{"id":43414,"date":"2022-11-28T12:45:00","date_gmt":"2022-11-28T11:45:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43414"},"modified":"2022-11-29T09:58:22","modified_gmt":"2022-11-29T08:58:22","slug":"od-keruma-do-kripta-slicna-prica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43414","title":{"rendered":"Od Keruma do kripta sli\u010dna pri\u010da"},"content":{"rendered":"\n<p>Jedan od prvih simptoma razo\u010daranosti vi\u0161estrana\u010dkom demokracijom u Hrvatskoj pojavio se u prvom desetlje\u0107u ovoga stolje\u0107a. Tih su godina u politiku po\u010deli ulaziti poduzetnici za koje se smatralo da su im motivi iskreni i autenti\u010dni. Ili u konkretnijoj varijanti: oni sigurno ne\u0107e krasti jer ionako ve\u0107 imaju dovoljno novaca. Pod tom \u0161ifrom su se i oni sami promovirali, tako su njihov anga\u017eman tuma\u010dili privr\u017eeni im bira\u010di, a skloni su joj bili i politi\u010dki analiti\u010dari. Bilo je tu raznih figura, od lokalne do nacionalne razine, koji se danas pamte negdje na sjeci\u0161tu politi\u010dke povijesti i popularne kulture, a vjerojatno najupe\u010datljviiji su ostali Boris Mik\u0161i\u0107 i \u017deljko Kerum.<\/p>\n\n\n\n<p>Ta epizoda nije isklju\u010divi izdanak lokalne dinamike: proplamsaji politi\u010dke vjere u kapitaliste koji \u0107e svojim djelovanjem zaobi\u0107i politi\u010dku inerciju i ponuditi stvarna rje\u0161enja integralni su dio takozvanih zapadnih demokracija u posljednjih gotovo pa \u010detrdesetak godina. Ti su kapitalisti uglavnom podijeljeni u dvije grupe. Prvi su oni koji grade imid\u017e &#8220;narodnih kapitalista&#8221; poput Keruma ili Donalda Trumpa. Pritom se njihova &#8220;narodnost&#8221; zasniva na tome da ne dijele iste kulturne navike i ukuse kao ve\u0107ina pripadnika ostatka poslovno-politi\u010dke elite ve\u0107 su im ti ukusi i navike bli\u017ei onima zami\u0161ljenog naroda. Tako\u0111er, krasi ih neposrednost i nepovjerenje u politi\u010dke institucije i procedure koje, prema njihovom tuma\u010denju, slu\u017ee samo tome da se zamaskiraju interesi elita i narod otu\u0111i.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugu grupu predstavljaju tehnokratske opcije u kojoj se preklapaju kapitalisti, menad\u017eeri i kadrovi iz institucija poput centralnih banaka, dakle, eksperti. Oni se tako\u0111er reklamiraju kao figure koje zaobilaze politi\u010dke institucije i procedure, ali iz pone\u0161to druk\u010dijih razloga. Naime, oni ne smatraju da su institucije i procedure otu\u0111ene od naroda ve\u0107 upravo suprotno: da su isuvi\u0161e naklonjene kratkoro\u010dnim interesima naroda ili preciznije, glasa\u010da, koji za svoju podr\u0161ku tra\u017ee odre\u0111eni tip materijalne naknade. Takav &#8220;socijalni ugovor&#8221;, mi\u0161ljenja su menad\u017eeri i eksperti, ko\u010di ekonomski razvoj i nu\u017eno ga je razvrgnuti. Razli\u010dite su ina\u010dice tih &#8220;antibirokratskih&#8221; revolucija i uglavnom se zasnivaju na ni\u017eim porezima i smanjivanju javnog sektora, a iza njih prvenstveno stoji ideja da dru\u0161tvu i dr\u017eavi treba onaj tip menad\u017eerske efikasnosti upravljanja poduze\u0107em.<\/p>\n\n\n\n<p>Pored ta dva tipa neposrednog ulaska kapitalista u politiku posljednjih se tjedana sve \u010de\u0161\u0107e raspravlja i o tre\u0107em koji je, barem zasad, &#8220;metodom&#8221; druga\u010diji. Rasprave su motivirane kupovinom Twittera u izvedbi Elona Muska. Naime, u optjecaju su brojne racionalizacije Muskove kupnje Twittera. Poznati britanski autor i kolumnist Richard Seymour tako <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.theguardian.com\/commentisfree\/2022\/nov\/22\/elon-musk-twitter-business-politics-right\" target=\"_blank\">tvrdi<\/a> da su Muskovi motivi isklju\u010divo politi\u010dki i da sama transakcija nema nikakve ekonomske logike. Musk \u017eeli putem Twittera izvr\u0161iti \u0161to zna\u010dajniji politi\u010dki utjecaj i pomjeriti Twitter, a time i svijet, desno jer je trenutno, kako misli Musk, previ\u0161e naklonjen lijevim stavovima. Janis Varufakis pak kao ekonomist u Muskovoj akviziciji <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.project-syndicate.org\/commentary\/musk-bought-twitter-to-get-cloud-capital-by-yanis-varoufakis-2022-11\" target=\"_blank\">vidi<\/a> \u010distu ekonomsku logiku: putem kupovine Twittera Musk \u017eeli zakora\u010diti u klju\u010dnu suvremenu infrastrukturu, a to je <em>cloud<\/em> kapital, u kojem glavne uloge igraju Amazon, Google, Facebook i ostali. Taj kapital, smatra Varufakis, za razliku od zemaljskog i analognog, ne proizvodi samo proizvode ve\u0107 i pona\u0161anje sviju nas putem algoritama i koristi na\u0161 &#8220;besplatan rad&#8221; na platformama. Ta se teza savr\u0161eno naslanja na donekle problemati\u010dnu Varufakisovu periodizaciju suvremenog kapitalizma kao tehno-feudalizma.<\/p>\n\n\n\n<p>Bez obzira na to \u0161to stvarna Muskova motivacija bila, ovaj nam primjer, kao i drugi koji uklju\u010duju &#8220;vizionare&#8221; iz Silicijske doline poput Sama Bankmana-Frieda, vlasnika bankrotiranog FTX-a, ukazuje na novi tip dru\u0161tvenog anga\u017emana kapitalista. On nije izravne politi\u010dko-elektoralne naravi ve\u0107 vi\u0161e teolo\u0161ko-politi\u010dke. Sama potreba za takvim tipom anga\u017emana proizlazi iz dva razloga. Prvi se ti\u010de apsolutne razo\u010daranosti u politi\u010dko-elektoralni sistem i samim tim zagovorom potpunog zaobila\u017eenja politike u obliku aspolutne slobode govora, kriptovaluta ili metaversa. I ti su zagovori, kao \u0161to pregnantno <a href=\"https:\/\/www.theguardian.com\/commentisfree\/2022\/nov\/25\/big-tech-business-model-silicon-valley-twitter\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">obja\u0161njava<\/a> Moya Lothian-McLean, pra\u0107eni odre\u0111enom teolo\u0161kom vizijom svijeta, u Muskovom slu\u010daju pronatalizmom, a u Bankman-Friedovom efektivnim altruizmom. Iz njihovog bi bogatstva, dakle, bilo prokreacijom bilo specifi\u010dnom distribucijom trebalo do\u0107i do pobolj\u0161anja stanja svijeta. Drugi razlog je vi\u0161e ekonomski i ti\u010de se samih poslovnih modela u digitalnom, kripto i platformskom svijetu. S obzirom na te\u017enju za monopolom i op\u0107enito promjenom modela proizvodnje i distribucije oni sa sobom nose \u0161iru sliku svijeta od \u010disto ekonomske i mogu si osigurati politi\u010dku podr\u0161ku i fanove koji na taj na\u010din mogu realizirati svoj politi\u010dki gnjev ili aspiracije bez da ula\u017ee u omra\u017eeno polje formalne politike.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovaj novi trend ne\u0107e tektonski promijeniti shva\u0107anje politike ili odnos ekonomije i politike, ali otvorio je koridore za fantazije svima onima koje trenutni okviri sprje\u010davaju u artikulaciji stavova ili intimnih te\u017enji. Nekad su ti stavovi ekstremno desna propaganda, a nekad vjera u zaobila\u017eenje klasnih prepreka ulaganjem u kriptovalute ili Kerumov karakter. U svakom slu\u010daju, sna\u017eniji anga\u017eman kapitalista u politici, bilo da se radi o izravnom elektoralnom ili ovom &#8220;teolo\u0161kom&#8221;, nikad nije spasio one koji su im se priklonili zbog razo\u010daranja u politiku.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedan od prvih simptoma razo\u010daranosti vi\u0161estrana\u010dkom demokracijom u Hrvatskoj pojavio se u prvom desetlje\u0107u ovoga stolje\u0107a. Tih su godina u politiku po\u010deli ulaziti poduzetnici za koje se smatralo da su im motivi iskreni i autenti\u010dni. Ili u konkretnijoj varijanti: oni sigurno ne\u0107e krasti jer ionako ve\u0107 imaju dovoljno novaca. Pod tom \u0161ifrom su se i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43416,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-43414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","theme-politika","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43414"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43417,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43414\/revisions\/43417"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43416"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43414"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43414"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43414"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43414"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}