Na spomen digitalizacije Hrvatske najprije u misli dolazi Tomislav Karamarko dok se pred kamerama u studiju pati s nabrajanjem pet to\u010daka svog programa. Odonda je pro\u0161lo sedam godina, a Lidija \u010culo donosi pregled ostvarenog napretka na tom podru\u010dju. <\/p>\n\n\n\n
Na spomen digitalizacije Hrvatske, ovom napa\u0107enom narodu jo\u0161 uvijek najprije u misli dolazi Tomislav Karamarko dok se pred kamerama<\/a> u studiju pati s nabrajanjem pet to\u010daka svog programa. U tome mu, poput u\u010diteljice koja poku\u0161ava navesti u\u010denika da porodi koju to\u010dnu samo da ga ne mora ru\u0161iti, poma\u017ee voditelj, a Karamarko ponavlja: “Poljoprivreda, energetika, reindustrijalizacija i\u2026 \u0160ta smo ono rekli\u2026 Digitalizacija! I tako, jel.\u201c I tako, jel, od slavne najave digitalizacije Hrvatske pro\u0161lo je sedam godina \u2013 a gdje smo danas? Naro\u010dito u smislu digitalizacije javne uprave, te hobotnice birokracije i ma\u0161inerije korupcije i mita koja po\u010diva na stotinama \u0161altera, papira, \u0161tambilja, potvrda i uvjerenja\u2026 U Hrvatskoj \u010dovjeku treba pola radnog dana samo da doka\u017ee dr\u017eavi da je njen gra\u0111anin ili joj predo\u010di neki drugi podatak koji dr\u017eava o njemu \u2013 ve\u0107 ima.<\/p>\n\n\n\n Digitalizacija treba olak\u0161ati pristup uslugama, u\u0161tedjeti milijune kuna godi\u0161nje, pove\u0107ati u\u010dinkovitost i transparentnost, te naravno, u\u0161tedjeti vrijeme gra\u0111anima, bilo da se radi o upisu djeteta u vrti\u0107, osnivanju obrta ili ostvarivanju odre\u0111enih prava. Koliko je va\u017ena digitalizacija (javne uprave), pokazalo se i u izvanrednoj situaciji poput one u 2020. godini kada je svijet stao u pandemiji koronavirusa koja je prokazala sve koji se dosad nisu digitalizirali. Hrvatska se dodu\u0161e tada dobro sna\u0161la po pitanju izdavanja EU digitalnih Covid potvrda i dobro kotirala na europskoj ljestvici.<\/p>\n\n\n\n No, ipak se kre\u0107e, uglavnom pogurano direktivama EU. Od 2014. godine u Hrvatskoj je s radom zapo\u010deo sustav e-Gra\u0111ani preko kojeg je u digitalnom obliku danas dostupno preko stotinu usluga: ePorezna, e-Dnevnik, e-Mati\u010dne knjige, e-radna knji\u017eica, elektronsko naru\u010divanje kod lije\u010dnika i druge. Broj jedinstvenih korisnika koji koriste e-usluge pribli\u017eava se brojci od 1.700.000, a cilj je dose\u0107i 2,5 milijuna korisnika do 2024. godine, istaknuo je dr\u017eavni tajnik Bernard Gr\u0161i\u0107<\/a> iz Sredi\u0161njeg dr\u017eavnog ureda za razvoj digitalnog dru\u0161tva. Ove godine iz Ministarstva pravosu\u0111a i uprave najavili su i pokretanje pilot programa e-Sudnica, a vrhunac digitalizacije dr\u017eavnih slu\u017ebi u ovom desetlje\u0107u trebala bi biti jedinstvena aplikacija kroz koju bi gra\u0111ani mogli rije\u0161iti sve svoje probleme \u2013 rije\u010d je o tzv. one-stop-shop pristupu, u kojem \u0107e kontakt s ministarstvima i Vladom biti mogu\u0107 kroz mre\u017ee poput Whatsappa i Facebooka.<\/p>\n\n\n\n Posebice je va\u017eno obratiti pozornost na starije stanovnike i ranjive dru\u0161tvene skupine. “U Hrvatskoj \u0107emo imati 22 posto osoba starijih od 65 godina te imamo oko 12 posto osoba s invaliditetom. Na razini Europske unije se sve javne usluge planiraju digitalizirati do 2030. godine i onaj tko ih ne\u0107e mo\u0107i koristiti imat \u0107e veliki problem\u201c, obja\u0161njava \u017darko \u010ci\u017emar<\/a>, izvr\u0161ni direktor Telecentra, neprofitne organizacije koja je nositelj trogodi\u0161njeg projekta Digitalna.hr. “S obzirom na ambiciozne ciljeve Europske komisije da bi do 2030. godine sve javne usluge trebale postati digitalne, zabrinjavaju\u0107i je rezultat da se vi\u0161e od 70 posto stanovnika iz ranjivih skupina izjasnilo da ili ne koriste digitalne javne usluge ili to netko drugi radi za njih\u201c, nadodaje Nikolina \u017dajdela Hrustek s Fakulteta organizacije i informatike Vara\u017edin.<\/p>\n\n\n\n Ana \u0110ani\u0107 \u010ceko i Matko Gu\u0161tin s Pravnog fakulteta u Osijeku su se u istra\u017eivanju posljednjih godina posebno posvetili digitalizaciji sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj, koji je va\u017ean za za\u0161titu najranjivijih dru\u0161tvenih skupina \u2013 primjerice, osoba s invaliditetom. Digitalizacijom im usluge postaju (fizi\u010dki) dostupnije, a ustanove mogu br\u017ee odgovoriti na zahtjeve korisnika, iako je jo\u0161 na snazi hibridni pristup u kojem je i dalje va\u017ena izravna komunikacija sa strankama. Tako je od 2017. godine u sustavu e-Gra\u0111ani dostupna e-Usluga Socijalna skrb koja omogu\u0107uje komunikaciju s centrima za socijalnu skrb, vezano uz isho\u0111enje potvrda o kori\u0161tenju prava te podno\u0161enje zahtjeva za priznavanje prava na doplatak ili invalidninu. Problem koji ostaje jest taj da je rije\u010d o svega dvjema od ukupno 11 vrsta naknada iz sustava socijalne skrbi. Tijekom “pandemijskih godina\u201c 2020. i 2021. broj jedinstvenih korisnika e-usluge Socijalna skrb porastao je za gotovo 11 tisu\u0107a, a broj prijava u sustav bio je 2020. duplo ve\u0107i nego u 2019. godini. Drugi problem, koji se pak vezuje uz ovaj statisti\u010dki podatak, jest taj da velik dio socijalno ugro\u017eenih gra\u0111ana nema mogu\u0107nost kori\u0161tenja ili pristupa digitalnim tehnologijama, te da njihovi slo\u017eeni \u017eivotni problemi iziskuju osobni kontakt sa slu\u017ebenicima ustanova, isti\u010du \u0110ani\u0107 \u010ceko i Gu\u0161tin.<\/p>\n\n\n\n Problem koji postoji op\u0107enito u sferi digitalizacije dr\u017eavne i javne uprave jest taj da je te\u0161ko prona\u0107i stru\u010dnjake u IT sektoru (njihov udio u radnoj snazi je manji od prosjeka EU), naro\u010dito za rad u javnoj upravi. O ovome je u nekoliko navrata govorio i profesor Neven Vr\u010dek<\/a> s Fakulteta organizacije i informatike Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, kada je podsje\u0107ao kako nema gospodarskog rasta tamo gdje nema ljudi. Istaknuo je i kako rje\u0161enje nije samo u selidbi \u0161altera u virtualni prostor<\/a>, ve\u0107 kako je nu\u017ena interoperabilnost s drugim uslugama \u2013 ovo bi omogu\u0107ilo da, primjerice, “gra\u0111anin ne mora vaditi niz potvrda da bi ostvario odre\u0111eno pravo nego se taj proces izvr\u0161i u pozadini, automatizmom, a njega ili nju se samo obavje\u0161tava da imaju to pravo\u201c.<\/p>\n\n\n\n Zbog toga su hrvatski gra\u0111ani u situaciji da, \u010dak i kad uspiju online putem predati neki zahtjev ili ispuniti formular, ve\u0107 drugi korak iziskuje ponovno \u010dekanje u redovima i hodo\u010da\u0161\u0107enje po \u0161alterima. Kako isti\u010du na Digital Takeover<\/a>, “silna papirologija jo\u0161 uvijek nije sortirana tamo gdje je ve\u0107 odavno trebala biti, spora obrada podataka i dugotrajna izdavanja raznih rje\u0161enja samo su neki od klju\u010dnog problema dr\u017eavnog aparata\u201c. Hrvatska realnost je takva da je previ\u0161e optimisti\u010dno o\u010dekivati da smo u rangu jedne Estonije, e-dru\u0161tva koje zahvaljuju\u0107i uspje\u0161no provedenoj digitalizaciji godi\u0161nje u\u0161tedi 820 godina (!) radnog vremena. No, isto tako nije ni izlika, jer na drugoj strani svijeta imamo primjer Kenije koju su njene digitalne inovacije, brzi Internet i sve bolja infrastruktura dovele u sam vrh afri\u010dke digitalizacije.<\/p>\n\n\n\n Prema ovogodi\u0161njem indeksu gospodarske i dru\u0161tvene digitalizacije, od 27 dr\u017eava \u010dlanica EU Hrvatska se nalazi na 21. mjestu, dakle me\u0111u zadnjima. U podru\u010dju digitalizacije javne uprave Hrvatska stoji jo\u0161 ni\u017ee, na 24. mjestu \u2013 u dru\u0161tvu s Rumunjskom, Gr\u010dkom, Ciprom, Ma\u0111arskom… S druge strane, hrvatski gra\u0111ani koriste se internetom vi\u0161e od prosjeka, \u0161to pak opet zna\u010di da postoji velik interes, a slaba ponuda usluga.<\/p>\n\n\n\nProblem za ranjive skupine<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Hrvatska iza Estonije, ali i Kenije<\/strong><\/h2>\n\n\n\n