![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/IMG_20201219_114612_533051190542097_compressed.jpg\")
<\/a>Tako je zapisao Milivoj Dretar u knjizi Slobodna Podravina, a pri\u010de se prisje\u0107amo dok stojimo pred spomenikom zvanim Plamen revolucije. “Iz du\u0161e cijelog naroda se di\u017ee krik prkosa i vjere. Naprijed! Dalje!\u201c, rije\u010di su Vladimira Nazora ugravirane u kameno postolje spomenika. Jedan je to od partizanskih spomenika sjevera Hrvatske koji su, za razliku od brojnih drugih koji su se na\u0161li na krivom mjestu u krivo vrijeme, prili\u010dno o\u010duvani i najmanje zanemareni. Nalazi se u malom mjestu \u0160emovec, tik do obala Drave i brane na Vara\u017edinskom jezeru, na pola puta izme\u0111u Ludbrega i Vara\u017edina.<\/p>\n\n\n\n
Cvije\u0107e i svije\u0107e za heroje <\/h2>\n\n\n\n
\u0160emovec k’o \u0160emovec, slatko mjesta\u0161ce koje odi\u0161e pitomo\u0161\u0107u i civilizirano\u0161\u0107u. Postoje razna lijepa mjesta, ali ne znam postoji li itko tko pro\u0111e kraj ovako “normalnih\u201c mjesta i ne pomisli: kad bih tu imao ku\u0107icu s ba\u0161tom i psom, \u017eivot bi bio toliko jednostavniji, a mo\u017eda bih i ja postao bolja osoba. Tu i tamo pokoja drvena ku\u0107a razbijenih prozora i obrasla biljem do nevidljivosti podsje\u0107a na period prije sto godina, kada nitko normalan ne bi po\u017eelio \u017eivjeti ovdje. Svjedok su te\u017ea\u010dkom \u017eivotu uo\u010di Drugog svjetskog rata, kada su se brojni seljaci “prekvalificirali” iz poljoprivrednika u radnike vara\u017edinskih tvornica i tekstilne industrije. Rad na zemlji postao je neizdr\u017eivo mukotrpan i neisplativ, no uskoro \u0107e se, s dolaskom svjetske krize 1930-ih, i rad u tvornicama sve slabije pla\u0107ati. Naro\u010dito kada radnici budu zamijenjeni radnicama koje su radile za puno manje pla\u0107e. Bilo je to plodno tlo kako za skupljanje bira\u010da Hrvatske selja\u010dke stranke, tako i za formiranje radni\u010dkog pokreta.<\/p>\n\n\n\n
Od \u0160emovca kre\u0107emo prema Vara\u017edinu \u2013 ravan teren du\u0161u je dao da se ovaj udarni\u010dki izlet odradi na biciklu u Malj\u010diki ritmu. Zaobilazimo staru gradsku jezgru i idemo pravo na drugi kraj grada, jedno od najljep\u0161ih groblja u Hrvatskoj. Mo\u017eda \u0107e zvu\u010dati \u010dudno, no groblja su zapravo popularna atrakcija me\u0111u doma\u0107im gostima ali i strancima koji dolaze u Hrvatsku. Nije taj interes rezerviran samo za svjetski poznata groblja poput Highgatea ili P\u00e8re Lachaise, gdje po\u010divaju Chopin, Proust, Jim Morrison, Karl Marx\u2026 \u010cak i onaj tko ne zna nijedno ime s nadgrobnih plo\u010da Mirogoja ostaje odu\u0161evljen arhitekturom i melankoli\u010dnim ambijentom. Tim vi\u0161e je \u0161teta \u0161to vara\u017edinsko groblje \u017eivi u sjeni mla\u0111eg Mirogoja, iako je nedavno uklju\u010deno u me\u0111unarodni projekt Ruta europskih groblja pod geslom “ljepota prolaznosti”.<\/p>\n\n\n
<\/a>Groblje je osnovano u drugoj polovici 18. stolje\u0107a kada izgledom nije odudaralo od ve\u0107ine drugih groblja. Za njegov izgled zaslu\u017ean je Herman Haller koji ga je uredio inspiriran srednjoeuropskim parkovima. Najupadljiviji dio groblja tako nisu rasko\u0161ne obiteljske grobnice, kipovi poput An\u0111ela smrti ili “pakleni” dio zvan Pekle, ve\u0107 geometrijski o\u0161i\u0161ane tuje. Zimzelena stabla nalik su kamenim kipovima s \u010dileanskog Uskr\u0161njeg otoka dok stoje u kolonama kao dobri duhovi i \u010duvari groblja. Nije ni \u010dudno da se ovo groblje isprofiliralo me\u0111u ostalima i dobilo poseban pe\u010dat, ba\u0161 kao i Mirogoj s arkadama ili Aoyama svojim tre\u0161njama. Nadam se samo da \u0107e jo\u0161 jedan dio groblja dobiti pozornost na Ruti europskog groblja, jer koliko se zasad \u010dini \u2013 nije ni dio galerije slika groblja na stranicama lokalne turisti\u010dke zajednice.<\/p>\n\n\n