onih koje se navodno zastupa ve\u0107 na socijalnoj distanci. Ta socijalna distanca podrazumijeva da su stavovi podlo\u017eniji komunikacijskoj logici dru\u0161tvenih mre\u017ea nego dinamici dru\u0161tvenih koalicija. Iz tog se vrtloga javlja potreba za \u0161to radikalnijim stavovima, poput na primjer onog: “Ukinimo obitelj!”. Tim se stavom ispituje radikalnost svih uklju\u010denih i procjenjuje koliko su daleko spremni i\u0107i da bi dokazali svoju ispravnost i lojalnost, dok se uglavnom zanemaruje uloga obitelji u ni\u017eim klasama koja funkcionira kao oblik socijalne podr\u0161ke u uvjetima izostanka one javne. Nema sumnje da prepu\u0161tanje javnih funkcija obiteljima predstavlja regresiju i da obitelji zaslu\u017euju sna\u017enu integracijsku redefiniciju s obzirom na sve muke unutar \u010detiri zida koje proizvode, ali kad obitelj ostane jedino socijalno-financijsko uto\u010di\u0161te, zahtijevanje njenog uni\u0161tenja mo\u017ee biti jedino politi\u010dki igrokaz. Radikalni zahtjevi moraju predstavljati politi\u010dko rje\u0161enje za probleme ve\u0107ine, a ne identifikacijske markere za prepoznavanje manjine.<\/p>\n\n\n\n

Ljevica se \u010desto, u nedostatku klasne ukorijenjenosti koja obilje\u017eava cjelokupan politi\u010dki \u017eivot na zapadu posljednjih desetlje\u0107a, prepu\u0161ta moralisti\u010dkom liberalizmu koji, kao \u0161to je istaknuo<\/a> nedavno Wolfgang Streeck, vodi manihejizmu koji svijet dijeli u dva kampa: dobri i zli. Moralni kompas je u politici neophodan, ali ako se ne bavimo socijalnim i materijalnim uvjetima koji stoje iza razli\u010ditih moralnih odluka onda taj kompas ne samo da vi\u0161e nema veze s ljevicom ve\u0107 predstavlja i luksuz. Ljevica mora inzistirati na rigoroznim stavovima i ne \u0161kiljiti kompromiserski na ugro\u017eavanje prava razli\u010ditih manjina, ali ne smije se ni regrutacijski pretvoriti u lajfstajl grupu koja kontinuirano procjenjuje moralnu ispravnost svih uklju\u010denih i pazi jesi li dobro odabrao trenutno najugro\u017eeniju skupinu za svoj anga\u017eman na dru\u0161tvenim mre\u017eama. To nije nimalo lak zadatak i posrnut \u0107e se hiljadu puta, ali te\u0161ko da drugog puta ima \u017eeli li ljevica opet biti relevantna. Nema ni\u0161ta u tom \u0161to nas ne\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111u najpopularnije koncepte suvremene politi\u010dke teorije svakako spada class dealignment kojim se nastoji zahvatiti svima uo\u010dljiv trend klasnog napu\u0161tanja tradicionalnih politi\u010dkih sklonosti. Premda je klasno proto\u010dan, koncept je uglavnom rezerviran za radni\u010dku klasu i njeno elektoralno odvajanje od lijevih i socijaldemokratskih stranaka. Koncept, dakle, konceptualizira trend, ali ne nudi sam i njegovo obja\u0161njenje. Za ispunjavanje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44363,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66,440],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-44360","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","tag-ljevica","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44360","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44360"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44360\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44364,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44360\/revisions\/44364"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44363"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44360"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44360"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44360"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44360"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44360"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44360"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44360"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}