Prijedlog zakona o radu koji uskoro ide na 2. \u010ditanje u Hrvatski sabor zasniva se na dubinski pogre\u0161noj pretpostavci po kojoj bi Zakon o radu trebao odr\u017eavati nekakav balans izme\u0111u interesa radnika i poslodavaca. Ne, taj Zakon treba predstavljati interes radnika kako bi bilo kakav balans na radnom mjestu uop\u0107e bio mogu\u0107. Zato se, jo\u0161 uvijek, i naziva Zakonom o radu<\/p>\n\n\n\n
“Pozdrav svima,” napisala je nekidan u poruci na grupi Inicijative za radni\u010dki Zakon o radu jedna njena \u010dlanica, “Zakon ide u 2. \u010ditanje do 15. 11. Na\u017ealost tada \u0107e biti sve gotovo \u2013 30 % \u0107e poslodavac mo\u0107i skinuti s pla\u0107e, tro\u0161kovi rada od ku\u0107e \u0107e pasti na radnika, ugovori na odre\u0111eno u najve\u0107oj mjeri ostaju, nema postotaka za prekovremeno, nereprezentativni sindikati se bri\u0161u s lica zemlje…”<\/p>\n\n\n\n
Doista, stara verzija Zakona predvidjela je da, prestanemo li raditi krivnjom poslodavca ili drugih okolnosti za koje sami nismo odgovorni, primamo pla\u0107u na razini prosjeka u prethodna tri mjeseca. U slu\u010daju epidemije ili potresa, sada se ona dakle smanjuje<\/a> na 70 % tog prosjeka. To se mo\u017ee “frejmati” kao “ja\u010danje otpornosti” i “zadr\u017eavanje zaposlenosti”, ali one su proporcionalne sposobnosti da se pametnim (javnim) upravljanjem proizvodnja organizira na odr\u017eiv na\u010din, dok zakonodavna rje\u0161enja poput ovog otkrivaju samo izbjegavanje odgovornosti za bilo \u0161to sli\u010dno. <\/p>\n\n\n\n Zabrinuti zbog “kroni\u010dnog izvanrednog stanja<\/a>“, hrvatski poduzetnici sa svojom vizionarskom sklono\u0161\u0107u riziku su ga, o\u010dito, jo\u0161 jednom odlu\u010dili podijeliti s radnicima. Rukovode\u0107i se i sama logikom poslodavca koji mo\u017ee u\u0161tedjeti 30 % ako se uredi javne slu\u017ebe zatvore, Vlada im je iza\u0161la u susret. Bez provjere je li odre\u0111eni posao uop\u0107e i koliko pogo\u0111en, do\u0111e li do poplave “i sli\u010dnih pojava” \u2013 za koje sindikati s pravom upozoravaju da se mogu pre\u0161iroko tuma\u010diti \u2013 sugerira nam se da smo “svi u istom brodu”. Mo\u017eda, s tim \u0161to se risk-takeri<\/em> na vi\u0161im palubama brinu zbog o\u010duvanja profita, a svi ostali zbog elementarnog pre\u017eivljavanja, uklju\u010duju\u0107i klasi\u010dne izazove poput gu\u0161enja od kredita i re\u017eija. Ako \u0107e prosje\u010dna pla\u0107a, ionako nedovoljna za neki dostojanstven \u017eivot, uskoro postati minimalna, \u0161to s onima koji su ve\u0107 sada na minimalcu? 1<\/a><\/sup> I \u0161to s inflacijom? Ra\u010duna li se i ona me\u0111u “sli\u010dne pojave”?<\/p>\n\n\n\n Uz mnoga sporna rje\u0161enja koja su predlo\u017eena, mo\u017eda je ovaj Prijedlog zakona jo\u0161 sporniji zbog onih koja nisu \u2013 a trebala bi biti \u2013 poput za\u0161tite sindikalnih povjerenika ili uvjetovanja sudjelovanja u javnim nabavama, dr\u017eavnim potporama i EU-projektima kolektivnim ugovorima. Nema pro\u0161irenja i osna\u017eivanja suodlu\u010divanja, niti ja\u010danja mehanizama inspekcije i primjene Zakona. Me\u0111utim, ovaj Prijedlog je najsporniji jer je utemeljen na dubinski pogre\u0161noj ideji da ve\u0107 i sam Zakon o radu treba predstavljati neki balans izme\u0111u interesa radnika i poslodavaca. Ne: taj Zakon treba predstavljati interes radnika kako bi bilo kakav balans na radnom mjestu uop\u0107e bio mogu\u0107. Zato se, jo\u0161 uvijek, i naziva Zakonom o radu, a ne recimo “o radu i poduzetni\u0161tvu” ili “o interesima poslodavaca”. Pogre\u0161na je ideologija socijalnog partnerstva<\/a> i pristup “neka sindikati odustanu od nekih svojih zahtjeva, udruga poslodavaca mo\u017eda malo popusti ovdje ili ondje”, a Vlada \u0107e, u ulozi velikog arbitra, donijeti pravorijek o sredini tako da svi budu pomalo nezadovoljni, ali ne i sasvim nesretni. Me\u0111utim, Vladi je, \u010dini se, ponovno po\u0161lo za rukom da svi budu i nezadovoljni i nesretni. Unato\u010d prora\u010dunatom negodovanju, poslodavci<\/a> ipak ne\u0161to manje.<\/p>\n\n\n\n Kod ure\u0111enja “rada na izdvojenom mjestu” jo\u0161 je sna\u017eniji dojam da su aktualne izmjene i dopune ZOR-a pisane za vrijeme lokdauna. Me\u0111utim, dok su indie-rockerima izme\u0111u zalogaja iz dostave dolazili uglavnom tmurni stihovi, u udruzi poslodavaca su se dosjetili da bi radnici mogli raditi od doma i kada ne bude korone, \u0161to ve\u0107 zvu\u010di mnogo bolje. Nema tro\u0161kova struje, grijanja, interneta niti prijevoza na posao… mo\u017eda se i najam prostora mo\u017ee otkazati (ili vlastiti prostor dati u najam)? Zakon uvodi razliku izme\u0111u “rada od ku\u0107e” i “rada na daljinu”, koji otprilike odgovara popularnoj predod\u017ebi o “digitalnim nomadima”. U prvom slu\u010daju poslodavac je radniku du\u017ean ponuditi izmjenu ugovora o radu. Ona treba sadr\u017eavati i ponudu obe\u0161te\u0107enja za tro\u0161kove koji su pre\u0161li na radnika, ali samo u slu\u010daju da se od ku\u0107e radi dulje od deset radnih dana mjese\u010dno. Dakle, ako od 20 radnih dana u mjesecu 11 radite s posla, a 9 od doma, ne morate se uop\u0107e brinuti kako \u0107ete, s kojim snagama kolektivnog pregovaranja, odgovoriti na ponu\u0111eno obe\u0161te\u0107enje, jer ga jednostavno ne\u0107e biti. Isto vrijedi i za prvih 30 dana rada od ku\u0107e izazvanog nekim izvanrednim stanjem. Digitalni nomadi u ovom trenutku vjerojatno ve\u0107 poga\u0111aju da za njih nikakva naknada tro\u0161kova nije predvi\u0111ena. U jednoj od tri sindikalne sredi\u0161njice, Nezavisnim hrvatskim sindikatima (NHS), upozoravaju da bi i radnicima koji sada rade od ku\u0107e pa, barem teoretski, imaju pravo na naknadu tro\u0161kova, sada mogli biti ponu\u0111eni ugovori o “radu na daljinu” bez tog prava.<\/p>\n\n\n\n “Poslodavac je svakom radniku du\u017ean nadoknaditi tro\u0161kove rada na izdvojenom mjestu neovisno koliko traje,” smatraju u NHS-u i predla\u017eu “da se propi\u0161e naknada tro\u0161kova razmjerna broju dana na izdvojenom mjestu rada.” Tako\u0111er, mogu\u0107nost ugovaranja da radnik nema pravo na naknadu tro\u0161kova smatraju neprihvatljivom. “Rije\u010d je o pravu radnika koje se kao minimum prava treba jam\u010diti Zakonom o radu,” zaklju\u010duju u NHS-u. “Zbog \u010dinjenice da je radnik slabija strana u radnom odnosu te ima manju pregovara\u010dku mo\u0107 od poslodavca ne treba ostavljati prostor poslodavcu da radnika li\u0161i prava.”<\/p>\n\n\n\n Jedno od njih su i “tro\u0161kovi prijevoza”. Iako se radi o neoporezivoj naknadi koja se samo naj\u010de\u0161\u0107e ispla\u0107uje uz pla\u0107u, smatramo je njenim dijelom. U slu\u010daju rada na izdvojenom mjestu ta naknada otpada, a mo\u017ee se o\u010dekivati da \u0107e dobar dio poslodavaca sada isti iznos (npr. zagreba\u010dkih 360 kuna mjese\u010dno) ponuditi kao obe\u0161te\u0107enje za tro\u0161kove rada od ku\u0107e. Me\u0111utim, budu\u0107i da oni, barem kako sada stvari stoje, nisu neoporezivi, radnik \u0107e, uz pove\u0107ane re\u017eije, dobiti ni\u017eu pla\u0107u. Stoga se i Hrvatska udruga poslodavaca zala\u017ee za izmjenu Pravilnika kojom bi se od poreza na dohodak oslobodile i naknada za te tro\u0161kove.<\/p>\n\n\n\n S obzirom na dramati\u010dan rast tro\u0161kova \u017eivota, razumljivo da je u raspravi o radu od ku\u0107e u drugom planu ostalo pitanje gubitka razgrani\u010denja radnog i \u017eivotnog dijela dana, socijalne orijentacije i samopouzdanja koje ju obi\u010dno prati, sindikalnu organiziranost da i ne spominjem. Jo\u0161 prije dvadesetak godina zabilje\u017eeno je da su radnici od ku\u0107e u SAD-u sami po\u010deli pla\u0107ali najam ureda kako bi koliko-toliko obnovili sekundarne efekte zaposlenja, a mnogi doma\u0107i npr. NGO-ovoski i umjetni\u010dki radnici bi se ve\u0107 odlu\u010dili na sli\u010dno, samo kada bi mogli platiti. Novi ZOR eufemisti\u010dki navodi taj aspekt me\u0111u obaveznim dijelovima ugovora o radu na izdvojenom mjestu. Novi ugovori moraju odrediti i “neometani pristup poslovnom prostoru te informacijama i profesionalnoj komunikaciji s ostalim radnicima i poslodavcem”. Me\u0111utim, ve\u0107 su poznata poduze\u0107a u kojima se radnici, ako \u017eele do\u0107i raditi s posla, moraju predbilje\u017eiti u raspored, budu\u0107i da \u0107e isti radni stol prije i poslije njih koristiti netko drugi. Umjesto katova poslovnih zgrada s rastu\u0107im tro\u0161kovima odr\u017eavanja, firme \u0107e zadr\u017eati ured i tajnicu za direktora ili vlasnika, i vjerojatno neki “co-working space” ili iznajmljeni dio nekog “huba” za ostale \u2013 ako ba\u0161 izlude od rada uz zada\u0107u, \u0161tednjak ili bolesni\u010dki krevet.<\/p>\n\n\n\n Opet, mo\u017eda je zanimljivo kao ilustracija komunikacijske strategije vladaju\u0107e klase: prebacivanje glavnine tro\u0161kova prostora na radnike prikazano je kao “pokrivanje tro\u0161kova rada od ku\u0107e”, iako \u0107e ono biti sasvim simboli\u010dno ili potpuno izostati. Umjesto investicija u dje\u010dje vrti\u0107e i organiziranu skrb za starije, zakonodavac nam zatim “izlazi u susret” mogu\u0107no\u0161\u0107u da \u2013 preuzmemo li tro\u0161kove \u2013 radimo oba posla istovremeno. To se naziva “ravnote\u017eom izme\u0111u poslovnog i privatnog \u017eivota roditelja i pru\u017eatelja skrbi” koja \u0107e se opet, naravno, oslanjati najvi\u0161e na le\u0111a \u017eena. 2<\/a><\/sup> Napokon, medijima i novinarima (iz opravdanih razloga) toliko simpati\u010dno “pravo na isklju\u010divanje” u potpunosti je izostalo. Umjesto da uzme u obzir preporuke<\/a> Europskog parlamenta, primje\u0107uje Inicijativa za radni\u010dki ZOR, “zakonodavac ide ponovno u suprotnom smjeru \u2013 posebno radnicama name\u0107u\u0107i neprestanu uklju\u010denost.”<\/p>\n\n\n\n Prema Eurostatu, Hrvatska je jo\u0161 2016. godine imala daleko najve\u0107i udio prekarno zaposlenih: 8,4 %. Broj ugovora na kra\u0107e od tri mjeseca se dvije godine kasnije donekle<\/a> smanjio: na 6,7 % za \u017eene i 6,4 % za mu\u0161karce, no te\u0161ko da \u0107e izmjene zakonske definicije rada na odre\u0111eno ne\u0161to bitno popraviti. Na odre\u0111eno \u0107e se sada mo\u0107i potpisati najvi\u0161e tri uzastopna ugovora na ukupno tri godine, osim ako se radi o zamjeni, EU-projektu ili “nekom drugom objektivnom razlogu”. Me\u0111utim, ograni\u010denje broja ugovora, kako sada stvari stoje, ne\u0107e vrijediti za zaposlene u agencijama. Matica hrvatskih sindikata upozorava da se time “otvara mogu\u0107nost za ‘bijeg’ iz rada na odre\u0111eno vrijeme u agencijski rad, pri \u010demu se rad dulji od tri godine rje\u0161ava prelaskom u drugu agenciju, opet na odre\u0111eno vrijeme.” Zbog toga je sindikalna i politi\u010dka opozicija jedinstvena u zahtjevu brisanja tog agencijskog izuzetka. \u010cini se jedino da \u0107e eventualnom popravljanju hrvatskog statisti\u010dkog imid\u017ea vi\u0161e doprinijeti migracije zaposlenih na odre\u0111eno u druge zemlje i druge oblike prekarnog rada, nego novi Zakon o radu.<\/p>\n\n\n\n Studija “Raditi na odre\u0111eno” u izdanju Saveza samostalnih sindikata predla\u017ee da je za razumijevanje oblika “zaposlenosti koji su na bilo koji na\u010din inferiorni standardnoj zaposlenosti” \u2013 s ugovorom na neodre\u0111eno, puno radno vrijeme, radni\u010dka prava i socijalnu za\u0161titu \u2013 najbolje osloniti se na naj\u0161iri koncept prekarnog rada. Koautorica studije Jelena Ostoji\u0107 pritom upozorava<\/a> da se “prekarnost \u010desto mo\u017ee prona\u0107i i me\u0111u poslovima nominalno samozaposlenih”gdje “tzv. prikriveno zapo\u0161ljavanje slu\u017ei tome da se dio tro\u0161kova rada, ali i rizika poslovanja prebaci s poslodavca na radnika”. Uz programere i razli\u010dite intelektualne radnike, me\u0111u njima su i voza\u010di za digitalne platforme.<\/p>\n\n\n\n U Zakon o radu dodaje se cijelo novo poglavlje, “Rad putem digitalnih platformi”. Njime \u0107e se “dodatno za\u0161tititi napori digitalnih radnih platformi u izbjegavanju statusa poslodavca te osujetiti napori u radni\u010dkoj borbi”, ka\u017eu u SSSH-u. \u0160irom Europe se dosta uspje\u0161no vode sudski sporovi koji dokazuju da je platformski rad jednostavno (prekarni) rad \u2013 star koliko i kapitalizam \u2013 a ne neka “inovacija”. Stoga sudovi sve vi\u0161e obavezuju platforme da radnicima retroaktivno plate barem minimalne pla\u0107e, mirovinsko i zdravstveno, slobodne vikende, bolovanja i godi\u0161nje odmore. To se ovom dopunom ZOR-a, uz dosta nomotehni\u010dkog “fu\u0161a”, poku\u0161ava prevenirati. Improvizira se malo s “platformama” pa s “agregatorima” 3<\/a><\/sup> , no, upozoravaju pravnici NHS-a, “nitko zaposlen kod agregatora (a po procjenama Ministarstva, radi se o 80 % platformskih radnika) ne\u0107e mo\u0107i ostvarivati za\u0161titu svojih prava od digitalne radne platforme, \u010dime se predlaga\u010d zakona jasno opredijelio za za\u0161titu digitalnih radnih platformi od njihovih radnika.” S obzirom na zna\u010dajan priljev radnika iz inozemstva, uglavnom iz Azije, koji se ovakvim rje\u0161enjima stavljaju u izrazito podre\u0111en socijalni polo\u017eaj, bez pristupa sindikalnoj za\u0161titi \u2013 ne bi nas trebala iznenaditi distopijska perspektiva dubinski rascijepljenog dru\u0161tva u kojem na izborima mo\u017ee pobje\u0111ivati samo ekstremna desnica.<\/p>\n\n\n\n Takvih bi se primjera moglo nabrojati jo\u0161. Odredbe Prijedloga zakona su prepune derogiranja na\u010dela in favorem laboratorem<\/em> napomenama da radnici “imaju slobodu” pojedina\u010dno ili kolektivno “ugovoriti” i ni\u017ea prava od zakonskih. Posebno je toksi\u010dna mogu\u0107nost da se \u2013 pod \u0161ifrom dodatnog rada za drugog poslodavca \u2013 legalizira izrabljivanje kao u 19. stolje\u0107u. Svetkom i petkom, bez subote i nedjelje \u2013 samo kako bi se preventivno smanjio pritisak radnika da se pla\u0107e barem malo pove\u0107aju. Sve kojima je pla\u0107a za 40 sati rada tjedno preniska da bi pre\u017eivjeli upu\u0107uje se da rade jo\u0161 barem 16, \u0161to europejskim opredjeljenja Vladinog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za smanjenje in-work poverty<\/em> daje dosta cini\u010dan prizvuk. Minimalna uve\u0107anja pla\u0107e za prekovremeni rad, no\u0107ni rad i rad nedjeljom, praznikom ili nekim drugim neradnim danom, koje je taj pompozni plan najavio jo\u0161 za pro\u0161logodi\u0161nji Zakon o minimalnoj pla\u0107i, opet se nisu ostvarila. Naravno, postoje sindikati koji smatraju da bi to trebalo ostati isklju\u010divo u domeni kolektivnog pregovaranja, kao i oni koji \u2013 okupljeni u Inicijativi za radni\u010dki ZOR \u2013 smatraju da zakonska za\u0161tita nesindikaliziranih i radnika nepokrivenih kolektivnim ugovorima, u duhu europske regulacije primjerene minimalne pla\u0107e, ne\u0107e oslabiti, nego oja\u010dati radni\u010dku borbu.<\/p>\n\n\n\n Dok se svi sla\u017eu s potrebom ja\u010danja sindikata \u2013 i brojno\u0161\u0107u \u010dlanova, i kvalitetom aktivnosti \u2013 rje\u0161enje koje za to predla\u017ee novi ZOR nije bez kontroverzi. Materijalna prava poput bo\u017ei\u0107nice ili regresa sada \u0107e se kolektivnim ugovorom mo\u0107i, za \u010dlanove sindikata koji ga potpisuje, uve\u0107ati do visine dvije prosje\u010dne godi\u0161nje \u010dlanarine. Uz sindikalnu \u010dlanarinu od 1 % i prosje\u010dnu bruto pla\u0107u (10.466 kuna), to bi zna\u010dilo potencijalnih 2.512 kuna bo\u017ei\u0107nice ili regresa vi\u0161e. Iako \u010dlanovi polovicu tog iznosa izdvajaju za \u010dlanarinu, i 1.256 kuna se \u010dini solidnim poticajem za u\u010dlanjenje u sindikat \u2013 posebno kada se uzme u obzir besplatna pravna za\u0161tita i druge prednosti sindikalizacije. Pritom neka inozemna iskustva ohrabruju nadu da niti Ustavni sud, koji je jednu metodu ja\u010danja sindikalne gusto\u0107e odbacio 2005. godine, ovoga puta ne\u0107e praviti probleme. Mo\u017eda je ustavnopravni strah od sindikata kao glavnih institucionalnih nosilaca “socijalisti\u010dkog mentaliteta” u me\u0111uvremenu oslabio, a mo\u017eda bi tzv. doprinos solidarnosti otprije dvadesetak godina, barem bez evidentnih pravnih slabosti, bio i bolje rje\u0161enje za pove\u0107anje sindikalne gusto\u0107e i smanjenje defragmentacije? 4<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, va\u017ee\u0107i Zakon o reprezentativnosti \u2013 za koji se ina\u010de svi sla\u017eu da ne valja \u2013 u slu\u010dajevima neslaganja izme\u0111u sindikata bi pravo sklapanja kolektivnog ugovora dao onima koji u \u010dlanstvu imaju barem 20 % sindikaliziranih radnika. \u010clanovi nereprezentativnih sindikata, iako i sami pla\u0107aju onih 1.256 kuna godi\u0161nje \u010dlanarine, tada ne bi dobili pove\u0107anu bo\u017ei\u0107nicu koju ve\u0107i sindikat ugovori. Zamislimo situaciju u kojoj je npr. 15 % radnika organiziranih u neki mali, borbeni sindikat spremno pokrenuti i \u0161trajk kako bi se izborili za kolektivni ugovor koji \u0107e uklju\u010divati i pove\u0107anje pla\u0107a uz druga prava, ali ve\u0107i sindikat ka\u017ee: “Ne, nama su dovoljne ve\u0107e bo\u017ei\u0107nice”. Prema predlo\u017eenom rje\u0161enju novog ZOR-a, manji sindikat bi tada mogao samo priznati poraz i rasformirati se. Nije te\u0161ko zamisliti ni da bi poslodavci, Vladu uklju\u010duju\u0107i, neoporezivim materijalnim pravima mogli kupovati socijalni mir.<\/p>\n\n\n\n Aktualne izmjene i dopune ZOR-a su na liniji dosada\u0161njih fleksibilizacija i neoliberalizacija, ali vi\u0161e ne i me\u0111unarodnih institucija. Naravno, promjenu retorike vladaju\u0107ih treba uzeti s maksimalnom rezervom, posebno kada zagovaraju “bolju vrstu kapitalizma”. Me\u0111utim, dok su ve\u0107 i milijarderi<\/a> u Davosu i uvodnici<\/a> Financial Timesa po\u010deli govoriti o reinvenciji dru\u0161tvene svrhe korporacija, o “eti\u010dkom”, “odgovornom kapitalizmu” i regulaciji tr\u017ei\u0161ta rada, u hrvatskoj Vladi kao da se ni\u0161ta nije promijenilo od pro\u0161log ili pretpro\u0161log desetlje\u0107a. Nedavno usvojena Direktiva<\/a> o primjerenim minimalnim pla\u0107ama u Europskoj uniji nedvosmisleno ka\u017ee da je bolji polo\u017eaj radnika preduvjet za oporavak od teku\u0107ih i otpornost na nove krize. Ta Direktiva i Hrvatsku obavezuje da za dvije godine donese, izme\u0111u ostalog, konkretan akcijski plan kojim \u0107e udio radnika obuhva\u0107enih kolektivnim ugovorima povisiti na 70 %. Znate koliko je danas? U privatnom sektoru oko 20 %. A prema Vladi, Zakon o radu bi i dalje trebao slu\u017eiti<\/a> fantomskom “pokretanju gospodarstva i poduzetni\u010dke aktivnosti”, daljnjoj “fleksibilizaciji” i “potrebama tr\u017ei\u0161ta” te “za\u0161titi poduzetnika od nepotrebnih administrativnih optere\u0107enja i tro\u0161kova rada”. Ukratko, ako je ono \u0161to je dobro za radnike dobro i za dru\u0161tvo, onda ovakav Zakon o radu nije dobar ni za koga.<\/p>\n\n\n\n Spomenuta \u010dlanica Inicijative za Radni\u010dki ZOR je uvodno citiranu poruku zaklju\u010dila pitanjem: “Ima li tko prijedlog kako da tu temu dignemo do tada i da poku\u0161amo to zaustaviti?”<\/p>\n\n\n\n “Pozdrav,” odgovorio je jedan sindikalni organizator. “Ne znam… ljudi su dosta inertni u na\u0161oj zemlji… Opet \u0107emo platiti tu nezainteresiranost.”<\/p>\n Prijedlog zakona o radu koji uskoro ide na 2. \u010ditanje u Hrvatski sabor zasniva se na dubinski pogre\u0161noj pretpostavci po kojoj bi Zakon o radu trebao odr\u017eavati nekakav balans izme\u0111u interesa radnika i poslodavaca. Ne, taj Zakon treba predstavljati interes radnika kako bi bilo kakav balans na radnom mjestu uop\u0107e bio mogu\u0107. Zato se, jo\u0161 […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43195,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[668,85,460],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1584],"class_list":["post-43193","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-radnicka-prava","tag-radnicki-pokret","tag-sindikati","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43193","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43193"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43193\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43197,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43193\/revisions\/43197"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43195"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43193"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43193"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43193"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43193"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43193"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43193"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43193"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Lokdaunska inspiracija<\/h2>\n\n\n\n
Komunikacijska strategija vladaju\u0107e klase<\/h2>\n\n\n\n
Povratak u 19. stolje\u0107e<\/h2>\n\n\n\n
Cijena nezainteresiranosti<\/h2>\n\n\n\n