Naporan vam je konstantni presing upu\u0107enosti u nove serije? Umorni ste od stalnog politi\u010dkog i\u0161\u010ditavanja njihova sadr\u017eaja? Dean Duda ima preporuku za vas.<\/p>\n\n\n\n
Negdje u ozbiljnim godinama dekadentnog socijalizma redakcija za kulturu Omladinskog radija (kasnije Radio 101) do\u0161la je na klasi\u010dnu kriti\u010dko-anga\u017eiranu bezidejnu ideju da sudionike Zagreba\u010dkog velesajma \u2013 mislim da je u pitanju bio proljetni (ako sje\u0107anje ne vara) \u2013 dakle: da prisutne samoupravlja\u010de koji su izlagali svoje proizvode u paviljonima preko Save, anketira o tome kako provode slobodno vrijeme i konzumiraju li pritom kulturne sadr\u017eaje koji su tih dana bili na repertoaru u metropoli. Odgovori su uglavnom bili negativni, uz vidljivu suzdr\u017eanost i pone\u0161to \u010du\u0111enja, \u0161to je lagano stvaralo dodatnu napetost anga\u017eiranog novinarskog omladinca ili omladinke jer se \u010dinilo da je tema oti\u0161la ukrivo. Kultura se, naime, nije uklapala u dnevni velesajamski ritam.<\/p>\n\n\n\n
Tako je u jednom od audio fragmenata “kru\u0161ku pod nju\u0161ku” dobio predstavnik nekog OOUR-a iz Makedonije. Nakon prvog kruga odgovora na osnovno pitanje, odgovora koji je jo\u0161 jednom potvrdio jednodu\u0161no samoupravlja\u010dko “ne” zagreba\u010dkim kulturnim sadr\u017eajima, uslijedilo je novo, profiliranije i konkretnije, naime: ide li sugovornik barem u kino? Odgovor je napokon bio afirmativan, ali za novinarske potrebe, pretpostavljam, preop\u0107enit. Stoga je trebalo, uz dozu zdrave sumnji\u010davosti, kako struka ve\u0107 nala\u017ee, provjeriti stanje stvari: “A koji ste zadnji film pogledali?”. Uz prigu\u0161enu zezanciju u glasu, sugovornik nije proma\u0161io loptu na volej: “Da ti ka\u017eem, zadnji film jo\u0161 nisam pogledao!”<\/p>\n\n\n\n
Kad se pogledaju ru\u0161evine onoga \u0161to se nekad u medijima nazivalo kulturom, pa \u010dak i ambicioznost tema kao \u0161to je ova omladinska, naj\u010de\u0161\u0107i motiv jesu preporuke<\/em>. I to ne samo u ritualnim pregledima na svr\u0161etku godi\u0161njeg ciklusa ili pak dokoli\u010darski savjetodavno za godi\u0161nji odmor. Uzmemo li pritom medije sa zadr\u0161kom pa im pridru\u017eimo i poluamaterske poduzetni\u010dke poku\u0161aje kojima obiluje internet, uzmemo li i kulturu nekako sa zrnom sumnje pa je odredimo svakako i mekano kako ve\u0107 danas zaslu\u017euje, nije te\u0161ko uo\u010diti svudprisutne preporuke za gledanje. Jo\u0161 to\u010dnije preporuke za gledanje (televizijskih) serija, onih “zadnjih” koje jo\u0161 nismo pogledali, a morali bismo.<\/p>\n\n\n\n Dogodila se u zadnje desetlje\u0107e i pol otprilike najva\u017enija tektonska promjena u digitalnom svijetu kulturne potro\u0161nje, \u0161to zna\u010di i proizvodnje i razmjene, promjena u kojoj su (televizijske) serije postale dominantan \u017eanr u kulturi dezorganiziranog\/fleksibilnog kapitalizma. 1<\/a><\/sup> Hipertrofija preporuka istodobno je stoga i posljedica i simptom promjene, uglavnom, uz poneku iznimku, ispod razine proizvoda koji zdu\u0161no zagovara. Preporuke su stvar potro\u0161nje, naravno, i ne iziskuju neki ve\u0107i \u010ditateljski napor, ali zaskakuju skoro kao uspjesi hrvatske gejming industrije. Uz du\u017enu napomenu da se u oba slu\u010daja iza kulisa nalazi vi\u0161e nego zanimljiv svijet proizvodnje, idealan predmet za izostalu dru\u0161tvenu dijagnostiku.<\/p>\n\n\n\n Pet serija koje morate pogledati ovog prolje\u0107a. Pet novih postapokalipti\u010dnih serija koje morate gledati. Posljednji binge prije kraja praznika: Pet serija koje jo\u0161 stignete pogledati. Pet mini serija koje gledamo prije novog hita. Top 5 Netflix serija koje morate pogledati. Izdvajamo 5 izvrsnih mini serija koje \u0107ete pogledati u jednom dahu. Top pet serija koje morate pogledati. Top pet najboljih na Netflixu. Dr\u017eat \u0107e vas napetima do samog kraja: Pet serija koje ne\u0107ete htjeti prestati gledati. Pet nerazvikanih serija koje su mnogima promakle. Pet krimi serija koje \u0107e vas prikovati uz male ekrane. Pet serija koje se ovaj mjesec ne propu\u0161taju na HBO MAX-u. Pet serija koje trebate pogledati ove jeseni. Pet uzbudljivih serija koje \u0107e vam uljep\u0161ati ki\u0161nu nedjelju. Pet europskih serija idealnih za u\u017eivanje. Pet doma\u0107ih serija koje morate pogledati. Tinejd\u017eerske serije koje morate pogledati. \u0160to gledati pod dekicom? Donosimo top pet serija idealnih za vikend proveden na kau\u010du. Pet najboljih sitkoma koje mo\u017eete pogledati nakon napornog dana na poslu.<\/p>\n\n\n\n I mo\u017eemo tako bez kraja i konca, kroz godi\u0161nja doba, duge zimske ve\u010deri, i\u0161\u010dekivane vikende i praznike, pro\u0161lo i nadolaze\u0107e. Povremeno se omakne i brojka 10, pa 14 ili ambicioznih 20 (serija koje morate\u2026), uz sveprisutnu praznoglavost native<\/em> novinarstva. Gdjekad se iskoristi \u017eanrovska profilacija ili nacionalna proizvodnja (pet njema\u010dkih, poljskih, \u0161panjolskih), a ima i predvi\u0111anja tipa: Pet nadolaze\u0107ih serija koje bi mogle postati nove “Game of Thrones”. Sve to logi\u010dno prati i lagana historizacija tipa Najbolje serije svih vremena: 50 najva\u017enijih koje morate pogledati; grupe po dru\u0161tvenim mre\u017eama, zagovornici, chatovi na temu i, jo\u0161 jednom, hipertrofija karakteristi\u010dna za ono \u0161to je davnih godina definirano kao (postmoderno) na\u010delo svejeda (omnivora) u kulturi.<\/p>\n\n\n\n Poput kramara na sajmovima ili onih koji su nekad razgrtali baloner da bi ljudi vidjeli \u0161to nude, posvuda iska\u010du preporu\u010ditelji i njihovih pet serija. Jednostavna etnografija svakodnevice pokazala bi pak da od deset susreta na ulici ili usputnih kava barem polovica zavr\u0161i preporukama za serije (mora\u0161, morate, nisi jo\u0161? niste jo\u0161?). Ali, takvo je stanje stvari pa je odgovor o danas dominantnom \u017eanru relativno lagan i to\u010dan. Serije su na vrhu hijerarhije i klju\u010dno je pitanje za\u0161to je tome tako i kako je do toga do\u0161lo. Uglavnom, legalno i nelegalno, predozirano ili povremeno, s preporukom ili uz algoritam servisa. Rijetko osporiv dominantni \u017eanr suvremene kulturne produkcije u kojemu svatko na ulici ili u tramvaju ima svojih pet za preporuku. U moru nepregledne produkcije povezanom preferencijskim motivima, distinkcijom kvalitete ili feti\u0161izmom dostupnosti, odvija se zaglu\u0161uju\u0107a buka potro\u0161a\u010dkih preporuka, spojlanja, bin\u0111anja, novih praksi i koje\u010dega jo\u0161 u skladu s navikama publike u digitalno doba.<\/p>\n\n\n\n Posrijedi je zapravo idealan klasni proizvod dezorganiziranog\/fleksibilnog kapitalizma. Navika koja je s pravom svojedobno negdje na po\u010detku s punim pravom krasila tuma\u010denje “\u017dice” sad se nastanila u svakom proizvodu i dala srednjoj klasi savr\u0161en hermeneuti\u010dki alibi ulaganja pameti u ne\u0161to \u0161to kroz historijat \u017eanra nije ba\u0161 bilo na cijeni. Taman onoliko dopu\u0161tene mudrosti koja se uklapa u zonu gledateljskog komfora i omogu\u0107uje krugove socijalnog tuma\u010denja. Jednostavnim kazali\u0161nim rje\u010dnikom 19. stolje\u0107a: la pi\u00e8ce bien faite. Te kritika kapitalizma (koja ve\u0107 po redu?), te je “\u010cernobil” ipak HBO produkcija pa se lome ideolo\u0161ka koplja (a pre\u017eivjeli svjedoci tvrde da nije bilo ba\u0161 tako), te filtriranje intelektualnog dosega i velikih metafora svijeta, \u017eivota i stanja svijesti, te problem Grenlanda u \u010detvrtoj sezoni “Borgena”. Pa onda opet jedna distinktivna u dvije sezone koju je pogledalo pet ljudi, a ba\u0161 je ono top i nudi odgovore. Ili, na primjer, doma\u0107e Matani\u0107eve serije, jedna po Peri\u0161i\u0107u, druga po Hedlu. Samo vas politika srca i festivalske nagrade (kojih je troduplo vi\u0161e nego sudionika na sljede\u0107em svjetskom prvenstvu u nogometu) mo\u017ee navesti da progovorite kako su dobre, samo ih \u0161utnja \u010dini \u017eivima, ali dobro. Nije ba\u0161 da svaki dan \u010dujete “Konjuh planinom” na \u0161vedskom za vrijeme sprovoda u nekom doma\u0107em, tranzicijom opusto\u0161enom N mjestu.<\/p>\n\n\n\n Situacija upu\u0107uje na historijsko podsje\u0107anje. Rije\u010d je o dominantnom zapadnja\u010dkom narativnom \u017eanru i njegovoj ulozi u preobrazbi knji\u017eevnog polja u uvjetima organiziranog kapitalizma. Jest da su se i prije kasnog 18. stolje\u0107a pisali romani, ali to je otprilike kao \u0161to su se i prije digitalnih uvjeta proizvodnje i distribucije snimale televizijske serije. Otprilike kako kad se hvali Maru\u0161i\u0107eva re\u017eija obaju “Mista”, a \u010dovjek \u0161uti bez volje da i\u0161ta dometne. Mjesto koje je roman zauzeo u organiziranom kapitalizmu, danas su u dezorganiziranom preuzele (televizijske) serije, a srednja klasa tro\u0161i o\u010di i tuma\u010di (kao \u0161to sve \u010de\u0161\u0107e pi\u0161e slikovnice za djecu, \u0161to je poseban fenomen koji iziskuje pozornost, osobito \u017eanr autorskih celebrity slikovnica). Roman u svojoj feljtonskoj strukturi tada nudi epizodi\u010dnost i \u0161iroku (medijsku) distribuciju. Nakon stolje\u0107a \u010ditanja u grupama ili poluglasu, u to doba definitivno prevlast preuzima usamljeni\u010dko \u010ditanje u sebi. Tematske preokupacije gotovo u potpunosti odgovaraju dana\u0161njim serijama, ako barem dvije tre\u0107ine 19. stolje\u0107a stisnemo u sinkroniju, a raspon od popularnog do uvjetno elitisti\u010dkog jednak je onome u serijama.<\/p>\n\n\n\n Struktura radnog dana ili tjedna posve se mijenja, kao \u0161to se pred na\u0161im o\u010dima nestaju tri osmice i ideje neradne nedjelje. Ili kao \u0161to je nestala klasi\u010dna distribucija televizijskog vremena, tjednog i\u0161\u010dekivanja i “praznih ulica” u doba emitiranja serija u zlatnim tv-godinama. Dostupnost i distribucija pomele su organizirano vrijeme, epizode su postale poglavlja u romanu, a privatno vrijeme odabire logiku kulturne potro\u0161nje i “\u010ditanja\u201c u sebi. Pismenost koja je progredirala u 19. stolje\u0107u zahvaljuju\u0107i zakonima o obaveznom osnovnom \u0161kolovanju, danas je uvelike stvar uvjeta digitalne reprodukcije \u2013 pretplata, provajdera, smart televizora i aplikacija. Dostupnost, taj klju\u010dan ideologem popularne kulture, koja je zapo\u010dela kioskom i zatim posredovana radio-aparatom i televizorom dospijela do interneta i raznih gadgeta, novi je legalan oblik potro\u0161nje stekla internetskim streaming servisima, a nelegalan na razli\u010dite na\u010dine (VPN aplikacije bujaju i ko\u0161taju, ali i poma\u017eu u “anonimnom” surfanju u svrhu gledanja). Njegova supstancija jest demokrati\u010dnost potro\u0161nje i time je sveukupna potreba za demokrati\u010dnosti u ostalim to\u010dkama ciklusa savr\u0161eno bespredmetna. A kroz potro\u0161nju\/gledanje oblikuje se debatni spektar srednje klase koja razgovorom o posljedicama odr\u017eava minimalnu politi\u010dnost i, naravno, neporeciv u\u017eitak u gledanju. Kako kulturna potro\u0161nja stimulira proizvodnju, logi\u010dno je da se tra\u017ei jo\u0161 i jo\u0161, kao \u0161to je logi\u010dno da se preporu\u010duje 5, 10, 14 ili 20 serija koje jo\u0161 niste, a morate pogledati. Jednako kao \u0161to se od jednog nastavka romana u novinama prelazilo na druge romane ili \u010dekao novi feljton.<\/p>\n\n\n\n Zato \u010dude ponekad ishitrene rasprave o naravi tv-serija, kao \u0161to su svojedobno bile smije\u0161ne prve analize naracije u video-igrama, skoro pa iz prsta isisane, bez ikakva znanja o naratolo\u0161koj abecedi. Veliki su umovi otkrivali “puca\u010dine” iz 1. ili 3. lica, tripliciranje zadataka karakteristi\u010dno za bajku, a rijetko se tko usudio stresti im u lice da je sve to kucanje na otvorena vrata. Sli\u010dno vrijedi i za tv-serije, pa se danas u analizi uop\u0107e ne slijedi linija distribucije i uvjeta potro\u0161nje koji su posve druk\u010diji u odnosu na one prije dvadesetak godina, iako je posrijedi navodno isti \u017eanr. Svaki novi \u017eanr ra\u0111a sui generis neoteoreti\u010dere, a takvi, nerijetko fanovi i feti\u0161isti, znaju biti najgori i ne ba\u0161 korisni. Najneugodnija ugoda vezana je uz ideju da svijet po\u010dinje ba\u0161 s tobom. Kao \u0161to se u novije vrijeme godinom nultom kad je rije\u010d o skandinavskom socijalnom krimi\u0107u dr\u017ei Larssonova “Millennium” trilogija i pomno prati \u0161to je napisano i snimljeno nakon nje, a kad se spomenu Sj\u00f6wall i Wahl\u00f6\u00f6 nastane neugodan tajac. (To su oni \u010diji zadnji nastavak serije romana o Martinu Becku zavr\u0161ava s “x kao Marx”.)<\/p>\n\n\n\n U svom tom naklapanju, nekako se kroz iskustvo profilira jednostavan odgovor, opre\u010dan onom samoupravlja\u010da s po\u010detka teksta. Pa na pitanja o gledanju ili kao reakcija na preporuke ostaje tek: “Oooo, jesam, jesam, odli\u010dna je, i prva i druga i xyz sezona\u2026 a ba\u0161 je nekako topla ova zima, jel da\u2026.” A mo\u017ee i odmah: preporuke ne tra\u017eim, nit bih vam ih dao. Ali da je stvar va\u017ena, svakako jest. I da govori mnogo \u2013 govori. <\/p>\n Naporan vam je konstantni presing upu\u0107enosti u nove serije? Umorni ste od stalnog politi\u010dkog i\u0161\u010ditavanja njihova sadr\u017eaja? Dean Duda ima preporuku za vas. Negdje u ozbiljnim godinama dekadentnog socijalizma redakcija za kulturu Omladinskog radija (kasnije Radio 101) do\u0161la je na klasi\u010dnu kriti\u010dko-anga\u017eiranu bezidejnu ideju da sudionike Zagreba\u010dkog velesajma \u2013 mislim da je u pitanju bio […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43799,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66,74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-43795","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43795","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43795"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43795\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43800,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43795\/revisions\/43800"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43799"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43795"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43795"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43795"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43795"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43795"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43795"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43795"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Politi\u010dke kompenzacije<\/h2>\n\n\n\n