Glavni austrijski policajac zaprijetio je Hrvatskoj vetom na ulazak u \u0161engensku zonu i tako barem privremeno ohladio fantazije o kona\u010dnom odlasku s Balkana. Te fantazije nisu prisutne kao devedesetih zbog ishlapjelog entuzijazma oko Europske unije, ali one definiraju hrvatski nacionalizam, i liberalizam, jo\u0161 od samih njegovih za\u010detaka.<\/p>\n\n\n\n
Eto ga na! Samo do ju\u010der pro\u0161irenje \u0161engenske zone na balkanske zemlje (Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku), \u010dinilo se kao gotova stvar. Indeksov novinar ve\u0107 je otcvrkutao<\/a> pjesmicu o “vra\u0107anju Hrvatske u grupu dr\u017eava u koju civilizacijski pripada nakon 104 godine”, a Karlo Ressler, taj hadezeovski “Bane”, dojavio nam je sa svojih web stranica da postajemo “\u010dlanica elitnog civilizacijskog kluba od samo petnaest zemalja koje su istodobno dio Europske unije, NATO saveza, Schengena i eurozone”.<\/p>\n\n\n\n A onda hladan tu\u0161. Austrijski ministar unutarnjih poslova, na\u0161oj javnosti slabo poznati Gerhard Karner, ina\u010de iz konzervativne Austrijske pu\u010dke stranke (\u00d6VP), zaprijetio je Hrvatskoj vetom, a za be\u010dki je Kurier izjavio<\/a> da “\u0161irenje pokvarenog sustava ne mo\u017ee funkcionirati. Situacija u Europi kristalno jasno pokazuje da za\u0161tita vanjskih granica nije uspjela”, a Hrvatska je kriva zato jer je propustila previ\u0161e izbjeglica, te je te vanjske granice slabo branila.<\/p>\n\n\n\n Dobro, mo\u017ee se pretpostaviti da \u0107e se sve to ipak nekako zagladiti. S jedne strane \u0107e uslijediti Plenkovi\u0107eva diplomatska ofenziva, naravno, ako za vanjskopoliti\u010dko poltronstvo njegovog tipa rije\u010d “ofenziva” ipak nije preuzetan pojam. S druge strane, iza politike ultimatuma austrijskog ministra unutarnjih poslova zapravo le\u017ei, kako primje\u0107uju tamo\u0161nji komentatori, jedno obi\u010dno predizborno dodvoravanje konzervativnom dijelu bira\u010dkog tijela. Naime, u sije\u010dnju sljede\u0107e godine odr\u017eavaju se lokalni izbori u Donjoj Austriji, njihovoj najve\u0107oj pokrajini, pa austrijskim demokr\u0161\u0107anima ne \u0161kodi malo zao\u0161trene retorike oko navodno nevi\u0111eno porozne isto\u010dne granice EU i nepodno\u0161ljivo velikog broja nedokumentiranih izbjeglica koji da su u proteklom razdoblju preplavili Austriju.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, zanimljiviji od politike austrijskih demokr\u0161\u0107ana, \u010dine nam se mijene u doma\u0107em proeuropskom, odnosno antibalkanisti\u010dkom diskursu. Ispada nekako da se entuzijazam oko europskih vrijednosti (Shengen, eurozona) u nas pomalo ispuhao. Brane ih, barem zasad, tek komentator jednog portala i \u0161ef mlade\u017ei HDZ-a. Ranije je ushita oko eurointegracija bilo neusporedivo vi\u0161e, prakti\u010dki je oko toga postojao op\u0107edru\u0161tveni konsenzus. Izgleda da su aktualni sukob u Ukrajini u kojoj je EU zauzela jednu od zara\u0107enih strana, zatim recesija koja je pred vratima i nezavidna ekonomska pozicija Hrvatske unutar te asocijacije koja se uporno ne mijenja ve\u0107 \u010ditavo desetlje\u0107e, doveli do zamora konceptom Unije. Samo prije desetak godina polet se oko svih tih ideja lako primje\u0107ivao na svim stranama. Recimo, onda\u0161nja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusi\u0107 u predreferendumsko doba ‘prijetila’ je bira\u010dima da ako ne izglasaju EU, “da \u0107e ostati na Balkanu”, a onda\u0161nji premijer Milanovi\u0107 je govorio u to isto vrijeme da je referendum oko ulaska u EU “milenijsko pitanje za ili protiv”. Kad su europske vrijednosti u pitanju, nadstrana\u0161tvo je, kao i u politi\u010dara, bilo prisutno i me\u0111u novinarima. Lijevi i desni novinari, bez razlike, uvjeravali su pu\u010danstvo te 2012. i 2013. da izbora zapravo nema jer, kako je tada rekla novinarska TV-vedeta Mirjana Raki\u0107, “ulazak u EU je civilizacijski doseg”, a njezin desni novinarski parnjak Milan Ivko\u0161i\u0107 tih je dana pokazivao supremacijske mi\u0161i\u0107e prema kom\u0161ijama izjavljuju\u0107i da “nije neva\u017eno da ulaskom u EU pokazujemo i na\u0161im susjedima tko smo i \u0161to smo, pokazujemo na\u0161e povijesne prednosti, posebnosti i razlike\u2026”.<\/p>\n\n\n\n Neki su antibalkanisti\u010dki tropi ostali isti do danas. I sad se komentatori redovito zapletu u ivko\u0161i\u0107evski<\/em> tip kompleksa\u0161tva po principu “neka susjedu crkne krava”. Tako spomenuti indeksovac Vojkovi\u0107 ka\u017ee: “Pokazali smo da ipak nismo zapeli u potpunoj nefunkcionalnosti kao Bosna i Hercegovina ili u nacionalisti\u010dkim mitovima kao Srbija.” Ima tu i prostodu\u0161nosti jergovi\u0107evskog<\/em> tipa: “Euro i \u0161engenski prostor jesu pozitivni, jesu dobri i jesu va\u017eni”, a bez kulturrasizma u ovakvom tipu tekstova ipak ne ide, pa Vojkovi\u0107 u tom klju\u010du ka\u017ee da moramo “pokazati da smo Mitteleuropa, a ne Balkan”.<\/p>\n\n\n\n Otimanje od Balkana i vrijednosti koje se navodno ve\u017eu za ovaj dio svijeta karakteriziralo je hrvatsku politiku jo\u0161 od doba njezinog vrhovnika. U ranom periodu svog predsjednikovanja Franjo Tu\u0111man je na ove teme u reporta\u017ei u ameri\u010dkom “New Yorkeru” u prolje\u0107e 1991. kazao<\/a>: “Hrvati pripadaju drugoj kulturi \u2013 druga\u010dijoj civilizaciji nego Srbi. Hrvati su dio Zapadne Europe, dio mediteranske tradicije. Mnogo prije Shakespearea i Moli\u00e8rea, na\u0161i su pisci prevo\u0111eni na europske jezike. Srbi pripadaju Istoku. Oni su isto\u010dni ljudi, kao Turci i Albanci. Oni pripadaju bizantskoj kulturi… Usprkos sli\u010dnosti jezika mi ne mo\u017eemo biti zajedno”. Ovdje valja voditi ra\u010duna da Tu\u0111man u tom trenutku oko Istoka nije isklju\u010divo esencijaliziraju\u0107e raspolo\u017een, nego je i pragmati\u010dan, on ovakvim izjavama ujedno priprema i teren za eventualni kona\u010dni obra\u010dun sa Srbima i drugima s Balkana.<\/p>\n\n\n\n Istok i Balkan dobro ne prolaze ni u drugih komentatora i autora. Bio je percipiran druk\u010dije samo u stara vremena kad je za ova podru\u010dja bila rezervirana egzoti\u010dna optika. Tako je u 18. stolje\u0107u talijanski putopisac Alberto Fortis izromantizirao na\u0161e Morlake, ba\u0161 kao lord Byron ne\u0161to kasnije Grke, a jo\u0161 kasnije Rebecca West Srbe. Poslije su ova podru\u010dja do\u0161la na zao glas, i takva ostala manje-vi\u0161e do danas. Kasnije je tek Marija Todorova u svom klasi\u010dnom djelu, u “Imaginarnom Balkanu”, odgovorila \u010demu toliko ocrnjivanje Balkana. Kazala je da anti-balkanisti\u010dki diskurs ne predstavlja ni\u0161ta drugo doli politi\u010dki, kulturni, pa i akademski suport namjernoj kriminalizaciji periferije, \u010dime su se samo potpomagali razni oblici zapadnog intervencionizma, od ekonomskog, preko kulturnog do vojnog.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, takav pogled na ove krajeve vrhuni poslije 1990. godine i ovda\u0161njih ratova, koji novim tuma\u010dima dolaze kao kec na jedanaest za njihove fatalisti\u010dke interpretacije Balkana i Balkanaca. Tako se devedesetih godina obilato raspreda o “tisu\u0107godi\u0161njem konfliktu”. Tada\u0161nji ameri\u010dki predsjednik Bill Clinton izjavljuje da sukobi u Bosni idu pet stotina godina unatrag, “a neki bi rekli i tisu\u0107u godina”, dok vje\u010dni savjetnik ameri\u010dkih predsjednika Henry Kissinger govori o endemi\u010dkom etni\u010dkom konfliktu na Balkanu<\/p>\n\n\n\nTu\u0111man: Srbi su druga kultura<\/h2>\n\n\n\n
I Hitler je s Balkana<\/h2>\n\n\n\n