“Najve\u0107i doma\u0107i open-air festival u Hrvatskoj” na van se trudi izgledati bajno, ali iza zavjesa djeluje prili\u010dno o\u010dajno, ako pitate doma\u0107e glazbenike. S njima je o uvjetima rada na popularnom zagreba\u010dkom INmusicu razgovarala Dunja Ku\u010dinac. <\/p>\n\n\n\n
Decembar je mjesec u godini u kojem se protokolarno po svim medijima pi\u0161e o tome koliku \u0107e cifru koji od glazbenika s doma\u0107e estrade zaraditi za nastup u “najlu\u0111oj no\u0107i\u201d. S obzirom na na\u0161u namjeru da u ovoj seriji tekstova pi\u0161emo o kreativnim industrijama upravo iz perspektive radnih uvjeta, a time i zarade umjetnica i kulturnih radnika, i nama se prazni\u010dni kraj godine u\u010dinio kao dobra prilika da zavirimo u nov\u010danike doma\u0107ih glazbenica. Me\u0111utim, umjesto u bekstejd\u017e \u0161ljokicama prekrivenih novogodi\u0161njih pozornica na kojima se vrte i broje deseci tisu\u0107a eura, odlu\u010dili smo provjeriti za koje novce i u kakvim uvjetima sviraju na\u0161i muzi\u010dari na “najve\u0107em doma\u0107em open-air festivalu u Hrvatskoj”, popularnom zagreba\u010dkom INmusicu. Ove je godine proslavio petnaesti ro\u0111endan i upisao<\/a> se na listu dvadeset naji\u0161\u010dekivanijih festivala godine portala New Musical Express, zajedno s nizom najve\u0107ih svjetskih festivala, a prema procjenama organizatora kroz njega je ove godine u \u010detiri dana pro\u0161lo oko sto tisu\u0107a posjetitelja. Ovaj niz impresivnih brojki, na\u017ealost, prekida se \u010dim se do\u0111e do teme festivalskih honorara za doma\u0107e glazbenike, barem sude\u0107i prema onome \u0161to su s nama podijelili \u010dlanovi dvaju bendova s kojima smo porazgovarali. Oni su ovom prilikom htjeli ostati anonimni kako ne bi kojim slu\u010dajem ugrozili perspektivu budu\u0107ih nastupa na INmusicu jer im je on, kako \u0107emo \u010duti ne\u0161to dalje u tekstu, va\u017ean dio bendovskih biografija bez obzira na uvjete u kojima sviraju. Iz istog razloga, u tekstu \u0107emo varirati rodove i ne\u0107emo specificirati kakvu glazbu sviraju niti kojih su godina njihovi bendovi nastupali.<\/p>\n\n\n\n Nismo o\u010dekivali ni\u0161ta sli\u010dno novogodi\u0161njim astronomskim desecima tisu\u0107a eura, ali s obzirom na to da je ipak rije\u010d o velikom komercijalnom festivalu, iznenadilo nas je da, kako ka\u017eu na\u0161i sugovornici, lokalni glazbenici na INmusicu uglavnom mogu o\u010dekivati samo \u2013 astronomske nule. “Nismo nikad dobili honorar. Nismo ga ni tra\u017eili s obzirom na to da smo iz kontakata s drugim doma\u0107im bendovima koji su svirali prija\u0161njih godina znali da nema nikakvog smisla da uop\u0107e pitamo. Nitko od njih ga, koliko mi znamo, nije dobio\u201c, govori jedan od mojih sugovornika, a druga osoba potvr\u0111uje istu stvar i dodaje da im je re\u010deno da honorara nema jer festival nema dovoljno bud\u017eeta za njega. U zamjenu su tra\u017eili dnevne ulaznice za prijatelje, ali nisu dobili ni njih. Obrazlo\u017eenje da nemaju financija, tvrdi moj sugovornik, te\u0161ko im je prihvatiti jer na INmusicu ne svira puno doma\u0107ih izvo\u0111a\u010da niti oni tra\u017ee visoke honorare. Na to nastavlja: “Mislim da ne pla\u0107aju jer glume svojevrstan showcase<\/em> festival, koji trenutno ne postoji u Hrvatskoj, te koriste situaciju \u0161to ovda\u0161nji bendovi nemaju drugi na\u010din da kvalitetno prezentiraju svoj rad, a pogotovo svoje nastupe u\u017eivo. Sve bi to bilo \u010dak i prihvatljivo da te izvo\u0111a\u010de tretiraju s kakvim takvim po\u0161tovanjem u svim drugim aspektima.”<\/p>\n\n\n\n Tretman i ugo\u0161\u0107avanje doma\u0107ih glazbenika, takozvani hospitality<\/em>, posebno je problemati\u010dan aspekt festivala iz vizure svih osoba s kojima sam razgovarala, a sli\u010dno, ka\u017eu, pri\u010daju i njihovi kolege sa scene. Financijski im, tvrde, ni\u0161ta nije bilo pokriveno. “Hrana i pi\u0107e jedva da postoje. Bendovi dobivaju po jedan, najjeftiniji mogu\u0107i sendvi\u010d, jednu bocu od pola litre vode od festivalskog sponzora, i ako su sretni \u2013 jedno pivo, tako\u0111er od festivalskog sponzora. Namjerno nagla\u0161avam da je pi\u0107e od festivalskih sponzora jer u svakoj drugoj situaciji kada se u backstageu<\/em> dijeli pi\u0107e koje osiguravaju sponzori, toga ima zbilja na bacanje. U slu\u010daju INmusica, ako bend ima recimo 5 osoba, host<\/em> \u0107e donjeti sixpack<\/em> i iz njega izvaditi jedno pivo tako da bude to\u010dno jedno pivo po osobi.\u201c To da nigdje drugdje nisu dobili tako lo\u0161e gostoprimstvo \u0161to se ti\u010de osvje\u017eenja posebno isti\u010de i moj drugi sugovornik, opisuju\u0107i svojim rije\u010dima, o\u010digledno, to isto sponzorsko pivo i taj isti sendvi\u010d koji je rezerviran za doma\u0107e glazbenike: “Gdje god da svira\u0161 uglavnom je princip da dobije\u0161 barem tri bona za pi\u0107e i neki catering. Na INmusicu nismo dobili nikakve bonove nego otprilike jedno i pol toplo pivo po osobi i sendvi\u010d s lokalnog kioska 1998. \u2013 \u010detvrt kruha, parizer i komad sira.\u201c<\/p>\n\n\n\n Ovaj minimalizam, da ne budemo maliciozni i nazovemo sendvi\u010d i pivo \u0161krtarenjem, treba smjestiti u specifi\u010dan kontekst mjesta i vremena, isti\u010du moji sugovornici: “Ako se uzme u obzir da su tonske ujutro i rano popodne, dakle bendovi ve\u0107 oko 11h ujutro moraju biti na lokaciji, imaju tonsku te naj\u010de\u0161\u0107e ostaju na festivalu sve do nave\u010der, jer je s vozilom ili te\u0161ko ili nemogu\u0107e napustiti lokaciju prije kraja svih doga\u0111anja, te da se radi o kraju 6. mjeseca, kada zna biti jako vru\u0107e, onda se lagano dolazi do zaklju\u010dka da ovakav hospitality<\/em> nije samo nepristojan, nego je doslovno nehuman.\u201c Druga sugovornica dodaje da to za bend zapravo zna\u010di tro\u0161ak: “Jako dugo si tamo s tim jednim pivom ili bocom vode i sendvi\u010dem, nema\u0161 kamo iza\u0107i, a na festivalu je sve u\u017easno skupo i rijetko tko tamo mo\u017ee potro\u0161iti ispod kakvih 150 kuna, nedajbo\u017ee da \u017eeli ne\u0161to pojesti.\u201c<\/p>\n\n\n\n Izvo\u0111a\u010di s na\u0161e scene, tvrdi jedan od mojih sugovornika, prolaze kroz sustavno nepo\u0161tivanje, a hospitality<\/em> koji su opisali je najlo\u0161iji koji su do\u017eivjeli na festivalima: “Konkurira i za op\u0107enito najlo\u0161iji kad uzmemo u obzir sve mogu\u0107e anga\u017emane od najve\u0107ih do najmanjih klubova, od velikih gradova do najmanjih sela, od iskusnih organizatora do potpunih amatera.\u201c Drugi festivali na kojima sviraju, ka\u017ee, pokrivaju honorar i tro\u0161kove i druga\u010dije se odnose prema glazbenicima: “Osiguravaju hotelski ili hostelski smje\u0161taj te backstage koji se dijeli s jo\u0161 jednim ili dva benda i koji je bogato opskrbljen hranom i pi\u0107em. U pravilu po\u0161tuju sve \u0161to bend tra\u017ei u hospitality rideru<\/em>. Iznimaka ima, no nijedna nije toliko sveobuhvatno lo\u0161a kao INmusic.\u201c Moji sugovornici pritom dodaju da su tehnika i radnici oko stejd\u017ea jaka strana festivala: “Imamo jako dobro iskustvo s tehni\u010darima i toncima, svi su jako profesionalni i ljubazni, ali mimo toga, ti si tamo kao na traci. Manjka neki human touch.<\/em>\u201c I drugi sugovornik isti\u010de da nemaju nikakve zamjerke na tehni\u010dko osoblje i opremljenost pozornice, ali dodaje: “INmusic se zbilja potrudi da na van sve izgleda bajno, ali iza zavjesa je poprili\u010dno o\u010dajno.\u201c<\/p>\n\n\n\n Na pitanje pristaju li svirati besplatno i na ostalim festivalima ili u nekim drugim prigodama, moji sugovornici redom odgovaraju da to rade samo u aktivisti\u010dke i humanitarne svrhe, ili ako je u pitanju neki “prijateljski \u0111ir”. Osim toga, jedino radi \u010dega pristaju svirati bez honorara je veliki potencijal za promociju, a upravo je to i razlog sviranja na INmusicu: “Puno je lak\u0161e kasnije ne\u0161to bukirati. INmusic jako dobro izgleda u CV-u. Osim toga, nama je nakon giga dolazilo masu ljudi, bukera, ali i ljudi koji vole glazbu i imaju frendove u drugim zemljama pa kasnije znamo to\u010dno kome se trebamo javiti kad idu\u0107i put radimo turneju. Mi se uvijek zajebavamo da ne\u0107emo svirati za pivo i putne, ali za pivo, putne i takav promo ipak ho\u0107emo.\u201c<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na promociju koju im je festival donio, moji su sugovornici iznimno kriti\u010dni prema nepla\u0107anju honorara doma\u0107im glazbenicima, kako u kontekstu \u010dinjenice da je rije\u010d o velikom komercijalnom festivalu, tako i op\u0107enite va\u017enosti da se prepozna i prizna rad koji stoji iza svakog nastupa i koji treba biti pla\u0107en. “Mislim da ih, naspram svih velikih i skupih izvo\u0111a\u010da, ne bi puno ko\u0161talo da plate sve lokalne bendove. \u010cak da plate simboli\u010dne cifre od 100 ili 200 eura po bendu, mogli bismo si barem pokriti cugu i hranu svih dana na festivalu, a oni to u bud\u017eetu ne bi ni osjetili. Nije mi jasno za\u0161to barem simboli\u010dki ne podr\u017eavaju lokalne bendove. To bi bilo i korektno i motiviraju\u0107e. Naprosto je korektno platiti za ne\u010diji rad.\u201c Jedna od sugovornica napominje da svaki izvo\u0111a\u010d posve sigurno daje dodanu vrijednost INmusicu: “Festival se mo\u017ee pohvaliti time da podr\u017eava i gradi lokalnu scenu, a ima i vi\u0161e materijala za objave na socijalnim mre\u017eama \u010dime pumpa vidljivost cijelog festivala. Svaki taj ‘mali’ izvo\u0111a\u010d \u0107e se potruditi da svima razglasi da svira na ‘velikom’ festivalu jer mu je to velika stvar, a ne samo jedan od nastupa. Svaki izvo\u0111a\u010d, bez obzira na ‘veli\u010dinu’ zaslu\u017euje po\u0161tovanje, ako ne kao umjetnika, onda barem kao \u010dovjeka koji za cjelodnevni anga\u017eman treba hranu, pi\u0107e i udobno mjesto za odmor i pripremu za nastup.\u201c<\/p>\n\n\n\n Na ovom \u0107emo se mjestu odmaknuti par koraka unazad kako bismo dobili ne\u0161to \u0161iri kadar i iskustva nepla\u0107enih doma\u0107ih glazbenika stavili u kontekst aktualne javne kulturne politike i nastojanja festivala da dobije ve\u0107u podr\u0161ku zagreba\u010dke vlasti. Ovog je ljeta, naime, direktor INmusica Zoran Mari\u0107 istupio<\/a> u medijima s opomenom Gradu Zagrebu da trenutna financijska potpora grada nije dostatna, da komparativno gledano nije na razini podr\u0161ke lokalnih vlasti sli\u010dnim festivalima u drugim europskim gradovima te da se INmusic ne\u0107e mo\u0107i vi\u0161e odr\u017eati bez sna\u017enije javne potpore i strate\u0161kog partnerstva s Gradom. Iz Grada su pak uzvratili da planiraju nastaviti podr\u017eavati festival te naglasili da, osim kroz natje\u010daj Gradskog ureda za kulturu, me\u0111ugradsku i me\u0111unarodnu suradnju i civilno dru\u0161tvo koji je festivalu ove godine dodijelio 200 tisu\u0107a kuna, podr\u0161ka INmusicu dolazi i od Holdinga koji mu omogu\u0107ava besplatno kori\u0161tenje triju jarunskih otoka u trajanju od 42, odnosno 20 dana (a komercijalna cijena te usluge iznosi oko 400 tisu\u0107a kuna), kao i Turisti\u010dke zajednice Grada Zagreba koja je ove godine festivalu dala 1.750.000 kuna, dok je od Hrvatske turisti\u010dke zajednice festival dobio 900 tisu\u0107a kuna.<\/p>\n\n\n\n Dodajmo ovdje jo\u0161 par podataka koje smo prona\u0161li me\u0111u rezultatima programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH posljednjih nekoliko godina. Brojke pokazuju da je Vibro Limes d.o.o., firma koja organizira INmusic, kroz program glazbene djelatnosti od Grada Zagreba u 2021. godini primila 100 tisu\u0107a kuna, dok je potpora 2018. i 2019. iznosila 220, a dvije godine prije toga 250 tisu\u0107a kuna. Od Ministarstva kulture i medija RH na inovativnim umjetni\u010dkim i kulturnim praksama INmusic je ove godine dobio 50, a prethodne \u010detiri godine po 100 tisu\u0107a kuna. Prije nego se vratimo na javne potrebe u kulturi, ovom pasusu posve\u0107enom brojkama dodat \u0107emo i da je Vibro Limes 2021. godine imao 410.446 kuna dobiti, a da je pristupa\u010dna<\/em><\/a> cijena festivalske ulaznice ove godine varirala od 300 kuna za earlybirdere<\/em> do 649 kuna tijekom samog festivala. Pitanja je li cijena karte zaista “prilago\u0111ena kupovnoj mo\u0107i doma\u0107e publike<\/a>\u201c i jesu li javne donacije i ostali prihodi festivala visoki ili niski ovom prilikom \u0107e ostati otvorena. Me\u0111utim, pitanje koje se u ovom tekstu neminovno name\u0107e jest sljede\u0107e: bi li, kako, koliko i za\u0161to gradska (a onda i nacionalna) kulturna politika trebala javnim novcima (ili eventualnim strate\u0161kim partnerstvom) podr\u017eavati manifestaciju koja, kako \u010dujemo, ne pla\u0107a nastupe doma\u0107ih glazbenika i ne osigurava im adekvatne uvjete za rad? Tom pitanju daje na va\u017enosti i relativno nedavna vijest<\/a> da je Zoran Mari\u0107 izabran za \u010dlana jedne od radnih grupa za sudjelovanje za izradu Prijedloga Plana razvoja kulture Grada Zagreba.<\/p>\n\n\n\n Problem da (adekvatno) pla\u0107en rad umjetnica i kulturnih radnika naj\u010de\u0161\u0107e nije kriterij natje\u010daja kroz koje se financiraju programi javnih potreba u kulturi na lokalnoj i nacionalnoj razini u Hrvatskoj znatno je, dakako, \u0161iri i od INmusica i od glazbenog polja i ti\u010de se cijele kulturno-umjetni\u010dke scene. Dugogodi\u0161nje smanjivanje ili stagnacija potpora i guranje na tr\u017ei\u0161te doveli su do normalizacije prakse nepla\u0107anja ili potpla\u0107ivanja cijelog niza umjetnica i kulturnih radnika, a kolektivi poput Platforme za radne uvjete u kulturi Za K.R.U.H.<\/a> upozoravaju da samo javna kulturna politika koja \u0107e u sebe integrirati i imperativ po\u0161teno pla\u0107enog rada mo\u017ee biti razvojna, stati na kraj beskrajnoj eksploataciji i doista podr\u017eati doma\u0107u kulturnu scenu. Utoliko bi Grad Zagreb, kad je u pitanju daljnja (i potencijalno jo\u0161 ve\u0107a) podr\u0161ka INmusicu kao “va\u017enom pop-kulturnom fenomenu koji pozicionira Zagreb na pop-kulturnu kartu Europe na najbolji na\u010din\u201c trebao prioritizirati to da se lokalna glazbena scena po\u0161teno plati za svoj doprinos. Osim do njih, nadamo se da \u0107e stara vijest da aplauz i svjetla reflektora ne pla\u0107aju stanarinu i re\u017eije, kao i to da glazbenici ne \u017eele i ne bi trebali svirati za (jedno) pivo \u0161to prije do\u0107i i do samih organizatora tog “pop-kulturnog fenomena\u201c.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Objavljeni tekst dio je novinarskog projekta \u201cRadni uvjeti u kreativnim industrijama u Hrvatskoj\u201d koji je podr\u017eala Agencija za elektroni\u010dke medije, u okviru Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroni\u010dkim publikacijama, objavljenog 13. travnja 2022.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Najve\u0107i doma\u0107i open-air festival u Hrvatskoj” na van se trudi izgledati bajno, ali iza zavjesa djeluje prili\u010dno o\u010dajno, ako pitate doma\u0107e glazbenike. S njima je o uvjetima rada na popularnom zagreba\u010dkom INmusicu razgovarala Dunja Ku\u010dinac. Decembar je mjesec u godini u kojem se protokolarno po svim medijima pi\u0161e o tome koliku \u0107e cifru koji od […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":43641,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[903,1732,1733,1336,1161],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[377],"class_list":["post-43638","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-glazba","tag-inmusic","tag-kreativne-industrije","tag-radni-uvjeti","tag-umjetnici","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43638","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43638"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43638\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43665,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43638\/revisions\/43665"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43641"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43638"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43638"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43638"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43638"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43638"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43638"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43638"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Toplo pivo i parizer<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Nema se za honorare?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n