Marx je svojedobno rekao da smo putem novca u na\u0161im d\u017eepovima povezani sa svijetom. Nedavna pojava Nikole Tesle na kovanicama eura tu je apstraktnu poveznicu umo\u010dila u konkretnu toksi\u010dnost hrvatsko-srpskih odnosa.<\/p>\n\n\n\n
Dva su mjeseca pro\u0161la od uvo\u0111enja eura i Hrvati se polako navikavaju na svoju novu valutu. Jedna od naj\u010de\u0161\u0107ih \u017ealopojki vezanih uz euro \u2013 osim, naravno, “neo\u010dekivanih” poskupljenja oko Nove godine \u2013 je ona o prevelikoj koli\u010dini kovanica kojima sada svakodnevno treba baratati. Dok je lipe malo tko prebrojavao, a s trenutnom inflacijom su i jedna i dvije kune postale manje zna\u010dajne (“medo” je svoj povla\u0161teni status ipak sa\u010duvao do samoga kraja), kusur u novoj valuti o\u010dekujemo vra\u0107en do posljednjeg centa. Hrvatski su d\u017eepovi i nov\u010danici tako postali prepuni te\u0161kih metalnih kovanica, a s velikog broja njih hrvatskoga gra\u0111anina i gra\u0111anku gleda \u2013 Nikola Tesla.<\/p>\n\n\n\n
Kontroverza oko izbora Teslinog lika za lice hrvatskih kovanica od 10, 20 i 50 eurocenti jo\u0161 je jednom ukazala na banalnu toksi\u010dnost suvremenih hrvatsko-srpskih odnosa. Premda bi motiv znanstvenika svjetskog glasa koji se “ponosio srpskim rodom i hrvatskom domovinom” u normalnom dru\u0161tvu predstavljao simboli\u010dku poveznicu izme\u0111u dva naroda i dvije dr\u017eave, u odnosima Hrvata i Srba ve\u0107 odavna nema ni\u010deg normalnog. Tesla se stoga na euru nije pojavio kao simbol pobolj\u0161anja me\u0111unacionalnih odnosa, nego zato \u0161to se unaprijed znalo da \u0107e njegov izbor Srbe \u2013 na\u017eivcirati. Koliko se god premijer Plenkovi\u0107<\/a> ili SDSS-ov Boris Milo\u0161evi\u0107<\/a> trudili prikazati euroteslu kao pozitivnu novost, ipak je puno vjerojatnije da je ve\u0107ina od 2.599 ispitanika koji su dopisali Teslino ime u slu\u017ebenoj online anketi to u\u010dinilo, ako ne isklju\u010divo zbog toga, a onda barem posve svjesno reakcije koju bi takav izbor izazvao s druge strane Save i Dunava.<\/p>\n\n\n\n I kao u scenariju predvidljivog sitcoma, na reakciju se nije trebalo dugo \u010dekati. Srpski mediji (re\u017eimski i opozicijski, iz Srbije i iz Republike Srpske) odmah su progutali udicu; po\u010dele su se nizati reporta\u017ee, kolumne, intervjui, sa sve prate\u0107im komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Srpska javnost, prate\u0107i medijsku liniju, nije niti mogla niti htjela tolerirati jo\u0161 jedan udar na srpsku ba\u0161tinu, kra\u0111u jo\u0161 jednog elementa srpske povijesti i nacionalnog identiteta od strane biv\u0161e bra\u0107e, a sada vjekovnog zapadnog neprijatelja. Po \u010ditavom jugoslavenskom internetu mogli su se \u010ditati bijesni komentari u kojima se Hrvatima i svijetu obja\u0161njavalo kako Tesli nikako ne mo\u017ee pristajati epitet “hrvatski”, jer Hrvatska u vrijeme njegova ro\u0111enja nije postojala, jer su mu usta\u0161e pobili obitelj, jer su mu Hrvati ru\u0161ili spomenike, i tako dalje. Na odgovore s druge strane nije trebalo dugo \u010dekati, pa smo tako saznali i da je Tesla zapravo bio Hrvat koji sa Srbijom nije imao nikakve veze. Time je nova runda ritualnog sva\u0111anja na relaciji Hrvati-Srbi do\u0161la do svog privremenog zaklju\u010dka, barem koliko se kod takvih cikli\u010dkih pojava uop\u0107e o zaklju\u010dku mo\u017ee govoriti.<\/p>\n\n\n\n Tako smo jo\u0161 jednom imali prilike svjedo\u010diti dobro nam poznatoj toksi\u010dnoj vezi hrvatskog i srpskog nacionalizma. Svakako, dok je hrvatski nacionalizam inherentno vezan uz anti-srpstvo i pre\u017eivljava na tome da se predstavlja kao opreka bilo \u010demu “srpskom”, bilo stvarnom ili izmi\u0161ljenom, srpski nacionalizam ima i druge krvne neprijatelje (prvenstveno u vidu Albanaca i Bo\u0161njaka). No, i srpski \u0107e nacionalisti iskoristiti svaku priliku da napadnu bilo \u0161to “hrvatsko”, pa makar na taj na\u010din nasjeli o\u010ditoj provokaciji. O\u010ditoj, ali i uspjeloj.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, u \u010ditavoj je kampanji oko hrvatskog eura prosje\u010dnog pripadnika hrvatskog i srpskog komentarijata najmanje zanimao upravo \u2013 Nikola Tesla. Tesla je na prostoru biv\u0161e Jugoslavije odavno nadi\u0161ao ljudske dimenzije i prije svega postao simbolom. No, simbolom \u010dega? Jugoslavije, Srbije, Hrvatske; Hrvata, Srba, Jugoslavena? U socijalisti\u010dkoj je Jugoslaviji situacija mo\u017eda bila najjednostavnija: kao Srbin iz Hrvatske, Tesla se savr\u0161eno uklapao u politiku bratstva i jedinstva. \u0160tovi\u0161e, kao osoba koja se nije petljala u me\u0111uratnu jugoslavensku politiku, nije bio problemati\u010dan ni s ideolo\u0161ko-politi\u010dke strane. Naprosto, u Tesli se vidio lik gotovo pa idealnoga (premda pomalo bur\u017eujskoga) Jugoslavena \u2013 svi su ga narodi voljeli, a on je volio sve narode. Posebno one jugoslavenske.<\/p>\n\n\n\n Stvar se dakako promijenila s dolaskom 1990-ih. Tesli je najednom trebalo brojati krvna zrnca i situacija se zakomplicirala. Veliki jugoslavenski nau\u010dnik postao je veliki srpski nau\u010dnik i pre\u0161ao s jugoslavenskog na srpski dinar. Njegova se “hrvatska domovina” zaboravila, ali \u010dinilo se da Hrvatima to ionako nije smetalo. Jedini je dobar Srbin u Hrvatskoj tada bio Srbin koji vi\u0161e nije u Hrvatskoj, pa makar samo figurativno; stoga ne treba \u010duditi da su mu 1992. u Gospi\u0107u “nepoznati po\u010dinitelji” raznijeli spomenik. Me\u0111utim, kada se po\u010detkom 2000-ih trebalo dokazivati pred Europom, drugi se (o\u010duvani) Teslin spomenik iz kruga Instituta “Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107” prebacilo na (potpuno neadekvatnu) lokaciju u Teslinoj ulici u centru Zagreba. Nek’ se vidi da Hrvati ipak vole svoje manjine \u2013 pa makar samo figurativno.<\/p>\n\n\n\nO svemu osim o Tesli<\/h2>\n\n\n\n