Hrvatski se medijski prvaci \u010desto pri otkri\u0107ima afera hvale obranom demokracije, civilizacijskih vrijednosti i jo\u0161 pone\u010dim di\u010dnim. Istovremeno tu i staje obrada privrednih sektora u kojima su se afere pojavile i demokratski se interes javnosti prepu\u0161ta tajnom interesu investitora. Poslovne tajne su poslovne tajne i tu demokracija staje.<\/p>\n\n\n\n
Neobi\u010dno brzo umirila se tzv. javnost, ustvari vode\u0107i mediji, kad je hrvatski premijer fakti\u010dno povukao prijetnju otprije par tjedana – da \u0107e kazneno goniti odgovorne za curenje informacija iz sudskih tj. istra\u017enih spisa. Odnosno, da \u0107e potaknuti izmjene zakona u tom smjeru. Svi su na to posko\u010dili, razgrajali se o demokratskim standardima i autokratskim refleksima, a onda nam se obratio Davor Bo\u017einovi\u0107, ministar policije, i to u ulozi dobrog policajca.<\/p>\n\n\n\n
Sve je pogre\u0161no shva\u0107eno, rekao je; ta ne bismo valjda u 21. stolje\u0107u progonili novinare zbog istra\u017eiva\u010dkog rada, nego samo \u017eelimo omogu\u0107iti nesmetan rad pravosu\u0111u, i tako dalje, i tome bli\u017ee, sve u istom sedativnom tonu. Vijalo bi se zapravo one koji s novinarima sura\u0111uju, a dostupni su im spisi, od sudskih \u010dinovnika i policajaca, do istra\u017eitelja u DORH-u i odvjetnika. No to bi podrazumijevalo zakonske izmjene, jer ni istraga koja prethodi su\u0111enju \u2013 o njemu da ne govorimo \u2013 danas nije tajna, iako jest nejavna.<\/p>\n\n\n\n
Budu\u0107i da u godi\u0161njem planu zakonodavnih aktivnosti vladaju\u0107e koalicije nema ni Kaznenog zakona ni Zakona o kaznenom postupku, mogu\u0107e je da intervencije zaista ne\u0107e biti, nikakve. Andrej Plenkovi\u0107 pustio je probni balon, jedan od onih \u0161to nad na\u0161im medijskim prostorom lebde regularno poput kineskih nad Amerikom i obratno, pa mu je izbu\u017ean. Obranili smo tako ovu mladu demokraciju, te slobodu govora i javnog informiranja, uz tradiciju i civilizaciju, i zasigurno jo\u0161 pone\u0161to di\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 \u0107emo vidjeti \u0161to je tu sve bilo na kocki, ali najprije da se podsjetimo \u0161to je to\u010dno zasmetalo premijeru. Stalo je u svega tri slova, odre\u0111eno popularnim nazivom afere \u2013 SMS. Tjednima prije reakcija iz vlade, curile su po medijima poruke iz vi\u0161e predmeta, i sadr\u017eaj je odreda kompromitirao izvr\u0161nu vlast. Najnoviji primjer ti\u010de se prepiske direktora Hrvatskih \u0161uma s jednim visokim pripadnikom klera, a u podosta dubioznoj komunikaciji spominje se i stanoviti – Andrej.<\/p>\n\n\n\n
Malo ranije, korespondencija je vo\u0111ena izme\u0111u Zlate Hrvoj \u0160ipek, danas glavne dr\u017eavne odvjetnice, i Josipe Rimac, biv\u0161e gradona\u010delnice Knina koja je optu\u017eena za korupciju u slu\u010daju Vjetropark. Jo\u0161 ranije, pak, dopisivala se tako\u0111er Rimac, ali taj put s Gabrijelom \u017dalac, i tako\u0111er evidentno koruptivno. Pritom se u porukama \u2013 dobro, bio je tad Whatsapp, ne SMS \u2013 navode inicijali AP. U me\u0111uvremenu su postali jedan od hitova sezone; kad netko \u017eeli ispasti duhovit, samo ka\u017ee AP umjesto Andrej Plenkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Uglavnom, vi\u0161e je nego bjelodano da potonjem nije na du\u0161i puka za\u0161tita istra\u017enog predmeta. Ne\u0107emo analizirati sve premijerove izjave o tome kako bismo zornije ocrtali krhkost podastrte argumentacije, jer s njezinom uvjerljivo\u0161\u0107u nije ni sam bio ra\u010dunao. Vratit \u0107emo se radije na onaj moment antikorupcijskog trijumfa i potom zaborava \u0161ire javnosti koja smatra da je upravo odbila prvi takav specifi\u010dni nasrtaj na demokratske vrijednosti Hrvatske u teku\u0107emu mileniju.<\/p>\n\n\n\n
U svim navedenim primjerima radi se o privrednom kriminalu, sektori su dakle strogo ekonomski, pa takve bivaju i tajne u pretpostavljenoj budu\u0107oj za\u0161titi predmetnih spisa. No logi\u010dno se name\u0107e zaklju\u010dak da sam ekonomski dio pri\u010de ne bi smio biti tajan, ako govorimo o javnom dobru te inkriminaciji nad njim. S druge strane, tu je vazda nekakav privatno-poslovni interes, a mnogo smo puta u proteklim desetlje\u0107ima \u010duli da je njihovo djelovanje u diskreciji bitan uvjet opstanka na tr\u017ei\u0161tu, \u0161to po\u0161tuje i dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n
I ne samo da po\u0161tuje, nego jedina istinski op\u0107enito garantira provedbu takvog rezona. Ipak, ponekad interes javni i privatni na toj konspiracijskoj osnovi dospiju u izravan sukob, s obzirom na fakat da dr\u017eavu u povjerljivom dijelu konverzacije s uglednim investitorima vi\u0161e nema tko nadzirati. Nema koga da pri\u010duva \u010duvare, da pripazi na njihovu slabost, da posvjedo\u010di dr\u017eanju dr\u017eave. Na to se nadovezuje op\u0107eprihva\u0107ena teza kako politika nema \u0161to ni \u010diniti u ekonomiji.<\/p>\n\n\n\n
Dr\u017eava u pitanjima i odgovorima ekonomskim, naime, prema stavu liberalno nastrojene \u010deljadi, mo\u017ee funkcionirati jedino kao servisni centar. Svejedno, toga je servisiranja toliko mnogo, da neminovno dolazimo na pozicije s kojih dr\u017eavni aparat barata izuzetnom koli\u010dinom i kvalitetom podataka o poslovanju ovog ili onog privatnog subjekta. Drugim rije\u010dima, zna sve o njima, a pogotovo zna o pogodovanjima kojima politi\u010dari na vlasti izda\u0161no darivaju birani poduzetni\u010dki svijet.<\/p>\n\n\n\n
Jednom kad je ve\u0107i dio javnosti uvjeren da se politika nema \u0161to pa\u010dati u ekonomiju, privatni je sektor obavio pola nu\u017enog posla za preuzimanje dr\u017eavnog potencijala u svoje \u0161ake. A kad su nas uvjerili da su politi\u010dari i poduzetnici u biti ljuti antagonisti, ne suradnici, obavili su i drugu polovinu. Sukob izme\u0111u kapitala i rada je gurnut u sjenu da bi ga nadomjestio la\u017eni okr\u0161aj savjesnijeg gra\u0111anstva s uhljebima, u nekom vidu folklora s obaveznim moralisti\u010dkim i naturalisti\u010dkim figurama.<\/p>\n\n\n\n
No medijska zada\u0107a u ekonomskim temama ne iscrpljuje se \u2013 bar ne bi smjela – u afera\u0161kom korigiranju scene. Ni u jednom od tri gornja primjera nisu javno propitani strate\u0161ko-ekonomski temelji radnje. Nije analizirana energetska politika RH u slu\u010daju Vjetroparka, ni upravljanje prirodnim resursima u vezi s Hrvatskim \u0161umama, ni op\u0107i problem javne nabave u onome tre\u0107em, tj. kronolo\u0161ki prvom. A govorimo o kutnim kamenima ovda\u0161nje ekonomske politike, pa i onda kad su zapu\u0161teni, \u010dak namjerno; tad pogotovo.<\/p>\n\n\n\n
Ako izostane mogu\u0107nost pristupa temi kroz aferu i prozivku individualnih vinovnika krizne situacije, mediji u pravilu gube zanimanje za su\u0161tinu predmeta, zato \u0161to su i sami ve\u0107inom privatni te komercijalni. To se dogodilo nedavno, malo prije navedena tri SMS-primjera, a bilo je daleko te\u017ee i va\u017enije po ukupnoj spornoj vrijednosti. Nije se moglo do\u0107i do sadr\u017eaja npr. dogovora izme\u0111u dr\u017eave i Ine-Mola u vezi s rafinerijom Sisak i odvozom hrvatske nafte na preradu u Ma\u0111arsku.<\/p>\n\n\n\n
\u010cim su se zasitili prozivanja nadle\u017enog ministra, novinari su potra\u017eili sljede\u0107u atraktivnu frku, samo da se za njom pra\u0161i. Nije se inzistiralo ni na ra\u0161\u010dlambi sprege Plenkovi\u0107-Vujnovac u vezi s otkupom poduze\u0107a u sastavu Fortenove iliti, neko\u0107, Agrokora. Prije toga kazano je da javnost ne mo\u017ee dobiti ni povr\u0161ni uvid u jedan ugovor vlade s izvjesnom bankom. Podaci su uskra\u0107eni i dioni\u010darima banke; dodu\u0161e, to se samo tako ka\u017ee, e da bi se odnosilo na manje suvlasnike.<\/p>\n\n\n\n
Korak dalje, do\u0161li bismo do jo\u0161 manje transparentnog utjecaja kapitala na politiku i dr\u017eavu, gdje bi se vidjelo da privatni interes posjeduje itekako upotrebljive poluge za sukreiranje politi\u010dkih okolnosti u smjeru vlastite koristi. Premda su efekti nabrojane tri mulja\u017ee upadljivo obimniji od posljedica one prve tri afere, nitko se nije trudio dalje ih ogoljavati. Izme\u0111u ostalog i zato, nema sumnje, \u0161to te ve\u0107e tri nisu ka\u017enjive, nego spadaju u domenu tzv. politi\u010dke odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n
To je ono kad se veli da \u0107e krivce kazniti glasa\u010di na idu\u0107im izborima. Nije sasvim jasno za\u0161to bi ih uop\u0107e ka\u017enjavali, ako nisu kr\u0161ili zakon niti ga izvrdali, i ako smo se usuglasili da je politika u ekonomiji neutralna po definiciji, a demokracija jest sve ono \u0161to ostane. Ili mo\u017ee biti da se usuglasili ipak nismo, dok jedni bu\u010dno navijamo, a drugi \u0161utke pristajemo. A nema dovoljno medija koji bi naglas pripomenuli da je sr\u017e demokracije ba\u0161 ono \u0161to nam je od nje jednostrano izuzeto.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hrvatski se medijski prvaci \u010desto pri otkri\u0107ima afera hvale obranom demokracije, civilizacijskih vrijednosti i jo\u0161 pone\u010dim di\u010dnim. Istovremeno tu i staje obrada privrednih sektora u kojima su se afere pojavile i demokratski se interes javnosti prepu\u0161ta tajnom interesu investitora. Poslovne tajne su poslovne tajne i tu demokracija staje. Neobi\u010dno brzo umirila se tzv. javnost, ustvari […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44152,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[902,228],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-44149","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-demokracija","tag-ekonomija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44149"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44149\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44153,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44149\/revisions\/44153"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44152"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44149"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44149"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44149"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44149"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44149"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44149"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}