Prijelaz s ruskog cjevovodnog plina na ukalupljeni prekomorski, ameri\u010dki ili arapski, u hrvatskim se raspravama tretira kao tehni\u010dko pitanje: i u gra\u0111evinskom i politi\u010dkom smislu. Razlog tome je pretpostavka da je posrijedi demokratski i slobodnotr\u017ei\u0161ni proces. Pozadina tri puta ve\u0107e cijena tog plina otkriva ipak prili\u010dno sporan odnos izme\u0111u demokracije i tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Udvostru\u010davamo kapacitet obalne prihvatne stanice za ukapljeni plin \u2013 na to se mo\u017ee svesti vijest o \u0161etnji u koju je hrvatski premijer Andrej Plenkovi\u0107 na Krku prije nekoliko dana gordo poveo austrijskog kancelara i predsjednika bavarske regionalne vlade. Ta nao\u010digled paradna samohvala zasnovana je dakle na gra\u0111evinskoj intervenciji, ali i politi\u010dkom jamstvu dostatne ispunjenosti budu\u0107eg pozama\u0161nog volumena ovda\u0161njega LNG-terminala.<\/p>\n\n\n\n
Ovo potonje ina\u010de nikad u Hrvatskoj nije bila tema rasprave na iole ozbiljnoj razini. Onaj prvi moment pak, uza svoju upravo djevi\u010danski intaktnu jednostavnost, s lako\u0107om zaobilazi \u010dak i pretpostavku da poduplavanje jedinog energetskog skladi\u0161ta te vrste na Jadranu iziskuje valjda nekakvu zakonski predvi\u0111enu studiju utjecaja na okoli\u0161. No to se tretira isklju\u010divo kao zamorna ekolo\u0161ka formalnost, pa i na\u0161 osvrt lako mo\u017ee bez nje.<\/p>\n\n\n\n
Fokusirajmo se na glavnu liniju pri\u010de, sve kompliciraniju trgovinu sve skupljim plinom izme\u0111u dr\u017eava i kontinenata, uz posredni\u0161tvo (polu)privatnih kompanija. Hrvatski sudionici europsko-unijske diskusije o globalnim energetskim prilikama jako nalikuju legendarnim bijelim prslucima iz Zlatnog teleta Iljfa i Petrova. Sve ne\u0161to razglabaju o najvi\u0161im i naj\u0161irim relacijama, o najmo\u0107nijim vladama i krunama, o svjetskim izgledima na temelju njihova provincijalnog dojma.<\/p>\n\n\n\n
U skladu s elementima dr\u017eavni\u010dkog dress codea<\/em>, me\u0111utim, vi\u0161e bi smisla imalo da ove na\u0161e prepoznamo po sli\u010dnosti sa bijelim ovratnicima. Najbjelja dva politi\u010dka u Hrvatskoj, samo ako se malo osvrnemo prema njima, na tom planu evidentno tro\u0161e gro svog i na\u0161eg vremena, plus ionako deficitarnu energiju, prozivaju\u0107i jedan drugog kao idiota od koristi ruske, odnosno ameri\u010dke.<\/p>\n\n\n\n Uop\u0107e nije nevolja u terminima za kojima su posegnuli \u010delni ljudi RH; ono \u0161to tu ne vrijedi jest doseg njihova ogleda, i ujedno zaklju\u010dci s obzirom na integralni kontekst nadiru\u0107e energetsko-politi\u010dke problematike. Zaokret od ruskog cjevovodnog plina k ukapljenom prekomorskom, ameri\u010dkom ili arapskom, nije tehni\u010dko pitanje, nego politi\u010dko suo\u010davanje s \u010dinjenicom da nam je taj zamjenski otprilike triput skuplji.<\/p>\n\n\n\n Premda o tome danono\u0107no mjesecima ve\u0107 bruji \u010ditava Europa, RH ostaje na lu\u010dko-terminalskoj pri\u010di. No interkontinentalna se tr\u017ei\u0161na previranja uve\u0107avaju s dolaskom zimskim mjeseci, pa sad na tapeti raste jo\u0161 jedan krupan prijepor u istom okviru: Europa kupuje plin iz Amerike za cijenu \u010detiri puta ve\u0107u od one po kojoj isti energent dobivaju tamo\u0161nji doma\u0107i korisnici. U akcijski dizajniranoj ponudi, na\u017ealost, pokazat \u0107e se da ni to nije sva muka.<\/p>\n\n\n\n No vratimo se najprije zakratko u pro\u0161lost da bismo uvidjeli kako je ustvari mogu\u0107e da netko posti\u017ee takav gargantuovski ekstraprofit izme\u0111u dvije savezni\u010dke pozicije u osvit ne\u010dega \u0161to manje strpljivi opservatori najavljuju kao Tre\u0107i svjetski rat. Lako je mogu\u0107e, naime, a jo\u0161 vi\u0161e je logi\u010dno i dosljedno, ako se prisjetimo ranih simptoma krize. Uzmimo stoga da za\u010detak ovoga konkretnog problema se\u017ee bar u prvo desetlje\u0107e 21. stolje\u0107a, u prvu deceniju Putinove vladavine Rusijom.<\/p>\n\n\n\n Ta zemlja postaje ubrzo, \u010disto tr\u017ei\u0161nim metodama, neupitni glavni europski dobavlja\u010d plina, \u0161to je Americi zna\u010dilo hitan podstrek da Rusiju izlo\u017ei \u017ee\u0161\u0107oj politi\u010dkoj kompromitaciji. Proces je sli\u010dan onome koji \u0107e se kasnije razvijati u odnosu na Kinu, prozivanu zbog ekonomskog protekcionizma, ne toliko stanja demokracije i ljudskih prava. Na temu demokracije \u0107emo se ovdje jo\u0161 osvrnuti, a dotad neka ostane bauk u niskom letu.<\/p>\n\n\n\n Protekcionizmu su se u me\u0111uvremenu okrenuli bezmalo svi vode\u0107i akteri, od Amerike do Njema\u010dke. Ipak, di\u010dna se sloboda tr\u017ei\u0161ta oduvijek uklju\u010duje ili gasi po volji te interesu onih koji upravljaju najpotentnijim burzama, medijima i oru\u017ejem. I uvijek je demokracija krajnji cilj, naj\u010de\u0161\u0107e onda kad i nju treba za\u0161tititi od nje same. Tako je Amerika, valjda pamtimo, najprije potpomogla dr\u017eavni udar u Ukrajini 2014. godine.<\/p>\n\n\n\n Nedugo zatim pokrenuta je kampanja s nizom dr\u017eavnih ameri\u010dkih poklisara koji \u0107e idu\u0107ih godina zagovarati dobrovoljni prelaz europsko-unijskih zemalja na ameri\u010dki i arapski plin. Te su dr\u017eave oslovljavane doslovno kao “demokracije”, u kontrastu spram autokratskih re\u017eima. Na istome tragu, dvije godine poslije ukrajinske prevratne epizode, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave odvajaju ne\u0161to pa\u017enje i za Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n Bilo je to doba intenzivnijeg nagovaranja Europe na gradnju LNG-terminala, mada nikome nije padalo ni na kraj pameti da samo tako napusti superiornu rusku ponudu. Agenti zadu\u017eeni za Hrvatsku bili su du\u017enosnici i menad\u017eeri Francis Fannon, Charles D. McConnell i Fred H. Hutchison, a njihove izjave i tekstovi objavljivani su u na\u0161emu mejnstrimu bez distance, kamoli suvisle analitike i kritike.<\/p>\n\n\n\n Amerika je u tom \u010dasu ukidala dugotrajni samonametnuti embargo na izvoz plina, pripremaju\u0107i zacrtane kupce na svoj ekonomski program. Ovako je glasila jedna od smjernica za prelaz s ruskog na ameri\u010dki plin (Jutarnji list, 8.4.2016.): “Najva\u017enije \u0161to demokracije sad mogu u\u010diniti jest eliminiranje tr\u017ei\u0161nih barijera koje ometaju komercijalne transakcije.”<\/p>\n\n\n\n I manje pa\u017eljivo oko lako \u0107e zapaziti da je, upravo suprotno, posrijedi selektivno zastupanje tr\u017ei\u0161nih na\u010dela, jer su Rusi na svom kontinentu, sasvim prirodno, mogli energente prodavati kudikamo jeftinije negoli vrijedi bilo \u010diji inokontinentalni. Svejedno, punokrvno tr\u017ei\u0161te vratilo nam se u jednoj od tako\u0111er klju\u010dnih re\u010denica o nastupima ameri\u010dkog energetskog lobija.<\/p>\n\n\n\n “Washington, s druge strane, ne mo\u017ee jam\u010diti niti na drugi na\u010din iza\u0107i ususret europskim dr\u017eavama \u2013 primjerice ni\u017eim cijenama ameri\u010dkog LNG-a ili nekim drugim povla\u0161tenim statusom \u2013 jer o cijeni i poslovanju odlu\u010duju same kompanije”, objavio je Ve\u010dernji list 1.8.2018. i tako zatvorio puni krug ludila. Ono \u0161to \u0107e se doga\u0111ati pored toga, svest \u0107emo na ameri\u010dke reakcije oko gradnje novog plinovoda izme\u0111u Rusije i Njema\u010dke.<\/p>\n\n\n\n Isprva je negodovanje artikulirano kroz sankcije kompanijama koje su izgradile Sjeverni tok 2 \u2013 zna\u010di, ameri\u010dka kazna za graditelje energetske infrastrukture izme\u0111u dviju zemalja u Europi. Kad to nije uspjelo, ameri\u010dki predsjednik Joe Biden javno je obe\u0107ao da \u0107e “stati na kraj” plinovodu u slu\u010daju da se Rusija upusti u invaziju na Ukrajinu. Ishod znamo, \u0161to se ti\u010de Rusije i Ukrajine, kao i sudbine Sjevernog toka 2.<\/p>\n\n\n\n Rusiju tj. autokratski re\u017eim Vladimira Putina ne treba pritom idealizirati, pa ni bez napada na Ukrajinu. Bez dileme, rije\u010d je o reakcionarnom i revizionisti\u010dkom, usput nacionalisti\u010dkom profilu vlasti, uz povjeravanje \u017eari\u0161ta kapitala izabranim oligarsima. No unutar rigidnog ideolo\u0161kog zaokreta ostatka Europe, promijenjena je pripovijest o tome generalno, \u010demu je odli\u010dan pokazatelj Njema\u010dka.<\/p>\n\n\n\n Premda je Rusiji donedavno zamjerala relativno malo toga, i nije htjela ni u lo\u0161em snu odustati od povoljne cijene njezina plina, danas je nadomak istrazi nad Angelom Merkel, vlastitom biv\u0161om kancelarkom, kultnom figurom Njema\u010dke 21. stolje\u0107a. I sve zbog toga \u0161to je regularno trgovala s Rusima dok su njeni primarni saveznici Amerikanci javno lagali da je nisu nonstop tajno prislu\u0161kivali usred Berlina.<\/p>\n\n\n\n Ovih se dana u presudnoj igri s Washingtonom zati\u010de Emmanuel Macron, francuski predsjednik. Pro\u0161li je vikend proveo s onu stranu Atlantika nastoje\u0107i privoljeti Bidena da odustane od poja\u010davanja ekonomskog pritiska na Europu. Amerika otvoreno koristi nastalu situaciju za ubiranje profita na energentima, pa \u010dak i zapodijeva trgovinski rat odvla\u010denjem investicija iz Europe. Za tu je svrhu Joe Biden najavio izdvajanje 370 do 430 milijardi dolara javnih subvencija.<\/p>\n\n\n\n Macron se vratio doma s optimisti\u010dnim, ali jo\u0161 uvijek samo op\u0107enitim najavama popu\u0161tanja napetosti, pa ostaje da se malo prisjetimo sli\u010dnog odnosa ucjene koju je u po\u010detku Drugog svjetskog rata provodio tada\u0161nji ameri\u010dki predsjednik Franklin D. Roosevelt nad britanskim premijerom Winstonom Churchillom. Ulog je bio mogu\u0107i ulazak Amerike u \u0161iri rat protiv Osovine, tamo gdje se Ujedinjeno Kraljevstvo ve\u0107 nalazilo.<\/p>\n\n\n\n Razlika je ponajprije u tome \u0161to Sjedinjene Dr\u017eave taj rat nisu izazvale i \u0161to su svoj vojni anga\u017eman uvjetovale britanskim odstupom iz kolonijalizma na tre\u0107im kontinentima, radi mogu\u0107nosti \u0161irenja poslovanja za vlastite poduzetnike. Sli\u010dnost je u mnogo\u010demu drugom, tako i u faktu politi\u010dke te vojne intervencije s ciljem posve jasnog reguliranja tr\u017ei\u0161ta koje \u0107e se po kraju tih napora proglasiti slobodnim.<\/p>\n\n\n\n Povrh svega, Washington se itekako umije\u0161ao u proces kreiranja cijene plina, prozvav\u0161i naftno-plinske kompanije, ali samo kad je posrijedi isporuka na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu. Za nas i ostatak svijeta i dalje je na snazi ona podvala od konstatacije o tobo\u017ee neopozivom izbjegavanju mije\u0161anja politike u tr\u017ei\u0161no poslovanje. \u0160tovi\u0161e, \u010dini se da je dodatno oboga\u0107ena jednim manje poznatim zahvatom tr\u017ei\u0161nog posredovanja.<\/p>\n\n\n\n Kad je Bruxelles prigovorio zbog enormne cijene plina koju isporu\u010duje ameri\u010dki saveznik, odgovoreno je da to ima veze s prevoznicima-prekupcima, a oni su ve\u0107inom iz Europe. Presudni su ranije sklopljeni ugovori, dok Amerika dalje nema ni\u0161ta s tim, a \u010dak ni njezine kompanije s kojima, lijepo smo nau\u010dili, dr\u017eavna politika ionako nema veze.<\/p>\n\n\n\n Natjerani da povjerujemo u to obrazlo\u017eenje, ili da sa svojim nepovjerenjem radimo \u0161to god, nasukani smo tako i u Hrvatskoj na prinudu golemog novog tro\u0161ka, a jo\u0161 smo i bez Ine, ali s Krkom za vratom. I ba\u0161 je svejedno jesu li u diktat upletene samo bri\u017ene Sjedinjene Dr\u017eave ili se dobit zavjereni\u010dki dijeli s nekolicinom biranih jataka iz EU-a. Ono \u0161to nam zasad preostaje jest trpljenje krize, te za bolji nastavak barem poneko suvislo pitanje o biti demokracije u kapitalizmu.<\/p>\n\n\n\n Ako su klju\u010dne to\u010dke ekonomije izmaknute van dohvata svih procesa demokratskog odlu\u010divanja, nema puno dvojbe da takva demokracija nije ni\u0161ta doli karikatura onoga za \u0161to se izdaje \u2013 vladavine naroda. Ako je politi\u010dka intervencija u tako zadanu tr\u017ei\u0161nu ekonomiju ipak dostupna odre\u0111enim servisnim centrima mo\u0107i, nema ni enigme oko toga tko je karikaturist, a tko sve model. Naro\u010dito iz jedne periferne pozicije kakva je na\u0161a, osim za one koji prate samo mejnstrim.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prijelaz s ruskog cjevovodnog plina na ukalupljeni prekomorski, ameri\u010dki ili arapski, u hrvatskim se raspravama tretira kao tehni\u010dko pitanje: i u gra\u0111evinskom i politi\u010dkom smislu. Razlog tome je pretpostavka da je posrijedi demokratski i slobodnotr\u017ei\u0161ni proces. Pozadina tri puta ve\u0107e cijena tog plina otkriva ipak prili\u010dno sporan odnos izme\u0111u demokracije i tr\u017ei\u0161ta. Udvostru\u010davamo kapacitet obalne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43459,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[128,1071],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-43457","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-energetika","tag-geopolitika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43457","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43457"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43457\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43460,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43457\/revisions\/43460"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43459"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43457"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43457"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43457"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43457"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43457"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43457"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43457"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kratka povijest predradnji<\/h2>\n\n\n\n
Politi\u010dko podmazivanje tr\u017ei\u0161ta<\/h2>\n\n\n\n
Periferni vid<\/h2>\n\n\n\n