projekta<\/a> “Dalmatinska marenda” pokrenutog sredinom ovog mjeseca u organizaciji Turisti\u010dke zajednice Splitsko-dalmatinske \u017eupanije. Oni ja\u010dih \u017eivaca, ili pod sedativnim utjecajem blagdanskih gomila pe\u010dene tuke i francuske salate, slobodno se mogu upustiti i u i\u0161\u010ditavanje prilo\u017eenih biranih recepata.<\/p>\n\n\n\nRadni\u010dka institucija<\/h2>\n\n\n\n
Uostalom, taj nas je projekt isprovocirao da se ba\u0161 u ove dane pozabavimo razmatranjem drugih vrijednosti, pored kalorijskih, te u\u017eine koja se u navedenim krajevima temeljno javlja kao radni, tj. radni\u010dki obrok. Bri\u017eni \u010duvari na\u0161eg turizma ispravno su detektirali njegov zna\u010daj, ali i \u010dinjenicu da je svakodnevni \u017eivot doti\u010dnog narodnog blaga \u2013 danas bismo rekli kulturne ba\u0161tine \u2013 kardinalno ugro\u017een.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to te\u017ee \u0107e s takve platforme do\u0107i do zaklju\u010dka da je upravo turizam, u krajnjoj liniji razvoja hrvatske ekonomske politike, dotukao prakti\u010dni status dalmatinske marende. No mo\u017eda ista ta industrija mo\u017ee pripomo\u0107i, ne bez propitivanja simboli\u010dkih dimenzija fenomena, reafirmaciji izvornog porijekla i upotrebe kuhane hrane na radnome mjestu ili u radno vrijeme, a s dru\u0161tvom iz pripadaju\u0107eg istog konteksta. Zasad je interesantno najprije to \u0161to ih je potraga za autohtonom lokalnom ponudom dovela ba\u0161 na pozicije marende, pa \u0107e se odatle neizbje\u017eno suo\u010diti sa \u0161irom problematikom.<\/p>\n\n\n\n
Uvodni naslovi projekta navode na pogre\u0161an trag: “Promovirat \u0107emo dalmatinsku marendu u svakom dijelu svijeta, na\u0161 hedonisti\u010dki na\u010din \u017eivota to zaslu\u017euje”, i “Obrok sam za sebe oduvik”. Ipak, univerzalni karakter marende ogleda se ve\u0107 u o\u010duvanosti napadno sli\u010dnog jezi\u010dnog izraza za u\u017einu od Italije i \u0160panjolske do Brazila i Filipina \u2013 mer(i)enda. Niti je hedonizam bio polazi\u0161te u genezi re\u010dene institucije, niti je njena formacijska izdvojenost uop\u0107e postojala u doba kad je to bio jedan od dva prehrambena momenta u danu, mnogima i jedini.<\/p>\n\n\n\n
Ako \u0107e se mistificirati le\u017eernost i \u017eivopisnost Mediterana, te rezon marende kakva je nekad bila \u2013 a mogla bi o\u017eivjeti – tra\u017eiti u domeni mentalitetnog, ostat \u0107emo gladni znanja. Ona nije nastala ni opstala iz dokolice, nego iz datosti radnog ambijenta, izoliranog u vidu te\u017ea\u010dke njive ili zanatskog pogona, ali svakako uokvirenog kolektivitetom. Da bi se turistima sad uz marendu servirao nematerijalni prilog, dodana vrijednost koju pla\u0107aju ekstra, trebali bismo ih provodati kroz \u010dajne ku\u017einice obrta u kojima se jo\u0161 uvijek kr\u010dka nekakav pa\u0161tafa\u017eol, brodet, le\u0161ada.<\/p>\n\n\n\n
To ve\u0107 podsje\u0107a na one atrakcije po seoskim imanjima gdje njema\u010dki i ameri\u010dki i japanski gosti pla\u0107aju da bismo ih na nekoliko sati upregnuli u berbu gro\u017e\u0111a ili maslina. Samo, dok nam je poljoprivrednika jo\u0161 ne\u0161to i ostalo, pogotovo onih koji su pre\u017eivjeli zahvaljuju\u0107i ruralnom i tzv. etnoturizmu, drugih je ostataka materijalne proizvodnje sve manje. Turisti\u010dke kompanije ve\u0107 primarno \u017eive od prodaje hrane kupcima, pri \u010demu se radnici oslanjaju na istu kuhinju, a goste se ipak ne mo\u017ee sustavno dovoditi na obrok s njihovim vlastitim konobarima i kuharima za vrijeme pauze koju potonji u\u017eivaju.<\/p>\n\n\n\n
Kad bismo ih pak doveli k pripadnicima rastu\u0107eg IT-sektora, opet ne bi valjalo, jer oni jedni drugima ne kuhaju, ne motaju ni sarmu ni sushi, nego mahom naru\u010duju dostavu iz egzoti\u010dnih restorana. Ne\u0161to poput fine dininga u stiroporu, ali to na\u0161i turisti imaju i doma, pa nisu zato dolazili, nego da vide i ku\u0161aju ono ne\u0161to druk\u010dije, posebno i na\u0161e, taj ovda\u0161nji navodni pomak.<\/p>\n\n\n\n
Ukradeno vrijeme<\/h2>\n\n\n\n
Naratori projekta “Dalmatinska marenda” nemaju dileme oko toga gdje zabiti nos, ni \u0161to to\u010dno \u010dini klju\u010dni za\u010din: “Ona se kuvala po radionama, gdje je jedna osoba bila zadu\u017eena za to da nahrani radnike u kratkoj pauzi”. Radiona je sve manje, me\u0111utim, tako da ni ona najve\u0107a splitska, pogon Brodosplita, vi\u0161e ne producira marendu u nekada\u0161njim razmjerima, dok se gradski marenduni okupljaju u svega par sa\u010duvanih uto\u010di\u0161ta otvorenog tipa. Za ilustraciju: iz \u0161kvera je prije nekoliko dana trijumfalno plasirana vijest o sklapanju novog posla na gradnji nekakvog visokosofisticiranog servisnog broda du\u017eine – 24 metra.<\/p>\n\n\n\n
Takve su pothvate u Brodosplitu ina\u010de neko\u0107 obavljali, kao \u0161to se u Dalmaciji poslovi\u010dno ka\u017ee, do marende, taman dok de\u017eurni kogo ukuha polpete u to\u0107u, ra\u010dunaju\u0107i od trenutka kad je o\u010distio kapulu, a in\u017eenjeri postavili brodsku kobilicu. Jedan autor tekstualnog dijela “Dalmatinske marende” upu\u0107uje stoga \u010dak na tezu da nije ona \u2013 ta dru\u0161tvena na\u0161a institucija \u2013 ugro\u017eena zbog propasti nacionalne ekonomije, nego upravo obrnuto.<\/p>\n\n\n\n
Ho\u0107e re\u0107i: privreda je oti\u0161la nizbrdo kad je ukinuta marenda, odnosno njezin smisao i mogu\u0107nost provedbe izmaknuti van dosega radni\u0161tva, transformacijom polo\u017eaja rada samog. Zapali smo u situaciju gdje mediji inzistiraju na tome da “Hrvati” izdvajaju toliko i toliko milijardi kuna vi\u0161e za hranu izme\u0111u Badnjaka i Nove godine, bez klasne diferencijacije. “Kad smo svojedobno uvozili kapitalizam”, prisje\u0107a se, “radovali smo se \u0161to \u0107e nam on, u svojoj beskrajnoj milosti, darovati barem jedan sat jutarnjeg \u0107orenja vi\u0161e, za razliku od socijalizma koji nas je tjerao iz kreveta jo\u0161 i prije zore. No, u toj slatkoj, uspavanoj uri stisnuli su se zapravo svi benefiti, jer nam je novi i neumoljivi dru\u0161tveni poredak koje\u0161ta oduzeo.”<\/p>\n\n\n\n
Nadalje inzistira da se ekonomski napredak ionako ne mo\u017ee zasnovati na preostalim “industrijskim pogonima i na burzi, nego, prije svega, za kockastim stolnjacima neuglednih betula koje zahvalnim mu\u0161terijama slu\u017ee pjat tripica, kantun kruva i kvartin crnoga”. Ako pritom nije izlo\u017een kompletan ekonomsko-politi\u010dki plan s monetarnom i fiskalnom razradom, barem je pravilno uo\u010deno \u0161to je tu posljedica, a \u0161to uzrok, i kakvu ulogu u svemu imaju radni\u010dka prava.<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu \u0107emo dalmatinsku marendu nastojati uvaliti strancima kao prigodni hit, nalik pizzi koja je svoj historijski put iz Kampanije zapo\u010dela u obliku korice tijesta s malo raj\u010dice i bosiljka, a na koncu osvanula zatrpana svime \u0161to je kome palo u \u0161ake. Mo\u017eemo lako zamisliti i dolce garbo, dinstane iznutrice \u010dija je glavna prednost bila to \u0161to su iznimno jeftine, kako zadobivaju auru hiperekskluzivne delicije nakon dodavanja jo\u0161 nepoznatih skupljih namirnica u zavr\u0161nu tr\u017ei\u0161nu formulu. I bit \u0107e taj brend tek daleki eho ve\u0107 povijesne marende, one prije negoli je probila cjenovnu psiholo\u0161ku granicu od \u2013 ravnajmo se najnovijim mjerama \u2013 10 eura, a jo\u0161 doju\u010der svega 50 kuna.<\/p>\n\n\n\n
Ni\u0161ta vi\u0161e od toga ne bi i\u0161lo kampanjski ni pau\u0161alno, s tim da turisti\u010dka industrija nipo\u0161to ne\u0107e \u017ertvovati samu sebe da bi otvorila prostor za reanimaciju davno slomljenih ekonomskih odnosa i okolnosti. Monetiziranju i falsificiranju marende \u0107emo se iz zadanog kuhinjskog sektora politi\u010dki oduprijeti, sa stajali\u0161ta rada, tek kroz inicijative socijalizacije prehrane na op\u0107ejavnoj razini, o \u010demu se ovdje ve\u0107 pisalo, ususret gradnji boljih dru\u0161tvenih institucija oko iste trpeze za sve.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Povijest dru\u0161tvene institucije dalmatinske marende – od radni\u010dkog kolektivnog iskustva do “autenti\u010dnog” turisti\u010dkog proizvoda – govori vi\u0161e o putanji na\u0161e ekonomije od suhoparnih brojki i pokazatelja. Prijelomna vijest: aktualnu visoku sezonu tradicijskog pre\u017ederavanja nakratko prekidamo, bar teoretski, zbog strate\u0161ke evokacije jednog manje nametljivog vida svedru\u0161tveno otvorene kuhinje. Dr\u017eavni marketin\u0161ki program “Hrvatska puna \u017eivota”, recimo, tako […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43785,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[436,668],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-43780","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hrana","tag-radnicka-prava","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43780","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43780"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43780\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43788,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43780\/revisions\/43788"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43785"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43780"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43780"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43780"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43780"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43780"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43780"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43780"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}