Oko filmova nastalih do devedesetih godina lome se koplja na ideolo\u0161kim osnovama i dokazuje se kako pojedina gra\u0111a nije tamo gdje bi trebala biti, umjesto da se energija usmjeri u uspostavljanje institucija koje bi se na pravilan na\u010din mogle baviti filmskom gra\u0111om, a onda je i predstaviti javnosti. <\/p>\n\n\n\n
Iako se tehnologija proizvodnje audiovizualnih djela razvijala mnogo ranije, filmski arhivi etablirali su se dosta kasno, \u010demu mo\u017eemo pripisati i gubitak poprili\u010dne koli\u010dine arhivskog gradiva od kraja devetnaestog do dvadesetih godina dvadesetog stolje\u0107a. Osim zbog nebrige za proizvedene audiovizualne zapise, gubitak gra\u0111e je bio u\u010destao zbog fizi\u010dkih karakteristika filma, te zapaljivosti nitratne filmske vrpce, ali i slabog znanja o na\u010dinima \u010duvanja filmske gra\u0111e te kasnog razvitka profesionalizma kada se radi o filmskoj restauraciji i arhivistici. Prvi javni filmski arhiv osnovan je u Copenhagenu 1912. godine, a u Sovjetskom savezu je 1918. godine donesen prvi zakonski akt o potrebi pohranjivanja filmskog gradiva. Vlada Velike Britanije donosi 1919. godine odluku da se svi ratni filmovi \u010duvaju u Kancelariji rata, u Moskvi se osniva Dr\u017eavni centralni arhiv za kino i foto dokumente 1926. godine. U Hrvatskoj se pak prva ina\u010dica filmskog arhiva otvara 1934. u sklopu Kluba kino amatera, gdje su \u010dlanovi pohranjivali svoje radove. Sustavno pohranjivanje filmskih kopija novoproizvedenih filmova, radi za\u0161tite izvornog filmskog gradiva, po\u010dinje se provoditi osnivanjem Hrvatske kinoteke 1979. godine.<\/p>\n\n\n\n
Danas sve vi\u0161e filmskih radnika, redatelja, umjetnika i istra\u017eiva\u010da koristi arhive kako bi ispri\u010dali nove pri\u010de. Reinterpretacija ili nedostatak arhivske gra\u0111e (audiovizualnih zapisa, fotografija, magnetofonskih zapisa) postali su u\u010destalo kori\u0161teni materijali kod propitivanja kako kolektivnih, tako i individualnih identiteta.<\/p>\n\n\n\n
Recentno se na me\u0111unarodnoj sceni puno govori o audiovizualnoj arhivskoj gra\u0111i, a neki od naj\u010de\u0161\u0107ih pristupa bave se time tko je imao priliku snimiti pojedinu gra\u0111u, na koji na\u010din se ona mogla o\u010duvati (ili nije), kako se reprezentira, kome je dostupna i koja je uloga filmskih arhiva, muzeja i kinoteka danas u trenutku tranzicije iz analognog u digitalno: iz zrna u piksel.<\/p>\n\n\n\n
U pro\u0161lom stolje\u0107u, velik dio zajednice arhivista se priklonio perspektivi koja ka\u017ee da nestankom celuloidne trake nestaje i film. Ako se ovaj pristup odvede do krajnosti konstruira se ideja kako \u201edigitalni film\u201c vi\u0161e nije film i samim time predstavlja kraj filma kakvog poznajemo. Digitalizacija bi ozna\u010dila po\u010detak kraja filmskih muzeja i arhiva, ako bi isti prestali prikupljati arhivsku gra\u0111u jednom kad fotokemijski film nestane. S druge strane, postoji i druga perspektiva prema kojoj digitalizacija ne predstavlja kraj filma te filmski arhivi i muzeji nastavljaju prikupljati, \u010duvati i predstavljati pokretne slike na bilo kojem mediju uklju\u010duju\u0107i i digitalni.<\/p>\n\n\n\n
Osim naglaska na promjene koje donosi razvoj tehnologije i uvjeta rada, fokus internacionalne zajednice arhivista proteklog desetlje\u0107a \u010desto se bazirao na pojmu i praksi dekoloniziranja arhivske gra\u0111e, s naglaskom na audiovizualnu. U zajednici arhivista \u010desto se svra\u0107a pozornost na razlike u kontekstu proizvodnje, o\u010duvanja i dostupnosti arhivske gra\u0111e koja u ovom kontekstu reprezentira sje\u0107anje, kolektivnu memoriju, poziciju s koje je povijest ispri\u010dana, pravo na znanje i edukaciju, manjak infrastrukture te mnoge druge neuralgi\u010dne to\u010dke dru\u0161tva koje se na polju arhivistike reflektiraju kristalnom jasno\u0107om<\/p>\n\n\n\n
Dok se arhivi audiovizualne gra\u0111e, filmski muzeji i kinoteke zapadnih zemalja dr\u017ee poprili\u010dno dobro, s jasnim odnosom kulturnih politika prema institucijama i odgovornostima, solidnom koli\u010dinom ulo\u017eenog novca i educiranog osoblja, \u010destom reprezentacijom razli\u010ditih zbirki te odr\u017eavanjem konferencija i susreta profesionalaca u polju, oni drugi se suo\u010davaju s \u010ditavim nizom problema i treba im ne\u0161to vi\u0161e vremena da te probleme rije\u0161e. Zanimljiva i inovativna rje\u0161enja o\u010duvanja i dostupnosti arhiva ra\u0111aju se upravo u ne\u0161to te\u017eim uvjetima, ali se takvi konteksti upravo zbog nefunkcionalnosti institucija, manjka politi\u010dke volje i ulaganja javnog novca, manjka educiranog radni\u0161tva te prihvatljivih uvjeta rada – suo\u010davaju s gubitkom gradiva.<\/p>\n\n\n\n
U Hrvatskoj je situacija, naravno, kompleksna. Hrvatska kinoteka (danas Hrvatski filmski arhiv) utemeljena je kao nacionalni filmski arhiv Zakonom o kinematografiji 1976. godine. Tada je, u Jugoslaviji, postojala velika centralna Jugoslavenska kinoteka 1<\/a><\/sup>, i danas relevantna i va\u017ena u me\u0111unarodnom kontekstu; kao i jako va\u017ena produkcija Filmskih novosti: izrazito brze proizvodnje kratkih vijesti, koje su predstavljale jedini pristup informacijama i vijestima (u kinima prije filmova) prije pojave TV-a, ali i produkcija dokumentarnih filmova, koja je danas vrlo bogat i zanimljiv, ali i poprili\u010dno nepristupa\u010dan arhiv materijala koji su nastali za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n Po podacima koji se mogu na\u0107i na internetu arhiv Filmskih novosti posjeduje preko 15 milijuna metara snimljenog filmskog materijala, koji sadr\u017ei predratni, ratni arhiv i filmsku dokumentaciju od 1944. godine do danas. U Filmskim novostima se \u010duva 54.980 kutija filma snimljenog na traci formata 35 mm i 16 mm. Na filmskoj traci je ukupno realizirano 2.311 brojeva Filmskih novosti i blizu 700 naslova drugih filmova.<\/p>\n\n\n\n Nakon osnivanja Kinoteke, 1997. donosi se Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105\/1997) koji nala\u017ee da se svi izvorni negativi slikovnog i zvu\u010dnog zapisa svakog novonastalog filma godinu dana nakon proizvodnje obvezno moraju pohraniti. Tako\u0111er, Arhivu su proizvo\u0111a\u010di filma obvezni predati na trajnu pohranu jednu nekori\u0161tenu kopiju visoke kvalitete, kao i popratno filmsko gradivo pod kojim se podrazumijeva scenarij, knjiga snimanja, plakat, filmske fotografije itd. Na\u017ealost, tu se iscrpljuje uloga Hrvatskog filmskog arhiva koji je jo\u0161 uvijek samo odjel Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva i kao takav nije samostalan, \u0161to ve\u0107ina stru\u010dnjaka isti\u010de kao najve\u0107i problem kada govorimo o napredovanju u o\u010duvanju audiovizualne ba\u0161tine u na\u0161em kontekstu. Lucija Zore, radnica u HFA (Kinoteci) u svom \u010dlanku “Zanemarena ba\u0161tina: kinoteka i povratak filmskog gradiva” objavljenom 2020. godine u Hrvatskom filmskom ljetopisu analizira stanje u kojem se materijali nalaze i preispituje odnos institucija prema problemu. Isti\u010de kako HFA nema kinote\u010dnu dvoranu niti prostor gdje bi filmove i ostale materijale, uklju\u010duju\u0107i i staru opremu, prikazala i podijelila s javnosti.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, Zore se doti\u010de i teme povratka pojedine arhivske gra\u0111e koja je pedesetih i \u0161ezdesetih godina preba\u010dena iz Zagreba u Beograd i nikad nije vra\u0107ena, te iznosi podatke o osnivanju samostalnih institucija arhiva u dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije: “1996. osnovana je Slovenska kinoteka kao odvojena institucija, Makedonska kinoteka osnovana je 1974., Dr\u017eavni arhiv Bosne i Hercegovine 1978. osniva odjel koji se bavi filmskim gradivom, a koji dr\u017eavnim dekretom 1994. postaje Javna ustanova Kinoteka Bosne i Hercegovine.\u201d Nakon potpisivanja dokumenta “The Agreement on Succession Issues” <\/em>u Be\u010du 2001. godine trebalo je do\u0107i do povratka pojedine audiovizualne gra\u0111e, no to se nije dogodilo. Kasnije, za vrijeme mandata ministrice kulture Andree Zlatar Violi\u0107 dolazi do inicijative vra\u0107anja dijela gradiva koja bi po mi\u0161ljenju filmskih povjesni\u010dara trebala biti \u010duvana u Hrvatskoj a \u010duva se u Jugoslavenskoj kinoteci, a rije\u010d je uglavnom o gradivu nastalom prije 1945. Ministrica je tada izjavila <\/a>i kako postoji problem s arhivskom gra\u0111om koja je nastala nakon 1945. ne samo u Hrvatskoj, nego na podru\u010dju cijele biv\u0161e Jugoslavije, “jer je u postupku privatizacije ta ba\u0161tina na neki na\u010din zavr\u0161ila u privatiziranom Jadran filmu, Croatia filmu i Urania filmu, kao \u0161to najve\u0107i dio materijala koji nas zanima zapravo nije u Jugoslovenskoj kinoteci, nego u Filmskim novostima ili nekim drugim producentskim ku\u0107ama koje su danas privatne, a prije su bile dr\u017eavne, odnosno dru\u0161tvene.\u201c <\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i o gubitku filmske ba\u0161tine, podsjetimo na doga\u0111aje koji su nakratko uznemirili lokalnu filmsku scenu a ticali su se arhiva ostavljenih u dvori\u0161tu Jadran filma tokom nekoliko mjeseci. Direktor Jadran filma Vinko Grubi\u0161i\u0107 tada je rekao da se radi o uglavnom praznim kutijama ili kopijama, a da su svi originali predani Kinoteci. No, to je samo vrh sante leda – uslijed netransparentnog procesa privatizacije ostalo je veliko i neodgovoreno pitanje o budu\u0107nosti arhiva Jadran filma, koje je pod \u010dudnim okolnostima naslijedila tvrtka Jadran film, te pravima na distribuciju velikog dijela dugometra\u017enih filmova nastalih do 90ih godina. Tada se povla\u010dilo pitanje katalogizacije pojedinih filmova, ali i tko ima distribucijska prava nad odre\u0111enim djelima. Konvencija o koprodukcijama ka\u017ee da svatko tko je ulo\u017eio minimalnih 10 posto prora\u010duna u neki film ima pravo uvrstiti taj film u nacionalnu kinematografiju, \u0161to zna\u010di da kinematografije zemalja biv\u0161e Jugoslavije dijele poprili\u010dan broj filmova proizvedenih u SFRJ.<\/p>\n\n\n\n Zagreb film, produkcijska ku\u0107a poznata po Zagreba\u010dkoj \u0161koli animiranog filma, osnovana 1953., odr\u017eala se kao javna institucija kojom upravlja grad, s velikom arhivom dokumentarnih, igranih i animiranih filmova te je pozitivan primjer rada s fondom. Producentica Julia Martinovi\u0107 obja\u0161njava kako se brinu o arhivskom gradivu: “Arhiva filmova Ustanove Zagreb film sadr\u017ei izvorne materijale (original negative), intermedijate i kino kopije (pozitive) uglavnom 35mm filmskih vrpci, pone\u0161to i 16mm filmskih vrpci. Pregledom materijala utvr\u0111uje se koja je od postoje\u0107ih verzija najpotpunija i u najboljem stanju za restauraciju. U opremljenim studijima koji se bave restauracijom, pristupa se skeniranju filmske vrpce tj. svaki kvadrat filma prebacuje se u digitalni oblik. Nakon toga se uklanjaju najvidljivija mehani\u010dka o\u0161te\u0107enja, razne nestabilnosti slike, te radi kolor-korekcija. Final restauracije se arhivira na tvrdim diskovima u svim danas kori\u0161tenim digitalnim formatima. Svaka restauracija se obavlja u suradnji s Hrvatskom kinotekom. Financira se od Grada Zagreba i HAVC-a.\u201c<\/p>\n\n\n\n Rijetko tko se doti\u010de pitanja velike i va\u017ene arhive HRT-a koja je dosad bila uglavnom ograni\u010deno dostupna, a trenutno je u procesu digitalizacije sadr\u017eaja nastalog do 90ih godina. Hrvatska televizija je po\u010dela s radom 1956. i iz tog vremena datiraju najstariji snimljeni arhivski materijali. Iako je jo\u0161 2012. godine arhiva HRT-a progla\u0161ena kulturnim dobrom, ona tek sada ulazi u digitalizaciju ve\u0107eg dijela materijala.<\/p>\n\n\n\n Jasmina Tunji\u0107, rukovoditeljica AV gradiva HRT-a ka\u017ee kako se arhiva HRT-a sastoji od televizijske arhive, radijske arhive te odjela notno, foto, multimedijalnog i drugog gradiva (u \u010dijem sastavu se nalazi i knji\u017enica i novinska dokumentacija). U televizijskoj arhivi \u010duvaju se razli\u010diti formati, od filmskih vrpci (najvi\u0161e 16 mm, dok je samo cca 5% snimljenog arhivskog filmskog gradiva na 35 mm filmskoj vrpci), magnetnih vrpci koja su u posljednje dvije godine u postupku digitalizacije, U-matic kazeta kojih je upola manje od VPR i tako\u0111er je zapo\u010det proces digitalizacije, te analognih i digitalnih Beta kazeta kojih ima oko 300.000 komada a proces digitalizacije je u pripremi. Za svaki AV format koristi se razli\u010diti postupak migracije i digitalizacije. Budu\u0107i da se radi o vrlo starim formatima, HRT vi\u0161e ne posjeduje opremu za reprodukciju a samim tim ne postoji mogu\u0107nost interne digitalizacije arhivske gra\u0111e. Trenutno se digitaliziraju 2″ magnetne vrpce \u010diju digitalizaciju radi vanjska tvrtka u za\u0161ti\u0107enom prostoru Arhive HRT-a. Ulaganje u novu infrastrukturu je u tijeku i do sada je nabavljen ure\u0111aj za skeniranje filmske vrpce, kao i 4 linije za digitalizaciju analognih i digitalnih Beta vrpci koji imaju namjeru pro\u0161iriti. Osim financiranja vlastitim sredstvima, koriste se i sredstva EU fondova putem Ministarstva kulture. Sada nam ostaje \u010dekati i vidjeti najavljenu dostupnu arhivsku gra\u0111u na online platformama.<\/p>\n\n\n\n Proces dru\u0161tvene transformacije, privatni interesi iznad javnog, nefunkcionalnost i tromost institucija te nejasna pozicija dr\u017eave i kulturnih politika prema audiovizualnoj ba\u0161tini dotjerala nas je do ovdje, kako u svom tekstu “Pitanja audiovizualne ba\u0161tine u RH” komentira i Mladen Buri\u0107: “u Hrvatskoj nije jasno definirano \u0161to smatramo audiovizualnom ba\u0161tinom; podaci o stanju velikog dijela sadr\u017eaja proizvoedenog u okvirima HRTa i nekada\u0161nje Televizije Zagreb nisu javno poznati. Podaci u katalozima Hrvatskog filmskog arhiva i Hrvatske kinoteke nepotpuni su i u procesu revizije; ne postoji sustavna kinote\u010dna djelatnost osim rada Filmskih programa HFS-a, projekti za\u0161tite i restauracije naj\u010de\u0161\u0107e se provode prema tehni\u010dkom stanju gra\u0111e; a ne prema prije osmi\u0161ljenim programima; ne postoji sustavna strategija prezentacije audiovizualne ba\u0161tine op\u0107enito; ne postoji zakonski jasno definiran odnos dr\u017eave prema nacionalnoj audiovizualnoj ba\u0161tini, pitanja vlasni\u0161tva nad audiovizualnom ba\u0161tinom nisu jasno regulirana\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n Spor Kino kluba Zagreb i Hrvatskog filmskog saveza nosi jo\u0161 jednu nerazrje\u0161enu situaciju koja se ti\u010de povrata arhivske filmske gra\u0111e. “Prema na\u0161im saznanjima, nakon \u0161to je zgrada u kojoj se nalazi klub rekvirirana za ratne potrebe, filmsko gradivo KKZ-a predano je Hrvatskom filmskom savezu, kao krovnoj logisti\u010dkoj organizaciji kinoklubova, na kopiranje i povrat. Taj se povrat nikad nije dogodio, HFS je gradivo pohranio na \u010duvanje u HDA, te ve\u0107 godinama prije\u010di KKZ-u slobodno kori\u0161tenje filmova koje je klub producirao. Ti filmovi za KKZ predstavljaju iznimno vrijedno i nezamjenjivo svjedo\u010danstvo gotovo stogodi\u0161njeg rada i identiteta, i smatramo da je klju\u010dno da mu \u010dlanovi imaju slobodan pristup. Klub je zadnjih godina ulagao izniman napor i u vi\u0161e navrata poku\u0161ao s HFS-om dogovoriti uvjete kori\u0161tenja tih filmova, no iz svih poku\u0161aja nismo vidjeli elan za rje\u0161avanje ovog problema od strane HFS-a. Nerije\u0161eno pitanje gradiva Kluba u posjedu HFS-a jedan je od razloga istupanja KKZ-a iz Hrvatskog filmskog saveza.\u201c \u2013 ka\u017ee nam predsjednica kluba Daria Bla\u017eevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Puno je kompliciranih i neraspetljanih situacija s arhivskom gra\u0111om i filmovima nastalima do devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, no \u010dini se kako se vi\u0161e energije ula\u017ee u dokazivanje kako pojedina gra\u0111a nije tamo gdje bi trebala biti i lomljenje koplja na ideolo\u0161kim osnovama, nego u postavljanje na noge institucija koje bi se na pravilan na\u010din gra\u0111om mogle baviti, a onda je posljedi\u010dno predstaviti javnosti.<\/p>\n\n\n\n Iako je vrijeme klju\u010dna kategorija u za\u0161titi filmske trake, iz svega navedenoga \u010dini se da vode\u0107i akteri, na \u010delu s Ministarstvom kulture, misle da toga imamo na pretek.<\/p>\nSpora digitalizacija <\/h2>\n\n\n\n
Bez elana za rje\u0161avanje problema <\/h2>\n\n\n\n