Majstori u na\u0161em dru\u0161tvu imaju pomalo mitski status i posve\u0107ene su im razne legende i pri\u010de. Taj status nije pak samo proizvod mentaliteta i kulturne tradicije. O ekonomskoj pozadini mitskog statusa majstora pi\u0161e Marko Kostani\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Razvoj online komunikacije i kulture memova pridonio je svojevrsnoj katalogizaciji fraza i \u0161ifri koje su kolale usmenom predajom i pu\u010dkom kulturom i funkcionirale kao oblici prepoznavanja zajedni\u010dkih svakodnevnih iskustava. U ta iskustva svakako spadaju ona s “majstorima”. Rije\u010d je o onim, da upotrijebimo pandemijski \u017eargon, esencijalnim radnicima\/poduzetnicima me\u0111u koje spadaju vodoinstalateri, kerami\u010dari, elektri\u010dari, serviseri klima i raznih drugih ure\u0111aja i izvo\u0111a\u010di sitnijih ili ne\u0161to krupnijih gra\u0111evinskih radova. Svima njima je zajedni\u010dki naziv(nik) majstor, a poslovi\u010dna re\u010denica koja mu se pripisuje, a danas \u017eivi u memovima, jest ona koju izgovora neposredno nakon dolaska u va\u0161 dom i uvida u problemati\u010dnu situaciju: ‘Ko vam je ovo radio?<\/p>\n\n\n\n
Pored te, \u010deste prve replike u dramoletu susreta s majstorom, dru\u0161tvenim mre\u017eama u obliku memova cirkuliraju i neka druga, svima bliska iskustva, a me\u0111u njima su posebno zastupljena ona koja narativno prethode samom dolasku majstora. Svi smo, vjerojatno, prisustvovali onim situacijama u kojima otac ne\u0161to u ku\u0107i ili stanu nastoji popraviti, pritom mu ne ide najbolje i riskira daljnje o\u0161te\u0107enje, kako pokvarenog aparata tako i vlastitog zdravlja, a majka mu srame\u017eljivo sugerira: ma pusti to, zvat \u0107emo majstora. O\u010dev pristanak na sugestiju u presudnoj je mjeri odre\u0111en stupnjem patrijarhalnog ponosa koji rukovodi njegovim postupcima. Mu\u0161karci koji pripadaju generaciji takozvanih milenijalaca, a vjerojatno i oni mla\u0111i, prisjetit \u0107e se one nelagode i straha kad im je \u017eeljeznim zakonom patrilinearnog prijenosa znanja bila dodijeljena ne\u017eeljena uloga \u0161egrta. Svaki o\u010dev naputak ili naredba, ovisno kojoj pedago\u0161koj \u0161koli mi\u0161ljenja pripada, pri popravljanju odre\u0111enog aparata ili ku\u0107ne infrastrukture, bio je obilje\u017een strepnjom: ho\u0107u li to\u010dno izabrati alat koji tra\u017ei? I koliko \u0107e mi mu\u0161kosti odumrijeti krivim izborom?<\/p>\n\n\n\n
Specifi\u010dni patrijarhalni slojevi nisu jedino obilje\u017eje pomalo mitske dru\u0161tvene uloge majstora. Prosta \u010dinjenica da majstor napla\u0107uje svoj rad nala\u017ee da se ta uloga razmotri iz ekonomske i klasne perspektive. Majstori definitivno pripadaju onoj klasi koju tradicionalno nazivamo sitnom bur\u017eoazijom. S obzirom na marksisti\u010dke analize povijesne uloge te klase, pogotovo u me\u0111uratnom periodu i usponu fa\u0161izma, sitna je bur\u017eoazija postala vi\u0161e diskreditiraju\u0107a etiketa nego dru\u0161tvena i analiti\u010dka kategorija. \u0160to je, kao i uvijek, poprili\u010dna \u0161teta. Pogotovo u ovom slu\u010daju jer se radi o kategoriji koja obuhva\u0107a prili\u010dno kompleksnu i heterogenu dru\u0161tvenu skupinu, sklonu razli\u010ditim ideolo\u0161kim racionalizacijama vlastite pozicije. Samo ishodi\u0161no oklijevanje pri ozna\u010davanju majstora radnicima ili poduzetnicima sugerira pone\u0161to oprezniji pristup. Pored toga \u0161to je \u010desto rije\u010d o samozaposlenima koji ne zapo\u0161ljavaju dodatne radnike, i samim tim izmi\u010du standardnoj klasnoj kategorizaciji, povijesno su, kao \u0161to je i sam Marx nagla\u0161avao, \u010desto varirali u politi\u010dkim priklanjanjima radni\u010dkim i gra\u0111anskim partijama. Dodu\u0161e, skloniji su bili potonjima, ali nedovoljno za uspostavu zakona socijalne fizike.<\/p>\n\n\n\n
No, pustimo “metodolo\u0161ke” disklejmere i vratimo se na\u0161em majstoru. Njegovu ekonomsku i dru\u0161tvenu ulogu presudno odre\u0111uje nekoliko stvari. Za razliku od brojnih drugih zanimanja i industrija, graditeljstvo i popratna zanimanja nisu u tolikoj mjeri zahvatili automatizacija rada i deskilling<\/em>. I dalje su, dakle, nu\u017eni radnici i njihove vje\u0161tine kad su u pitanju, na primjer, uvo\u0111enje struje i vode ili postavljanje razli\u010ditih ure\u0111aja. Pa tako i njihovo popravljanje. U takvom kontekstu se ve\u0107im firmama uglavnom ne isplati dr\u017eati zaposlenima brojne majstore i oni se na projektima tretiraju kao iznajmljeni podizvo\u0111a\u010di. Tako\u0111er, poslovi popravaka i odr\u017eavanja nisu ba\u0161 “dizajnirani” za ve\u0107e poslovne sustave i radi se o ni\u0161i kojom dominiraju samozaposleni ili vlasnici firmi s par zaposlenih. Veliki broj ih je, dakako, zaposlen u komunalnim slu\u017ebama i javnim infrastrukturnim poduze\u0107ima, ali to je potpuno druga pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n U tako postavljenim uvjetima majstor “u\u017eiva” u prednostima autonomnog i slobodnog rada koji ga stavlja u potpuno druk\u010diju poziciju od klasi\u010dnih najamnih radnika i pribli\u017eava svijetu bur\u017eoazije. S druge pak strane, on u prili\u010dnoj mjeri obavlja manualni rad, i to ga obavlja u kombinezonima i radnim odijelima, \u0161to mu danas, u uvjetno re\u010deno post-industrijskim dru\u0161tvima s ni\u017eim razinama, barem vidljivog, manualnog rada, priskrbljuje auru pravog radnika, onoga koji je sve stekao svojim rukama i kao takvog imunog na optu\u017ebe koje obi\u010dno prate mutne poslove vi\u0161e klase. U tom meandriranju izme\u0111u razli\u010ditih klasnih statusa, kako stvarnih tako i percipiranih, valja istaknuti i svojevrsnu tehnokratsku dimenziju. Majstori posjeduju vje\u0161tine o kojima doslovno ovisi proto\u010dnost svakodnevice u svakom obliku. Oni funkcioniraju kao skrbnici privatne i dru\u0161tvene infrastrukture, visoko specijalizirani radnici bez kojih dru\u0161tvo, barem ovako dizajnirano, ne mo\u017ee funkcionirati. Pogotovo u kontekstu sve izra\u017eenije demografske dominacije onih upla\u0161enih \u0161egrta s po\u010detka pri\u010de i dalje itekako \u010dvrstih rodnih prepreka.<\/p>\n\n\n\n Ove klasno-ekonomske uloge izravno utje\u010du i na njihov dru\u0161tveno-moralni status. Gotovo sve majstore, pa i one vrsne, prati status nepouzdanosti. Nikad ne znate kad \u0107e zapravo do\u0107i, koliko \u0107e posla taj dan odraditi, koliko \u0107e mu ukupno vremena trebati i kolika \u0107e cijena na kraju biti. Neovisno o tome koliki su stupnjevi istinitosti tih pri\u010da one ne proizilaze iz karakternih osobina majstora (iako, naravno, i one zbog specifi\u010dnog poslovnog odnosa jedan na jedan i boravka u va\u0161em stanu mogu igrati ulogu) ve\u0107 iz spomenute prirode njihovog autonomnog rada. Oni mogu odlu\u010divati sami koliko \u0107e i kad raditi i kako \u0107e raspodijeliti poslove. U tu kalkulaciju \u0107e ura\u010dunati tro\u0161kove, zaradu, reputaciju, vlastite sklonosti, dostupnost konkurencije i presudno, vje\u0161tinu koja ih \u010dini nezamjenjivima. Zato ne \u010dudi, pogotovo u velikim gradovima, da \u010desto nalije\u0107emo na vapaje na dru\u0161tvenim mre\u017eama kojima se tra\u017ei pouzdan i dobar majstor, a ne \u010dudi ni pojava platformi koje se reklamiraju kao “uber za majstore”. U manjim mjestima i sredinama u kojima tr\u017ei\u0161na anonimnost prilikom anga\u017eiranja majstora ne igra nikakvu ulogu vrijede neka posebna pravila. S majstorima, naprosto, morate biti dobri ako \u017eelite da vam budu na raspolaganju u presudnom trenutku. A ti trenuci, pogotovo u turisti\u010dkim mjestima u sezoni, mogu u dugotrajnom slu\u010daju pokvarenog bojlera ili klime, donijeti prili\u010dnu financijsku \u0161tetu njihovim klasnim susjedima iz rentijerskog sektora \u2013 iznajmljiva\u010dima.<\/p>\n\n\n\n Sve te ekonomsko-ideolo\u0161ko-svakodnevne intrige \u010dine majstore bizarnom podklasom u suvremenom kapitalizmu. Jasno je za\u0161to im je ta uloga “dodijeljena” s obzirom na poslovnu organizaciju i profitne interese ve\u0107ih kompanija, ali i dalje funkcioniraju relativno blisko predmodernim zanatlijama i dru\u0161tveni status im prili\u010dno nadma\u0161uje zami\u0161ljene ekonomsko-meritokratske kriterije. Predpoliti\u010dki vrludaju \u010desto izme\u0111u radni\u010dkog ponosa i poduzetni\u010dkog imid\u017ea, povijesno-politi\u010dke sklonosti im \u010desto odre\u0111uje obiteljski posredovana “mi\u0161i\u0107na memorija”, a prete\u017eno mu\u0161ko \u010dlanstvo pridonosi daljnoj normalizaciji figure mu\u0161ke ruke kao \u010duvara privatne i javne infrastrukture, osnova ozbiljnog \u017eivota. Majstori su dakle i na\u0161e kulturno blago i specifi\u010dna podklasa sitne bur\u017eoazije i \u010desto “autenti\u010dni” dokazi tobo\u017enjeg ideolo\u0161kog spontaniteta i normalnosti. I jo\u0161 jedna ni\u0161a \u017eivog svijeta koju ljevica u svojim slikama svijeta redovito zaobilazi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Majstori u na\u0161em dru\u0161tvu imaju pomalo mitski status i posve\u0107ene su im razne legende i pri\u010de. Taj status nije pak samo proizvod mentaliteta i kulturne tradicije. O ekonomskoj pozadini mitskog statusa majstora pi\u0161e Marko Kostani\u0107. Razvoj online komunikacije i kulture memova pridonio je svojevrsnoj katalogizaciji fraza i \u0161ifri koje su kolale usmenom predajom i pu\u010dkom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43964,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-43960","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43960","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43960"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43960\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43980,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43960\/revisions\/43980"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43964"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43960"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43960"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43960"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43960"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43960"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43960"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43960"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}