Proces famoznog priklju\u010divanja “zapadnom svijetu” u Hrvatskoj se ve\u0107 desetlje\u0107ima odigrava pod \u0161ifrom reformi. Reforme su pak uglavnom eufemizam za ulazak privatnih interesa u dijelove javnog sektora. Neki su dijelovi potpuno komercijalizirani, neki su ostali u “simbiozi” privatnog i javnog jer je tako isplativije, a neki su zapeli u vje\u010dnom raskoraku. Svi su upu\u0107eni u dinamiku i dramaturgiju, a alternativne politike se ne naslu\u0107uju. <\/p>\n\n\n\n
Periferija jo\u0161 uvijek razrje\u0161ava vlastiti status. Proces instalacije pa i pounutrenja kapitalisti\u010dkih uvjeta i odnosa u proizvodnji svega i sva\u010dega zahtijeva, naravno, trajnu dinamiku strukturnih i svih ostalih reformi. To se, naime, od periferije o\u010dekuje jer zato periferija i jest upravo to. Ponekad joj se nacrta \u0161to treba u\u010diniti (to je ono simboli\u010dki jako “europsko”, mimo periferne autonomije), a ponekad ju se pu\u0161ta da sama lupa glavom o reformski zid i upropa\u0161tava ostatke ostataka, koji to sa stajali\u0161ta raspolo\u017eenja i namjera nare\u010denog “svjetskog duha” zapravo ni nisu, nego su posrijedi socijalisti\u010dki atavizmi koji dinamikom susjednih polja blijede i postupno, ali sigurno nestaju. U stanovitom smislu ti su ostaci bespredmetni \u2013 koliko god ljudima do njih redefiniranih stalo u fragilnim obranama javnog i zajedni\u010dkog \u2013 i odumiru posve suprotno negoli je otprilike odumirala dr\u017eava u socijalizmu. Njihove funkcije, na\u017ealost, nitko ne preuzima, one jednostavno hlape kad na njih do\u0111e red i u blizini za\u017eive kapitalisti\u010dki uvjeti proizvodnje.<\/p>\n\n\n\n
Svaki korak u privatizaciji bilo kojeg oblika djelatnosti nu\u017eno vodi odumiranju javnog ostatka te djelatnosti. Bastardno stanje nekih dru\u0161tvenih polja u me\u0111uvremenu se, protokom godina, petrificiralo u za\u010dudan kompleks pre\u017eivljavanja i inercije, u njima su se rasporedili razli\u010diti akteri sa specifi\u010dnim interesima i zanimljivim reakcijama u slu\u010dajevima kad njihovu polju i interesu prijeti bauk prikladno sklepane, vi\u0161e ili manje domi\u0161ljene i primjerene reforme. Ekonomisti pak naglo napreduju u gotovo naratolo\u0161kim analizama reformske doga\u0111ajnosti, otkrivaju dramsku napetost i karakterizaciju aktera s obzirom na reformske kapacitete, svrstavaju ih logikom aktancijalne sheme me\u0111u gubitnike i dobitnike pa se svaka pripovijest o reformi zapravo gradi, kako je to danas na razini tehni\u010dkog termina ve\u0107 za\u017eivjelo u komentarijatu, kao svojevrstan narativ<\/em>, lociran u specifi\u010dan vremenski kontekst, tzv. dru\u0161tveni trenutak, relacijski povezan s dominantnim zbivanjima u centru. To da je doslovce narativno predvidljiv svaki reformski igrokaz nije ba\u0161 uvid vrijedan divljenja, ali jest ujedno element same reforme.<\/p>\n\n\n\n Pravosudna, komunalna, izborna, prosvjetna, zdravstvena, zemlji\u0161no-knji\u017ena, bilo kakva i nikakva, javljaju se cikli\u010dki kao ideja i zagovor, povremeno kao izvedba, katkad kao stajali\u0161te u raspravi ili pak naziv politi\u010dke partije kojim se izra\u017eava vlastito nezadovoljstvo i usput nudi klju\u010d za rje\u0161enje. Obi\u010dno sve zavr\u0161ava demokratskim praznjikavim ornatusom da treba okupiti sve dionike i zainteresirane, na\u0107i model koji \u0107e odgovarati svima i unaprijediti stvar na op\u0107e zadovoljstvo, i to \u0161to prije jer vrijeme curi. U dru\u0161tvu koje ubrzano uni\u0161tava vlastitu supstanciju i pili granu na kojoj sjedi, to je ve\u0107 uobi\u010dajeni medijsko-politi\u010dki folklor i kupovanje novog kruga praznog vremena. Usput se spominju mentaliteti, kapaciteti, realiteti, odlu\u010dnost, kozmetika, cjelovitost, partikularnost, interesi i jo\u0161 koje\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Prisjetimo se samo svojedobnog hajpa, socijalne energije i prosvjeda oko tzv. cjelovite kurikularne reforme, dakle onog \u0161to je u nekoj varijanti za\u017eivjelo i zamrlo kao “\u0161kola za \u017eivot”. Povjerenje mahom srednje klase u plemenite namjere Borisa Joki\u0107a i suradnika, okupljene oko provodne niti “odozdo \u2013 inkluzivno \u2013 stru\u010dnjaci \u2013 bez ideologije \u2013 \u0161kola bez straha”, splasnulo je odustajanjem nakon udarca glavom o reformsko-politi\u010dki zid, a na ostacima tog poku\u0161aja u drugom se \u010dinu odglumio pedago\u0161ki reformirano nereformirani zombi koji je trenutno na snazi. Atavizmi te reforme cirkuliraju i danas u vidu razli\u010ditih varijanti gra\u0111anskog odgoja, probiju povremeno kao liberalno-gra\u0111anski optimizam i nabildana distinktivna samopercepcija zagovornika i lokalne zajednice jer su eto “pozitivni” u svojim nastojanjima i to sveudilj motivacijski \u0161ire. \u0160to je ta reforma zapravo predstavljala odnosno trebala predstavljati nije do kraja ni dan danas jasno ni onima koji su je najglasnije podupirali, kao \u0161to je jo\u0161 manje jasno ve\u0107ini ostalih \u0161to je to to\u010dno na njezinim ostacima za\u017eivjelo kao promjena. To da grupa u\u010denika detektira u svom mikro-okru\u017eenju probleme pa ih u suradni\u010dkom tonu projektno rje\u0161ava, vi\u0161e nalikuje nekom obliku \u0161kolski fakultativne socijalne terapije nego gra\u0111anskom odgoju. Mato Lovrak je o tome svojedobno napisao ona dva vrlo pou\u010dna dje\u010dja romana.<\/p>\n\n\n\n Operetnu bunu protiv novog Zakona o znanosti i visokom obrazovanju jedva da je tko primijetio, kao i njegovo dono\u0161enje. Pobornici vrlo specifi\u010dnog, autenti\u010dno doma\u0107eg, dvorskog razumijevanja autonomije na koncu su izgubili svoju posljednju bitku, smjestili se u me\u0111uvremenu logikom nekada\u0161nje svemo\u0107i na isposlovane sinekurice ili su pak jednog jutra duboko u osmom desetlje\u0107u naglo shvatili da imaju pravo na umirovljeni\u010dki pokaz i da ih nitko odjednom ne voli. U sjeni je, me\u0111utim, ostala klju\u010dna nereformirana \u010dinjenica kodnog naziva “kvote”, izra\u017eena kao 14.056 neupisanih slobodnih mjesta u ljetnom upisnom roku i njezini repovi u jesenskom kad su ostala 10.792 slobodna mjesta. O tome, na\u017ealost, rijetko tko govori jer su “mrtve du\u0161e” Gogoljev problem, a ne na\u0161. Sveu\u010dili\u0161no je polje upravo tipi\u010dno bastardno polje, ogrezlo u kruhobora\u010dkim apetitima, nabujalo do karikature (40 visoko\u0161kolskih programa upisalo je izme\u0111u 0 i 3 studenta\/-ice s kompletno zaposlenim nastavni\u010dkim “personalom”), nativni sadr\u017eaji odra\u0111uju reklame privatnih fakulteta \u0161irokog osmijeha pa sve to nekako lagano zove na reformu kojoj, ako se dogodi, slijedi prikladan narativ, vjerojatno o autonomiji i znanstveno-akademskom razvitku manjih sredina, kompetencijama i vje\u0161tinama, studiranju u neposrednoj blizini mjesta boravka i nedostatku nastavni\u010dkog kadra. Te\u017ee je, dodu\u0161e, pretpostaviti kad bi se ta reforma mogla dogoditi i \u0161to bi od nje moglo biti u politi\u010dkoj kalkulaciji kako prema socijalno neosjetljivima ipak biti nje\u017ean i socijalno osjetljiv.<\/p>\n\n\n\n Dvije trenutno najzanimljivije reforme, uz onu radnog zakonodavstva o kojoj govori uglavnom samo i glasno Radni\u010dka fronta, odnose se na zdravstvo i ugostiteljsko-konobarsku napojnicu. Najzanimljivije, izdvojene, ekskluzivne reforme koje u kontrapunktu uvelike sadr\u017ee gomilu dijagnosti\u010dki zahvalnog dru\u0161tvenog materijala. Najprije zato \u0161to podsje\u0107aju gdje smo bili, kamo smo krenuli i dokle smo stigli. Prva jasno obuhva\u0107a polje javnog zdravstva, a druga iziskuje promjenu vi\u0161e zakona (zadire u zakone koji reguliraju dohodak, fiskalizaciju i doprinose). Prva se ti\u010de sviju, potonja kako koga i nikoga odnosno da ne pretjeramo, ti\u010de se regulacije sekundarnih u\u010dinaka hrvatske postindustrijske monokulture \u2013 turizma i njemu pripadne ugostiteljske djelatnosti, u nadi da \u0107e obuhvatiti i frizeraje, brija\u010dnice, institute za kosu, studija i salone. Iako su djelatnosti tih dviju reformi te\u0161ko usporedive jer akteri prve, osobito mladi lije\u010dnici, te\u017ee ostvaruju pravo da im se isplate odra\u0111eni prekovremeni sati, dok akteri druge \u017eele da se druk\u010dije regulira odnosno ozakoni ne\u0161to \u0161to je zapravo fakultativni \u010din dobre volje, dobrovoljni prilog, dar, man\u010da i trinkgeld jer se prema postoje\u0107em prijedlogu ve\u0107ina ra\u010dunom ispla\u0107ene napojnice slijeva se u dr\u017eavnu blagajnu dok bi se realizacijom prijedloga zagovornika druk\u010dijeg na\u010dina poreznog obra\u010duna, dakle rastere\u0107enja, \u0161to je europski trend, privatna potro\u0161nja primatelja napojnice na razini dr\u017eave generalno pove\u0107ala za otprilike 25 00 kuna po primatelju tj. ugostiteljskom radniku, tvrdi Ivan Tadi\u0107, tajnik Udru\u017eenja ugostitelja Zagreba (5. studenog u Studiju 4, HRT4 u razgovoru sa \u017deljkom Kardumom) \u0161to bi, uz pove\u0107anje osobne potro\u0161nje, zadr\u017eavanje kadra u polju, predstavljalo motivacijski faktor i na koncu, u nekim aspektima, demografsku mjeru \u2013 zaklju\u010duje Tadi\u0107. Upu\u0107eni tvrde da je iznos uvrije\u017eene napojnice u razvijenom svijetu otprilike 10% iznosa na ra\u010dunu i da nas taj princip pona\u0161anja svrstava u red civiliziranih dru\u0161tava kulta plave kamenice, a kako uglavnom \u017eivimo od turizma i ugostiteljstva, red je da se dobrovoljni korisni\u010dki postupak ozakoni kao mjera i rastereti u interesu ugostiteljskih radnika\/-ca. Pretenciozno bi bilo uspore\u0111ivati ugostiteljstvo s nekim drugim oblikom dru\u0161tvene djelatnosti. Vrijedi ga usput spomenuti kao aspekt reformskog momenta i ra\u010dunati na njegov sve ja\u010di politi\u010dki glas, \u010dak i u onom trenutku kad u ra\u010dun ulazi priprema stola ili naplata grijanja na terasi.<\/p>\n\n\n\n Zdravstvo je posve druga pri\u010da. Bero\u0161eva reformska namjera svakodnevno trpi beskona\u010dne kritike \u2013 \u0161to od studenata, \u0161to od udruga obiteljskih ili bolni\u010dkih lije\u010dnika, \u0161to od pacijenata i potencijalnih pacijenata. Stisnuto u javnom prostoru s goropadnim privatnim sistemom, kadrovski onemo\u0107alo, kastinski formirano i klanovski reproduktivno, hrvatsko javno zdravstvo nekako je spremno za uzmak u ti\u0161inu minimalne usluge. Frekventni javni glasovi gotovo da ne nalaze pozitivnu stvar, a svi zdu\u0161no tvrde da je reforma jedini spas. Ali ne ovakva, naravno. Obiteljski lije\u010dnici uglavnom u medijima odbijaju stvar iznureni i zakinuti, zavr\u0161eni studenti se ne osje\u0107aju kompetentnima za jednogodi\u0161nji rad (na Kubi su dvije godine, a Kuba zna \u0161to je javno zdravstvo) i prijete odlaskom u inozemstvo (tamo su valjda kompetentni \u010dim stignu), svr\u0161eni specijalisti otkupljivali bi specijalizacije za mizeran postotak njihove vrijednosti i jednako tako pakirali kufere, bolni\u010dki lije\u010dnici spominju “carevo novo ruho” i kukavi\u010dluk i, ukratko, svi znaju da ovaj prijedlog ne valja i da bi trebalo druk\u010dije, od vi\u0161e konkurentnih aktera zdravstvenog osiguranja nadalje. Ali kako? Naravno, okupiti sve dionike i zainteresirane, uskladiti sve interese u korist zaposlenih i pacijenata, pokazati razumijevanje, demokratski zaklju\u010diti da jedino zajedno mo\u017eemo dalje \u2013 i \u010dekati novi ciklus, iako vremena nemamo.<\/p>\n\n\n\n Javno zdravstvo kao rijetko ozbiljna ste\u010devina moderniteta, u na\u0161im prilikama i historijski u vremenu modernizacije ozbiljno organizirano (\u0161to trenutni \u010delnik HZZO-a primjerno ne razumije), reformirano ovako ili onako, izlo\u017eeno je relativno jasnim procesima koji zahva\u0107aju bez iznimke svaku javnu djelatnost kad se u njezinu susjedstvu pojavi propulzivna privatna konkurencija koja dijelom \u017eivi od zagu\u0161enosti i inercije upravo javne djelatnosti, kao \u0161to uvelike koristi i njezine stru\u010dne resurse zahvaljuju\u0107i pogodnostima dvostrukog anga\u017emana. Kakva god bila reformska rje\u0161enja, tektonika dru\u0161tvenih polja u postoje\u0107em odnosu snaga vodi samo sljede\u0107em koraku rastakanja izborenog i ste\u010denog.<\/p>\n\n\n\n Uglavnom, postindustrijski kapitalizam na periferiji prolazi sve oblike poziva na reformu i discipliniranja gotovo hamletovski kao biti ili ne biti. \u010cim splasne dojam o urgentnosti nastavlja se trajanje praznog vremena i \u017eivot na ostacima ostataka velikih zahvata. Prosvjedi, sukobi, sporovi i glasna razmimoila\u017eenja spremaju se u historijski spomenar kao prisje\u0107anje da se ne\u0161to poku\u0161alo, iako je kona\u010dni ishod u svim aspektima neminovan. Lokalna ljevica ili ono \u0161to si tepa lijevi centar rijetko je u tom kontekstu vidjela i pripremila svoju priliku. Periferijska dinamika kao da joj je iscrtala djelokrug, a prela\u017eenje njegove granice nije pristojno dovoditi u pitanje. Ali svakako znaju da nam trebaju reforme, da treba okupiti sve dionike i zainteresirane, na\u0107i model koji \u0107e odgovarati svima i unaprijediti stvar na op\u0107e zadovoljstvo, i to \u0161to prije jer ve\u0107 sutra bi moglo biti kasno.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Proces famoznog priklju\u010divanja “zapadnom svijetu” u Hrvatskoj se ve\u0107 desetlje\u0107ima odigrava pod \u0161ifrom reformi. Reforme su pak uglavnom eufemizam za ulazak privatnih interesa u dijelove javnog sektora. Neki su dijelovi potpuno komercijalizirani, neki su ostali u “simbiozi” privatnog i javnog jer je tako isplativije, a neki su zapeli u vje\u010dnom raskoraku. Svi su upu\u0107eni u […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43228,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[110,228,105],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-43226","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-drzava","tag-ekonomija","tag-javni-sektor","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43226","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43226"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43226\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43227,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43226\/revisions\/43227"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43228"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43226"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43226"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43226"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43226"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Hajpovi i operete<\/h2>\n\n\n\n
Doktor i konobar<\/h2>\n\n\n\n