{"id":43545,"date":"2022-12-14T12:29:06","date_gmt":"2022-12-14T11:29:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43545"},"modified":"2022-12-16T13:49:34","modified_gmt":"2022-12-16T12:49:34","slug":"mozemo-li-zamisliti-socijalizaciju-prehrane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43545","title":{"rendered":"Mo\u017eemo li zamisliti socijalizaciju prehrane?"},"content":{"rendered":"\n

Po\u010detkom tjedna su lokalni istambulski mediji objavili vijest da je gradona\u010delnik najve\u0107eg turskog grada Ekrem \u0130mamo\u011flu otvorio tre\u0107i po redu gradski restoran u kojem \u0107e se poslu\u017eivati topli obrok po pristupa\u010dnim cijenama za, kako je gradona\u010delnik naglasio, studente i radnike s manjim primanjima. Za 29 turskih lira, odnosno 1.5 eura, korisnici restorana \u0107e dobiti cjeloviti i zdravi obrok \u0161to je iznimno va\u017eno uzimaju\u0107i u obzir utjecaj inflacije na rast cijene hrane. Ovaj tre\u0107i po redu otvoreni restoran dio je zami\u0161ljene mre\u017ee od desetak gradskih restorana, a na\u0161ao je svoje mjesto u \u010detvrti Sultanbeyli na periferiji azijskog dijela Istanbula. Sultanbeyli je nekada\u0161nji ruralni dio Istanbula koji se naglo i neplanski urbanizirao 1980-ih i 1990-ih naseljavanjem stanovni\u0161tva iz unutra\u0161njosti Turske stvoriv\u0161i tako jedan od najve\u0107ih istambulskih slamova, odnoso geckondua, kako se to ka\u017ee na turskom – naselja nastalih preko no\u0107i u kojem \u017eivi siroma\u0161no stanovni\u0161tvo, ve\u0107inom neformalno zaposlena radni\u010dka klasa i sitni obrtnici. Istovremeno, Sultanbeyli je postao i upori\u0161te, prvo radikalnog islamizma 1990-ih sa neregistriranim d\u017eamijama, ili u bosanskoj terminologiji, parad\u017eematima koji su propovijedali islamizam koji je tursku dr\u017eavu vidio kao izdajicu islama i islamskih politi\u010dkih principa te glavnu saveznicu omra\u017eenog Zapada. Kasnije se, 2000-ih, pacificirao kao i tamo\u0161nja sto\u017eerna (biv\u0161a) islamisti\u010dka stranka AKP koja i dan danas vlada ovim gradskim okrugom, iako je vlast u gradu preuzeo kemalisti\u010dki CHP prije par godina na \u010delu sa spomenutim gradona\u010delnikom \u0130mamo\u011fluom.<\/p>\n\n\n\n

Njegov projekt socijalizacije prehrane kroz gradski restoran sigurno je potaknut trenutnom krizom i rastom cijena hrane, odnosno nastojanjima da se njene posljedice ubla\u017ee otvaranjem socijalnog restorana dostupnog upravo onima najvi\u0161e pogo\u0111enima tom krizom. Istovremeno, politi\u010dki gledano, otvaranje ovakvih objekata koji dio optere\u0107enja s le\u0111a siroma\u0161nijih ku\u0107anstava prebacuju na dr\u017eavu, odnosno grad u ovom slu\u010daju, potez je koji sigurno radni\u010dku klasu u gradskim \u010detvrtima poput Sultanbeylija pribli\u017eava CHP-u i trenutnoj gradskoj vlasti. A politi\u010dki cilj gradske vlasti trebala bi biti mobilizacija postoje\u0107e i \u0161irenje na nove glasa\u010dke baze i to upravo me\u0111u najsiroma\u0161nijim stanovnicima grada, zadovoljavaju\u0107i njihove izravne materijalne interese i egzistencijalne potrebe poput – prehrane.<\/p>\n\n\n\n

Do sada sam o ovakvom tipu socijalizacije prehrane slu\u0161ao samo na ljevi\u010darskim teorijskim seminarima koji su evocirali primjere iz pro\u0161losti – poput Crnih pantera i njihove organizacije toplih obroka u crna\u010dkim kvartovima – ili pak zami\u0161ljali radikalne demokratske utopije u kojima \u0107e se njega i skrb socijalizirati<\/a> kroz paralelne mre\u017ee i strukture u gradskim kvartovima. Naravno, daleko od toga da je kemalisti\u010dki CHP u svojoj stogodi\u0161njoj povijesti od koje je dobar dio bio krajnje autoritaran i anti-egalitaran, politi\u010dka formacija sklona radikalno demokratskim rje\u0161enjima i socijalisti\u010dkoj ideji. Ali i ovaj jednostavan korak otvaranja gradskog socijalnog restorana u istambulskim slamovima \u010dini se vi\u0161e nego progresivnim i pogo\u0111enim i na\u017ealost – potpuno nezamislivim u na\u0161em dru\u0161tvenom i politi\u010dkom kontekstu.<\/p>\n\n\n\n

Dominacija turizma i uslu\u017enih djelatnosti u ekonomiji, a onda i promicatelja interesa i ukusa bur\u017eoazije u medijima, diskurs o prehrani u Hrvatskoj sveli su na – pitanje estetike. O hrani se ne govorio kao o\u00a0pre<\/em>hrani, odnosno zadovoljavanju fizi\u010dkih potreba, nego kao o specifi\u010dnoj kulturi. I ne bi to bio neki problem da u Hrvatskoj hrana, odnosno prehrana, nije prije svega socijalno pitanje. I da budemo potpuno otvoreni, to je bila i prije ovog trenutnog rasta cijena. Tko je god proveo neko vrijeme van na\u0161ih granica i u bogatijim europskim zemljama, prvo \u0161to je shvatio jeste da je u Hrvatskoj hrana preskupa s obzirom na to kolika su prosje\u010dna primanja i \u017eivotni standard ve\u0107ine gra\u0111ana. Naravno, od privatnog ugostiteljskog sektora (kojem je u interesu da je prehrana isklju\u010divo tr\u017ei\u0161no organizirana), masterchefova i plavih kamenica, ne o\u010dekujemo da uzimaju u obzir da je hrana socijalni i politi\u010dki problem prve klase. Ali to svakako o\u010dekujem od politi\u010dke opcije koja se predstavlja kao demokratska alternativa postoje\u0107em sustavu i pritom dr\u017ei vlast u najve\u0107em i glavnom gradu dr\u017eave koji ima i infrastrukturu i poluge vlasti da se – ako i\u0161ta – bavi ovim pitanjem.<\/p>\n\n\n\n

Drugim rije\u010dima, ako mo\u017ee Istanbul, za\u0161to ne bi mogao i Zagreb? Prehrana je u Hrvatskoj potpuno prepu\u0161tena tr\u017ei\u0161tu. Koliko je to problem svjedo\u010dimo upravo u situacijama krize poput pandemije i inflacije. Ali puno ve\u0107i problem od toga kako trenutno izgleda na\u0161 prehrambeni sektor i organizacija prehrane je to \u0161to se ne usu\u0111ujemo zamisliti, a kamo li ostvariti, alternativu koja pritom nije antisistemski politi\u010dki prevrat, da ne ka\u017eemo revolucija – nego doslovno, otvaranje menze za op\u0107u populaciju. Uostalom, zar ne bi to trebala biti jedna od klju\u010dnih funkcija javne gradske firme, da, me\u0111u ostalim, skrbi o materijalnim i egzistencijalnim interesima svojih gra\u0111ana? Usprkos vrlo vjerojatnom orkestriranom napadu spomenutog medijskog aparata i ugostiteljskog lobija koji svaku javnu inicijativu i socijalizaciju privatiziranih usluga gleda kao na predapokalipti\u010dni scenarij i bolj\u0161evi\u010dku revoluciju, mre\u017eu socijalnih restorana ne bi trebalo biti tako te\u0161ko organizirati? Ili se javne gradske firme ne bave tim prizemnim temama poput prehrane i trebaju biti prije svega – kao bilo koja druga firma koja funkcionira po pravilima i principima tr\u017ei\u0161ta. Ili bi se mo\u017eda zami\u0161ljanje ove alternative sukobljavalo s interesima dijela \u010dlanstva i simpatizera zeleno-lijeve koalicije na \u010delu grada? Da budem jasan, ovo nije zahtjev gradskoj vlasti da sutra otvori socijalni restoran u Dubravi, nego samo refleksija ili misaoni eksperiment koji nam pokazuje do koje mjere nam je su\u017eena politi\u010dka imaginacija i alternativa pa nam je istambulski primjer potpuno nezamisliv u Zagrebu. A to onda, na kraju, vrlo jasno oslikava limite politi\u010dke vlasti na \u010delu Zagreba. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u010detkom tjedna su lokalni istambulski mediji objavili vijest da je gradona\u010delnik najve\u0107eg turskog grada Ekrem \u0130mamo\u011flu otvorio tre\u0107i po redu gradski restoran u kojem \u0107e se poslu\u017eivati topli obrok po pristupa\u010dnim cijenama za, kako je gradona\u010delnik naglasio, studente i radnike s manjim primanjima. Za 29 turskih lira, odnosno 1.5 eura, korisnici restorana \u0107e dobiti cjeloviti […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":43553,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[],"theme":[458,456],"country":[38,1709],"articleformat":[205],"coauthors":[1630],"class_list":["post-43545","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","country-turska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43545","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43545"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43545\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43596,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43545\/revisions\/43596"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43553"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43545"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43545"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43545"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43545"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43545"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43545"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43545"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}