Pulska znanstvenica Anita Buhin nedavno je pri nakladniku Srednja Europa na engleskom jeziku objavila knjigu o mediteranskom identitetu jugoslavenske pop-glazbe “Yugoslav Socialism. Flavoured by Sea, Flavoured by Salt”,na temelju disertacije koju je pri Europskom sveu\u010dili\u0161nom institutu obranila u Firenci 2019. godine. Buhin \u017eivi u Portugalu i radi na projektu posve\u0107enome fenomenu povijesti galebarenja, a sura\u0111uje godinama u Centru za kulturolo\u0161ka i povijesna istra\u017eivanja socijalizma iz Pule. Knjiga \u0107e uskoro \u0107e biti objavljena i na hrvatskom pod naslovom “S okusom mora, s okusom soli”, a govori o ra\u0111anju pop-kulture iz pobjedni\u010dkog bu\u0111enja selja\u010dke zemlje koja \u0107e ve\u0107 u razdoblju od 1952. do 1965. godine ostvariti tzv. jugoslavensko ekonomsko \u010dudo i naglo zakora\u010diti u modernizam. Netko bi rekao, osvojiv\u0161i ga \u010dak na prepad. Iz poslijeratnih odnosa izme\u0111u Jugoslavije i susjedne Italije estradno se formirao jedan kulturni identitet koji \u0107e u novim tr\u017ei\u0161nim uvjetima stvoriti medijski stereotip paralelan rastu\u0107oj industriji turizma. Dakle, polazi\u0161ta ove studije su vi\u0161e nego li jasna, a kontekst se provla\u010di do dana\u0161njih dana. Podijeljena je u \u010detiri poglavlja: prvo otvara proces konstrukcije identiteta kroz odnos s Italijom, drugo se bavi utjecajem talijanske kancone, tre\u0107e pri\u010da o utjecaju televizije u masovnoj kulturi, dok je \u010detvrto posve\u0107eno utjecaju mode na lifestyle.<\/p>\n\n\n\n
U svojoj knjizi o mediteranskom identitetu jugoslavenske pop-glazbe pi\u0161ete kako je Italija jedina europska zemlja koja se brendirala kao mediteranska dok se Jugoslavija bila brendirala kao mediteranska, srednjoeuropska i balkanska. Koji je identitet suvremene Hrvatske, ako se u svojoj orijentaciji ona \u010ditavo vrijeme referira <\/strong>ad negationem<\/strong><\/em>, trude\u0107i se maknuti s Balkana, regiona itd?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Italija zaista jest jedina zemlja koja se uspjela u tom razdoblju brendirati kao prava mediteranska zemlja. Ostale su zemlje, \u0161to zbog geografske smje\u0161tenosti, \u0161to zbog povijesno-kulturnih datosti, bile podijeljene izme\u0111u razli\u010ditih identiteta koji su se u razli\u010ditim politi\u010dko-dru\u0161tvenim okolnostima razli\u010dito uspijevali izboriti za svoj primat. Pojednostavljeno gledaju\u0107i, Jugoslavija je bila podijeljena izme\u0111u balkanskog, srednjoeuropskog i mediteranskog identiteta te su razli\u010diti identiteti isplivavali kao primarni, ovisno o okolnostima i potrebama. O dana\u0161njici bi vjerojatno etnolozi i kulturolozi bolje odgovorili od mene, ali spomenimo da su etnolozi 1990-ih, najvi\u0161e na temelju memoara Savke Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar, slo\u017eno tvrdili da je Jugoslavija zanemarivala mediteranski identitet nau\u0161trb ostalih, \u0161to je po mom mi\u0161ljenju, a i istra\u017eivanju, potpuno kriva pretpostavka. Tih je godina bio posebno jak revival<\/em> mediteranske kulture kroz promociju sada Melodija hrvatskog<\/em> Jadrana, klapskog pjevanja i naravno turisti\u010dkog brendiranja Hrvatske kao “Mediterana kao \u0161to je nekad bio”, valjda u \u017eelji da se na\u0111e \u0161to starija poveznica s mediteranskom kulturom, koja se naravno nikako nije mogla oslanjati na onu socijalisti\u010dku. S druge strane, postoje i tendencije “guranja” Hrvatske u srednju Europu, pogotovo u kontekstu antikomunisti\u010dkih narativa i “\u017eeljezne zavjese” iza koje se, odjednom ispada, Hrvatska nalazila.<\/p>\n\n\n\n Da bi “zabavna” glazba isplivala u mainstream, vodile su se prepirke pedesetih godina u partijskom vrhu: je li Broz bio protiv jazza, smatraju\u0107i da glazba pobjednika Drugog svjetskog rata mora biti herojska i optimisti\u010dna, a ne melankoli\u010dna? Navodno mu se \u0110ilas suprotstavljao, pozivaju\u0107i se da je orijentacija zemlje prozapadnja\u010dka. Kako tuma\u010dite taj prijepor, odnosno na koji je na\u010din ona bila odrednica za prevlast lakih nota?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nije ba\u0161 Tito bio toliko protiv jazza koliko ga nije razumio i nije mu se svi\u0111ao, kao uostalom ni zabavna glazba kasnije. Po njegovim rije\u010dima, vi\u0161e je volio starogradsku glazbu i kajkavske popevke, ali nije ni da je njegovo mi\u0161ljenje tu ba\u0161 bilo relevantno, dokle god su glazbenici vrlo rado pjevali njemu i njegovim gostima te nisu kritizirali sustav ni poredak. Naravno, govorimo o razdoblju nakon 1948. godine. S druge strane, upravo je \u0110ilas bio taj koji je 1947. jazz proglasio “smrtnim neprijateljem” socijalizma s njegovim perverzijama. Op\u0107enito su stavovi vrha partije vi\u0161e govorili o ideolo\u0161kom trenutku nego njihovim vlastitim glazbenim preferencijama. Mo\u017eda je od svih tih aktera “najliberalniji” \u010dak bio Kardelj koji je od 1948. zagovarao stvaranje vlastite, jugoslavenske zabavne glazbe jer je utjecaj Zapada bio neizbje\u017ean, i jo\u0161 va\u017enije, jasno izjavio kako komunisti nisu tu da propisuju tko \u0107e \u0161to slu\u0161ati. Iako je prijelomnica o\u010dito bio prekid sa Staljinom 1948. i posljedi\u010dno udaljavanje od isto\u010dnog bloka i staljinisti\u010dke kulturne politike, do sredine 1950-ih vlada razdoblje, kao i u ostalim kulturnim sferama, previranja i stvaranja vlastite ideolo\u0161ke pozicije u vezi s kulturom, pogotovo onom masovnom. Takozvana demokratizacija kulture koja se po\u010dinje provoditi 1950-ih zna\u010di izme\u0111u ostalog i po\u010detak gubljenja razlike izme\u0111u tzv. visoke i niske kulture, te sve ve\u0107eg prihva\u0107anja masovne kulture kao ne\u010dega \u0161to je blisko narodu, a nerijetko i izvire iz naroda. Kada dodamo i okretanje tr\u017ei\u0161tu te liberalizaciju odnosa sa Zapadom i otvaranje granica, masovna kultura zapadnja\u010dkog tipa ulazi na \u0161iroka vrata u Jugoslaviju. Kao odgovor na to, ali i zbog konstantnog isticanja razli\u010ditosti od Istoka, biva prihva\u0107ena jugoslavenska masovna kultura kao ne\u0161to \u0161to je ipak manje komercijalno i konzumeristi\u010dko od onoga \u0161to prodaje Zapad.<\/p>\n\n\n\n P<\/strong>i\u0161ete da su Opatijski festival<\/strong> i Melodije Jadrana<\/strong>, kao i Evrovizija, promovirali ideje bratstva i jedinstva. <\/strong>S<\/strong>toji li iole iz dana\u0161njeg konteksta ideolo\u0161ka poredba da su u svjetskom kontekstu bili avangardniji od Woodstocka?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Woodstock je svakako bio avangardniji \u0161to se ti\u010de stila glazbe pa i promocije druga\u010dijeg, kontrakulturnog, stila \u017eivota, a bio je i jasno generacijski obilje\u017een. Razni festivali jugoslavenske zabavne glazbe, s druge strane, pogotovo 1950-ih i 1960-ih, bili su mainstream kulturni doga\u0111aji koji su organizirali jednako tako neproblemati\u010dni kulturni akteri poput Jugoslavenske radiotelevizije ili turisti\u010dkih organizacija. Sam stil glazbe varirao je od donekle \u010dak i bur\u017eujskog \u0161lagera Opatijskog festivala do modernijeg dalmatinskog melosa Melodija Jadrana, koji je bio u potpunom skladu s tada\u0161njim suvremenim europskim trendovima, naslanjaju\u0107i se naravno na talijansku kanconu. Bratstvo i jedinstvo se pritom manifestiralo kroz likove izvo\u0111a\u010d(ic)a koji su dolazili iz svih krajeva Jugoslavije i nerijetko pjevali na jeziku koji im nije bio materinji (primjerice, slovenski pjeva\u010d na hrvatskom), kao i kroz njihove izjave za tada\u0161nje medije u kojima su redovito isticali upravo taj element kao specifi\u010dnost jugoslavenskih festivala zabavne glazbe \u2013 gdje se svi me\u0111usobno dru\u017ee i po\u0161tuju bez obzira na to odakle su. S obzirom na to da je bratstvo i jedinstvo bilo jedno od temeljnih vrijednosti jugoslavenske socijalisti\u010dke dr\u017eave, pitanje je koliko onda njegovo iskazivanje kroz glazbene performanse mo\u017eemo smatrati avangardnim. Rekla bih \u2013 upravo suprotno. To \u0161to nam se iz dana\u0161nje pozicije na prvu mo\u017ee tako \u010diniti govori vi\u0161e o sada\u0161njem trenutku.<\/p>\n\n\n\n Festiva<\/strong>li su, ujedno, promovirali i turisti\u010dku destinaciju, dok se raspadom Jugoslavije promociji Hrvatske kao destinacije pridru\u017euju i stranci koji primarno promoviraju sebe, od \u010de\u0161k<\/strong>e<\/strong> techno-div<\/strong>e<\/strong> Marush<\/strong>e<\/strong> u spotu s hrvatskom zastavom pa sve do dana\u0161njih festivala elektronske glazbe u britanskoj produkciji. <\/strong>Kako vi gledate na taj proces<\/strong>?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jugoslavija se definitivno kroz zabavnu glazbu promovirala kao turisti\u010dka destinacija, pa \u010dak i u kasnijem razdoblju 1970-ih i 1980-ih. Mo\u017eda je najbolji primjer Eurovizija, na kojoj je Jugoslavija sudjelovala kao jedina socijalisti\u010dka zemlja. Pitanje koja pjesma \u0107e najbolje prikazati vi\u0161enarodnu socijalisti\u010dku Jugoslaviju te pitanje izbora izme\u0111u tzv. narodnog melosa i me\u0111unarodnih suvremenih trendova prote\u017ee se od samih po\u010detaka 1960-ih. Kritika, koja je potvr\u0111ena i ranim neuspjesima Jugoslavije na samome natjecanju, ide u smjeru da same skladbe i izvo\u0111a\u010di trebaju odgovarati ideji koju Jugoslavija gradi u inozemstvu, a to je slika sretnih i suncem okupanih ljudi. Pjesme su trebale biti i turisti\u010dki proizvod za inozemno tr\u017ei\u0161te, u sve ve\u0107oj borbi za turisti\u010dke devize s konkurencijom poput Italije i Gr\u010dke, objema zemljama koje su se ve\u0107 jasno izbrendirale u glazbeno-turisti\u010dkom smislu. Pojava Dubrova\u010dkih trubadura 1968. javlja se kao dobrodo\u0161lo osvje\u017eenje koje \u0107e, osim \u0161to \u0107e plasirati jugoslavensku glazbu na inozemno tr\u017ei\u0161te sa svojom mje\u0161avinom tradicije i beata<\/em>, izreklamirati Dubrovnik, a time i Jugoslaviju, kao turisti\u010dku destinaciju.<\/p>\n\n\n\n Dakle, <\/strong>“<\/strong><\/em>je li nas pjesma <\/strong><\/em>[stvarno i]<\/strong> odr\u017eala<\/strong><\/em>“<\/strong> \u2013 <\/strong>im<\/strong>a li “na\u0161” brand kontinuitet?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kontinuitet danas postoji eventualno na nekom postjugoslavenskom prostoru gdje se jo\u0161 uvijek velikim dijelom konzumira i starija jugoslavenska glazba, pogotovo ona dalmatinsko-zabavnog tipa, a onda i novija glazba stvorena na ovome prostoru. Neka istra\u017eivanja jugonostalgije pokazuju da je upravo zabavna glazba ta “koja nas je odr\u017eala”. S druge strane, doma\u0107i glazbeni festivali dana\u0161njice nemaju ba\u0161 nekog utjecaja na glazbenu scenu, a kamoli na neka \u0161ira dru\u0161tvena zbivanja kao \u0161to su imala u godinama ranoga socijalizma. Pogotovo su glazbeni festivali strane produkcije koji se sada ve\u0107 godinama odvijaju na Jadranu jedna potpuno druga pri\u010da u kojoj su jadranski gradovi samo lijepa kulisa i jeftina destinacija na periferiji kapitalisti\u010dke Europe. Tu bih stala jer vjerujem da ima istra\u017eiva\u010da ovih suvremenih fenomena koji tu pri\u010du znaju mnogo bolje od mene.<\/p>\n\n\n\n Kome je va\u0161a knjiga namijenjena i za\u0161to je objavljena na engleskom jeziku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kako je disertacija pisana na engleskom jeziku, jednostavnije je rje\u0161enje bilo objaviti je prvo na engleskom, ali mogu ve\u0107 sada najaviti prijevod na hrvatski za sljede\u0107u godinu. Iz istog je razloga knjiga prvenstveno namijenjena akademskoj publici i studentima povijesti, i ostalih humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih znanosti, ali vjerujem da su tema i stil dovoljno pristupa\u010dni da mo\u017ee privu\u0107i i \u0161iru publiku. Naravno, kako je pisana za stranu publiku, za hrvatskoga \u010ditatelja sigurno ima nekih op\u0107ih mjesta i suvi\u0161nih obja\u0161njavanja nekih pojava i li\u010dnosti koji su nama samorazumljivi. Zbog toga \u0107u hrvatsko izdanje ipak prilagoditi na\u0161im okolnostima.<\/p>\n\n\n\n Kada pi\u0161ete o gore<\/strong> navedenim festivalima u hrvatskom <\/strong>i jugoslavenskom <\/strong>p<\/strong>rimorju, zadu\u017eenima za inauguraciju jugoslavenskog, dalmatinskog i mediteranskog identiteta, spominjete da je mediteranski imaginarij bio popratni efekt produkcije, da se nije i\u0161lo na to ciljano.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ne bih kritizirala tada\u0161nju (pop)kulturnu politiku, ve\u0107 je to opaska da nije postojala orkestrirana, odnosno nare\u0111ena, ideja “odozgo”, u svrhu stvaranja “slu\u017ebene” svejugoslavenske kulture, nekog unificiranog jugoslavenskog identiteta, na koji je \u010desto bilo gledano kao na krimen prve Jugoslavije. Mislim da je to vrlo va\u017eno u kontekstu vi\u0161enacionalne socijalisti\u010dke Jugoslavije i njezinih interpretacija danas. Koliko god pitanje zabavne glazbe ili zabavnog televizijskog programa mo\u017ee izgledati trivijalno, popularna kultura u sebi sadr\u017eava ono \u0161to se u teoriji naziva soft power<\/em>, mogu\u0107nost da na jedan “laganiji” na\u010din dugoro\u010dno mijenja dru\u0161tvo. Da se vratim na mediteranski imaginarij u jugoslavenskoj popularnoj kulturi, naravno da je utjecaj turizma, koji je bio produkt ekonomske i me\u0111unarodne politike, bio od neosporne va\u017enosti, kao i da su postojala mnogobrojna teorijska promi\u0161ljanja klju\u010dnih ideologa jugoslavenske kulturne politike koja su i\u0161la na ruku razvoju zabavne kulture. Tako\u0111er, netko je tu glazbu i taj televizijski program trebao osmisliti, odobriti i distribuirati, \u0161to su sve politi\u010dke i ideolo\u0161ke odluke. Mediteran se tu, pak, spontano nametnuo kao neki idealni temelj, pogotovo u svjetlu geopoliti\u010dke situacije i jugoslavenske pozicije nesvrstanosti, ali i u kontekstu ponovnog otkrivanja Mediterana s razvojem masovnog turizma zajedno sa svim kulturnim i imagolo\u0161kim konotacijama, kao ideja koja je najvi\u0161e odgovarala onome kako je Jugoslavija zami\u0161ljala sebe i kako se htjela prikazati drugima.<\/p>\n\n\n\n B<\/strong>avite se opusom Mi\u0161e Kova\u010da. Imao je ne\u0161to opona\u0161atelja, ali ima li pravih nasljednika \u2013 je li on Tito suvremene post-jugoslavenske glazbe? <\/strong>Im<\/strong>a li <\/strong>danas <\/strong>pretendenata na taj tron?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda i Tito, ali rekla bih da Mi\u0161o mo\u017ee biti samo i jedino Mi\u0161o<\/em> suvremene post-jugoslavenske glazbe, s obzirom da je on zaista specifi\u010dan fenomen koji tako i treba promatrati, pa otuda i moja fascinacija njime, kako u jugoslavenskom tako i u post-jugoslavenskom kontekstu. Nisam sigurna je li mogu\u0107e uop\u0107e govoriti o pretendentima na taj tron s obzirom na specifi\u010dnost kulturno-povijesnog konteksta iz kojeg Mi\u0161o izranja, pa onda i svih povijesnih prekretnica koje su se dogodile za njegove najve\u0107e slave. Kona\u010dno, tu dolazimo i do njegova postmodernog revivala<\/em> koji je zapo\u010deo s gostovanjem u “Nedjeljom u 2” gdje se Mi\u0161o pretvara u ikonu, meme<\/em>, merch<\/em> koji se sada \u0161iri izvan kruga njegovih stvarnih obo\u017eavatelja i postaje popkulturni proizvod koji (po)stoji sam za sebe. Brojni obo\u017eavatelji razli\u010ditih generacija i razli\u010ditih (sub)kultura u njega danas upisuju svoja zna\u010denja te je samim time nemogu\u0107e na\u0107i iole sli\u010dan odnos prema nekome iz mla\u0111e generacije glazbenika. Ako bih ba\u0161 morala nekoga spomenuti, to bi bio Alen Vitasovi\u0107, koji je tako\u0111er izgradio i zadr\u017eao slojevit popularni status me\u0111u razli\u010ditim publikama.<\/p>\n\n\n\n U poglavlju o festivalima implicirate da su se pjeva\u010di zabavne glazbe ve\u0107 u vrijeme koje pokrivate odvajali od narodne i novokomponovane.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pitanje suodnosa zabavne i (novokomponovane) narodne glazbe javlja se ve\u0107 1950-ih u tijeku rasprave o proizvodnji specifi\u010dne jugoslavenske popularne glazbe. Konkretnije, raspravlja se o tome na kojoj bi se tradiciji trebala temeljiti jugoslavenska popularna glazba, me\u0111unarodnoj zapadnja\u010dkoj iz koje je proiza\u0161la zabavna glazba ili lokalnoj s tradicionalnim melosom iz koje je iznikla novokomponovana narodna glazba. Zabavna glazba je do kraja 1950-ih dobila blagoslov jugoslavenskih ideologa, i zato \u0161to je dobro odra\u017eavala modernizacijske procese koji su se tih godina odvijali u zemlji, dok je narodna bila osu\u0111ena na tavorenje po marginama javnog medijskog prostora kao izraz primitivnih odnosa koji ne odgovaraju novoj socioekonomskoj jugoslavenskoj realnosti. Najbolje se to vidi u radijskom i televizijskom programiranju gdje zabavna glazba dobiva jednako prostora kao i klasi\u010dna glazba, dok se narodna ispoljava samo u nekim oblicima tradicionalne glazbe, a novokomponovana pu\u0161ta isklju\u010divo na manjim lokalnim stanicama.<\/p>\n\n\n\n Je li to kontekst na koji Arsen Dedi\u0107 aludira rekav\u0161i da Thompson mo\u017ee napuniti stadion, ali ne mo\u017ee \u2013 kazali\u0161te?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mislim da je kontekst Arsenove izjave ipak ne\u0161to druga\u010diji, koja govori ne toliko o stilu glazbe, tim vi\u0161e \u0161to niti je Arsen Dedi\u0107 bio tipi\u010dni “zabavnjak”, niti je Thompson “narodnjak” u klasi\u010dnom smislu, ve\u0107 o tipu njihove publike i njihovom kulturnom kapitalu. Pritom je Arsenov svojevrsni kulturni elitizam kojim odi\u0161e navedeni citat, ako bismo htjeli biti anakroni\u010dni pa ga prevesti u razdoblje kojim se bavim, bio ako ne stran, onda barem nepo\u017eeljan u jugoslavenskom dru\u0161tvu masovne kulture.<\/p>\n\n\n\n Kantautor Sergio Endrigo posjetio je <\/strong>Splitsk<\/strong>i<\/strong> festival 1970. godin<\/strong>a. Njega<\/strong> je <\/strong>proslavila <\/strong>pjesm<\/strong>a naslova<\/strong> “1947.”, \u0161to je godina odlaska iz rodne mu Pule.<\/strong> Aktualni <\/strong>p<\/strong>objednik San Rema tom je prilikom otpjevao politi\u010dki neutralnu pjesmu “Kud plovi ovaj brod”, ali na hrvatskom jeziku koji mu je polumaterinji. O \u010demu govori taj nastup danas i je li imaginarij esula prisutan u talijanskoj kanconi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pri\u010da o Sergiu Endrigu i njegovom odnosu s Jugoslavijom kompleksna je i nedovoljno istra\u017eena, iako u posljednje vrijeme ja\u010da interes, obilje\u017een i svojevrsnom mitologijom. Ono \u0161to je barem meni bilo va\u017eno naglasiti jest da je Sergio Endrigo bio \u010dlan Komunisti\u010dke partije Italije i prvenstveno kao takav bio predstavljan kao prijatelj jugoslavenskog naroda, a uz to je i bio “pomalo na\u0161”, kako su mediji toga vremena voljeli isticati. Zanimljivo je da je bio redoviti gost u jugoslavenskom popularnom tisku 1960-ih bez ijednog spomena njegova razloga odlaska iz Pule. Tako i u Split dolazi nastupati na Melodijama Jadrana na hrvatskom jeziku, ponovno, bez da je to izazvalo ijednu ja\u010du reakciju, osim da je to bila jedna lijepa gesta. Same esule i njihov glazbeni doprinos talijanskoj sceni nisam konkretnije istra\u017eivala, i ovako isprve mi nije poznato da je postojala jaka esulska glazbena scena. Nedavno je iza\u0161la knjiga \u0160enola Selimovi\u0107a o esulima u izdanju Srednje Europe koju jo\u0161 nisam imala prilike pogledati, ali vjerujem da bi on mogao o toj temi re\u0107i mnogo vi\u0161e i sadr\u017eajnije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pulska znanstvenica Anita Buhin nedavno je pri nakladniku Srednja Europa na engleskom jeziku objavila knjigu o mediteranskom identitetu jugoslavenske pop-glazbe “Yugoslav Socialism. Flavoured by Sea, Flavoured by Salt”,na temelju disertacije koju je pri Europskom sveu\u010dili\u0161nom institutu obranila u Firenci 2019. godine. Buhin \u017eivi u Portugalu i radi na projektu posve\u0107enome fenomenu povijesti galebarenja, a sura\u0111uje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43485,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[690],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[1727],"class_list":["post-43483","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43483","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43483"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43483\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43497,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43483\/revisions\/43497"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43485"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43483"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43483"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43483"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43483"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43483"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43483"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43483"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}