Me\u0111u uvidima koji bi trebali signalizirati epohalni zaokret u posljednjih tridesetak godina uva\u017eeno mjesto zauzima i onaj po kojem vi\u0161e ne postoji sukob rada i kapitala. Za njim pose\u017eu i oni kojima je u interesu da takav sukob ne postoji, ali i oni koji pretendiraju na razumijevanje dru\u0161tvene metafizike. Uglavnom, plasiranje tog uvida u diskusijama, intervjuima ili \u010dak i potpuno nemotivirano, jam\u010di vam ulaznicu u svijet u ozbiljnih ljudi. Unato\u010d tome \u0161to vam jam\u010di tu ulaznicu radi se o uvidu koji sa sobom ne nosi nikakav rizik. Iza te naizgled paradoksalne situacije stoje barem dva razloga.<\/p>\n\n\n\n
Prvi se krije u impliciranoj povijesnoj dimenziji \u2013 “vi\u0161e ne postoji”. Radi se zapravo o perspektivi generala poslije bitke. Naime, sukob u obliku klasnog rata u drugoj polovici 20. stolje\u0107a rezultirao je pobjedom jedne klase. Ta je pobjeda, koju su popratili atomizacija radnih mjesta i tr\u017ei\u0161na integracija milijuna radnika iz postkomunisti\u010dkih zemalja, “prisilila” drugu stranu na \u0161utnju i tako stvorila dojam da sukob ne postoji, da su interesi zajedni\u010dki. Naravno, postoje i oni “tvr\u0111i” umovi koji smatraju da sukoba zapravo nikad nije ni bilo, a da su te epizode zapravo u\u010dinak iluzija komunisti\u010dkog i sindikalnog pokreta. No, prevladava perspektiva generala poslije bitke.<\/p>\n\n\n\n
Drugi se pak razlog krije u djelomi\u010dnoj socijalnoj uvjerljivosti narativa o zajedni\u010dkom interesu radnika i poslodavaca. Taj minimalni zajedni\u010dki interes, koji se na tobo\u017enjoj marksisti\u010dkoj ljevici \u010desto pre\u0161u\u0107uje kao da \u017eivimo u feudalizmu, a ne u kapitalizmu, da se vrlo jednostavno objasniti i zato i je uvjerljiv: i radniku i kapitalistu je u interesu da kompanija opstane na tr\u017ei\u0161tu. I tu nema ni\u0161ta sporno i nije taj zajedni\u010dki interes nekakva zahtjevna prepreka lijevom pristupu ekonomiji i klasnim interesima. Radniku jest, barem privremeni, cilj da kompanija opstane, ali pitanje je, naravno, pod kojim uvjetima. Vi\u0161i intenzitet eksploatacije? Do kraja eliminirana autonomija u radu? Ovisnost isklju\u010divo o odlukama poslodavca? Nikakav utjecaj na odluke o investicijama? A da o bilo kakvom postavljanju pitanja o tome za\u0161to \u017eivoti ovise o ekonomiji zasnovanoj na konkurentskoj borbi za profite da ne govorimo.<\/p>\n\n\n\n
Oni koji ova pitanja odbacuju kao elemente socijalne fizike na koje ne mo\u017eemo utjecati \u010desto u pomo\u0107 pozivaju one primjere koji navodno utjelovljuju izli\u0161nost sukoba rada i kapitala. Sama potreba za takvim primjerima dovoljno govori, ali promotrimo onaj najaktualniji. Ve\u0107 se godinama stvara dojam po kojem je rad u Big Tech<\/em> industriji i digitalnim kompanijama nadi\u0161ao klasi\u010dne boljke najamnog rada. Nema dress codea<\/em>, radi\u0161 ono \u0161to voli\u0161 i zapravo kreira\u0161, a ne radi\u0161, radna mjesta ne izgledaju kao klasi\u010dna radna mjesta ve\u0107 kao prostori koji “poti\u010du kreativnost”, ali i pru\u017eaju priliku za (aktivni) odmor, autonomija je gotovo na razini one u slobodno vrijeme, pla\u0107a je itekako dobra, a ne mora\u0161 se pretjerano zamarati ekonomskim okru\u017eenjem i vanjskim utjecajima na tvoje radnom mjesto jer naprosto radi\u0161 u najpropulzivnijim kompanijama suvremenog kapitalizma, njegovim simbolima. <\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, poslovni modeli se polako iscrpljuju, a makroekonomske okolnosti, poput visine kamatnih stopa, mijenjaju. I u tim trenucima ona stara marksisti\u010dka o prestajanju demokracije na vratima tvornice opet zvu\u010di smisleno. Cijeli niz veliki firmi iz svijeta Big Techa<\/em> je, pored zabilje\u017enog sna\u017enog pada vrijednosti dionica, obznanio ovih dana i masovna otpu\u0161tanja: od Facebooka preko Amazona do Twittera. I to su nerijetko obznanjivali gazde, kao u navodno nadi\u0111enom old school kapitalizmu, poput Marka Zuckerberga i Elona Muska. Ta otpu\u0161tanja ne zna\u010de da su te firme na ivici opstanka (Twitter, dodu\u0161e, mo\u017eda i je) i da nas \u010deka kolaps, ve\u0107 samo signaliziraju da ni taj propulzivni sektor nije li\u0161en klasnog sukoba. A donedavno se bilo kakav poku\u0161aj uvo\u0111enja sindikata u sektoru smatrao anakronizmom u kojem bi u\u017eivali ionako privilegirani. Sarah O’Connor, kolumnistica Financial Timesa o tr\u017ei\u0161tima rada, u nedavnoj je kolumni<\/a> o benevolentnim diktaturama na radnim mjestima u Big Techu<\/em> citirala reakciju jednog investitora koji je poku\u0161aj sindikalnog organiziranju u sektoru opisao kao #aproprijaciju jezika eksploatiranih rudara dok se istovremeno u\u017eiva u najprivilegiranijem radnom iskustvu u povijesti \u010dovje\u010danstva.”<\/p>\n\n\n\n Ali, kao \u0161to vidimo, povijest \u010dovje\u010danstva se ne poklapa ba\u0161 s povije\u0161\u0107u kapitalizma i onima privilegiranijima tu i tamo zatreba jezik onih koji su radili u zahtjevnijim uvjetima. Poslovni modeli i makroekonomski uvjeti imaju svoj vijek trajanja i ne mogu zauvijek pru\u017eati uto\u010di\u0161te fantaziji o kraju sukoba rada i kapitala.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Me\u0111u uvidima koji bi trebali signalizirati epohalni zaokret u posljednjih tridesetak godina uva\u017eeno mjesto zauzima i onaj po kojem vi\u0161e ne postoji sukob rada i kapitala. Za njim pose\u017eu i oni kojima je u interesu da takav sukob ne postoji, ali i oni koji pretendiraju na razumijevanje dru\u0161tvene metafizike. Uglavnom, plasiranje tog uvida u diskusijama, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43311,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[85,460],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-43309","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-radnicki-pokret","tag-sindikati","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43309","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43309"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43309\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43312,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43309\/revisions\/43312"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43311"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43309"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43309"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43309"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43309"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43309"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43309"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43309"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}