Agencije za naplatu potra\u017eivanja ili, narodski re\u010deno, utjeriva\u010di dugova, operiraju na tr\u017ei\u0161tu vrijednom milijune eura. Trenutno SDP i Zeleno-lijevi blok planiraju zakonski prijedlog kojim bi se to tr\u017ei\u0161te bitno ograni\u010dilo, a mi se bavimo pitanjem kako je ono uop\u0107e nastalo. A za to se trebamo vratiti na po\u010detak stolje\u0107a i kreditno ispunjenje obe\u0107anja postkomunizma u re\u017eiji esdepeovsko-liberalne koalicije i Sanaderov “narodni kapitalizam” koji je uslijedio.<\/p>\n\n\n\n
Prema podacima udruge blokiranih i prema drugim javno dostupnim podacima poput onih koji sti\u017eu od FINA-e, broj gra\u0111ana koji su se posljednjih deset do petnaest godina u nas na\u0161li u nekom od vidova financijskih problema \u2013 u blokadi, osobnom ste\u010daju ili su ovr\u0161eni \u2013 ne mijenja se bitno. Kre\u0107e se oko 230 tisu\u0107a bankrotiranih pojedinaca godi\u0161nje. Negdje tokom 2011. godine taj broj jo\u0161 uvijek nije dosezao dramati\u010dne razmjere, da bi uslijed tada\u0161nje krize, a \u010dije posljedice, de facto, osje\u0107amo i danas, sko\u010dio na dana\u0161nji nivo da bi tu i ostao. Prema istim podacima dug gra\u0111ana na kraju 2022. godine iznosi oko 18 milijardi kuna bez kamata (s kamatama dug blokiranih gra\u0111ana narasta na oko 24 milijarde kuna), od \u010dega otprilike jedna tre\u0107ina otpada na dug prema bankama.<\/p>\n\n\n\n
Da bismo shvatili otkud nepromjenjivo veliki broj financijski i ekonomski slomljenih gra\u0111ana Hrvatske, valja se nakratko vratiti u ne tako davnu pro\u0161lost. U Hrvatskoj problem prekomjernog zadu\u017eivanja otpo\u010deo je otprilike s posttu\u0111manovskim politi\u010dkim otopljavanjem. Kad je 2000. godine esdepovsko-liberalna koalicija odledila dotad politi\u010dki neslomljivi HDZ-ov gle\u010der, po\u010dele su se odmrzavati i druge ledene sante nastale u vrijeme hadezeovskog dru\u0161tveno-politi\u010dkog glacijala. U okviru novih politi\u010dkih okolnosti u me\u0111uvremenu novo-stasala klasa potro\u0161a\u010da o\u010dekivala je da i ona uzme u\u010de\u0161\u0107a u novoj preraspodjeli dobara, sredstava i kapitala. Samo da dodamo i to da ratna ekonomija nije ne\u0161to posebno dodirnula op\u0107e stanovni\u0161tvo. Od ratne otima\u010dine i post-ratne privatizacije, od vojnih stanova i nekretnina s podru\u010dja koja su dotad nastanjivali izbjegli Kraji\u0161nici, profitirala je tek hadezeovska oligarhija uz malo ostavljene dobiti i za ni\u017ee strana\u010dke e\u0161alone, te dio vojno-veteranskih segmenata stanovni\u0161tva, ovisno o tome kako se tko od njih u tom nagomilavanju i raspodjeli ratnog plijena ve\u0107 sna\u0161ao. Ve\u0107ina je ipak morala pri\u010dekati promjenu vlasti i novu politi\u010dku konjunkturu.<\/p>\n\n\n\n
Novi potro\u0161a\u010d \u0107utio se zakinutim, osje\u0107ao se kao da su mu dotada\u0161nji vladaju\u0107i tu\u0111manizam, sumorne devedesete, rat i poslijeratna ekonomska stagnacija u Hrvatskoj preprije\u010dili pristupe postkomunisti\u010dkim obe\u0107anjima, smatrali su da su zako\u010deni u svojoj socijalnoj reprodukciji i da se u nas, generalno gledano, kasni za drugim isto\u010dnoevropskim demokracijama za koje se \u010dinilo da su od rastanka od komunizma avansirali puno vi\u0161e od nas. Stoga se, stvarao se op\u0107i dojam, ne\u0161to trebalo poduzeti, stvar je trebalo ubrzati. Uostalom, i nominalno lijevo-liberalna koalicija koja je netom preuzela vlast, morala je, da joj se ne bi osporavao politi\u010dki legitimitet, obe\u0107ati \u0161irim slojevima stanovni\u0161tva da \u0107e i oni imati neke konkretne koristi od oslobo\u0111enih dru\u0161tvenih energija i od, kao posljedica toga, o\u010dekivanog uzleta. Konsolidirati privredu i iz toga oja\u010davati dru\u0161tvo \u010dinilo se dugotrajnim, kompleksnim i mukotrpnim poslom s krajnje neizvjesnim ishodom. Lak\u0161e je bilo olabaviti tr\u017ei\u0161te kreditnih proizvoda i obi\u010dnom \u010dovjeku dopustiti da se u va\u017enim pitanjima vlastite egzistencije sna\u0111e na br\u017ei na\u010din. Krediti su postali relativno dostupni, u po\u010detku su bili obavezno garnirani ni\u017eom kamatom. Nudili su se i bitno sumnjiviji kreditni proizvodi poput, recimo, stambenih kredita u \u0161vicarskim francima koji su do na\u0161ih krajeva dopuzali iz austrijskih i \u0161vicarskih banaka, a o kojima smo na ovim stranicama vi\u0161e puta pisali<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Istom politikom nastavio je i novi hadezeov politi\u010dki mag zvani Ivo Sanader, koji je brzo akumuliranje nov\u010danih sredstava \u0161irokom gra\u0111anstvu ponudio i preko tzv. IPO-a (inicijalnih ponuda), od kojih u najljep\u0161em sje\u0107anju nama pripadnicima generacije X ostaje ona T-coma. U to vrijeme nitko ili samo rijetki su mogli predvidjeti da nam bankari rade o glavi, da nam nude sumnjive hipotekarne kredite, da nas mame razli\u010ditim toksi\u010dnim financijskim proizvodima, te da nam takvim aran\u017emanima samo isu\u0161uju budu\u0107nost. Doba sanaderovanja<\/em> bilo je poznato i po slabim ili nikakvim nadzorom nad kreditnim sposobnostima tra\u017eilaca zajmova, \u0161to se mo\u017ee do odre\u0111ene mjere prispodobiti krizi tzv. supbrime<\/em> kredita u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Naime, ameri\u010dki je predsjednik Bill Clinton u svom prvom mandatu takvim drugorazrednim hipotekarnim kreditima htio omogu\u0107iti i siroma\u0161nijim slojevima ameri\u010dkog stanovni\u0161tva da do\u0111u do krova nad glavom. Stvar se zbog nereguliranog poslovanja \u0161tedionica koje su izdavale takve kredite izrodila u krizu nenapla\u0107enih zajmova. Pa kad su uza sve to doda da se Sanaderov “narodni kapitalizam” uru\u0161io skupa sa svojim tvorcem ve\u0107 na po\u010detku globalne ekonomske krize, dramati\u010dan porast zadu\u017eenosti doma\u0107instava i gomilanje neotpla\u0107enih kredita naglo je prerastao u te\u0161ko rje\u0161ivi dru\u0161tveni problem.<\/p>\n\n\n\nDrena\u017ea budu\u0107nosti<\/h2>\n\n\n\n