Ljudi koji se bave biznisom tuma\u010denja svijeta u posljednjih su tridesetak godina prili\u010dno \u010desto pribjegavali sintagmama koje su uklju\u010divale ekonomiju kako bi nadmudrili i nadma\u0161ili konkurenciju u sektoru. Tome je dakako pridonio razvoj digitalnih tehnologija i za svaku inovaciju je postojao dovoljan broj tuma\u010da koji bi se okladili da nas upravo ona vodi u novu ekonomsku paradigmu. Nije odmogla ni propast takozvanih realnih socijalizama i alternative kapitalizmu kao takve. Kapitalizam vi\u0161e nije bio kapitalizam ve\u0107 samo ekonomija i samim tim su i olabavili kriteriji u procjenjivanju stupnja ekonomskih promjena. Posebna je ironija bila u tome \u0161to su se mnoge inovacije tuma\u010dile kao svojevrsno unutarnje nadila\u017eenje kapitalizma iako je posrijedi bio povratak na neke ranije poslovne modele koji se prevladavali na tr\u017ei\u0161tu rada u 19. stolje\u0107u. Kao \u0161to je na primjer slu\u010daj s platformskim radnicima.<\/p>\n\n\n\n
U tom su, dakle, kontekstu za\u017eivjele razli\u010dite sintagme, od onih koje su obuhva\u0107ale kompletnu privredu \u2013 digitalna ekonomija ili ekonomija podataka \u2013 do onih skromnijih ambicija koje su dobacivale do pojedinih sektora ili trendova \u2013 ekonomija pa\u017enje ili kriptoekonomije. Me\u0111u novijima u podru\u010dju potonjih je “ekonomija strasti”. Na prvu sintagma mo\u017ee navesti na krivi trag, a razlog tome mo\u017eda le\u017ei u \u010dinjenici \u0161to joj autor nije profesionalni tuma\u010d svijeta ve\u0107 oblikovatelj svijeta. Radi se o Andreessenu Horowitzu, istaknutom investitoru i venture kapitalistu iz Silicijske doline. Naime, strast se ne odnosi na strast na strani potra\u017enje, ne radi se, primjerice, o zadovoljavanju niskih strasti kupaca ili klijenata. Strast se nalazi na razini ponude. Horowitz ra\u010duna na one “kreativce” koji svoj posao rade valjda iz strasti, a ne iz potrebe za pre\u017eivljavanjem. Ekonomija strasti predstavlja svu onu infrastrukturu, proizvode i usluge koji omogu\u0107uju “kreativcima” da zarade na plasmanu sadr\u017eaja svojim pratiteljima.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u valorizacijski najva\u017enije faktore u sektoru spadaju Substack, poznati njuzleter servis kojem pribjegavaju novinari i pisci i Patreon, platforma \u010dlanstva, koja obuhva\u0107a \u0161ire spektar “kreative” i medijskog sadr\u017eaja. Obje platforme se danas, kako izvje\u0161tava<\/a> Financial Times, nalaze u krizi. A obje su se zasnivala na obe\u0107anju neposrednijeg i iskrenijeg tr\u017ei\u0161nog odnosa izme\u0111u kreatora sadr\u017eaja i konzumenta. Pla\u0107ate li ili podupirete ono \u0161to vas stvarno zanima, zaobilaze se posrednici i institucije poput medijskih ku\u0107a u slu\u010daju Substacka, posrijedi je \u010dista meritokracija i ni\u010dim obuzdana tr\u017ei\u0161na sloboda s obje strane. No, ve\u0107 se ranije moglo naslutiti da \u0107e, na primjer, Substack, kako je zaklju\u010dio<\/a> kolumnist New York Timesa Ben Smith “jedne autore u\u010diniti bogatima, a druge pretvoriti u medijski pandan voza\u010da Ubera”. I sve je jo\u0161 nekako funkcioniralo dok je tech<\/em> sektor bio u ekspanziji, investicije bile rekordne, a brojni investitori se kladili na uspjeh. Me\u0111utim, priljev investicija je zna\u010dajno usporio i dolazi do prilago\u0111avanja novoj situaciji koja uklju\u010duje otpu\u0161tanje zaposlenih i iznalazak novih izvora prihoda.<\/p>\n\n\n\n