{"id":4360,"date":"2015-02-03T08:00:28","date_gmt":"2015-02-03T07:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4360"},"modified":"2015-02-03T08:16:55","modified_gmt":"2015-02-03T07:16:55","slug":"adris-grupa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4360","title":{"rendered":"\u0160to mo\u017eemo nau\u010diti o kapitalizmu iz jednog pisma?"},"content":{"rendered":"

Nedavna poslovna odluka rovinjske Adris grupe o napu\u0161tanju core businessa<\/em> \u2013 duhanske proizvodnje \u2013 govori puno vi\u0161e o logici funkcioniranja kapitalizma i polo\u017eaju periferne ekonomije nego \u0161to prve analize odluke sugeriraju. Umjesto popratnim komentarima, za razumijevanje te logike i polo\u017eaja bolje se posvetiti unutarnjim izvorima obja\u0161njenja poslovne racionalnosti, u ovom slu\u010daju lanjskom pismu predsjednika uprave upu\u0107enom dioni\u010darima Adris grupe.<\/strong><\/p>\n

Najavu prodaje Tvornice duhana Rovinj analiti\u010dari ocjenjuju kao veoma mudru odluku uprave Adris grupe, objavljeno je krajem pro\u0161le godine u hrvatskim poslovnim medijima. Doti\u010dni analiti\u010dari pritom su gotovo bez izuzetka bankovni kadar, a objekt njihove procjene jest dakle core business<\/i> te velike privatne kompanije. Preciznije, duhanska industrija Adrisu generira vi\u0161e od polovice ukupne dobiti. Ostale djelatnosti grupe kao \u0161to su prehrambena, turisti\u010dka i osiguravateljska, mada je rije\u010d o poduze\u0107ima odreda kapitalnim na hrvatskom tr\u017ei\u0161tu (Cromaris, Maistra, Croatia osiguranje), jo\u0161 uvijek zajedno prinose manje nego duhan od kojeg ona ipak uzmi\u010de.<\/p>\n

Duhanska djelatnost ve\u0107 nekoliko godina bilje\u017ei naime pad i navodno prijeti da postane dugoro\u010dnom zamkom Adrisa. Sama diverzifikacija poslovanja na kojekakve druge sektore, kao \u0161to se pokazuje, o\u010dito ne mo\u017ee izvu\u0107i stvar pa je vrijeme za odbacivanje balasta. Ono \u0161to analiti\u010dari ne razmatraju, me\u0111utim, pitanje je koje izlazi van okvira interne matematike jedne kompanije te zadire u kontekst nacionalne i globalne ekonomije: prodaja TDR-a zna\u010di potencijalno ga\u0161enje duhanske industrije u Hrvatskoj op\u0107enito, ubrajaju\u0107i vanjsku poljoprivrednu proizvodnju i unutarnju preradu. Globalno dimenzionirana konkurencija ne\u0107e kupiti prvenstveno pogon s kvalificiranom radnom snagom, nego duhansko-pu\u0161a\u010dko tr\u017ei\u0161te koje \u0107e eventualno podr\u017eavati jeftinijom produkcijom, no lociranom drugdje. Za usporedbu je dovoljno podsjetiti se na prodaju Plive, Ine, \u017deljezare Sisak ili Dukata superiornim mastodontima, \u010desto transnacionalnim, i zatim propasti \u010ditavih pripadaju\u0107ih, vezanih sektora u Hrvatskoj.<\/p>\n

Bankovne analiti\u010dare<\/a> zanima naspram toga isklju\u010divo uspje\u0161na alokacija kapitala u djelatnosti s dugoro\u010dno boljim izgledima, a to bi bio npr. osiguravateljski biznis.<\/a><\/sup> Kao i u slu\u010daju turisti\u010dkog pogona u portfelju Adrisa, rije\u010d je o sektoru s nizom znanih sistemskih mana, no pred kojim se onaj prvi u Hrvatskoj ve\u0107 tradicionalno povla\u010di, i to je problem koji nam ovdje najprije upada u oko. No da se ne bismo nasukali u korotnom \u017eanru tipa kako-je-propala-industrija-u-mom-zavi\u010daju, od pomo\u0107i nam je javni uvid samog najve\u0107eg suvlasnika istarske korporacije. Ovom prilikom on nam kroz prikaz Adrisa omogu\u0107uje vjerodostojan pogled na lokalne i globalne uzroke i posljedice te uop\u0107e okolnosti poslovanja u suvremenom kapitalizmu.<\/p>\n

Pismo o uvjetima poslovanja<\/strong><\/p>\n

Strate\u0161ko prestrojavanje Adrisa s jasnim nakanama kona\u010dnog izlaska van duhanske industrije zapo\u010delo je svakako bitno prije slu\u017ebene objave povla\u010denja. Taj manevar nije pro\u0161ao bez otpora i neslaganja u samom vrhu, pa su kroz posljednjih godinu i pol dana upravu napustila dvojica velikih dioni\u010dara Branko Zec i Plinio Cuccurin. U me\u0111uvremenu, predsjednik uprave i najve\u0107i suvlasnik Ante Vlahovi\u0107 uputio je otvoreno pismo<\/a> <\/a><\/sup>dioni\u010darima u kojem se osvr\u0107e na poslovanje u 2013. godini te ocrtava kontekst borbe za rast u proteklom vi\u0161egodi\u0161njem razdoblju i doglednoj budu\u0107nosti. Vlahovi\u0107 ne iznosi definitivno plan o prodaji TDR-a ve\u0107 tad, ali itekako daje naslutiti op\u0107i smjer razvoja Adris grupe. Pismo je ina\u010de garnirano interesantnom napomenom: “Ve\u0107 je davno re\u010deno ‘Na tom svijetu stalna samo mijena jest’, samo danas je rije\u010d o turbo mijeni.”<\/p>\n

Turbo-pogon koji Vlahovi\u0107 opisuje uklju\u010duje vi\u0161e momenata i aspekata; tu su i hrvatska monetarna i fiskalna politika, ali i okolnosti prije i poslije ulaska RH u Europsku uniju. Redom kojim on iznosi klju\u010dne silnice procesa, primje\u0107ujemo da isprva kritizira aktualnu, (post)kriznu hrvatsku fiskalnu politiku s pozicije izuzetnog punitelja dr\u017eavnog bud\u017eeta, a koriste\u0107i standardni diskurs o preskupoj dr\u017eavi, prevelikoj bud\u017eetskoj potro\u0161nji i javnom sektoru koji je “neodgovaraju\u0107e strukturiran” i povrh svega “nepripremljen za otvorene tr\u017ei\u0161ne uvjete”. To op\u0107e mjesto neoliberalne kritike u ovom pismu valja dobro upamtiti jer \u0107emo mu se malo kasnije vratiti, tj. vratit \u0107e mu se sam autor pisma i to na na\u010din koji lijepo rasvjetljava ukupnu problematiku.<\/p>\n

Fiskalna politika vodi se po njegovu mi\u0161ljenju sasvim u skladu s preskupom dr\u017eavom, a pri spomenu monetarne politike Vlahovi\u0107 zaglavljuje, vidjet \u0107emo, u kontradikciji. On se naime \u017eali na prakti\u010dki fiksni te\u010daj kune, a to uobi\u010dajeno \u010dine svi doma\u0107i proizvo\u0111a\u010di te izvoznici, u monetarnom pogledu konkurentski o\u0161tro suprotstavljeni uvoznicima. Do izvjesnog trenutka, kako adresant napominje, ovda\u0161nji je izvozni sektor bio dijelom za\u0161ti\u0107en mjerama poput dr\u017eavnih poticaja za poljoprivredu, tako i proizvodnju duhana. Ali, po\u010dev\u0161i od devedesetih godina pa sve do ulaska Hrvatske u EU, suo\u010deni smo “s naglim i neprimjerenim otvaranjem doma\u0107eg i regionalnih tr\u017ei\u0161ta globalizacijskim silama”. Ante Vlahovi\u0107 stoga jednako \u017eali za carinskim olak\u0161icama u donedavnom nam okru\u017eenju zemalja CEFTA-e i za vremenom uo\u010di pribli\u017eavanja Bruxellesu koji nam je donio sustav “tro\u0161arinskog oporezivanja duhanskih proizvoda” \u010dime se “znatno pogodovalo” uvoznicima.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Vlahovi\u0107 u centralnom dijelu pisma, nakon kritike dr\u017eave, obja\u0161njava za\u0161to je i kako sam Adris \u2013 u naddr\u017eavnom kontekstu \u2013 ni\u0161ta doli “neodgovaraju\u0107e strukturiran” i “nepripremljen za otvorene tr\u017ei\u0161ne uvjete”. I to je ta kontradikcija: dr\u017eavi se iz uprave Adrisa zamjera nefunkcioniranje u ekonomskoj orijentaciji s kakvom ni ta mo\u0107na i godinama vi\u0161estruko prote\u017eirana grupa ne mo\u017ee iza\u0107i na kraj. Monetarna politika koju Ante Vlahovi\u0107 kritizira neodvojiva je od nametnutog otvaranja tr\u017ei\u0161ta, a prate\u0107a fiskalna politika njihova je neizbje\u017ena posljedica koja naposljetku dr\u017eave periferije Europe odnosno kontinentalnog tr\u017ei\u0161ta tjera u prora\u010dunski deficit. Ali dok tu shizofrenu uvjetovanost malo tko uva\u017eava kad je na stvari dr\u017eavno poslovanje, u njezinim \u0107e se proturje\u010dnostima o\u010dito lako zapetljati s pozicija tzv. realnog privatnog sektora.<\/p>\n

Proturje\u010dja kapitalizma<\/strong><\/p>\n

Tre\u0107i dio ove dramati\u010dne epistole opisuje diverzifikaciju poslovanja Adris grupe koje se usmjerava na gore navedene propulzivnije sektore. S izuzetkom ribogojstva, radi se o industrijama uslu\u017enoj i financijskoj koje su ovdje manje direktno izlo\u017eene “konkurenciji i te\u0161ko dosti\u017enoj snazi multinacionalnih kompanija”. Priroda njihova funkcioniranja uvelike je obilje\u017eena “lokalnim i regionalnim specifi\u010dnostima i u potra\u017enji i u ponudi, \u0161to znatno usporava napredovanje globalne konkurencije”. S cigaretama o\u010dito nije tako, nego se recimo sve vi\u0161e dimi povoljniji duhan za motanje koji TDR nema u asortimanu i protiv kojeg se borio \u010dak najamnom satirom iz najskupljih doma\u0107ih pera<\/a>. <\/a><\/sup><\/p>\n

Obratimo pa\u017enju zakratko samo na primjer unosnog Croatia osiguranja koje je vlada proljetos prodala Adrisu, politi\u010dki neopravdano i pod razmjerno mutnim okolnostima, kao jedan od zadnjih ostataka financijskog sektora u dr\u017eavnim rukama. Iako ni ta industrija nakon kraha 2008. nije rasko\u0161na kao nekad, ona i dalje naveliko upravlja svjetskom ekonomijom. Privatnom sektoru koji dose\u017ee limit pak nema vi\u0161e puno tako \u010duvanih zakloni\u0161ta od tr\u017ei\u0161nog stresa, dakako na dr\u017eavni ra\u010dun. Uzgred re\u010deno, zabavno je uo\u010diti kako se Adris marketin\u0161ki snalazi u novom ambijentu, budu\u0107i da je vlada krajem godine uvela porez na \u0161tednju. Novi gazde hrvatskog osiguravateljskog oligopolista, ekskluzivni izabranici dr\u017eavnih vlasti, hitro su lansirali reklamni slogan nau\u0161trb te iste dr\u017eave \u2013 \u017divotno osiguranje je i \u0161tednja bez poreza.<\/p>\n

Kad smo ve\u0107 kod pitanja oligopola ili monopola, da svedemo ra\u010dun: posrijedi je ultimativni \u017eu\u0111eni cilj svakog kapitalista, lokalnog i globalnog, deklarativnim poricanjima i teorijskom zazivanju konkurentnog okru\u017eja usprkos. Tome nas u\u010di pismo Ante Vlahovi\u0107a dioni\u010darima Adris grupe, znamo li da je TDR dugo bio fakti\u010dki monopolist na hrvatskom duhanskom tr\u017ei\u0161tu i da su na toj i takvim \u010dinjenicama glavni suvlasnici stekli pojedina\u010dno i vi\u0161e od pola milijarde kuna imovine. A sama diverzifikacija ne slu\u017ei isklju\u010divo osiguranju potencijalno ugro\u017eenog monokulturnog portfelja, nego i nu\u017enom ulaganju akumulacije u daljnji te br\u017ei rast poslovanja i ekonomske mo\u0107i, ili u protivnom postaje uteg, mrtvi kapital. Zato je i Ninoslav Pavi\u0107 svojedobno alocirao kapital iz medija u rastu\u0107u gra\u0111evinsku djelatnost, a Ivica Todori\u0107 iz trgovine u ba\u0161 koje\u0161ta. Krupni kapital se u pravilu nerado bavi tek jednom konkretnom industrijom ako ne mo\u017ee monopolizirati tr\u017ei\u0161te, nego tra\u017ei rast i daljnje okrupnjavanje kroz druge sektore, klijentelisti\u010dke vlasti, njemu povoljnije fiskalne situacije, pokornija tr\u017ei\u0161ta rada.<\/p>\n

I zato, kad analiti\u010dari zadr\u017ee poantu Adrisova povla\u010denja iz duhanskog biznisa na tehni\u010dkom faktu alociranja kapitala, ostaje da shvatimo \u0161to to zna\u010di u politi\u010dkom smislu i dru\u0161tvenim odnosima. Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti, dakle, takva turbo-mijena iznova nam pokazuje da za male ekonomije, osim nekih u centru euroimperije, spram mo\u0107i krupnog kapitala nema opstanka niti iole dugoro\u010dnijeg blagostanja bez vlastitog centralnog planiranja, monetarnog suvereniteta i za\u0161tite strate\u0161kih djelatnosti. Najmla\u0111a \u010dlanica EU-a utoliko nudi modelski primjer ekonomskog upravljanja li\u0161enog samosvojne strategije i popratnih politi\u010dkih instrumenata.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Najavu prodaje Tvornice duhana Rovinj analiti\u010dari ocjenjuju kao veoma mudru odluku uprave Adris grupe, objavljeno je krajem pro\u0161le godine u hrvatskim…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":4368,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[125],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-4360","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-investicije","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4360","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4360"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4360\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4378,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4360\/revisions\/4378"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4368"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4360"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4360"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4360"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4360"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4360"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4360"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4360"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}