Pored ukorijenjenog patrijarhata, nejednake distribucije mo\u0107i i resursa izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena te neefikasnih institucija, va\u017ean faktor u visokom broju femicida u Bosni i Hercegovini \u010dini ostav\u0161tina rata. Kako u obliku nezalije\u010denih trauma tako i dostupnog oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n
Sredinom novembra, u Tuzli, S.M. (56) je iz vatrenog oru\u017eja je ubio suprugu<\/u><\/a> a potom izvr\u0161io samoubistvo. Slu\u010daj koji je privukao puno pa\u017enje u bh. javnosti samo je jo\u0161 jedan u nizu femicida u regiji po\u010dinjenih iz vatrenog oru\u017eja. I u ovom slu\u010daju, kao i u brojnim drugim, po\u010dinilac je osoba koja je tokom rata bila pripadnik oru\u017eanih formacija.<\/p>\n\n\n\n Slu\u010daj u Tuzli je bio deveti slu\u010daj femicida u BiH tokom ove godine, a od 2015. bilo ih je 65 Prema dostupnim podacima<\/a>, u ve\u0107ini slu\u010dajeva – 35,3 posto – ubistva su izvr\u0161ena vatrenim oru\u017ejem (ru\u010dna bomba, pi\u0161tolj, automatska pu\u0161ka), vrlo \u010desto nedozvoljenim i zaostalim iz rata. Istovremeno, najve\u0107i broj po\u010dinilaca su ljudi od 49 do 59 godina starosti, \u0161to ukazuje na mogu\u0107nost da su bili u\u010desnici rata. Rat i nikada tretirane ratne traume na ovaj na\u010din i dalje odnose \u017eivote ljudi.<\/p>\n\n\n\n To pokazuju i podaci iz drugih zemalja. U Srbiju je prema zvani\u010dnim podacima u proteklih 10 godina ubijeno 340 \u017eena, \u010dak tre\u0107ina iz vatrenog oru\u017eja. Kao i u BiH, naj\u010de\u0161\u0107i po\u010dinioci su mu\u0161karci u dobi 46 do 55 godina, te oni stariji od 65. U skoro tre\u0107ini slu\u010dajeva vatreno oru\u017eje kojim je izvr\u0161eno ubistvo je bilo nelegalno.<\/p>\n\n\n\n Broj slu\u010dajeva femicida, koji nije zakonom definisan nego se sva ova djela vode kao ubistva, bi mogao biti znatno ve\u0107i u obje zemlje, ali ne postoje pouzdane statistike. U Srbiji podatke skupljaju nevladine organizacije koje se naj\u010de\u0161\u0107e oslanjaju na medijske izvje\u0161taje. Sli\u010dno rade i u BiH, ali i drugim zemljama regije.<\/p>\n\n\n\n Mada mediji i policija tek rijetko objave podatke o tome da li je oru\u017eje koje je kori\u0161teno u ovim slu\u010dajevima legalno ili ne, stru\u010dnjaci tvrde da je manja vjerovatno\u0107a da \u0107e osobe koje imaju registrovano oru\u017eje ga zlupotrebiti.<\/p>\n\n\n\n Tanja Ignjatovi\u0107, psihologinja koja sara\u0111uje sa Autonomnim \u017eenskim centrom iz Srbije, ka\u017ee kako su \u017eene \u010diji su partneri u\u010destvovali u ratu dva do \u010detiri puta \u010de\u0161\u0107e iskusile razli\u010dite oblike fizi\u010dkog i seksualnog nasilja u odnosu na one \u010diji partneri nisu bili u ratu.<\/p>\n\n\n\n “Oru\u017eje je uvek faktor visokog rizika za ubistvo kada u odnosu postoji kontrola (ljubomora), prinuda i nasilje”, poja\u0161njava Ignjatovi\u0107. “Procenat ubistava \u017eena vatrenim oru\u017ejem svakako je povezan sa zakonima koji reguli\u0161u njegovo posedovanje, a u na\u0161em slu\u010daju i sa nedavnim ratnim de\u0161avanjima.”<\/p>\n\n\n\n Ne postoje podaci o tome koliko oru\u017eja zaista posjeduju ljudi u regiji. Samo u BiH, 30 godina nakon rata, vlasti i dalje pronalaze nelegalno oru\u017eje ali oduzimaju samo simboli\u010dne koli\u010dine. Prema podacima Koordinacionog odbora za malo oru\u017eje i lako naoru\u017eanje u 2021. godini na teritoriji cijele dr\u017eave registrovano je 320.000 komada razli\u010ditog oru\u017eja, a zaplijenjeno je ne vi\u0161e od 1.400 komada nelegalnog oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n Prema podacima Small Arms Survey, organizacije koja prikuplja podatke o posjedovanju oru\u017eja u svijetu, BiH je 2018. godine bila me\u0111u zemljama \u010dije je stanovni\u0161tvo me\u0111u najvi\u0161e naoru\u017eanim u svijetu te su procjenili da je u tom trenutku vi\u0161e od 800.000 komada nelegalnog oru\u017eja u zemlji, a da uz ono koje je registrovano, 30 od 100 stanovnika BiH posjeduje neku vrstu oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko godina prije, 2012., ista organizacija je upozorila <\/a>da je cijeli Balkan veliko skladi\u0161te oru\u017eja koje posjeduju civili i da je mnogo toga ostalo nakon rata. To istra\u017eivanje je ukazalo i da je stopa ubistava u regiji zna\u010dajno ve\u0107a nego u ostatku Europe.<\/p>\n\n\n\n Vlasti u cijeloj regiji \u010dine malo da razoru\u017eaju stanovni\u0161tvo, a jo\u0161 manje rade na sprje\u010davanju porodi\u010dnog nasilja, koje nerijetko vodi do ubistva. Uz to, kazne za nasilnike i ubice \u010desto nisu adekvatne da bi poslale poruke javnosti. Aleksandra Petri\u0107, iz Fondacije Udru\u017eene \u017eene u BiH, ka\u017ee kako \u017eene koje su pretrpjele nasilje generalno ne vjeruju u rad institucija. “Nebrojeni su slu\u010dajevi u kojima \u017eene nakon prve prijave nasilja ne prijavljuju drugi doga\u0111aj nasilja jer nisu dobile podr\u0161ku”, ka\u017ee za magazin Buka<\/a> upozoravaju\u0107i kako se rijetko izri\u010du hitne mjere za\u0161tite, a podizanje optu\u017enica je proces koji traje mjesecima, tokom kojih su \u017eene \u017ertve nasilja ponovo izlo\u017eene po\u010diniocu.<\/p>\n\n\n\n Petri\u0107 smatra da primarnu odgovornost snose institucije. “Sudovi su samo jedna od karika u lancu za\u0161tite”, ka\u017ee. Petri\u0107, kao i brojne druge aktivistkinje, ukazuje na odgovornost policije, ali i centara za socijalni rad, te zdravstvenog i obrazovnog sistema.<\/p>\n\n\n\n Psihijatri u BiH, ali i zemljama u regiji, decenijama ukazuju na pogubne posljedice ratnih trauma i \u010dinjenicu da se ne \u010dini ni\u0161ta na lije\u010denju i sprje\u010davanju retraumatizacije. Svjetska zdravstvena organizacija je u jednom trenutku iza\u0161la u javnost sa procjenom da barem 10 posto stanovni\u0161tva u BiH boluje od posttraumatskog stresa, ukazuju\u0107i da je broj sigurno znatno ve\u0107i ali da nema dovoljno istra\u017eivanja niti podataka. Nerijetko stopu ubistava, ali i samoubistava, vezuju sa postratnim traumama i posjedovanjem oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n Duboko traumatizovano stanovni\u0161tvo, koje je izlo\u017eeno stalnim retraumatizacijama, uz ukorijenjeni patrijarhat, nejednaku distribuciju mo\u0107i, resursa i prava izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena, predrasude, te neefikasne dr\u017eavne i manjak institucionalne odgovornost za prevenciju i za\u0161titu \u017ertava, razlozi su koji uti\u010du na porast nasilja, pa i femicida u regiji.<\/p>\n\n\n\n Uz sve to, kako Ignjatovi\u0107 ka\u017ee, region je optere\u0107en posljedicama rata i raspada dr\u017eave, ali i tranzicijom koja je obespravila i osiroma\u0161ila veliki deo stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n “Raspad dr\u017eave, rat i razaranja, migracije stanovni\u0161tva, kapitalisti\u010dka tranzicija koja je osiroma\u0161ila i obespravila \u0161iroke slojeve ljudi, stalna politi\u010dka napetost, ali i globalne krize i porast krajnje desnih, konzervativnih i religijskih pokreta i organizacija, okolnosti su koje pogoduju obespravljivanju \u017eena, njihovoj diskriminaciji, objektivizaciji i svim vrstama nasilja”, zaklju\u010duje Ignjatovi\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pored ukorijenjenog patrijarhata, nejednake distribucije mo\u0107i i resursa izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena te neefikasnih institucija, va\u017ean faktor u visokom broju femicida u Bosni i Hercegovini \u010dini ostav\u0161tina rata. Kako u obliku nezalije\u010denih trauma tako i dostupnog oru\u017eja. Sredinom novembra, u Tuzli, S.M. (56) je iz vatrenog oru\u017eja je ubio suprugu a potom izvr\u0161io samoubistvo. Slu\u010daj […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43445,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1540],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[156],"class_list":["post-43443","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-femicid","theme-drustvo","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43443","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43443"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43443\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43444,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43443\/revisions\/43444"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43445"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43443"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43443"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43443"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43443"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43443"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43443"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43443"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Dobro naoru\u017ean region<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Uzroci porasta nasilja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n