{"id":43607,"date":"2022-12-23T05:14:07","date_gmt":"2022-12-23T04:14:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43607"},"modified":"2023-08-01T08:55:48","modified_gmt":"2023-08-01T07:55:48","slug":"top-5-knjiga-dora-levacic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43607","title":{"rendered":"Top 5 knjiga: Dora Leva\u010di\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Ovaj \u0107e popis mo\u017eda djelovati neo\u010dekivano za Bilten, ali takav je jer mislim da je svima potrebno povremeno prebaciti fokus sa superozbiljnih i stru\u010dnih tema na osobni plan. Na podru\u010dje osobnog u lijevim se krugovima \u010desto prezirno otpuhuje, \u0161to je razumljivi obrambeni refleks protiv sveprisutne psihologizacije<\/a> dru\u0161tvenih problema. Me\u0111utim, taj je refleks \u0161tetan i autodestruktivan jer vodi u suprotnu krajnost koja ignorira svaku vrstu patnje koja ne proizlazi iz dru\u0161tvene nepravde. Bolje \u0107emo se, uostalom, posvetiti aktivizmu ako nas u to ne goni rasulo na privatnom planu. Ukratko, i ljevi\u010dari su ljudi, iako mo\u017eda<\/a> specifi\u010dni, koje mori niz osobnih problema. Na\u017ealost, vrsta literature koja se obra\u0107a tom dijelu na\u0161e ljudskosti \u010desto vodi u direktan susret s u\u017easom. Zato sam odabrala naslove koji su na mene imali efekt utjehe, inspiracije i bu\u0111enja nade, a ne dolaze iz kategorije self-helpa od kojeg pada mrak na o\u010di. <\/p>\n\n\n\n

Jenny Odell: How to Do Nothing – Resisting the Attention Economy<\/h2>\n\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U potrazi za odmorom od anksioznosti, raspr\u0161enog fokusa i besmisla lako je nabasati na tri stvari. Prva je Jordan Peterson koji nas mrko gleda iz svakog izloga jer je sa svojom macho <\/em>vizijom pravilnog na\u010dina \u017eivota o\u010dito popunio potrebu koja je dotad bila nezadovoljena. Druga je ona vrsta self-helpa koji podrazumijeva<\/a> da svi \u017eelimo biti uspje\u0161ni menad\u017eeri, pa nam preporu\u010duje odlazak u teretanu prije zore i ostale trikove \u0161to efikasnije trke do groba. Tre\u0107a je new age<\/em> literatura koja svakako sadr\u017eava pokoji grumen mudrosti, ali dolazi uz meni, a vjerujem i vama koji \u010ditate Bilten, neprobavljiv vokabular koji odi\u0161e dezorijentiranim konzervativizmom. Ukratko, o\u010dajni\u010dki nam treba inteligentni i humani self-help.<\/p>\n\n\n\n

Sre\u0107om, tu je Jenny Odell koja nekako uspijeva istovremeno lucidno raskrinkati suvremenu ideologiju produktivnosti i rasta, proizvesti osje\u0107aj spokoja i uzemljenosti, kao i naglasiti politi\u010dku va\u017enost kultiviranja tih osje\u0107aja. Ono nothing<\/em> iz naslova ne treba shvatiti doslovno \u2013 pod time Odell podrazumijeva svjesno “i\u0161tekavanje\u201d iz nametnutog freneti\u010dnog tempa \u017eivota koji nam nagriza koncentraciju upravo zato da bismo mogli raditi ne\u0161to: percipirati svijet oko sebe i mijenjati ga na bolje. Odell pokazuje da imamo mo\u0107 i du\u017enost nau\u010diti “raditi ni\u0161ta\u201d, odnosno ne biti produktivni,<\/em> a da pritom ne okrenemo le\u0111a svijetu, pa \u010dak nu\u017eno ni dru\u0161tvenim mre\u017eama. Za razliku od puno knjiga sli\u010dnog naslova, duhovna podloga ovdje ne slu\u017ei privremenom iskoraku i odmoru od stvarnosti kako bismo se nakon toga vratili u uobi\u010dajeni \u017ervanj, nego inspiraciji na pobunu kao na\u010din \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Sigrid Nunez – The Friend <\/h2>\n\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nakon lijeka za anksioznost, prelazimo na knjigu koju preporu\u010dujem kao protuotrov za bezvoljnost, roman ameri\u010dke spisateljice Sigrid Nunez. Protagonisticu romana nakon samoubojstva najbli\u017eeg prijatelja zadesi briga o njegovom psu, staroj dogi zvanoj Apollo. Pas intenzivno i tiho tuguje za svojim vlasnikom, a protagonistica se sve vi\u0161e izolira od svijeta i fokusira na njega, dok joj prijeti izbacivanje iz stana jer \u017eivi u zgradi u kojoj je zabranjeno dr\u017eati ku\u0107ne ljubimce. Roman je \u010dudnovate strukture \u2013 izmjenjuju se dijelovi u kojima se protagonistica obra\u0107a izravno svom prijatelju (i \u010dovje\u010djem i pse\u0107em) s onima u kojima o njima pi\u0161e u tre\u0107em licu, tu su i pitke filozofske crtice i opa\u017eanja o pisanju, ljubavi, prijateljstvu, smrti, starenju, o odnosu prema \u017eivotinjama i jo\u0161 koje\u010demu, na primjer o opravdanosti bijesa vje\u0161tice prema princu koji se samo pojavio i odlu\u010dio joj oteti Matovilku! Svo to nizanje misli i izmjena adresata suptilno do\u010daravaju izgubljenost mozga koji vrludavim brbljanjem o svemu i sva\u010demu poku\u0161ava zaobi\u0107i tugu koja ostaje nakon gubitka omiljenog sugovornika. Kroz to se neprimjetno prikrada pri\u010da koja bi vam mogla na najljep\u0161i mogu\u0107i na\u010din slomiti srce, \u0161to je dobar na\u010din da se iskoprcamo iz tupila. Svakako puno bolji od toga da se poku\u0161avamo nasilno tjerati pozitivno razmi\u0161ljati u trenucima kad se osje\u0107amo sve samo ne optimisti\u010dno. <\/p>\n\n\n\n

Ako vas ne privla\u010de knjige s neizra\u017eenom fabulom, ima puno citata<\/a> koji dobro funkcioniraju i van konteksta, a ovdje \u0107u podijeliti meni najdra\u017ei: <\/p>\n\n\n\n

\u201cYour whole house smells of dog, says someone who comes to visit. I say I’ll take care of it. Which I do by never inviting that person to visit again.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Dora \u0160usti\u0107 – Psi <\/h2>\n\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

“Pse\u201d se mo\u017ee ukratko opisati kao coming of age<\/em> roman o studentici scenaristike koja s mladena\u010dkim zanosom ulazi u ljubavni odnos s udovcem Leonom u kojem je osu\u0111ena na neravnopravnu poziciju. Radnja se odvija u Pragu i Andaluziji, a ova fabula \u0161iri se u pri\u010du o suo\u010davanju sa smrti bliskih osoba i sazrijevanju kroz raspad iluzija o ljubavi. Autorica, ina\u010de scenaristica i redateljica, ni\u017ee upe\u010datljive slike zbog kojih \u0107ete htjeti posjetiti sva mjesta iz romana, i ne zazire od so\u010dnog, bogatog i neumjerenog stila.<\/p>\n\n\n\n

Dora \u0160usti\u0107 svakako je jedan<\/em> glas jedne<\/em> generacije, kako bi rekla<\/a> Hannah Horvath, jer je literarizirala \u017eivotno iskustvo “erazmusovaca\u201d koji tragaju za sobom po svijetu. Ali roman je previ\u0161e specifi\u010dan, a opet previ\u0161e univerzalan za takve redukcije. Ova je preporuka tu prvenstveno zbog knji\u017eevne kvalitete, ali vjerujem da, kao i ostale knjige na popisu, uz to mo\u017ee biti i sredstvo bu\u0111enja volje za \u017eivotom zbog koli\u010dine strasti, bajkovitosti i erotike koju sadr\u017eava. U susretu s time do\u0111e vam da se prestanete \u0161tediti u svakom smislu. <\/p>\n\n\n\n

Mark Leidner – Returning the Sword to the Stone<\/h2>\n\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Cinizam oko ljubavnih odnosa vreba iza svakog ugla, a kad tome dodamo i sve te analize braka, nuklearne obitelji, nejednakosti \u017eena i mu\u0161karaca, pa i svoja iskustva, lako \u0107emo iz svega iza\u0107i cini\u010dne\/i prema samoj ideji ljubavnih odnosa. Ali u cinizmu nema ni\u010deg progresivnog ni hrabrog; cinizam je utje\u0161an, ali gorak i jednako fatalisti\u010dan kao slijepa romantika. Pribjegavanje toj poziciji nije ne\u0161to \u010dime bismo se trebali ponositi, a kao dru\u0161tvo radimo upravo to, ako je vjerovati, izme\u0111u ostalog, analizi<\/a> tekstova popularne muzike koja pokazuje da smo u\u0161li u eru slavljenja distanciranosti, individualizma i izbjegavanja bliskosti. <\/p>\n\n\n\n

Kao protuotrov za cinizam tu je Mark Leidner, ameri\u010dki redatelj i pjesnik koji je \u0161a\u0161av, zaigran i duhovit, ali i britak, mudar i nje\u017ean, i po meni autor nekih od najljep\u0161ih ljubavnih pjesama. Jedna od njih je “Being With You<\/a>\u201d, koja \u0107e vam izazvati osje\u0107aj zaljubljenosti dok je \u010ditate. Budu\u0107i da njegove knjige jo\u0161 nije mogu\u0107e skinuti besplatno ili nabaviti u knji\u017enici kao ostale s ovog popisa, preporu\u010dujem i njegov oma\u017e najboljoj ljubavnoj pjesmi svih vremena Franka O’Hare, On Having ‘Having a Coke with You’ With You<\/a>. Leidner ima puno toga za re\u0107i i o drugim temama, ali izdvojila sam njegove ljubavne pjesme jer vra\u0107aju i ja\u010daju vjeru u ljubav – a bez vjere u ljubav, kao i u socijalizam, te\u0161ko je \u017eivjeti. <\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta<\/strong><\/h2>\n\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Peto mjesto ostavljam praznim, jer ponekad je iz perspektive osobnog blagostanja kojem sam posvetila ovu listu najkorisnije samo sjediti i ne raditi ni\u0161ta. I knjige mogu biti distrakcija, isto kao i ekrani. Odmorimo se! <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovaj \u0107e popis mo\u017eda djelovati neo\u010dekivano za Bilten, ali takav je jer mislim da je svima potrebno povremeno prebaciti fokus sa superozbiljnih i stru\u010dnih tema na osobni plan. Na podru\u010dje osobnog u lijevim se krugovima \u010desto prezirno otpuhuje, \u0161to je razumljivi obrambeni refleks protiv sveprisutne psihologizacije dru\u0161tvenih problema. Me\u0111utim, taj je refleks \u0161tetan i autodestruktivan […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":43690,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1737,1110,1738,1731],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[241],"class_list":["post-43607","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjige","tag-knjizevnost","tag-self-help","tag-top-lista","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43607","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43607"}],"version-history":[{"count":36,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43607\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43778,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43607\/revisions\/43778"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43690"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43607"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43607"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43607"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43607"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43607"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43607"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43607"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}