Pri\u010da o autenti\u010dnosti i potrazi za njom dio je identiteta mediteranskih gradova od samih za\u010detaka turizma. Birokratska sudbina jednog splitskog kafi\u0107a, ina\u010de zna\u010dajne simboli\u010dke te\u017eine, prigodno ukazuje na dru\u0161tvenu cijenu te autenti\u010dnosti i sugerira da iza nje uvijek stoje ovakve ili onakve politi\u010dke i ekonomske odluke.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010detkom prosinca Splitom je prostrujala vijest kako je \u017dbirac, omaleni kafi\u0107 tik iznad megapopularne pla\u017ee Ba\u010dvice, i definitivno zatvorio svoja vrata na jo\u0161 neodre\u0111eni vremenski period. Jo\u0161 od prvih najava potencijalnog prestanka\/prekida rada reakcije su bile brojne i ogor\u010dene, a me\u0111u njima su prednja\u010dile i reakcije niza istaknutih pripadnika splitske kulturne scene. Pisac i kolumnist Ante Tomi\u0107 objavio je, krajem listopada, komentar u Slobodnoj Dalmaciji u kojem lamentira nad birokratskom zavrzlamom koja je njemu i redovitim gostima “oduzela” omiljenu lokaciju za ispijanje kave i dru\u017eenje. Pritom Tomi\u0107 nudi usporedbu procesa koji je doveo do zatvaranja sa idejom da se “katedrala svetog Dujma vrati natrag u Dioklecijanov muzej”. Javnom \u010dinu lamentiranja nad \u017dbir\u010devom sudbinom pridru\u017eio se i Dragan Markovina, uz dodu\u0161e podosta trezveniju opasku kako je u pitanju tek “bizarna situacija koja je utjecala na ga\u0161enje ovog mjesta”, ali uz naglasak na to da je ipak “dio dana\u0161njeg, modernog Splita, odnosno njegove du\u0161e, oti\u0161ao sa \u017dbircem”.<\/p>\n\n\n\n
\u017dbirac se u svom sada ve\u0107 vi\u0161edesetljetnom radu zaista profilirao kao jedno posebno mjesto, \u010demu je – osim jako ljubaznih zaposlenika i razmjerno pristupa\u010dne ponude – prvenstveno kumovala ta \u010dinjenica da terasa lokala ima vjerojatno jedan od najljep\u0161ih pogleda u Splitu. S te terase, ali i na njoj, \u010dovjek zaista mo\u017ee notirati sike i mijene dalmatinske metropole, koje idu iz jednog godi\u0161njeg doba u drugo. Od prekrcane pje\u0161\u010dane pla\u017ee u ljetnom periodu i vje\u010dno nategnutih, ali opet funkcionalnih odnosa turisti-doma\u0107i na toj istoj terasi, pa do pusto\u0161i koja zavlada u periodima kada fortunali juga zimi traju danima, \u017dbirac zaista djeluje kao primamljivo kamuflirana i diskretna, a opet dovoljno autenti\u010dna i izrazito prometna lokacija, u koju ne bi samo trebali svra\u0107ati raznorazni dr\u017eavni inspektori po protokolu, ve\u0107 i razni sociolozi i antropolozi.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, taj mitologiziran pristup \u017dbir\u010devom kultu pada upravo na toj terasi i pogledu, scenografiji za svu dru\u0161tvenu dinamiku koja se odvija u tako pitoresknoj pozadini. \u017dbirac je, naime, svoja vrata zatvorio zbog promjene nositelja prava na koncesiju. Ovog ljeta je dovr\u0161en postupak dono\u0161enja dopune Plana upravljanja pomorskim dobrom, kojom je Grad Split preuzeo upravlja\u010dka prava i na kupali\u0161te Ba\u010dvice, odnosno, na dodjelu koncesijskih odobrenja. Do tog je trenutka dugogodi\u0161nji nositelj koncesije bila tvrtka “Ba\u010dvice pla\u017ea”, koja je to pravo dobila jo\u0161 2011. i \u010diji ve\u0107inski udio dr\u017ei biv\u0161i dugogodi\u0161nji prvi \u010dovjek danas propale gra\u0111evinske tvrtke “Konstruktor in\u017einjering”, \u017deljko \u017dderi\u0107. Pravo na dodjelu koncesija za to podru\u010dje donosili su ina\u010de vije\u0107nici \u017dupanijskog vije\u0107a, a ne Grada Splita.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u nekolicinom kolizija koje je koncesionar imao sa stavkama ugovora o koncesiji jedna se odnosila upravo na \u017dbirac. Ugostiteljski objekt iznad same pla\u017ee je jo\u0161 2018. izgubio pravo na kori\u0161tenje dijela te rasko\u0161ne terase, nakon \u0161to se utvrdilo kako tim ugovorom iz 2011. povr\u0161ina terase \u017dbirca ima maksimalnu povr\u0161inu od 50 \u010detvornih metara, a koristi \u010dak oko 200 kvadrata. Dio terase je tada promptno uklonjen, ali je kafi\u0107 nastavio s normalnim radom, s manjim volumenom stolova. Ipak, prijevremenim prekidom koncesije na pomorskom dobru u svrhu kori\u0161tenja pla\u017ee, ugostiteljskih objekata i terasa, \u0161to je na snagu stupilo u srpnju 2020., odr\u017ean je i sastanak izme\u0111u predstavnika Splitsko-dalmatinske \u017eupanije i Grada Splita, i to ba\u0161 na temu dodjele zasebnog koncesijskog odobrenja za \u017dbirac. No, protokolarno je utvr\u0111eno kako se radi o \u010dvrstom objektu povr\u0161ine ve\u0107e od 12 \u010detvornih metara, pa je trebalo pokrenuti novi postupak dodjele koncesije za gospodarsko kori\u0161tenje objekta na pomorskom dobru. Istina, u pitanju su birokratsko-politi\u010dke zavrzlame i prepucavanja, ali ako bi taj postupak pomogao trajnom rje\u0161avanju statusa samog objekta, onda to valjda ide svima u prilog.<\/p>\n\n\n\n
Ispostavilo se da stvar ba\u0161 i nije i dalje \u010dista \u0161to se \u017dbirca ti\u010de. Analizom predmeta u postupku dodjele koncesije je, naime, utvr\u0111eno kako \u017dbirac nije samo “\u010dvrsti objekt povr\u0161ine ve\u0107e od 12 \u010detvornih metara”, ve\u0107 je u pitanju objekt koji je iz svoje primarne namjene – a to je ni manje ni vi\u0161e nego javni WC za kupa\u010de – ilegalnim gra\u0111evinskim zahvatima i prenamjenom pretvoren u popularni lokal. Odnosno, da budem precizniji, prometni lokal. Dalje pri\u010da ide u smjeru tih zamr\u0161enih odnosa na razini Grad Split i \u017dupanija, gdje Grad Split prebacuje odgovornost za problem na \u017dupaniju, a ovi nazad na Grad, ali prema kronologiji doga\u0111aja jasno je kako je \u017dbirac godinama iskori\u0161tavao upravo taj nedefinirani kaos kako bi ne samo poslovao u ilegalnom objektu, ve\u0107 i izlazio iz (ne)zadanih gabarita.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da se tu vra\u0107a onda na po\u010detak, gdje je suludo preispitivati postupak koji jest zamr\u0161en, i koji nevezano za \u017dbirac ima sve odlike klasi\u010dne politi\u010dke trgovine unosnom koncesijom na jednoj od najpoznatijih lokacija pomorskog dobra s ove strane Jadrana. Sada, kada se pitanje te koncesije po\u010delo rje\u0161avati, \u017dbirac nije ispao \u010dak ni kolateralna \u017ertva postupka, ve\u0107 “benigni”, pasivni krivac. Poistovje\u0107ivati \u017dbirac s “du\u0161om modernog Splita” mo\u017eda jest precizno, ali kroz neke nove, “autenti\u010dne” motive koji se vjerojatno u izvornoj misli ne podrazumijevaju. Pri\u010da oko \u017dbirca zaista jest pri\u010da o modernom Splitu, ali onom u kojem se “progres” odvija po klju\u010du ideje grada nedovr\u0161enih poslova i nedovr\u0161enih ku\u0107a; citat je to palestinskog re\u017eisera Elie Suleimana koji \u010desto kao svojevrsni argument za kaoti\u010dno okru\u017eenje suvremenog Mediterana precizno koristi jo\u0161 jedan splitski autor, Jurica Pavi\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n
\u017dbirac utoliko jest taj romantizirani ideal Mediterana, ali ovog suvremenog; razlikuje se jedino po tome \u0161to je prirastao srcu ovom “ugla\u0111enijem” dijelu publike, koja se – pomalo i zaslijepljena lijepim pogledom i jo\u0161 ljep\u0161im uspomenama – uplela u zamku faustovske pogodbe. Ironi\u010dno, samo nekoliko desetaka metara dalje od \u017dbirca i same uvale Ba\u010dvice stoji nikada u potpunosti rekonstruiran betonski kompleks izvornog kupali\u0161ta, a na kojem postoji vi\u0161e izdvojenih ugostiteljskih objekata koji simboliziraju sve ono najgore \u0161to je ovaj agresivni, megalomanski turizam izazvao<\/a> u gradu. \u017dbirac se tu na prvu name\u0107e kao nekakav suprotiv tome, ali realnost je da se u vje\u010dnoj potrazi za tom izgubljenom autentikom splitskih konobi, onih koje je Miljenko Smoje opisivao kao “sastajali\u0161ta malog, priprostog svita”, i u kojoj bi se mogli istovremeno na\u0107i “batelanti, ribari, konopari, picigamorti” – a po novom bi dodao i pub-crawlovi <\/em>– olako mogu izbrisati ina\u010de \u010dvrsti moralni standardi. Ironi\u010dno, pri\u010da o tom objektu i njegovom kultu vjerojatno nikada ne bi u\u0161la u splitsku kulturolo\u0161ku memoriju da nije izvorno ono \u0161to mu sada i predstavlja problem, javni zahod s najljep\u0161im pogledom. Nekako ta definicija u prenesenom zna\u010denju pristaje upravo modernom Splitu; osim \u0161to je sve manje javnog.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pri\u010da o autenti\u010dnosti i potrazi za njom dio je identiteta mediteranskih gradova od samih za\u010detaka turizma. Birokratska sudbina jednog splitskog kafi\u0107a, ina\u010de zna\u010dajne simboli\u010dke te\u017eine, prigodno ukazuje na dru\u0161tvenu cijenu te autenti\u010dnosti i sugerira da iza nje uvijek stoje ovakve ili onakve politi\u010dke i ekonomske odluke. Po\u010detkom prosinca Splitom je prostrujala vijest kako je \u017dbirac, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43606,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[136,1678],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-43603","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-infrastruktura","tag-javni-prostor","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43603","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43603"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43603\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43613,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43603\/revisions\/43613"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43606"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43603"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43603"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43603"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43603"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43603"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43603"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43603"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}