{"id":4379,"date":"2015-02-04T08:00:29","date_gmt":"2015-02-04T07:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4379"},"modified":"2015-02-03T12:42:33","modified_gmt":"2015-02-03T11:42:33","slug":"4379","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4379","title":{"rendered":"\u0160to su privatni mirovinski fondovi donijeli bugarskim radnicima?"},"content":{"rendered":"

Ambiciozna mirovinska reforma provedena kasnih devedesetih ne samo da nije rije\u0161ila deficit u mirovinskom sustavu, ve\u0107 je i ozbiljno ugrozila budu\u0107e mirovine radnika. Dok vlada razmi\u0161lja o ubla\u017eavanju dijela problema proiza\u0161lih iz proma\u0161ene reforme, privatni fondovi i njima bliski mediji i politi\u010dari poku\u0161avaju o\u017eivjeti stare argumente, uvjerljivo demantirane u praksi.
\n<\/strong><\/p>\n

Bugarska je vlada<\/a> u prosincu objavila kako planira gra\u0111anima omogu\u0107iti povla\u010denje mirovinskih doprinosa iz privatnih kompanija i prebacivanje u dr\u017eavni sustav socijalne sigurnosti. Udruge poduzetnika i desni\u010darski komentatori ovo su predstavili kao nacionalizaciju, povratak socijalizmu, populizam. \u010cak je i opozicijska Bugarska “socijalisti\u010dka” stranka prijedlog proglasila “neustavnim”<\/a>. Zapravo, sli\u010dne su reforme ve\u0107 provele neke druge desni\u010darske vlade u isto\u010dnoj Europi, kao npr. u Poljskoj i Ma\u0111arskoj. Je li dio isto\u010dnoeuropskih desni\u010dara uistinu prigrlio socijalizam? \u0160to se krije iza poteza vlade koju vodi GERB (Gra\u0111ani za europski razvoj Bugarske), a koji prijeti profitima privatnih osiguravaju\u0107ih fondova? Ne bi li logi\u010dnije bilo promatrati ovaj prijedlog kao posljedicu konflikta izme\u0111u logike politika \u0161tednje te njome nametnutih prora\u010dunskih rezova i spektakularnog neuspjeha privatnog sektora da na u\u010dinkovit na\u010din upravlja mirovinskim doprinosima radnika?<\/p>\n

Ranija vlada desnice je 1999. godine, za vrijeme prvog vala programa radikalnih strukturalnih reformi, inspirirana takozvanim \u010dileanskim modelom, “liberalizirala” mirovinski sustav. Da bismo kontekstualizirali ovaj model spomenimo kako je 1980. godine, za vrijeme Pinochetove diktature u \u010cileu, ministar financija Jos\u00e9 Pi\u00f1era implementirao dotada nevi\u0111eni eksperiment potpune transformacije mirovinskog sustava zasnovanog na me\u0111ugeneracijskoj solidarnosti (Pay-as-you-go<\/em> sustava) 1<\/a><\/sup> u sustav kapitalizirane \u0161tednje (fully-funded<\/em> sustav). Pay-as-you-go<\/em> sustav je sustav solidarnosti \u0161to zna\u010di da se doprinosi aktivne radne snage preusmjeravaju u javni mirovinski fond koji izdvajanja izravno preraspodjeljuje trenutnim umirovljenicima. Ne postoje personalizirani ra\u010duni i novac se ne ula\u017ee ponovno, \u0161to zna\u010di da nema rizika. Sustav kapitalizirane \u0161tednje, s druge strane, individualizira uplatitelje te se predstavlja kao neka vrsta personaliziranog portfolija kojim upravljaju privatni mirovinski fondovi.<\/p>\n

Na\u010din na koji je Pi\u00f1erin eksperiment uvezen u Bugarsku ipak nije bio potpun. Vlada je preusmjerila samo 5% doprinosa u privatne mirovinske fondove, ali bitno je razumjeti da je ova reforma bila prisilna. Doprinosi radnika su 1999. godine, bez ikakvog pristanka, dani kompanijama koje je odabrala vlada. Drugim rije\u010dima, ovo je dr\u017eavno nametnuto tr\u017ei\u0161te uvjetovalo nedemokratsku preraspodjelu javnog novca privatnim investitorima. Reformom se obe\u0107avalo kako \u0107e se privatnim poduze\u0107ima upravljati “u\u010dinkovitije”, \u0161to \u0107e donijeti ve\u0107u dobit, za razliku od navodno “neu\u010dinkovitog komunisti\u010dkog” sustava solidarnosti. \u0160tovi\u0161e, sustav kapitalizirane \u0161tednje pru\u017eio je priliku da se ideolo\u0161ki svakog radnika predstavi kao poduzetnika koji je osobno odgovoran za svoju starost. Radnici \u0107e imali vlastiti ra\u010dun, i hipotetski, mo\u0107i nadgledati na\u010din na koji se njihova budu\u0107a mirovina koristi na burzi.<\/p>\n

Nezadovoljavaju\u0107i rezultati<\/strong><\/p>\n

Druga je nada bila da \u0107e element kapitalizirane \u0161tednje kompenzirati deficit akumuliran kroz javni sustav me\u0111ugeneracijske solidarnosti. Rast nezaposlenosti, pad nataliteta, deindustrijalizacija, starenje radne snage i emigracija doveli su do visokog deficita u mirovinskom sustavu. Na primjer, polovina mirovina ispla\u0107enih 2014. godine bila je financirana iz dr\u017eavnog prora\u010duna<\/a>. Vlade nakon 1989. godine suo\u010davale su se s ovim manjkovima nametanjem raznih mjere \u0161tednje. Na primjer, pove\u0107anjem dobi umirovljenja, odr\u017eavanjem mirovina niskima, smanjenjem pristupa socijalnoj pomo\u0107i za ljude s invaliditetom itd. Alternativno, deficit se mogao smanjiti i znatnim pove\u0107anjem mirovinskih izdavanja. Ipak, takvim su se mjerama ponekad sna\u017eno suprotstavljala udru\u017eenja poduzetnika.<\/p>\n

No naposljetku element kapitalizirane \u0161tednje nije osigurao o\u010dekivanu dobit te sada postoji i rizik da \u0107e se zbog njega deficit u nadolaze\u0107im godinama i pove\u0107avati. Iako ne postoji niti jedna ozbiljna dubinska javna studija, gra\u0111ani koji su provjerili svoje osobne ra\u010dune<\/a> izvijestili su kako bi imali ve\u0107u dobit (otprilike 7%) da su novac jednostavno oro\u010dili, umjesto ulaganja u privatne mirovinske fondove. U Bugarskoj dodatni problem izvire iz relativno visokih administrativnih pristojbi koje napla\u0107uju privatne kompanije: jednokratne naknade od 5% na svaki ulog i godi\u0161nje naknade od 1%<\/a>.<\/p>\n

Prve mirovine iz privatnih fondova trebale bi biti ispla\u0107ene 2016. godine<\/a>. Ovo bi moglo rasvijetliti neuspjeh \u010dileanskog modela u suprotstavljanju deficitu. Sljede\u0107e bismo godine mogli vidjeti narodno nezadovoljstvo neu\u010dinkovitim (iz perspektive radnika) upravljanjem privatnim fondovima. Dodatno, vlada bi mogla biti prisiljena kompenzirati daljnji manjak, koji je direktno prouzro\u010dio privatni sektor i pove\u0107ati prora\u010dunska izdvajanja za mirovinski sustav dovode\u0107i u pitanje mjere \u0161tednje. \u0160tovi\u0161e, nezadovoljstvo bi bilo usmjereno direktno protiv vlade, pogotovo zato \u0161to su privatni fondovi nametnuti radnicima. Postalo bi jasno da su sadr\u017eavali rizik koji se ne mo\u017ee niti procijeniti. Da se doprinosima kockalo u normalnom kasinu, na primjer, postojao bi barem neki na\u010din da se izra\u010duna rizik. No kada su u pitanju privatni mirovinski fondovi u Bugarskoj, ne postoji na\u010din na koji bi gra\u0111ani mogli procijeniti rizik na koji su prisiljeni.<\/p>\n

Sumnjivi izra\u010duni<\/strong><\/p>\n

Prijedlog GERB-a da se gra\u0111anima omogu\u0107i da svoje doprinose prenesu u javni sustav me\u0111ugeneracijske solidarnosti razbjesnio je neoliberalne tehnokrate, privatne mirovinske fondove, desni\u010darske liberalne medije i stranke sljednice antikomunisti\u010dke desnice iz devedesetih godina. Na primjer, Ivan Nejkov, koji je 1999. godine bio ministar rada i socijalne politike, izjavio je u TV intervjuu<\/a> da su privatni mirovinski fondovi strogo regulirani, dokazuju\u0107i to tvrdnjom kako “mogu investirati samo u vladine vrijednosnice ili Mercedes Benz”. Dok je poku\u0161avao pobiti ra\u0161ireno nepovjerenje u privatne kompanije, nenamjerno je opravdao sumnje u korupciju.<\/p>\n

Mnogi su korupcijski skandali uklju\u010divali neke privatne mirovinske fondove. Na primjer, prema medijskoj agenciji BGNES<\/a>, na temelju informacija koje je pru\u017eilo Povjerenstvo za financijski nadzor vidljivo je da su deseci milijuna leva preba\u010deni iz dvaju privatnih mirovinskih fondova u poduze\u0107a istog vlasnika. Po pitanju predlo\u017eene reforme mirovinskog sustava postoje tenzije i izme\u0111u vladinih du\u017enosnika. Jedan od savjetnika trenutnog ministra ekonomije, neoliberalni ekonomist Vladimir Karolev, suprotstavio se planu<\/a> prema kojem bi se radnicima ro\u0111enim nakon 1959. godine omogu\u0107ilo da prebace sve svoje doprinose u nacionalni fond solidarnosti, govore\u0107i kako bi svaka “normalna osoba umjesto toga odabrala sa\u010duvati svoj novac”. Karolev je ustrajao u tome da postotak doprinosa koji su bez suglasnosti preba\u010deni u privatne fondove treba pove\u0107ati.<\/p>\n

Zamjenik premijera i ministar socijalne politike Ivajlo Kalfin je 21. januara objavio plan<\/a> neznatnog pove\u0107anja mirovinskih izdvajanja tijekom sljede\u0107ih 14 godina. Predsjednik Udru\u017eenja industrijskog kapitala u Bugarskoj Vasil Velev pretjerano je reagirao na prijedlog ekstravagantno tvrde\u0107i (bez ikakve potrebe da potkrijepi svoje tvrdnje) kako je zbog prija\u0161njeg smanjenja izdvajanja prosje\u010dna pla\u0107a utrostru\u010dena, a zaposlenost zna\u010dajno porasla. Tako\u0111er je ustrajao u tome da iza “neustavnih” mjera koje osiguravaju “slobodu izbora”<\/a> vreba potencijalna opasnost drugom (privatnom) stupu mirovinskog sustava. Desni\u010dari i udruge poduzetnika \u010desto su izlazili u javnost sa sli\u010dnim suludim tvrdnjama. Na primjer, Nejkov je “izra\u010dunao”<\/a> da je “uvijek bolje s dvije mirovine, iznos je ve\u0107i”, \u010dime je htio re\u0107i da imati i (javnu) komponentu me\u0111ugeneracijske solidarnosti i (privatnu) komponentu kapitalizirane \u0161tednje zna\u010di “dvije mirovine”, ne uzimaju\u0107i u obzir realan iznos koji \u0107e tko dobiti kada dosegne dob umirovljenja.<\/p>\n

Prebacivanje odgovornosti<\/strong><\/p>\n

Institut za tr\u017ei\u0161nu ekonomiju objavio je analizu Desislave Nikolove<\/a> koja inzistira na tome da bi pove\u0107anje doprinosa “natjeralo” poduze\u0107a da kr\u0161e zakon i prije\u0111u u sferu sive ekonomiju. Ustvrdila je kako se “pravi” problem skriva u “zloporabi” fondova za invalidske mirovine i u malom broju mirovina. Lijek za ovo je, prema autorici, naravno, prebacivanje ve\u0107eg postotka doprinosa u privatne fondove. Dimitar Manolov, potpredsjednik Podkrepe (jedne od glavnih sindikalnih sredi\u0161njica), ustao je u obranu prava na slobodan izbor<\/a> (javnog ili privatnog) mirovinskog fonda govore\u0107i da je u tome bit tr\u017ei\u0161ne ekonomije. “Izbor izme\u0111u jednog ili drugog privatnog fonda nije izbor”, rekao je. Ostali sindikati tako\u0111er su skloni podr\u017eati prijedlog kojim se gra\u0111anima omogu\u0107uje da prebace svoje doprinose u javni sustav me\u0111ugeneracijske solidarnosti, i \u010desto se mobiliziraju protiv<\/a> konstantnog pove\u0107anja dobi umirovljenja.<\/p>\n

Na kraju dana, vladin prijedlog reforme uz sindikalnu podr\u0161ku nije onako agresivan kakvim ga prikazuju udru\u017eenja poduzetnika. On individualizira odgovornost za radni\u010dke mirovine i osloba\u0111a vladu odgovornosti u slu\u010daju da rezultat uklju\u010divanja privatnih fondova bude smanjenje mirovina. U ovom bi to slu\u010daju bila krivnja radnika jer su sami odabrali da svoje doprinose ne\u0107e prebaciti u javni sustav me\u0111ugeneracijske solidarnosti. Tako vlada mo\u017eda ne\u0107e morati spa\u0161avati privatne fondove i time ne\u0107e pove\u0107avati deficit u mirovinskom sustavu.<\/p>\n

Za razliku od upornih tvrdnji korporativnih medija, udruga poduzetnika, desni\u010darskih stranaka i neoliberalnih tehnokrata o tome kako je vladina agenda ljevi\u010darska, \u010dini se da je u temelju ovog prijedloga ne\u0161to drugo. Bilo bi produktivnije tuma\u010diti planove GERB-a kao poku\u0161aj depolitizacije i okrivljavanja radnika za neuspjeh takozvanog \u010dileanskog modela. Predlo\u017eena reforma je mo\u017eda mal\u010dice prikladnija, ali je to ipak jo\u0161 samo jedno tr\u017ei\u0161no rje\u0161enje tr\u017ei\u0161nog problema.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n

  1. U hrvatskom mirovinskom sustavu PAYG model je model me\u0111ugeneracijske solidarnosti, odnosno prvi mirovinski stup op.ur.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Bugarska je vlada u prosincu objavila kako planira gra\u0111anima omogu\u0107iti povla\u010denje mirovinskih doprinosa iz privatnih kompanija i prebacivanje u dr\u017eavni sustav socijalne sigurnosti…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4391,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[105,51],"theme":[455],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[91],"class_list":["post-4379","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-javni-sektor","tag-privatizacija","theme-rad","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4379","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4379"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4379\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4398,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4379\/revisions\/4398"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4391"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4379"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4379"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4379"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4379"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4379"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4379"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4379"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}