S obzirom na to da su demografski trendovi u\u010dinili Zakon o izbornim jedinicama neustavnim, HDZ je “prisiljen” na novo krojenje jedinica i zakona u svoju korist. A da bi shvatili taj potez u potpunosti valja se vratiti na sam po\u010detak krojenja pobjeda: kraj osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a i atmosferu u Savezu komunista Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n
Roman “Gepard”, talijanskog pisca Giuseppea Tomasija di Lampeduse, osim po svom melankoli\u010dnom glavnom liku, sicilijanskom princu od Saline (u Viscontijevoj filmskoj ekranizaciji iz 1963. igra ga Burt Lancaster), koji sa suzdr\u017eano\u0161\u0107u promatra revolucionarne doga\u0111aje u Italiji 1860-ih i borbu garibaldinaca protiv burbonske krune, poznat je i po slavnoj re\u010denici koju izgovara prin\u010dev ne\u0107ak Tancredi (u istoj ga ekranizaciji igra Alain Delon), koji se stavlja na stranu republikanaca: “Sve se mora promijeniti, da bi sve ostalo isto.”<\/p>\n\n\n\n
Ovom Tancredijevom cini\u010dkom opaskom mo\u017eemo okarakterizirati i najavljene promjene u doma\u0107em izbornom zakonu, posebice one koje se odnose na novo krojenje granica izbornih jedinica. Ustavni je sud, ima tome sad ve\u0107 vi\u0161e od deset godina, ustvrdio da glas svakog bira\u010da u nas ne vrijedi isto, \u0161to \u0107e re\u0107i da glas u izbornim jedinicama u depopuliranoj Slavoniji va\u017ei za \u010dak preko trideset posto vi\u0161e od glasa bira\u010da u izbornim jedinicama koje se ti\u010du prenapu\u010denog Zagreba. Ustavni se sud i nedavno oglasio o istom problemu, ovaj puta, me\u0111utim, sa \u010dvr\u0161\u0107im zahtjevima prema vladaju\u0107ima. Naime, poslao je na procjenu ustavnosti taj sada vi\u0161e nego sporni Zakon o izbornim jedinicama, \u0161to \u0107e re\u0107i da je de facto postoje\u0107i zakon poni\u0161tio i zatra\u017eio da se on korigira u skladu s novima podacima dobijenima nakon popisa stanovni\u0161tva od pretpro\u0161le godine. Prema dosada\u0161njem zakonu i praksi iz deset izbornih jedinica bira se po 14 zastupnika, \u0161to je sve u redu kad disproporcije u broju stanovnika me\u0111u jedinicama ne bi bile ogromne. Me\u0111utim, u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa, a najmanje od 2010. godine, odstupanja me\u0111u izbornim jedinicama samo se pove\u0107avaju \u2013 da bi u posljednjem ciklusu ta odstupanja do\u0161la do ve\u0107 spomenutih tridesetak posto \u2013 a ona po zakonu smiju varirati plus-minus pet posto.<\/p>\n\n\n\n
Vladaju\u0107i HDZ je oformio, ili barem najavio \u010detvero\u010dlanu grupu za prekrajanje izbornih jedinica. Ne treba ni sumnjati da \u0107e i ovaj puta, uostalom kao i svaki puta dosada, hadezovska ma\u0161inerija odraditi svoj posao. Poslu\u0161at \u0107e savjet lika iz “Geparda” i promijenit \u0107e sve (Zakon o izbornim jedinicama, korigirat \u0107e se registar bira\u010da, pove\u0107at \u0107e broj zastupnika i \u0161to god je jo\u0161 potrebno), samo da se ne bi promijenilo ni\u0161ta (vje\u010dna vlast HDZ-a). Uostalom, tako ne\u0161to je ovda\u0161nji premijer \u2013 taj “samouvjereni gospodar situacije, taj tobo\u017enji sluga kojeg slu\u017ee drugi, taj varalica s figom skrivenom u d\u017eepu”, kako je slavne hrvatske mu\u017eeve svojedobno nazivala nedavno preminula Dubravka Ugre\u0161i\u0107 \u2013 ve\u0107 i najavio rije\u010dima da \u0107e “uz najmanje \u0161tete (tu valjda misli po HDZ), do rujna 2023. godine biti donesen novi Zakon o izbornim jedinicama.” Nekih sitnih problema bit \u0107e oko te nesretne Slavonije \u010dije izborne jedinice brojem stanovnika vi\u0161e ne mogu opravdati 14 mandata po jedinici. Pa je bio pao prijedlog da se slavonske jedinice, me\u0111u njima posebno ona koja se ti\u010de osje\u010dko-baranjskog podru\u010dja, skrate za jednog, a mo\u017eda \u010dak i dva zastupnika, na \u0161to je na zadnje noge sko\u010dio tamo\u0161nji lokalni hadezeov \u0161erif, \u017eupan Ivan Anu\u0161i\u0107. On se pozvao na “ratnu rentu”, tvrde\u0107i da je Slavonija podnijela najve\u0107e ratne \u017ertve, pa da kao takva ima pravo biti nagra\u0111ena s jednim, a ako je potrebno i s dva mandata vi\u0161e u Saboru. Da ga smiri Plenkovi\u0107 ga je posjeo u radnu grupu za izradu novog zakona, gdje \u0107e uz ministra pravosu\u0111a Ivana Malenicu, Karla Resslera, \u0160eksovog ne\u0107aka, posinka, \u0161ta li mu je ve\u0107, i samog Vladimira \u0160eksa, tog na\u0161eg viteza slavonske ravni, onog istog koji je prije to\u010dno \u010detvrt stolje\u0107a skrojio ovakve granice izbornih jedinica, crtati nove granice.<\/p>\n\n\n\n
HDZ-u se ide na ruku, \u0161to se izbornih zakona ti\u010de, prakti\u010dki otpo\u010detka. Na prvim izborima 1990. godine glasalo se prema ve\u0107inskom modelu, \u0161to je rezultiralo ogromnom ve\u0107inom HDZ-a u Saboru. Naime, prema rezultatima za izbore za Dru\u0161tveno-politi\u010dko vije\u0107e (uz to, postojala su jo\u0161 dva vije\u0107a, Vije\u0107e op\u0107ina i Vije\u0107e udru\u017eenog rada, ali je DPV bio presudan jer je pobjeda u tom Vije\u0107u osiguravala i ukupnu pobjedu), HDZ je na temelju osvojenih \u010detrdesetak posto glasova dobio skoro 68 posto mandata u tom vije\u0107u i ostvario takvu nadmo\u0107 da je uredno mogao voditi daljnju politiku bez ikakvog upetljavanja bilo koje od stranaka koje su tada u\u0161le u Sabor. Ve\u0107inski model, generalno govore\u0107i, omogu\u0107ivao je da se kasnije lak\u0161e sastavi vlada i konstituira parlament, zatim da se smanji ucjenjiva\u010dki kapacitet manjih stranaka i da se brzo i bezbolno napravi primopredaja vlasti. Taj model ima, dakako i svoje brojne negativne strane. Jednu od njih u svojoj studiji objavljenoj odmah poslije prvih vi\u0161estrana\u010dkih naveo<\/a> je i Eugen Pusi\u0107: “Dvopetinska relativna ve\u0107ina dala je hrvatskom bloku, uslijed primijenjenog ve\u0107inskog izbornog sustava, tropetinsku apsolutnu ve\u0107inu mandata u Saboru. To, u svijesti pripadnika pobjedni\u010dke stranke, pretvara izbornu pobjedu u plebiscit koji ih ovla\u0161\u0107uje na bezrezervnu afirmaciju hrvatstva u svim institucijama i u javnom \u017eivotu.” To isto, samo tehni\u010dkim terminima, u istoj publikaciji opisuje i politolog Ivan Grde\u0161i\u0107: “Zahvaljuju\u0107i izbornom zakonu, pobjedni\u010dka stranka (HDZ) je od 40 posto glasova za DPV Sabora (relativna ve\u0107ina u bira\u010dkom tijelu) do\u0161la do 67,5 posto parlamentarnih mjesta (dvotre\u0107inska ve\u0107ina – koja omogu\u0107ava samostalno izglasavanje zakona bez potrebe za koalicijskom suradnjom). Zakon im je ‘osigurao’ dodatnih 25 posto mjesta.”<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to je, dakle, tada\u0161nji Savez komunista Hrvatske kao zakonodavac unaprijed pristao da tako te\u0161ko izgubi implementiraju\u0107i ve\u0107inski model koji je o\u010devidno i\u0161ao na ruku nacionalisti\u010dkoj stranci kakva je bila Hrvatska demokratska zajednica, za koju se moglo pretpostaviti da \u0107e u tom trenutku dobiti ogromnu \u2013 sam \u0107e Tu\u0111man re\u0107i \u2013 plebiscitarnu podr\u0161ku glasa\u010da? Prije nego \u0161to odgovorimo na to pitanje samo da ka\u017eemo da se tada iz aviona vidjelo da \u0107e izbori biti “protiv”. Protiv dotada\u0161nje komunisti\u010dke vlasti, da \u0107e biti antisistemski, delegitimiraju\u0107i za SKH i da stopostotno vode u poraz dotada\u0161njih vlastodr\u017eaca. U poraz SKH-a vjerojatno bi vodio i proporcionalni model, ali ve\u0107inski je obe\u0107avao ne samo pobjedu nego i Pusi\u0107evu “afirmaciju hrvatstva” i nacionalisti\u010dku euforiju, a ona, pokazat \u0107e se ne\u0161to kasnije, nije uop\u0107e tako lo\u0161a za mobilizaciju jedne druge vrste, one ratne. Ovdje samo da dodamo i to da je u isto vrijeme isti takav ve\u0107inski izborni sustav bio primijenjen i u Srbiji. I tamo je nacionalisti\u010dka Milo\u0161evi\u0107eva stranka na temelju dvopetinske relativne ve\u0107ine dobila tropetinsku apsolutnu ve\u0107inu mandata u skup\u0161tini i, ba\u0161 kao HDZ u Hrvatskoj, dobila mandat i potrebno vrijeme da narod adaptira na rat.<\/p>\n\n\n\n Odgovor na pitanje o razlozima za SKH-ov politi\u010dki auto<\/em> da<\/em> f\u00e9<\/em> zapravo se odavno zna. SK se po\u0161to-poto htio kurtalisati vlasti. Tada\u0161nji hrvatski komunisti osje\u0107ali su se nemo\u0107ni da se obrane pred nadiru\u0107im srpskim nacionalizmom koji je dolazio iz srpske komunisti\u010dke partije i od njihovog tada\u0161njeg partijskog vo\u0111e Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, koji je u komunisti\u010dko ruho bio samo preru\u0161en, a zapravo je tri godine ranije (1987.) zajahao tigra nacionalizma. Da budemo precizniji, desno krilo hrvatske partije bilo je to koje se osje\u0107alo nemo\u0107no i koje je zapravo bacilo ru\u010dnik u ring u boksu s Milo\u0161evi\u0107em. Vo\u0111a tog desnog krila, Mika \u0160piljak, ve\u0107 sredinom osamdesetih, a naro\u010dito krajem te dekade, uspostavlja tje\u0161nje veze s budu\u0107im nacionalisti\u010dkim liderom Franjom Tu\u0111manom i time zapravo priznaje nemo\u0107 svog krila i prepu\u0161ta borili\u0161te tu\u0111manovcima.<\/p>\n\n\n\n Iako se u povjesni\u010darskim krugovima u pogledu Manoli\u0107evih memoara lome koplja oko toga u kojoj mjeri je on u nekim svojim prisje\u0107aju\u0107im epizodama apokrifan, a koliko mu se doista mo\u017ee vjerovati, on je, u najmanju ruku, vjerno prenio generalno raspolo\u017eenje me\u0111u dezerterskim dijelom hrvatskog Saveza komunista i uspon nacionalista. Uostalom, na njega se znaju pozivati i afirmirani povjesni\u010dari poput Hrvoja Klasi\u0107a (u knjizi o Miki \u0160piljku), pa \u0107emo si taj luksuz dozvoliti i mi. Manoli\u0107 u knjizi pod naslovom “\u0160pijuni i domovina: Moja borba za suvremenu i socijalnu Hrvatsku” opisuje<\/a> jedan susret \u0160piljka i Tu\u0111mana: “Godine 1989, negdje u lipnju, odr\u017ean je jo\u0161 jedan sastanak Tu\u0111mana i \u0160piljaka u stanu prof. I. Ljubi\u0107a. Bio je inspiriran goru\u0107om potrebom da se Hrvatska suprotstavi velikosrpskom hegemonizmu. \u0160piljak je rekao Tu\u0111manu da hrvatska Partija nema snage oduprijeti se Milo\u0161evi\u0107evu imperijalizmu jer je odnos snaga koje su za obranu hrvatske ustavne pozicije i juri\u0161nika unitarne Federacije u CK i Predsjedni\u0161tvu 50:50. ‘Ali zato vi to mo\u017eete sa svojim ljudima’, zaklju\u010dio je \u0160piljak, sugeriraju\u0107i Tu\u0111manu da se osloni na provjerene ljude iz ‘hrvatskoga prolje\u0107a’. Obe\u0107ao je punu podr\u0161ku antifa\u0161ista i na unutarnjem i na me\u0111unarodnom planu. \u0160piljak je Tu\u0111mana obavijestio da se u stvaranju nove hrvatske vlasti mo\u017ee osloniti na kadrove u obavje\u0161tajnoj zajednici Republike, koja je usprkos zakonskim ograni\u010denjima iznijela dobar dio otpora Milo\u0161evi\u0107evoj politici. Obe\u0107ao je da \u0107e mediji pomo\u0107i u Tu\u0111manovu otporu Milo\u0161evi\u0107u te da je ta akcija ve\u0107 u tijeku. Osvrnuo se i na Tu\u0111manove veze u emigraciji, podsje\u0107aju\u0107i ga da od tri hrvatska politi\u010dka emigranta barem dvojica rade za Udbu, te da \u0107e biti korisni. Razgovor \u0107e postati presudan za doga\u0111aje u nadolaze\u0107im mjesecima. Za njega su u Hrvatskoj znali samo probrani: Ivica Ra\u010dan, Vanja \u0160piljak i dvojica \u0161efova u republi\u010dkoj tajnoj slu\u017ebi. Prema kasnijim Tu\u0111manovim potezima, vidljivo je da se on dr\u017eao dogovora, zauzvrat dobivaju\u0107i obe\u0107anu politi\u010dku podr\u0161ku i prakti\u010dnu organizacijsku pomo\u0107.”<\/p>\n\n\n\n Ako je, dakle, Ra\u010dan s ovim i sli\u010dnim razgovorima bio upoznat, a Manoli\u0107 ka\u017ee da jest, i ako je on onako vje\u010dno neodlu\u010dan, takvom razrje\u0161enju i osobno naginjao, onda ne \u010dudi da je implementirao ve\u0107inski izborni sustav koji najvi\u0161e odgovara Tu\u0111manu, i koji \u0107e, ne samo detronizirati SKH, nego \u0107e ratnu palicu predati “pravim Hrvatima” iz Tu\u0111manovog HDZ-a koji je jedini bio sposoban da se “suprotstavi srpskom hegemonizmu”.<\/p>\n\n\n\n Tako se igra HDZ-u namjestila prvi puta.<\/p>\n\n\n\n Ni puno desetlje\u0107e kasnije HDZ si je igru namjestio sam. Godine 1999. stari je el<\/em> presidente<\/em> na umoru, a ankete najavljuju dramati\u010dan pad HDZ-a, i da neuspjeh koji je bio predvidiv na skorim parlamentarnim izborima ne bude devastiraju\u0107i po stranku, na scenu stupa \u0160eks i izborne jedinice prekraja na na\u010din da o\u010dekivani hadezeovski poraz ne bude katastrofalan. I doista nije bio. U poslu mu tada sekundira demograf i stara hadezenjara Stjepan \u0160terc koji je stranku u sutonu komunizma osnivao na zagreba\u010dkoj Kusto\u0161iji. Pro\u0161le godine \u0107e javno priznati da je on osobno iscrtavao granice izbornih jedinica, iako u intervjuu Nacionalu ka\u017ee<\/a> da izraz “crtati” nije pravi. “To\u010dno je, radio sam, zapravo radili smo te izborne jedinice i od toga ne bje\u017eim. Do\u0161la je ekipe iz stranke do mene s prijedlogom: 10 izbornih jedinica i odstupanjem do 5 posto u broju stanovnika”, re\u0107i \u0107e bez srama danas \u0160terc.<\/p>\n\n\n\n Po \u0160eksovom i \u0160tercovom gerrymanderingu glasa se od 2000. godine do danas. Karakteristike tog krojenja granica poznate su svima. Da bi se razbila kompaktnost urbanih jedinica poput Zagreba, Splita i Rijeke, koji ve\u0107inski ne glasaju za HDZ, ti su gradovi rasparcelizirani i dijelovi su pripojeni pro-hadezeovskim zale\u0111ima i na taj su na\u010din antihadezeovski centri razvodnjeni. Najdramati\u010dnije razbijanje do\u017eivio je Zagreb koji je podijeljen u \u010dak \u010detiri izborne jedinice. Ina\u010de ne pretjerano duhoviti esdepeovci, ovaj su puta kroz usta Arsena Bauka zabavno poentirali kad su nedavno upitali koji tramvaj u Zagrebu vozi kroz \u010detiri izborne jedinice. “Odgovor je tramvaj broj 7. Kre\u0107e iz druge, ide u prvu, spu\u0161ta se u \u0161estu, ide u sedmu i ponovno zavr\u0161ava u prvoj jedinici”, re\u0107i<\/a> \u0107e Bauk u Saboru i dodati, “poruka grupi koja je zadu\u017eena za crtanje izborne jedinice je vrlo jednostavna. Ako budete po\u0161tivali odluku Ustavnog suda i po njoj radili, ne mo\u017eete puno u\u0161i\u0107ariti za svoju stranku, pa je mo\u017eda najbolje da napravite po\u0161teno.” Bauk je jo\u0161 kazao: “A \u0161to uop\u0107e mo\u017ee napraviti grupa MAR\u0160? Malenica, Anu\u0161i\u0107, Ressler i \u0160eks. Prvo, da izborne jedinice ostanu nelogi\u010dne kao danas, pa \u0107emo taj postupak od danas pa dalje prema njenim autorima zvati \u0161eksoresslering, kao jedna hrvatska ina\u010dica izraza garrymandering. Druga je da se izborne jedinice poklapaju s granicama \u017eupanija, da budu logi\u010dne, kako je to jo\u0161 pretpro\u0161le godine predlo\u017eio SDP”. Gotovo je sigurno da ne\u0107e pro\u0107i ni SDP-ov prijedlog o preklapanju \u017eupanijskih granica s granicama izbornih jedinica, kao ni prijedlog nekih analiti\u010dara da Hrvatska bude jedna izborna jedinica, kao ni prijedlog GONG-a da se broj izbornih jedinica smanji. Stvar \u0107e se urediti, kako bi rekao Plenkovi\u0107, uz najmanju \u0161tetu po stranku, recimo tako da se ne\u0161to malo pove\u0107a broj zastupnika u nekim jedinicama, da bi se na taj na\u010din zadovoljila uzbibana Slavonija i da se ne\u0161to malo preurede granice da bi se zadovoljio Ustavni sud.<\/p>\n\n\n\n \u0160to god bilo sigurno je da \u0107e \u0160eks i njegov ne\u0107ak Karlo, ba\u0161 kao i princ od Saline i njegov ne\u0107ak Tancredi, promijeniti sve, ali tako da sve ostane po starom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" S obzirom na to da su demografski trendovi u\u010dinili Zakon o izbornim jedinicama neustavnim, HDZ je “prisiljen” na novo krojenje jedinica i zakona u svoju korist. A da bi shvatili taj potez u potpunosti valja se vratiti na sam po\u010detak krojenja pobjeda: kraj osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a i atmosferu u Savezu komunista Hrvatske. Roman “Gepard”, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44329,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[476,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-44327","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hdz-2","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44327","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44327"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44327\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44330,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44327\/revisions\/44330"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44329"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44327"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44327"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44327"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44327"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Desna frakcija SK kao desna ruka nacionalista<\/h2>\n\n\n\n
Tramvaj broj sedam<\/h2>\n\n\n\n