Iza nas je Interliber, “najva\u017enija knji\u017eevna manifestacija u Hrvatskoj” koje ne bi bilo bez radnika izdava\u010dkih ku\u0107a. Iako se posao u izdava\u0161tvu ponekad do\u017eivljava kao glamurozni “dream job” za one koji se \u017eele baviti knji\u017eevno\u0161\u0107u, u stvarnosti ga karakterizira intenzivan, potpla\u0107en i naj\u010de\u0161\u0107e nimalo kreativan rad zamagljen imperativom strasti prema knjizi. Dunja Ku\u010dinac razgovarala je s \u010detvero biv\u0161ih radnika u izdava\u0161tvu. <\/p>\n\n\n\n
“Interliber je bio najgori tjedan u godini\u201c \u2013 re\u010denica je koju zasigurno niste i ne\u0107ete pro\u010ditati ni u jednom \u010dlanku koji posljednjih desetak dana donose vijesti s \u010detrdeset i \u010detvrte po redu “najva\u017enije knji\u017eevne manifestacije u Hrvatskoj\u201c. Tjedan Interlibera redovno je zavijen u prazni\u010dnu atmosferu kojom i izdava\u010di, i pisci, i politi\u010dari, i fanovi knji\u017eevnosti koji love popuste, slave knjigu i \u010ditanje.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, upravo je tu re\u010denicu, dodu\u0161e sasvim tendenciozno ovom prilikom izvu\u010denu na sam po\u010detak teksta da privu\u010de pa\u017enju potencijalne \u010ditateljice, izgovorila jedna biv\u0161a radnica u polju izdava\u0161tva kada sam ju pitala kako je izgledao Interliber iz njene, radni\u010dke perspektive. Dalje je pojasnila: “Na Interliberu smo radili poslove koji izlaze iz opisa na\u0161eg radnog mjesta. Puno sam puta nosila ogromne kartonske kutije u skladi\u0161te i obavljala puno drugog fizi\u010dkog rada. Nakon sajma bismo dobili oko 200 kuna ke\u0161a za nagradu za prekovremeno.\u201c<\/p>\n\n\n\n
U \u017eelji da najva\u017eniji knji\u017eevni tjedan u godini obilje\u017eimo u duhu ove serije tekstova \u2013 fokusirane na radne uvjete u kreativnim industrijama \u2013 osim ovoj radnici obratili smo se jo\u0161 trima radnicima iz polja izdava\u0161tva. Ovog smo puta zaobi\u0161li knji\u017eevnice, prevoditelje i vlasnike ku\u0107a, odnosno one glasove iz sektora koje mediji povremeno ne\u0161to zaista i pitaju, i rije\u010d dali onima koji su oku javnosti nevidljivi ili slabo vidljivi \u2013 radnicima u prodaji, marketingu, produkciji, distribuciji i drugim poslovima koji su dio izdava\u010dkog pogona. Mo\u017eda bi se me\u0111u sugovornicima slu\u010dajno na\u0161ao i koji urednik, jer dio ih se upravo s tim planovima zaposlio u polju, ali ni\u0161ta od toga \u2013 nitko od njih, mahom radnika mla\u0111e generacije, nije u svom sta\u017eu do\u010dekao da mu se dodijeli zna\u010dajniji uredni\u010dki anga\u017eman koji bi ga motivirao da ostane u polju. Umjesto toga, svi moji sugovornici napustili su svoje poslove i sre\u0107u potra\u017eili drugdje.<\/p>\n\n\n\n
Krenut \u0107emo od po\u010detka, ali prije toga, spoiler alert<\/em> \u2013 bez obzira na udarnu prvu re\u010denicu, u ovom radni\u010dkom tekstu ne\u0107ete na\u0107i puno drame ni tragi\u010dne sweatshop<\/em> atmosfere. Sude\u0107i po moja \u010detiri sugovornika koji iza sebe imaju iskustvo rada u ukupno pet manjih do srednjih doma\u0107ih izdava\u010dkih ku\u0107a, na “neautorskim\u201c (ili, ako mi dozvolite \u2013 \u0161ljakerskim) se pozicijama u izdava\u0161tvu \u017eivi skroz osrednje. Me\u0111utim, i ta “osrednjost\u201c otvara puno zanimljivih tema: kako se imperativom strasti prema knjizi zamagljuju intenzivan rad i ispodprosje\u010dna pla\u0107a, imaju li radnici ikakve ozbiljnije perspektive i za\u0161to se kreativni zadaci (“s potpisom\u201c) mla\u0111im radnicima nude samo na kapaljku, ako uop\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Dolazak do zaposlenja u izdava\u010dkoj ku\u0107i na\u010delno se percipira kao zgoditak, tvrdi dio mojih sugovornika. Svi su oni redom diplomirali na odsjecima Filozofskog fakulteta direktno vezanima uz knji\u017eevnost ili neku blisku (umjetni\u010dku ili jezi\u010dnu) humanisti\u010dku disciplinu i prije zaposlenja u izdava\u0161tvu volontirali ili radili razli\u010dite honorarne poslove u polju. “Me\u0111u ekipom iz knji\u017eevnog polja se poziv da radi\u0161 u izdava\u010dkoj ku\u0107i smatrao otprilike krunom karijere. Izgleda, valjda, kao siguran posao na kojem \u0107e\u0161 u jednom \u010dasu dogurati do toga da ure\u0111uje\u0161 knjige. To se radno mjesto smatra uspjehom, ali ono to jest samo iz perspektive vrlo, vrlo prekarnih poslova u kulturi na autorske ugovore.\u201c<\/p>\n\n\n\n Jedna od mojih sugovornica imala je upravo takvu viziju prije nego se zaposlila: “Kad sam saznala da sam dobila posao u jednoj izdava\u010dkoj ku\u0107i, bila sam u potpunom ushitu. Zami\u0161ljala sam da je to dream job<\/em> \u2013 \u010dita\u0161 hrpu knjiga, neke od njih sre\u0111uje\u0161, dobije\u0161 za to pare. Mislila sam da \u0107u s vremenom dobiti priliku da i ja predlo\u017eim neke naslove. Ali na kraju ni\u0161ta od toga.\u201c Sli\u010dno se \u010dinilo i drugom sugovorniku, koji je prije zaposlenja u jednoj maloj obiteljskoj izdava\u010dkoj ku\u0107i radio razne honorarne poslove vezane uz knji\u017eevnost: “Mislio sam da \u0107e mi biti jo\u0161 bolje kad do\u0111em na radno mjesto na kojem \u0107u se stalno baviti knjigama. Ako budem radio u izdava\u010dkoj ku\u0107i koja izdaje dvadesetak knjiga godi\u0161nje, mislio sam, konstantno \u0107u raditi na dobrom sadr\u017eaju.\u201c<\/p>\n\n\n\n Pri\u017eeljkivani glamur rada s knjigama na njihovim je radnim mjestima ve\u0107inom ustupio mjesto operativnim poslovima koji su na kraju dana bili ispodprosje\u010dno pla\u0107eni. Jedna od sugovornica govori da je, bez obzira na prijateljski ton i obe\u0107avaju\u0107i intervju za posao, odmah shvatila da u izdava\u010dkoj ku\u0107i u kojoj se zaposlila ne\u0107e biti puno perspektive da se do\u0111e do bolje pla\u0107e ili kreativnijeg anga\u017emana: “Vrlo brzo mi je postalo jasno da je tempo rada ubita\u010dan, da se izdaje knjiga za knjigom i da se tim tempom ne mo\u017ee kvalitetno raditi. Dobivala sam zadatke koji mi nisu bili nimalo izazovni i ne mogu re\u0107i da sam tamo stekla neke nove vje\u0161tine ili napredovala. Nijednu knjigu nisam odabrala ni uredila.\u201c<\/p>\n\n\n\n Isto otrije\u017enjenje opisuje i drugi sugovornik: “Bavio sam se svime osim knjigama: pakiranjem, prodajom, prodajom na sajmovima i promocijama, fakturiranjem, pripremanjem papira za knjigovodstvo, dru\u0161tvenim mre\u017eama, marketingom, prijavama na natje\u010daje. Uredio sam samo jednu knjigu.\u201c Odluku da zaposle nekoga tko se sadr\u017eajno bavio knji\u017eevno\u0161\u0107u na poslovima koji su primarno vezani uz prodaju, bez kapaciteta da se takvom radniku osigura adekvatni transfer znanja, moj sugovornik ocjenjuje kao jednostavno lo\u0161u poslovnu taktiku: “Do\u0161ao sam u firmu mjesec dana prije Interlibera na poslove prodaje, a transfer posla je trajao samo tri dana. Sve je palo na mene, radili smo cijele dane. O\u010dekivali su da \u0107u iznijeti cijeli Interliber bez gre\u0161ke, a to nisam mogao. Htjeli su zaposliti nekog mladog radnika knji\u017eevnog profila, a onda su ga stavili da radi fakture. Htjeli su imati i ovce i novce. Ali ne mo\u017ee\u0161 tako kadrirati.\u201c<\/p>\n\n\n\n Organizacija rada neke je od mojih sugovornika i sugovornica iritirala vi\u0161e od iznosa pla\u0107e ili radnih uvjeta: “Bilo je dana kada nije bilo posla, a onda i onih kad su promocije i gostovanja pisaca iz drugih zemalja koje bi trebalo do\u010dekati, smjestiti, i\u0107i s njima po gradu. To su sve pokrivali zaposlenici ku\u0107e i tu vi\u0161e nismo razgovarali o osmosatnom radnom vremenu.\u201c Na istom je tragu i drugi sugovornik: “Moji problemi nisu proizlazili iz radnih uvjeta nego \u010dinjenice da su \u0161efovi bili neorganizirani i skloni panici. Malo je zaposlenika, a posao je lo\u0161e organiziran. U jednom trenu si pretrpan, u drugom je puno praznog hoda.\u201c<\/p>\n\n\n\n Pla\u0107e koje su u pravilu bile ispodprosje\u010dne (iznosi koji su spominjani uglavnom su se kretali oko ili ne\u0161to vi\u0161e od pet tisu\u0107a kuna) uglavnom su percipirane kao prihvatljive za generalno potpla\u0107eni sektor kulture, ali i za po\u010detni\u010dke pozicije na kojima su se moji sugovornici zaposlili. Pla\u0107anje prekovremenih nakupljenih na knji\u017eevnim promocijama i sajmovima variralo je od ku\u0107e do ku\u0107e, od urednih isplata do nepla\u0107anja. No ono \u0161to svi redom potpisuju je potpuni izostanak perspektive da bi pla\u0107a mogla adekvatno porasti zajedno s iskustvom i godinama provedenima na radnom mjestu. Razlika izme\u0111u po\u010detni\u010dke pla\u0107e i one koju bi imali stariji urednici koji su puno du\u017ee radili u njihovim ku\u0107ama nije, po njihovoj procjeni, budila entuzijazam. “Ta malo ve\u0107a pla\u0107a je otprilike bila plafon do kojeg mo\u017ee\u0161 do\u0107i za desetak godina, ako ostane\u0161\u201c obja\u0161njava jedna od mojih sugovornica.<\/p>\n\n\n\n Osim manjka perspektive da u svojoj ku\u0107i mogu do\u0107i do solidnijih nadnica, ve\u0107ina mojih sugovornika isti\u010de da ih je najvi\u0161e demotivirao vrlo sku\u010den prostor u kojim su se mogli baviti sadr\u017eajem i mali do nikakav prostor za napredak. Jedna od mojih sugovornica obja\u0161njava da u svojoj izdava\u010dkoj ku\u0107i nije vidjela nikakvu volju da se mladu radnicu poput nje poku\u0161a zadr\u017eati: “S vrha nije dolazila nikakva volja da me se zadr\u017ei bilo boljim radnim uvjetima, bilo poticajem da se dodatno anga\u017eiram. Uspjela sam progurati neke svoje prijedloge, ali oni su uglavnom prihva\u0107ani sa skepsom i morala sam biti dosta uporna. Neuklju\u010divanje mladih u uredni\u010dki posao je po meni kriminalno jer bi oni mogli doprinijeti novim saznanjima i izborom djela bli\u017eih svojoj generaciji.\u201c Druga sugovornica ima sli\u010dno iskustvo: “Iako smo mi mla\u0111i ponekad iznijeli ideje za nove knjige, nitko to nije ba\u0161 poticao niti sam za vrijeme koje sam provela tamo vidjela da se ne\u010diji prijedlog zaista i ostvario. Da su mi ponudili da predlo\u017eim i uredim jednu knjigu godi\u0161nje, ostala bih. Ali nema toga. Osje\u0107ala sam se kao da propadam tamo, kao da moj posao mo\u017ee raditi bilo tko drugi i da bi bilo svejedno.\u201c Mada je dobio priliku da pone\u0161to predlo\u017ei ili uredi, dodaje jedan od mojih sugovornika, toga je bilo premalo, a proces je trajao predugo da bi do\u010dekao da bude zadovoljan na poslu: “Da sam ostao dovoljno dugo, vjerujem da je bilo realno da preuzmem ure\u0111ivanje jednog segmenta. Ali znao sam da u narednih pet, \u0161est godina ne\u0107u do\u0107i do toga da radim ve\u0107im dijelom na sadr\u017eaju, ali i da pla\u0107a ne\u0107e rasti dovoljno da se isplati \u010dekati. Vjerujem da je to djelomi\u010dno razlog za\u0161to hrpa mladih ljudi odlazi iz izdava\u010dkih ku\u0107a ili ih jako \u010desto mijenjaju. \u0160efovi ti ne bacaju lopte i ne anga\u017eiraju te dovoljno na sadr\u017eaju. Jednostavno, posao nije dovoljno zanimljiv, a pla\u0107a nije dovoljno dobra da to kompenzira.\u201c<\/p>\n\n\n\n Ono \u010dime su se mala ili osrednja pla\u0107a, demotiviraju\u0107a podjela rada i katkada naporni uvjeti nastojali kompenzirati je \u2013 ni\u0161ta neo\u010dekivano \u2013 standardna magi\u010dna formula koja rad u polju umjetnosti i kulture zaogr\u0107e u strast i vi\u0161e ciljeve. “Kad se kao mlada osoba zapo\u0161ljava\u0161 na prvom poslu u kulturi, ima\u0161 idealisti\u010dnu sliku o tome kako je sjajno raditi s ne\u010dim \u0161to toliko voli\u0161 pa se dodatno trudi\u0161 i \u017eeli\u0161 dokazati, a na kraju shvati\u0161 da je sve to samo dobar izgovor za ogromnu koli\u010dinu posla i osrednje radne uvjete\u201c, govori jedna od mojih sugovornica, koja je dugo godina radila u jednoj doma\u0107oj izdava\u010dkoj ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Drugi sugovornik obja\u0161njava da je njegov \u0161ef imao velika o\u010dekivanja da se radnici identificiraju s firmom: “Podrazumijevalo se da smo svi mi tu na istoj eti\u010dkoj, ideolo\u0161koj i estetskoj ravni. \u0160to si bli\u017ee tome kao radnik, a meni je barem dobar dio tih ideja bio blizak, to su ve\u0107e \u0161anse da \u0107e te \u0161ef nazvati u 8 nave\u010der da diskutira o poslu. Nekad mi je to bilo okej jer sam bio nabrijan, ali ako me zvao nave\u010der radi problema s nekim ra\u010dunom, to i nije tako zabavno. Sve to kao izgleda okej jer svi radimo za istu stvar. I sve bi to mo\u017eda bilo legitimno ili razumljivo da se, recimo, dogovorimo – sad \u0107emo svi grepst pa \u0107emo onda svima di\u0107i pla\u0107e. Ali to nije bio slu\u010daj.\u201c Isti\u010de da mu je osobito smetalo \u0161to u manjim izdava\u010dkim ku\u0107ama poput one u kojoj je radio \u0161efovi konstantno spominju da oni nisu tu primarno zbog novaca: “Prvo, izdava\u010dke ku\u0107e nisu neprofitne organizacije nego obi\u010dne firme koje ostvaruju neki profit. Drugo, njihovi vlasnici ipak \u017eive \u017eivotima neke jako dobro situirane srednje klase, dok njihovi radnici ne mogu tako \u017eivjeti od svojih pla\u0107a pa je onda vrlo cini\u010dno da \u0161ef s radnikom ulazi u takav tip razgovora. Taj cinizam je zapravo bio najgori dio tog iskustva.\u201c<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dan raskorak izme\u0111u proklamirane slike kolektivnog zalaganja za zajedni\u010dku stvar \u2013 dobru knjigu, i radni\u010dke realnosti u izdava\u010dkoj ku\u0107i opisuje i jedna sugovornica: “Zapravo me najvi\u0161e znalo razbjesniti propovijedanje neke Kelly Family<\/em> atmosfere \u2013 na razgovoru za posao su nam rekli da u firmi svi dijele sve zadatke i da nisu tu radi zarade kao velike izdava\u010dke ku\u0107e. To da ‘mi’ radimo svi zajedno se ponavljalo i na ve\u0107im eventima na kojima smo trebali svi uletiti. Ali zapravo stvari nisu bile tako ravnopravne i jako se osjetila razlika izme\u0111u ‘pravih’ urednika i nas mla\u0111ih koji smo radili fakture, pisali objave za dru\u0161tvene mre\u017ee, slagali pakete i raznosili knjige po knji\u017earama nakon radnog vremena. Osje\u0107ala sam se kao polu-tajnica, \u0161to bi bilo okej da je bilo transparentno i da sam za taj posao i anga\u017eirana, ali nije bilo tako.\u201c Do koje mjere ta maglovita slika “kul obitelji\u201c koja je tu prvenstveno radi dobre knjige mo\u017ee biti frustriraju\u0107a, moja sugovornica ilustrira usporedbom s poslom izvan struke koji je radila nakon \u0161to je prestala raditi u izdava\u010dkoj ku\u0107i: “Moglo bi se o\u010dekivati da nakon rada s knjigama tamo ne\u0107u biti zadovoljna, ali stvarno sam bila! Da, posao nije bio zanimljiv, ali mi je bila ve\u0107a pla\u0107a i sve je bilo puno transparentnije. Bilo je potpuno jasno da je to ni\u0161ta drugo nego rad, da su prekovremeni nepo\u017eeljni, da je \u0161ef tamo da bi zaradio, a ne jer se rodio sa stra\u0161\u0107u za prodajom hrane. To je bilo olak\u0161anje. U izdava\u010dkoj ku\u0107i u kojoj sam radila mi je najgori bio taj mulj \u2013 sve to vrijedi i tamo, ali je zamu\u0107eno atmosferom da smo svi tu samo zbog dobre knjige.\u201c<\/p>\n\n\n\n Da istu pri\u010du o radu za “zajedni\u010dku stvar\u201c koriste i izdava\u010dke ku\u0107e znatno ve\u0107e od Kelly Family obitelji<\/em>, kao i to da prodaja dobre knjige na puno, puno ve\u0107em tr\u017ei\u0161tu od na\u0161eg ne\u0107e nu\u017eno garantirati bolje nadnice za radnike, pokazuje nam jedna mala borbena razglednica<\/a> iz bran\u0161e koja je sletjela na na\u0161 radni stol pro\u0161log tjedna, dok smo vodili ove intervjue, a Interliber se bli\u017eio kraju. U \u010detvrtak su radnici iz izdava\u010dke ku\u0107e HarperCollins iz New Yorka u\u0161li u \u0161trajk kojim tra\u017ee bolje pla\u0107e i radne uvjete. Osim premalih pla\u0107a od kojih ne mogu pre\u017eivjeti u New Yorku bez dodatnih poslova van polja i koje je rastu\u0107a inflacija u\u010dinila jo\u0161 bjednijima, njihove glavne zamjerke<\/a> ti\u010du se prevelikog radnog optere\u0107enja i manjka menad\u017eerskog sluha za njihov doprinos izdava\u010dkoj ku\u0107i. Mada se njihov protest na prvu mo\u017ee u\u010diniti kao tek minorna gesta \u0161a\u010dice kulturnjaka u mirnoj \u0161etnji s dovitljivim natpisima koji se referiraju na popularne dje\u010dje knjige, kao \u0161to su “Where the wild things are underpaid<\/em>” ili “A series of unfortunate salaries<\/em>“, vijest o ovom \u0161trajku i nije ba\u0161 tako neva\u017ena.<\/p>\n\n\n\n Prvo, HarperCollins nije neki nebitni faktor u svijetu izdava\u0161tva, nego jedna od \u010detiri najve\u0107e nakladni\u010dke ku\u0107e u SAD-u, a nalazi se u vlasni\u0161tvu News Corpa medijskog magnata Ruperta Murdocha, koji tvrdi da je 2021. ostvario rekordne profite (koje su na jednom od transparenata radnici nazvali “ukradenim nadnicama\u201c). Drugo, HarperCollins je jedina od te ameri\u010dke izdava\u010dke “velike \u010detvorke\u201c u kojoj postoji sindikat. Preko dvjesto radnika na raznim pozicijama \u2013 uredni\u0161tva, prodaje, marketinga, dizajna i drugih \u2013 \u010dlanovi su Local 2110 United Auto Workersa, sindikata koji okuplja radnike u muzejima, izdava\u0161tvu, na fakultetima i srodnim poljima. Tre\u0107e, na obustavu rada su se odlu\u010dili nakon jedanaest mjeseci pregovora oko novog kolektivnog ugovora (stari je istekao u decembru pro\u0161le godine i od tada su bez njega) i jednodnevnog \u0161trajka<\/a> odr\u017eanog u ovog srpnja. Nije, dakle, u pitanju samo nasumi\u010dna ili simboli\u010dna gesta bunta, nego ne\u0161to promi\u0161ljenija i upornija sindikalna akcija. Mo\u017eda ne\u0107e potaknuti \u0161iru sindikalnu lavinu u sektoru, ali \u0107e sigurno jo\u0161 jednom podsjetiti i podcrtati da se, kako su poru\u010dili radnici HarperCollinsa, a godinama upozoravaju<\/a> i na\u0161i kulturni radnici te moji sugovornici, od strasti na kraju dana ne mo\u017ee platiti stanarina.<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Objavljeni tekst dio je novinarskog projekta \u201cRadni uvjeti u kreativnim industrijama u Hrvatskoj\u201d koji je podr\u017eala Agencija za elektroni\u010dke medije, u okviru Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroni\u010dkim publikacijama, objavljenog 13. travnja 2022.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iza nas je Interliber, “najva\u017enija knji\u017eevna manifestacija u Hrvatskoj” koje ne bi bilo bez radnika izdava\u010dkih ku\u0107a. Iako se posao u izdava\u0161tvu ponekad do\u017eivljava kao glamurozni “dream job” za one koji se \u017eele baviti knji\u017eevno\u0161\u0107u, u stvarnosti ga karakterizira intenzivan, potpla\u0107en i naj\u010de\u0161\u0107e nimalo kreativan rad zamagljen imperativom strasti prema knjizi. Dunja Ku\u010dinac razgovarala je […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":43305,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1722,1721,668],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[377],"class_list":["post-43294","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-interliber","tag-izdavastvo","tag-radnicka-prava","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43294","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43294"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43294\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43308,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43294\/revisions\/43308"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43305"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43294"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43294"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43294"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43294"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43294"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43294"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43294"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Veliko otrje\u017enjenje<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Kelly Family<\/em> izdava\u0161tva<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Strast ne pla\u0107a stanarinu <\/strong><\/h2>\n\n\n\n