{"id":43168,"date":"2022-10-27T10:17:00","date_gmt":"2022-10-27T09:17:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43168"},"modified":"2022-10-28T09:22:04","modified_gmt":"2022-10-28T08:22:04","slug":"topla-racionalnost-mikea-davisa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=43168","title":{"rendered":"Topla racionalnost Mikea Davisa"},"content":{"rendered":"\n

Na vijest o smrti Mikea Davisa, ameri\u010dkog povjesni\u010dara i geografa, pripremio nas je prije koji mjesec sam Mike Davis. U jednom od posljednjih intervjua<\/a>, objavljenom po\u010detkom srpnja, Davis je, ve\u0107 u poodmakloj fazi borbe s tumorom, pored ostalih, politi\u010dkih pitanja, odgovarao i na ona o skoroj neizbje\u017enoj smrti. I pritom ponudio rijetko trezven i, koliko god to neobi\u010dno zvu\u010dalo, utje\u0161an pristup smrti. Osnova takvog pristupa je, kako navodi Davis, kalifornijski zakon o pomo\u0107i pri umiranju, koji mu je dopustio da epilog dr\u017ei pod kontrolom. A sama kontrola mu je, smatrao je, dala priliku da djecu nau\u010di da nema razloga za strah od smrti. Za tugu da, ali za strah ne.<\/p>\n\n\n\n

Davis je vlastitu smrt, ako mo\u017eemo tako re\u0107i, sveo na racionalnu mjeru i intervju zaklju\u010dio sljede\u0107im rije\u010dima: “Ja sam samo obi\u010dna osoba koja prolazi kroz ono kroz \u0161to u jednom trenutku svatko pro\u0111e u okolnostima koje nisu posebno tragi\u010dne. Osim mo\u017eda za pojedine \u010dlanove obitelji. Ali, znate, nema potrebe za nekim sna\u017enim i dubokim mislima. Zabavnije je gledati kako igra Golden State, gledati skandinavske krimi\u0107e ili \u010ditati knjige, i prije svega odmarati se i dru\u017eiti s obitelji. Izrazito sam sretan \u0161to sam u\u010dahuren u svoj toj ljubavi koju u\u017eivam ovdje.” Ono \u0161to svakom \u010ditatelju Davisovih knjiga upada u oko pri \u010ditanju ovih “posljednjih rije\u010di” jest linija tople racionalnosti prisutna u svim njegovim analizama.<\/p>\n\n\n\n

A tih analiza i knjiga je bilo mnogo i svaka zaslu\u017euje minimalno seminar na fakultetu, a ne nabrajanje u jednom od brojnih nekrologa. Istaknimo samo one koje su u recepciji plesale na rubu nadnaravnog. Zbog “Planeta slamova”, ina\u010de kod nas prevedenog, na audijenciju je, dodu\u0161e neuspje\u0161no, Davisa zvao Papa Frane. Dvije su mu pak knjige donijele titulu “proroka propasti”. Naime, dvije godine nakon objavljivanja legendarne studije povijesti Los Angelesa “City of Quartz” grad je eksplodirao u prosvjedima \u010dije je uzroke knjiga jasno detektirala i objasnila. Desetak godina kasnije, to\u010dnije 2005. godine, Davis je objavio svezak naslova “The Monster at our Door” kojim je zapravo “predvidio” pandemiju koronavirusa. On je sam isticao da se ne bavi predvi\u0111anjima, ali o\u010dito da je socijalna analiza u rukama takvih majstora dovoljna da budemo pripremljeni za ve\u0107inu scenarija.<\/p>\n\n\n\n

Pored samog sadr\u017eaja njegovih istra\u017eivanja i analiza, Davisov stil, i to u naj\u0161irem mogu\u0107em smislu rije\u010di, bio je presudno va\u017ean za sve nas koji smo politi\u010dki odrasli nakon Hladnog rata i formirali se na ostacima socijalisti\u010dke povijesti i teorijama proiza\u0161lim iz anglofone akademije. Naime, Davis je bio anakron u najboljem smislu te rije\u010di. Bio je politi\u010dko dijete 60-ih i takozvane nove ljevice, a istovremeno je odavao dojam autenti\u010dnog socijalista s po\u010detka 20. stolje\u0107a. Razlog tome vjerojatno le\u017ei u njegovoj socijalnoj pozadini: dijete mesara, ina\u010de konzervativca, a i sam voza\u010d kamiona koji je tek naknadno zavr\u0161io fakultet. Ta ga je pozadina vjerojatno spre\u010davala da sa suvremenom teorijom upije i dru\u0161tveni imid\u017e i navike onih koji su je proizvodili, a samo obrazovanje mu je jam\u010dilo da ne\u0107e skrenuti u jalovi anti-intelektualizam. Ina\u010de, vrijedi istaknuti svojevrsnu triviju, zanimljivu \u010ditateljima na na\u0161em podru\u010dju. Kako navodi u tekstu<\/a> u kojem se bavi putanjom vlastitom marksisti\u010dkog obrazovanja, presudni utjecaj na njega je imao o\u010dev prijatelj Lee Gregovich, sindikalac i komunist, \u010dija je obitelj s dalmatinske obale migrirala u SAD i koji mu je neprestano sugerirao: \u010ditaj Marxa!<\/p>\n\n\n\n

I Davis ga je \u010ditao i “probavljao” na specifi\u010dan na\u010din koji je njegovoj prozi pridonio s dva itekako va\u017ena u\u010dinka. Za razliku od brojnih kolega odraslih u suvremenoj akademiji Davis pojmovima nije baratao kao \u0161iframa za me\u0111usobno prepoznavanje upu\u0107enih ve\u0107 kao alatima za razumijevanje svijeta. I to pogodnima za \u0161to lak\u0161e i u\u010dinkovitije preno\u0161enje ste\u010denog znanja onima koji su u dru\u0161tvenoj podjeli rada ostali uskra\u0107eni za proces u\u010denja. Drugi u\u010dinak ti\u010de se razlike u odnosu na “pravovjerne” marksiste. Davis za razliku od njih nije koristio marksisti\u010dki aparat kao dokaz vlastite superiornosti nad kapitalisti\u010dkom stvarno\u0161\u0107u ve\u0107 kao prilagodljivi aparat u tuma\u010denju te stvarnosti, sebi i onima koje ta stvarnost svakodnevno maltretira. Prilagodljiv u smislu da ne tretira Marxovu ostav\u0161tinu kao “sveto pismo” ve\u0107 kao analiti\u010dki orijentir u okolnostima koje se neprestano mijenjaju. Davis je, zapravo, u svom obrazovanju zaobi\u0161ao najgore od oba svijeta.<\/p>\n\n\n\n

I pritom njegov radikalizam nije patio. Nedugo nakon \u0161to mu je dijagnosticiran tumor i on je odradio sli\u010dnu dijagnozu, samo je pacijent bila globalna vladaju\u0107a klasa. I to svih profila: kako ona s obje strane Atlantika, tako i ruska i kineska. Davis je po\u010detkom ove godina na stranicama Sidecara, uz obja\u0161njenja simptoma, napisao<\/a>: “Danas svatko citira Gramscija o interegnumu, ali to pretpostavlja da \u0107e se ne\u0161to novo roditi ili da se mo\u017ee roditi. Sumnjam. Mislim da umjesto toga moramo vladaju\u0107oj klasi dijagnosticirati tumor na mozgu: rastu\u0107u nesposobnost stjecanja bilo kakvog koherentnog razumijevanja globalne promjene kao osnove za definiranje zajedni\u010dkog interesa i formuliranje strategije velikih razmjera.” Mike nam, dakle, svijet ostavlja u prili\u010dno pesimisti\u010dnom stanju, ali i dalje ostaje idol i nadahnu\u0107e u borbi protiv onih koji su ga u to stanje doveli.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na vijest o smrti Mikea Davisa, ameri\u010dkog povjesni\u010dara i geografa, pripremio nas je prije koji mjesec sam Mike Davis. U jednom od posljednjih intervjua, objavljenom po\u010detkom srpnja, Davis je, ve\u0107 u poodmakloj fazi borbe s tumorom, pored ostalih, politi\u010dkih pitanja, odgovarao i na ona o skoroj neizbje\u017enoj smrti. I pritom ponudio rijetko trezven i, koliko […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43170,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[690],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-43168","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43168","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43168"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43168\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43172,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43168\/revisions\/43172"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43170"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43168"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43168"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43168"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43168"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43168"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43168"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43168"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}