Vlada Roberta Goloba pomalo je opsjednuta povratkom Slovenije, nakon godina Jan\u0161ina koketiranja s Vi\u0161egradskim zemljama, u jezgru Europske unije. Me\u0111utim, ta politika nema nikakav sadr\u017eaj osim svrstavanja uz interese najmo\u0107nijih radi boljeg imid\u017ea.<\/p>\n\n\n\n
Aktualna slovenska vlada je u vanjskoj politici kao klju\u010dan cilj postavila vra\u0107anje Slovenije u jezgru Europe. \u0160to god to zna\u010dilo. “\u0160to god to zna\u010dilo” je fraza koja se u javnim debatama \u010desto koristi nakon spominjanja jezgre Europe. U obja\u0161njenima tko i \u0161to je jezgra navode se \u010desto dr\u017eave s najdu\u017eim sta\u017eem u europskim udru\u017eenjima ili pak njihovo po\u0161tivanje demokracije i ljudskih prava. Ali jezgra se ne definira onime \u0161to je, ve\u0107 onime \u0161to nije. A nije periferija.<\/p>\n\n\n\n
Kad bi moju pokojnu baku pitao zar riba nije \u017eivotinja, a time i meso – znaju\u0107i da ne mo\u017ee biti na meniju petkom – baka Nike bi odgovorila kako riba nije \u017eivotinja, ve\u0107 je “mala ribica koja pliva”. E pa tako ni Slovenija nije periferija, ve\u0107 je mala dr\u017eavica koja pliva. Na primjer, neki dan su prilikom susreta u Ljubljani premijeri Luksemburga i Slovenije Xavier Bettel te Robert Golob utvrdili poveznicu dviju zemalja u tome \u0161to su oboje male. \u0160to god to zna\u010dilo.<\/p>\n\n\n\n
Nacionalni karakter, gra\u0111en na distanci i distinkciji od ostalih ju\u017enoslavenskih naroda, Sloveniju smje\u0161ta tvrdo u Srednju Europu, zajedno s alpskom Austrijom i najrazvijenijom ekonomijom Europe – Njema\u010dkom. U tom trojcu ekonomska hijerarhija je sasvim jasna. Slovenija sa svojih slabih 30.000 eura BDP-a po stanovniku dosti\u017ee tek ne\u0161to vi\u0161e od polovice BDP-a Njema\u010dke i Austrije. Drugim rije\u010dima, ono \u0161to je Slovenija Austriji, to je Sloveniji Hrvatska. Preko brojki, a ako si dozvolimo i ne\u0161to pop sociologije – i dru\u0161tvenih karakteristika – Slovenija se nudi kao dobar primjer poluperiferne zemlje EU. Iako je u velikoj mjeri ili skoro u potpunosti ovisna o zdravlju njema\u010dke ekonomije, Slovenija je dovoljno jaka da se ekonomski \u0161iri na periferne zemlje, ponajprije Balkana. Tako mo\u017ee biti i eksploatirana, ali i eksploatirati.<\/p>\n\n\n\n
\u017delja aktualne vlade ili pak ministarstva vanjskih, a od nedavno i europskih, poslova za povratkom u jezgru Europe slu\u017ei u velikoj mjeri za potrebe unutarnje ili elektoralne politike. Nova vlada Roberta Goloba, kao i mnoge vlade prije nje, utemeljena je na ideji antijan\u0161izma. Kako su u opozicijskom periodu tvrdili u strankama trenutne vlade, Slovenija je pod vodstvom SDS-a Janeza Jan\u0161e stala uz Vi\u0161egrad, a ponajvi\u0161e uz Orb\u00e1novu Ma\u0111arsku, pa je zbog toga sad na novoj vladi da Sloveniju vrati tamo gdje joj je mjesto.<\/p>\n\n\n\n
I dok je istina da se Jan\u0161a najvi\u0161e puta sastao ba\u0161 s Orb\u00e1nom, slovenski realignment<\/em> uvelike je napuhan od strane tada\u0161nje opozicije. SDS i njegov ministar vanjskih poslova An\u017ee Logar prije svega su atlantisti, a nikako euroskeptici kao njihovi krajnje desni kolege iz Budimpe\u0161te. Povratak u jezgru, koju ponavlja socijaldemokratska \u0161efica diplomacije Tanja Fajon, pitanje je simbolike, ali je u istoj mjeri samo jo\u0161 jedan primjer politike liberalnih slovenskih vlada, koje su spremne pod svaku cijenu stati uz bok najmo\u0107nijih. Ako treba, i na vlastitu \u0161tetu.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 za vrijeme recesije prije vi\u0161e od deset godina, Slovenija, tada predvo\u0111ena third way<\/em> socijaldemokratom Borutom Pahorom, lovila je tzv. njema\u010dko-francuski vlak Angele Merkel i Nicolasa Sarkozyja, kojim bi se Europa rascijepila na uniju dviju brzina. Karta za taj vlak naravno pla\u0107ala se liberalizacijom i politikama \u0161tednje, pa je tako kad je na referendumu narodnom voljom pala reforma mirovinskog sustava, \u010diji cilj je bio produ\u017eiti radni vijek, Pahor izjavio kako je njema\u010dko-francuski vlak tog dana otputovao dalje bez nas.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko godina kasnije u jeku eurokrize Slovenija je bila blizu tome da joj na vrata pokucaju jaha\u010di apokalipse ili tzv. Trojka MMF-a, ECB-a i Europske komisije. S obzirom na to da je sama uspje\u0161no izbjegla crni scenarij, Slovenija, ili to\u010dnije financijski ministar Du\u0161an Mramor, ve\u0107 je 2015. bio jedan od najglasnijih kriti\u010dara politika gr\u010dke Sirize. Kako je rekao Janis Varufakis, Gr\u010dkoj je za vrijeme najte\u017eih pregovora bilo ponu\u0111eno da privremeno iza\u0111e iz eurozone. “Prijedlog je odra\u017eavao pokazivanje mi\u0161i\u0107a berlinskih jastrebova. No iza kulisa taj prijedlog nisu prvi lansirali Nijemci, ve\u0107 Slovenija, mala \u010dlanica eurozone \u010diji je ministar financija zahtijevao ‘plan B’ za ljevi\u010darsku gr\u010dku vladu, koju je usporedio s biv\u0161im jugoslavenskim komunistima. Slovenski prijedlog bio je dvostruki trijumf Njema\u010dke.”, pisat \u0107e kasnije Varufakis.<\/p>\n\n\n\n Umjesto da zagovara interese ili barem poka\u017ee razumijevanje za periferne zemlje, sama je zahtijevala jo\u0161 tvr\u0111u implementaciju mjera, kako bi se ultimativno spasile njema\u010dke banke. Ako je Slovenija morala da upi\u0161e u ustav tzv. zlatno fiskalno pravilo o balansu javnih financija, onda sigurno mora i Gr\u010dka po\u0161tivati pravila. Takvim je pona\u0161anjem Slovenija mogla barem na deklarativnom nivou stati uz dr\u017eave centra.<\/p>\n\n\n\n Pitanje fiskalnih pravila u eurozoni moralo bi se opet dogodine vratiti na dnevni rad samita EU. Usprkos moralnoj panici koju je dio sada\u0161nje vlade podgrijavao u vezi s pove\u0107anim javnim dugom za vrijeme pandemije, ostaje tek nada da je to bio samo predizborni trik i da \u0107e Slovenija, kad do\u0111e vrijeme, po pitanju fiskalnih pravila zagovarati vlastite interese koji su u mnogoj ve\u0107oj mjeri bli\u017eo interesima periferije nego centra.<\/p>\n\n\n\n Opjevano vra\u0107anje u jezgru je zapravo vrsta antipolitike. Iako Jan\u0161ina politika u nikakvom smislu ne sadr\u017ei emancipatorni potencijal, jezgra na drugoj strani ne predstavlja ni\u0161ta drugo nego status quo. Ja\u010danje veza s Njema\u010dkom, Francuskom ili Beneluksom gradi dobar imid\u017e, ali ne donosi zapravo ni\u0161ta novo. Slovenija se time nominalno obavezuje idejama vladavine prava i demokracije, ali zapravo se samo ve\u017ee uz interese mo\u0107nijih zemalja. Cini\u010dki bi mogli i dodati da usprkos svemu u EU ista pravila ne va\u017ee za sve, pa je tako, izme\u0111u ostalog, Austriji dopu\u0161teno da ignorira odluke europskih sudova te vr\u0161i nadzor na unutarnjoj schengenskoj granici sa Slovenijom. A takvih slu\u010dajeva nepo\u0161tivanja sudova od nominalno pravno nadmo\u0107nijih zemalja ima puno.<\/p>\n\n\n\n Slovenija nastoji da ove godine bude po drugi put u svojoj povijesti izabrana na mjesto u Vije\u0107u sigurnosti Ujedinjenih nacija. Za kandidaturu se pomalo neo\u010dekivano odlu\u010dila pro\u0161la vlada, a ako je vjerovati ponekim medijima i jedinim konkurentima za to mjesto, Bjelorusima, Slovenija se za kandidaturu nije odlu\u010dila sama, ve\u0107 su je na to nagovorile SAD koje su tra\u017eile dr\u017eavu iz Isto\u010dne Europe kako bi sprije\u010dili da Moskva u vije\u0107u dobije jo\u0161 jedan glas prijateljskog Minska. Sad je na Sloveniji da tra\u017ei glasove u zemljama Afrike, Azije i Latinske Amerike, zemljama, s kojima je dosad komunicirala jedino kao republika nesvrstane Jugoslavije. U cijeloj Africi Ljubljana ima npr. tek jednu ambasadu. Ali \u0161to je uop\u0107e poanta kandidature osim \u010dinjenja usluge mo\u0107nom SAD-u i ima li Slovenija uop\u0107e vlastitu vanjsku politiku koja se ne ti\u010de njenih prvih susjeda? Pa ba\u0161 i ne.<\/p>\n\n\n\n Kao i u unutra\u0161njoj, tako i u vanjskoj politici, doseg liberalne vlade su prakti\u010dki politike Europske komisije, \u0161to u ovo doba zna\u010di \u010desto i politike NATO-a. Iako su do neke mjere uspje\u0161ni u tome da budu socijalni korektiv zbog izborenih ministarstava, trag nominalno radikalnije Ljevice u aktualnoj vanjskoj politici ne postoji. Pitanja EU-a, UN-a, NATO-a ili rata u Ukrajini prepu\u0161tena su u potpunosti ja\u010dim partnerima unutar vlade. Prijedlog za pove\u0107anje vojne potro\u0161nje dan je u parlamentarnu proceduru, znaju\u0107i da ga Ljevica ne misli poduprijeti. Ali istovremeno znaju\u0107i da njene glasove uop\u0107e i ne trebaju.<\/p>\n\n\n\n Nova vanjskopoliti\u010dka struja htjela je Sloveniju maknuti od Vi\u0161egrada, me\u0111utim taj je plan ionako u me\u0111uvremenu de facto propao. Ma\u0111arski pragmatizam u kontekstu rata u Ukrajini brzo je diskvalificiran, a poljski stav o Rusiji retroaktivno progla\u0161en je pravilnim. Nova Europa, kao \u0161to je pred ameri\u010dku invaziju na Irak 2003. godine Donald Rumsfeld nazvao zemlje nekada\u0161njeg Var\u0161avskog pakta koje su podupirale planove Pentagona, sada, kao i tada, tek je megafon ameri\u010dke vanjske politike. A ovaj put je uz Washington i Stara Europa, tzv. jezgra.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vlada Roberta Goloba pomalo je opsjednuta povratkom Slovenije, nakon godina Jan\u0161ina koketiranja s Vi\u0161egradskim zemljama, u jezgru Europske unije. Me\u0111utim, ta politika nema nikakav sadr\u017eaj osim svrstavanja uz interese najmo\u0107nijih radi boljeg imid\u017ea. Aktualna slovenska vlada je u vanjskoj politici kao klju\u010dan cilj postavila vra\u0107anje Slovenije u jezgru Europe. \u0160to god to zna\u010dilo. “\u0160to god […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44197,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[591],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[1203],"class_list":["post-44194","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-slovenija","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44194","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44194"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44194\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44198,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44194\/revisions\/44198"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44197"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44194"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44194"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44194"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44194"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44194"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44194"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44194"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Antipolitika jezgre<\/h2>\n\n\n\n