Nakon niza tekstova o potpla\u0107enom radu i prekarnim uvjetima u umjetnosti i kulturi, Dunja Ku\u010dinac prisje\u0107a se sindikalnih poku\u0161aja radnika u podru\u010dju arhitekture, video igrica, filmske i streaming industrije, izdava\u0161tva i novinarstva u posljednjih godinu dana. <\/p>\n\n\n\n
Zadnji su dani u kalendarskoj godini \u2013 vremena je ostalo jo\u0161 samo za \u017eelje, pozdrave i par protokolarnih spiskova, wrap upova<\/em> i top lista kojima \u0107emo popuniti novinarske kvote prije nego otvorimo jeftine \u0161ampanjce i u\u0111emo u novi prekarni krug oko sunca. I ovu kratku seriju tekstova o radnim uvjetima u kreativnim industrijama poku\u0161at \u0107emo zaklju\u010diti prigodno \u2013 ne\u010dim nalik na sindikalni izvje\u0161taj i \u010destitku, u zalog za nove tekstove koji \u0107e se pisati o radu u ovom sektoru. Znaju\u0107i da su potpla\u0107eni rad i prekarni radni uvjeti u umjetnosti i kulturi \u010desto jo\u0161 uvijek tabu ili skriveni iza puno neopipljivijih pojmova stvaranja, strasti, genija ili nadahnu\u0107a, a ve\u0107ina sektora slabo ili nikako organizirana, ne \u010dudi da na\u0161a sindikalna razglednica iz 2022. ne\u0107e biti osobito duga. Pa ipak, \u010dini se da bauk sindikata sve vi\u0161e kru\u017ei i me\u0111u umjetnicima, barem prema procjeni jednog od “vode\u0107ih” me\u0111unarodnih \u010dasopisa u polju suvremene umjetnosti Art Review, koji je u svom redovnom godi\u0161njem spisku sto najutjecajnijih pojedinaca ili kolektiva u svijetu umjetnosti u 2022. na visoko tre\u0107e mjesto izdvojio<\/a> upravo \u2013 sindikate. Prisjetimo se, dakle, par sindikalnih poku\u0161aja i napora koji su u posljednjih godinu dana, ako ni\u0161ta drugo, na svjetlo izvukli probleme radnika u kreativnim industrijama i podsjetili da se (\u010dak i) kreativci mogu i trebaju organizirati.<\/p>\n\n\n\n Jedna od najbr\u017ee rastu\u0107ih kreativnih industrija zabave, industrija video igara, ve\u0107 dugo pati od problema niskih pla\u0107a, nesigurnosti i dugotrajnih cruncheva<\/em>, odnosno u\u010destalih perioda brutalnog prekovremenog rada uo\u010di rokova za plasman igrica. Osim toga, puno se govori o diskriminaciji odnosno gomili seksizma i rasizma, ali i korporativnoj bro<\/em> atmosferi koju su mnogi radnici koji su ju iskusizili nazvali toksi\u010dnom<\/em>. Pobunu u game devu<\/em> kojom je zapo\u010dela ova godina podigli su upravo radnici na najlo\u0161ijim pozicijama, testeri koji uklanjaju bugove u Raven Softwareu, firmi pod okriljem megapoznatog Activision Blizzarda. Ono \u0161to je po\u010deo kao \u0161trajk testera pro\u0161log decembra, kakvih pola godine kasnije rezultiralo je prvim sindikatom u jednoj tako velikoj, AAA kompaniji u sektoru koji, kako se pi\u0161e<\/a>, upravo pro\u017eivljava uspon sindikalizma. On je zahvatio i doma\u0107i teren, o \u010demu smo ve\u0107 pisali<\/a>. U prvoj polovici godine potpisana su dva, ujedno i prva takva, kolektivna ugovora u polju video igara u Hrvatskoj \u2013 s jedne strane su firme Gamechuck i Porcupine Parcour, a s druge radnici u\u010dlanjeni u Novi sindikat. Iako za sada vlada sloga, kolektivni ugovor, ka\u017eu, osiguranje je za poslije, nove radnike koji \u0107e do\u0107i, ali i poticaj ostalima u sektoru koji na svojim radnim mjestima ve\u0107 sada imaju puno vi\u0161e problema.<\/p>\n\n\n\n U 2022. se ideja sindikalizacije, a onda i industrijskih akcija, uhvatila i u privatnom sektoru arhitekture u Ujedinjenom Kraljevstvu i Americi. Nakon \u0161to su radnici londonskog arhitektonskog biroa Atomik, organizirani u sekciji arhitekata pri sindikatu United Voices of the World, u rujnu najavili glasanje o potencijalnom ulasku u \u0161trajk (koji bi bio prva takva akcija u nekom privatnom arhitektonskom uredu u UK-u ikada), po\u010deli su dobivati<\/a> prijetnje otkazima. Zahtijevali su pove\u0107anje pla\u0107a, skra\u0107ivanje radnih sati, fleksibilnije aran\u017emane, pla\u0107enu edukaciju i priznavanje sindikata. Sindikat je najavljivao da bi taj \u0161trajk mogao pokrenuti i ostatak sektora i pokazati da “ne postoji grupa radnika koju je nemogu\u0107e organizirati.\u201c Otprilike u isto vrijeme, ne\u0161to zapadnije, radnici male firme Bernheimer Architecture osnovali<\/a> su, nakon dovogodi\u0161nje kampanje, prvi formalni sindikat u privatnom arhitektonskom sektoru u SAD-u, koji se pridru\u017eio Me\u0111unarodnom udru\u017eenju strojara i zrakoplovnih radnika. Tvrtka je odmah priznala sindikat pa je presko\u010dena uobi\u010dajena procedura tajnog glasanja, a njen \u0161ef je priznao da je arhitektura “profesija s naslije\u0111em eksploatacije.\u201c Iako radnici Bernheimer Architecturea ka\u017eu da su u toj firmi pla\u0107eni po standardu i imaju razumno radno vrijeme, nadaju se da \u0107e ovim iskorakom potencijalno zapaliti iskru<\/a> u sektoru. Ohrabrenje kolegama u bran\u0161i dobrodo\u0161lo je i zbog ranijeg neuspjeha arhitekata iz firme SHoP da se sindikaliziraju po\u010detkom ove godine. Obeshrabrenje su izme\u0111u ostalog dugovali, kako su objasnili, jakoj antisindikalnoj kampanji. No ako ni\u0161ta drugo, tad se ve\u0107 na\u0161iroko po\u010delo pisati o niskim pla\u0107ama i predugim radnim satima u polju, a spomenulo<\/a> se i da su obi\u010dno ve\u0107e \u0161anse da \u0107e u “sofisticiranijim privatnim firmama koje se vi\u0161e predstavljaju kao umjetni\u010dka poduze\u0107a\u201c postojati manje mehanizama za\u0161tite radnika nego u biroima koji se bave projektiranjem klasi\u010dnijih projekata. Ispalo je, dakle, otprilike ovako: \u0161to vi\u0161e umjetnosti u poduzetni\u0161tvu (ili poduzetni\u0161tva u umjetnosti), to lo\u0161iji radni uvjeti.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u vijestima iz filmske i streaming industrije, za oko nam je upala ona<\/a> o radnicima zaslu\u017enima za holivudske specijalne efekte (VFX artists) koji su ove jeseni zbili redove i zapo\u010deli napore prema sindikalizaciji u okviru Me\u0111unarodnog udru\u017eenje kazali\u0161nih radnika (IATSE). Po\u017ealili su se na potpla\u0107enost, previ\u0161e nepla\u0107enih prekovremenih, pritisak te preintenzivno radno optere\u0107enje, uklju\u010duju\u0107i i osamnaestosatne radne dane i spavanje u uredu. Posljednjih godina produkcija se intenzivirala i ubrzala, upozorili su, a stisak sve kra\u0107ih rokova \u010desto se prebija upravo preko njih, koji pritom nemaju nikakvu sindikalnu za\u0161titu: “Mi smo jedini veliki odjel koji trenutno radi na svakom filmskom setu u Americi, a nije sindikaliziran niti za\u0161ti\u0107en ugovorom kao ostatak radnika sa seta\u201c. Kako je jesen odmicala, tako je iz Hollywooda pristigla jo\u0161 jedna sindikalna vijest<\/a>, odnosno najava mogu\u0107e napete \u0161trajka\u0161ke prve polovice naredne godine. Po\u010detkom maja 2023., naime, isti\u010de kolektivni ugovor kojima su pokriveni scenaristi, a krajem lipnja onaj s redateljima te glumcima, plesa\u010dima, kaskaderima, lutkarima, voditeljima i drugim filmskim i medijskim radnicima, pa se sva tri strukovna udru\u017eenja (Ameri\u010dko dru\u017eenje pisaca i scenarista WGA, Ameri\u010dko udru\u017eenje redatelja DGA i Udru\u017eenje glumaca \/ Federacija televizijskih i radijskih umjetnia SAG-AFTRA) pripremaju za po\u010detak sindikalnih pregovora. Bez obzira \u0161to jo\u0161 nisu dogovorila eventualnu suradnju i zajedni\u010dki pristup, sva udru\u017eenja vi\u0161e-manje ve\u0107 sad govore<\/a> o potrebi pove\u0107anja minimalnih nadnica i zarade odnosno provizije (tantijema) od streaming platformi. WGA se kroz povijest, kako pi\u0161u<\/a> prognosti\u010dari potencijalno turbulentnih pregovora, pokazao kao najagilniji po pitanju spremnosti na \u0161trajkanje, ali ni ostala udru\u017eenja ne \u0161ute. Iz DGA su poru\u010dili<\/a> da se, osim za pove\u0107anje nadnica, izdvajanja za penzije i zdravstveno i za\u0161tite redatelja, planiraju boriti i za “pove\u0107anje raznolikosti i osna\u017eivanje glasova podreprezentiranih radnika u industriji.\u201c Iz ovog sektora, u \u017eelji da se odmaknemo od SAD-a i Europe, izdvojit \u0107emo jo\u0161 rezultate istra\u017eivanja<\/a> sekcije sindikata UNI Global posve\u0107ene sektoru medija, umjetnosti i zabave i Me\u0111unarodne gluma\u010dke federacije o nasilju i diskriminaciji u polju audiovizualnih umjetnosti u Ju\u017enoj Americi, objavljenog<\/a> u martu ove godine. Brojke pokazuju da se skoro 90% ispitanika izjasnilo o pro\u017eivljenom uznemiravanju ili nasilju na radnom mjestu, a njih skoro 40% do\u017eivjelo je i seksualno napastovanje. U skoro svim kategorijama najpogo\u0111enije su trans i nebinarne osobe, a potom \u017eene. Rezultati istra\u017eivanja bi, kako ka\u017eu njegovi autori, trebali poslu\u017eiti kao navigacija i alat za daljnje sindikalne napore u smjeru pravednijih radnih mjesta u sektoru.<\/p>\n\n\n\n I dok se u audiovizualnom polju o \u0161trajkovima samo spekuliralo, u izdava\u0161tvu se zaista i \u0161trajkalo, o \u010demu smo ve\u0107 pisali<\/a>. Dvjestotinjak radnika iz uredni\u0161tva, prodaje, marketinga, grafi\u010dkog dizajna i drugih odjeljenja u izdava\u010dkoj ku\u0107i HarperCollins iz New Yorka, organiziranih u okviru sindikata United Auto Workers Local 2110, jo\u0161 od desetog novembra \u0161trajkaju i tra\u017ee pove\u0107anje pla\u0107a i pravedniji tretman. \u0160trajk je podr\u017eao niz knji\u017eevnika i knji\u017eevnica \u010dije je knjige objavio upravo HarperCollins, kao i 150 knji\u017eevnih agenata koji su firmi poru\u010dili da im sve do kraja \u0161trajka ne\u0107e slati nove materijale. Mada su iz HarperCollinsa javili<\/a> da im \u0161trajk nije pomrsio prodaju i planove za u\u017eurbani kraj godine, \u0161trajka\u0161i su preko svojih kolega iz firme saznali da se posao nastavio zahvaljuju\u0107i dobroj staroj unionbusting<\/em> taktici \u2013 anga\u017eiranju privremenih radnika i pripravnika. \u0160trajka\u0161ka atmosfera zahvatila je<\/a> i medijsku ku\u0107u The New York Times, u kojoj su radnici okupljeni u sindikatu NewsGuild po\u010detkom decembra organizirali dvadeset\u010detverosatni, najmasovniji \u0161trajk u posljednja \u010detiri desetlje\u0107a, zahtijevaju\u0107i okon\u010danje pregovora oko novog kolektivnog ugovora i pove\u0107anje nadnica koje su trenutno, kako ka\u017eu, ispod njujor\u0161kog living wagea<\/em>. Ostaju\u0107i u istom sektoru, ali u \u017eelji da se geografski ipak pribli\u017eimo doma\u0107em terenu, dodat \u0107emo i da su malu novinarsko-sindikalnu pobjedu<\/a> sredinom godine odnijeli nizozemski frilens reporteri i fotografi nakon trogodi\u0161nje kampanje pod nazivom ‘Novinarstvo ima cijenu’. Nizozemski sindikat novinara i najve\u0107a nizozemska izdava\u010dka ku\u0107a DPG Media potpisali su sporazum u kojem su izborili bolje radne uvjete za frilensere, izme\u0111u ostaloga honorare u visini 167% pla\u0107e regularnih zaposlenika, pri \u010demu bi tih ekstra 67% trebalo pokrivati sve dodatne tro\u0161kove koje frilenseri snose sami.<\/p>\n\n\n\n Tema organiziranje frilensera dovodi nas, kona\u010dno, i do na\u0161ih vrata. Najprije do Slovenije, gdje je prije dva i pol mjeseca osnovan<\/a> Zasuk \u2013 sindikat za stvarala\u0161tvo i kulturu, koji je do sada ve\u0107 okupio oko 200 radnica i radnika iz polja kulture, umjetnosti, ali i kreativnih industrija. Organiziraju, ka\u017eu, sve autsorsane radnike, od umjetnika, preko tonaca do glazbenih urednica, ali i one zaposlene u kreativnim industrijama poput gaminga, koje ne \u0161titi ni jedan postoje\u0107i sindikat. Iako se rad u njihovom sektoru jo\u0161 uvijek mistificira i prikriva iza pojmova inspiracije, talenta i ljubavi, ka\u017eu iz Zasuka, “bottom line<\/em> je da su oni radnici, da \u017eive u kapitalizmu, trebaju da plate kiriju i trebaju da \u017eive normalan \u017eivot.\u201c<\/p>\n\n\n\n I kona\u010dno, me\u0111u vijestima iz lijepe na\u0161e, da ne bi ostalo samo na gorespomenutim game developerima<\/em>, podsjetit \u0107emo na istra\u017eivanje Sindikata novinara Hrvatske o poziciji frilensera u medijima, koje je predstavljeno pro\u0161li tjedan, a obuhvatilo je novinare koji rade prije svega za internet portale i televiziju, ali i streaming platforme, dru\u0161tvene mre\u017ee ili filmsku produkciju. Na predstavljanju istra\u017eivanja i diskusiji pridru\u017eila se i Sandra Mla\u0111enovi\u0107 iz Dru\u0161tva hrvatskih audio-vizualnih prevoditelja, koje je nedavno provelo anketu<\/a> o radnim uvjetima u sektoru, a koja svakako predstavlja jedan korak prema sna\u017enijoj vidljivosti najprekarnijih radnika u polju. Mla\u0111enovi\u0107 je podcrtala va\u017enost sindikalizacije frilensera te novih EU smjernica o kolektivnom pregovaranju koje predvi\u0111aju<\/a> pro\u0161irenje ovog mehanizma i na samozaposlene i frilensere. U izvje\u0161taju<\/a> Ivane Peri\u0107 mo\u017eete pro\u010ditati sve o uzbudljivom (da ne naru\u0161avamo prazni\u010dnu atmosferu i nazovemo ga uznemiruju\u0107im) izlaganju predstavnice Ministarstva rada Josipe Kli\u0161anin, koja je potro\u0161ila zavidnu koli\u010dinu vremena da okupljenima objasni da svi bez ugovora o radu naprosto ne mogu biti radnici nego eventualno tek “kolokvijalno radnici”, kao i o niskim primanjima, ka\u0161njenjima honorara, radu vikendom, oklijevanju da se ode na godi\u0161nji ili bolovanje i drugim problemima tih “kolokvijalno radnika”.<\/p>\n\n\n\n A nama preostaje da privedemo tekst kraju prigodni\u010darski, navijaju\u0107i da umjetnici i kulturne radnice u 2023. manje energije moraju tro\u0161iti na to da po stoti put objasne i doka\u017eu da je njihov rad doista \u2013 rad, te da im te energije ostane vi\u0161e za odlu\u010dniju sindikalizaciju i borbu.<\/p>\n\n\n\nVideo igrice i arhitektura <\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Filmska i izdava\u010dka industrija <\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Za sindikaliziranje kolokvijalnih!<\/strong><\/h2>\n\n\n\n