Relativno slab domet dosada\u0161njeg otpora tzv. zakonu o pla\u017eama proizlazi prvenstveno iz ste\u010denog manjinsko civilno-dru\u0161tvenog imaginarija. Taj imaginarij s jedne strane ne dopu\u0161ta da prodi\u0161e klasni konflikt kao sredi\u0161nje pitanje ve\u0107 vlast svodi na moralnu dimenziju korupcije i klijentelizma, a s druge, uz patroniziraju\u0107u notu, propu\u0161ta uzeti obzir raznolike egzistencijalne i ekonomske interese i sklonosti ljudi koji uz te pla\u017ee \u017eive.<\/p>\n\n\n\n
Suha ju\u010dera\u0161nja vijest otprilike glasi da je na svojoj 15. sjednici Sabor RH prihvatio Prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama s o\u010dekivanih 76 glasova “za” i jednako toliko o\u010dekivanih 55 glasova “protiv”. Sve primjedbe, prijedlozi i mi\u0161ljenja uputit \u0107e se predlagatelju “radi pripreme Kona\u010dnog prijedloga zakona”, pi\u0161e na saborskoj web-stranici<\/a>. Istodobno su odba\u010deni prijedlozi Kluba zastupnika SDP-a, najprije prvi o potrebi savjetovanja sa zainteresiranom javno\u0161\u0107u, a zatim i drugi o morskim pla\u017eama. Time je ukratko zavr\u0161ila bura u \u010da\u0161i vode i najnovija epizoda ina\u010de cikli\u010dkog zalaganja za javno dobro. \u0160to se iz nje moglo nau\u010diti?<\/p>\n\n\n\n Najprije, ono \u0161to je svima jasno: da kapitalizam nezaustavljivo \u0161umpeterovski kre\u0107e u novi ciklus “kreativne destrukcije”, i to tako \u0161to u drugoj iteraciji ispravlja gre\u0161ke i propuste \u0161to ih je po\u010dinio SDP-ov zakon koji je trenutno na snazi. HDZ doslovno, i tu imaju pravo, popravlja njihove nedore\u010denosti na zajedni\u010dkom putu u br\u017ee-bolju budu\u0107nost pomorskog, javnog i dru\u0161tvenog dobra. Jednako tako, dijelom zagovara rje\u0161enja koja su ionako vi\u0161e ili manje za\u017eivjela u postoje\u0107oj priobalnoj i morskoj dru\u0161tvenoj praksi jer su pristojan dio novog zakona vrijedni i poduzetni ljudi ispisali svakodnevno i silom tuma\u010de\u0107i institut koncesije kako se ve\u0107 kome u\u010dinilo prikladnim. Pa kako je ve\u0107ina ljudi u monokulturnom \u017eivotu Hrvatske prihvatila neograni\u010denu turisti\u010dku eksploataciju \u2013 \u0161to zbog pre\u017eivljavanja, \u0161to zbog profita \u2013 red je da se hipertrofija uredi i da se tobo\u017ee uvede red u, na primjer, “dohranjivanje pla\u017ea”, jo\u0161 jedan prijeko potreban postupak koji u na\u0161im okolnostima ima iznimno zanimljive prakti\u010dne posljedice.<\/p>\n\n\n\n Znamo ono: moj muli\u0107 meni, tvoj muli\u0107 tebi, dvije mje\u0161alice po sikama i \u0161krapama da bude ravno i ne previ\u0161e grubo, par \u0161kalina da je lak\u0161e u\u0107i u more, kamion batude (hrv. \u0161ljunak, tucanik) da zatrpa neravnine i rupe \u2013 u tom se slikovito nalazi poriv op\u0107enarodne volje, kao i SDP-ova i HDZ-ova zakona. Prvi su ga skrojili u S veli\u010dini, pa je s vremenom postalo tijesno, da bi ga potonji doradili do zadovoljavaju\u0107e XXL veli\u010dine i priredili za krupnije likove, pozivaju\u0107i se u saborskim klupama poslu\u0161no na red kao u\u010dinak najave zakona. No\u0161eni optimizmom pravne norme, omakla im se i pokoja “mi s mora znamo koliko \u0107e ovaj zakon pridonijeti\/doprinijeti” itd. Ukratko, napu\u0161taju se stari modeli i islu\u017eene tehnologije i kre\u0107e se u novi ciklus raubanja javnog dobra, prirode i ljudskog rada.<\/p>\n\n\n\n Dakle, slijedi kao drugo, HDZ je samo usavr\u0161io SDP-ove polunamjere (unato\u010d svoj preuzetnosti ideje da SDP ima ili je imao i polunamjere), iako jo\u0161 nije dobacio do njihove sistematizacije i klasifikacije pla\u017ea koja je prema svojedobno predlo\u017eenom akcijskom planu<\/a> trebala biti dovr\u0161ena 2020., ali se nitko nije zapitao je li za\u017eivjela. Stoga ostaje borgesovsko sistemsko naga\u0111anje \u0161to \u0107e biti s HDZ-ovom klasifikacijom i kako \u0107e pritom pro\u0107i prijevodna rje\u0161enja, ako se u skladu s trendovima ne usvoji druk\u010dija, op\u0107enitija ili hibridna taksonomija. Uglavnom 2020. je trebala do kraja za\u017eivjeti sljede\u0107a klasifikacija: Pla\u017ea za obitelji s djecom (Family Beach), Urbana promenadna pla\u017ea (Urban Beach), Pla\u017ea sa zabavnim sadr\u017eajima za mlade (Fun Beach), Romanti\u010dna pla\u017ea (Romantic Beach), Pla\u017ea sa sportskim i rekreativnim sadr\u017eajima (Sports Beach), Pla\u017ea za surfere (Surf Beach), Ronila\u010dka pla\u017ea (Diving Beach), Adrenalinska pla\u017ea (Adrenalin Beach), Nudisti\u010dka pla\u017ea (Nude Beach), Pla\u017ea za pse (Dog Friendly Beach), Party pla\u017ea (Party Beach) Eko pla\u017ea (Eco-beach), Pla\u017ea kulture (Beaches for Cultural Events) i Resort ili hotelska pla\u017ea (Resort\/Hotel Beach). Wi-Fi na svakoj, osim na Eko pla\u017ei, uz razmjerne razlike u kvadraturi namijenjenoj korisnicima.<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107e, turneja po Jadranu \u0161to su je u formi tribina organizirali predstavnici lokalnih inicijativa i zastupnici zeleno (-lijevog?) bloka sastojala se u obja\u0161njavanju abecede onima koji to sve skupa ionako svakodnevno \u017eive i vide, pa se ili naviknu ili okrenu glavu ili profitiraju. Recimo u Istri (jer to je pokazni model po Schumpeterovoj mjeri), na primjer u Fa\u017eani, koja je o\u010devidan primjer turisti\u010dke hipertrofije, ali i siva zona imagolo\u0161kih projekcija<\/a> u potrebi da se “progres” zaustavi i “kreativna destrukcija” zadr\u017ei u kontroliranim uvjetima konstruiranog manjinskog civilno-dru\u0161tvenog imaginarija. Ta ambivalencija u razli\u010ditim percepcijama dru\u0161tvenih grupa rijetko je na\u0161la mjesta u recentnim raspravama. Govoriti o ogra\u0111enim pla\u017eama u podru\u010dju gdje su koliko ju\u010der \u2013 i to je u\u010dinak kulture sje\u0107anja\/pam\u0107enja htjeli mi to ili ne \u2013 bile uobi\u010dajene ograde, rampe i zabrana fotografiranja zahtijeva druk\u010diji oblik politi\u010dke profilacije i, \u010dini se, suptilnije razumijevanje lokalne kapitalisti\u010dke pohlepe. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Svijest da turisti\u010dki kapitalizam na periferiji ima svoju logiku, da jede prostor i prirodu, ali da ujedno nudi egzistencijalne mrvice pre\u017eivljavanja na monokulturnom rubu jednako je tako dio problema. I zato bur\u017eoasko prevo\u0111enje vlastitog komfora i brige za okoli\u0161 u sveop\u0107i na\u010din \u017eivota te\u017ee ulazi u uho onima koje se ljeti zguraju u izbe da bi iznajmili stanove jer se, je li, od ne\u010deg mora \u017eivjeti. Upravo u toj sivoj, proturje\u010dnoj zoni egzistencijalnih izbora i ucjena pada u vodu ve\u0107ina plemenitih namjera i zagovor javnog dobra. Vizure novih naselja na\u0161ih priobalnih gradova jasan su znak koliko se u njihovoj projekciji razmi\u0161ljalo o bilo \u010demu \u0161to podnosi pridjev javno, bio to interes ili pak dobro. Neki doma\u0107i Robert Venturi na\u0161ao bi dovoljno materijala za knjigu na tragu “Pouke <\/em>Las <\/em>Vegasa” <\/em>i opravdanje slogana “Less is a bore<\/em>“. Drugim rije\u010dima, cilj je svakako opravdan, namjere po\u0161tene, ali putanja, na\u017ealost, nije naju\u010dinkovitija, a \u017eivot lokalnih ljudi u turisti\u010dkom kapitalizmu nije niz slika ljetovanja iz “Maja na moru” ili “Maja i Mi\u0161o otkrivaju more” Gilberta Delahayea i Marcela Marliera.<\/p>\n\n\n\n \u010cetvrto, posve jednozna\u010dno: Pula je bila test, ali tu su \u010dinjenicu razumjeli tek rijetki. Na tom testu palo se bez prava na popravak, i to po politi\u010dkoj vertikali i horizontali, kao \u0161to su se unaprijed o\u0161tetile sve mogu\u0107e koalicijske namjere u perspektivi. Ako ih bude, bit \u0107e to roba s licemjernom tvorni\u010dkom gre\u0161kom. I sad bi bilo logi\u010dno napisati “na\u017ealost” da politi\u010dke logike ima, ali nje nema. U toj borbi za kapitalizam s ljudskim licem, a to je jedino \u0161to povezuje Mo\u017eemo! i SDP, cinizam je poklopio lokalne aktere, iako se sad svi, po vertikali i horizontali, kao prave da se nije dogodilo ni\u0161ta. Jer eto nam prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, i nove prilike za ve\u0107 zamorno ponavljanje o\u010devidnosti. Jo\u0161 \u0107emo se jednom baviti posljedicama i sanirati \u0161tetu jer u tome se i sastoji vje\u017ebanje demokracije u kapitalizmu s ljudskim licem.<\/p>\n\n\n\n Tako se \u010dak i SDP, koji je (ponavljamo u nedogled) kao negativni junak bio aktivni dionik pulske Lungomare epizode, uzvrpoljio da gdje \u0107e Pe\u0111a Grbin s prijateljima prostirati \u0161ugamane (“Kao netko sa Zelenike, tko je prakti\u010dki odrastao s pogledom na spornu lokaciju, ne vidim nikakvu \u0161tetu u tome da se ta rupa, taj biv\u0161i kamenolom zamjeni hotelom”). Ne smeta vam hotel, ne smeta vam uzurpacija javnog, ne smeta vam sumnjiva zakonska procedura pretvaranja javnog u privatno vlasni\u0161tvo, pa \u010demu onda drama oko ograda i \u017eice? Hotel, naime, onako kako je zami\u0161ljen, logi\u010dno vodi prema ogradi i \u017eici. I \u0161to sad? Di \u0107emo sa \u0161ugamanima kad nema “urbane promenadne pla\u017ee”? Na dohranjene i nasute ili pak beaches for cultural events? Ve\u0107 \u0107e se ne\u0161to na\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Zatim peto. Svako nastojanje za javnim dobrom koje ga smje\u0161ta izvan klasnog konflikta i socioekonomske dinamike, koje u njemu ne vidi konjunkturu, koje je bez senzibiliteta za lokalne varijante \u2013 nu\u017eno ostaje na poziciji lakomislenog farbanja fasade. Lokalni ljudi uz more to\u010dno znaju gdje se, \u0161to i kad radi i rijetko \u0107e koji ako namiri\u0161e interes i profit razmi\u0161ljati o mogu\u0107oj \u0161teti. Periska manje, meduza vi\u0161e, ali riva je dogra\u0111ena i sad se uz dva reda stolova mo\u017ee pridodati i tre\u0107i, a ljudi opet mogu uz rub prolaziti rivom. Stvar je tako sistemski postavljena u samom za\u010detku i te\u0161ko je iz njezine polureguliranosti i interesne sprege izvu\u0107i pri\u017eeljkivanu javnu korist. Ali zapostavljanje proturje\u010dnih i vi\u0161estruko kodiranih socijalnih interesa najve\u0107i je nedostatak pozitivno lakovjernog pristupa jer ne uzima za svoje polazi\u0161te sredi\u0161nji dru\u0161tveni konflikt nego mu je pristup izvi\u0111a\u010dko-za\u0161titarski. Stoga se njegov protivnik prvolopta\u0161ki definira kao vladaju\u0107i (korumpirani, klijentelisti\u010dki itd.) politi\u010dki akter, a ne kao sistemski predstavnik dominantne strane u socioekonomskom konfliktu. Zakoni imaju klasni habitus, ako ne habitus onda barem auru. Zakoni koji reguliraju javno dobro cikli\u010dki \u0107e smanjivati njegov opseg, ako ne izravno onda tektonikom srodnih zakona koji zadiru u polje javnog. Zato je Zakon o koncesijama ve\u0107 u niskom interesnom startu.<\/p>\n\n\n\n I jo\u0161 \u0161esto. Je li obrazovanje javno dobro? Jest. Pa u \u0161to se pretvorilo? U financijsku penalizaciju neostvarenih ECTS-bodova po sveu\u010dili\u0161tima, pla\u0107anje autobusa koji, naprimjer, u\u010denike iz O\u0160 Cvjetno vozi do Lisinskog (2,9 km i 29 minuta pje\u0161ice) ili Kazali\u0161ta Tre\u0161nja (2,1 km i 26 minuta pje\u0161ice) za cijenu nekoliko puta vi\u0161u od one lokalnog gradskog prijevoza i, napokon, 5,5 eura za Mobilni planetarij koji je posjetio \u0161kolu. Je li zdravstvo javno? Jest. I kako izgleda ovako interesno devastirano? Je li HTV javni medijski servis? Jel’ jest? Dakle, kako se u tom kontekstu snalazi pomorsko dobro kao javno dobro? Kapitalizam s ljudskim licem samo je srednjoklasna iluzija iz IKEA-ina kataloga i ta pripovijest ima pozitivnu iluziju trenutka, ali nema sretan kraj za ve\u0107inu. Posrijedi je predstava slobodnog naslova “Schumpeter u kupa\u0107em”. Schumpeter bi vjerojatno sve to proglasio jo\u0161 jednim ciklusom “kreativne destrukcije”. I pogodio bi. A za periske ba\u0161 ga briga. Borba za javno dobro mora poga\u0111ati u srce sistema, u njegov sredi\u0161nji konflikt. A to se ni ovom prilikom nije dogodilo. Jer kad se proizvodnja jedne zemlje uvelike doga\u0111a kao uslu\u017ena monokultura, potrebna su ja\u010da plu\u0107a i vi\u0161e od prvolopta\u0161ke politi\u010dke pameti. Nijedno nastojanje, borba kakva god bila, za o\u010duvanje javnog dobra nije bilo uzaludno, ali je svako dosad, ovaj put: na\u017ealost, bilo izgubljeno. Ako ne izravno, onda u socijalnoj tektonici susjednih dru\u0161tvenih polja koja su padala bez otpora. \u0160to zbog partikularnosti dosega, \u0161to zbog nerazumijevanja temeljnog dru\u0161tvenog konflikta.<\/p>\n Relativno slab domet dosada\u0161njeg otpora tzv. zakonu o pla\u017eama proizlazi prvenstveno iz ste\u010denog manjinsko civilno-dru\u0161tvenog imaginarija. Taj imaginarij s jedne strane ne dopu\u0161ta da prodi\u0161e klasni konflikt kao sredi\u0161nje pitanje ve\u0107 vlast svodi na moralnu dimenziju korupcije i klijentelizma, a s druge, uz patroniziraju\u0107u notu, propu\u0161ta uzeti obzir raznolike egzistencijalne i ekonomske interese i sklonosti […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":44046,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-44044","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44044","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44044"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44044\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44047,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44044\/revisions\/44047"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44046"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44044"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44044"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44044"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=44044"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=44044"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=44044"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=44044"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kapitalizam s ljudskim licem<\/h2>\n\n\n\n
Schumpeter u kupa\u0107em<\/h2>\n\n\n\n