Teku\u0107a rasprava o inflaciji kre\u0107e se na terenu izme\u0111u tehnike i metafizike, uz redovitu moralizaciju. Neophodna politizacija je mogu\u0107e jedino sna\u017enijim uklju\u010denjem ljevice. Uklju\u010duju\u0107i i obja\u0161njenja i recepte.<\/p>\n\n\n\n
Iako se, s razli\u010ditim intenzitetima vidljivosti, ve\u0107 gotovo godinu dana bez iznimke pojavljuje na lokalnom dnevnom medijskom redu, javni razgovor o problemu inflacije, njezinim uzrocima i potencijalnim rje\u0161enjima, u pravilu ostaje unutar sigurnih, strogo tehni\u010dkih \u017eanrovskih granica.<\/p>\n\n\n\n
U najboljem slu\u010daju, standardna kritika monetarnih politika centralnih banaka u posljednjih deset i vi\u0161e godina nadopunjava se preko volje minimalnom kontekstualizacijom, nabrajanjem recentno aktivnih inflatornih faktora na koje centralne banke po svojoj prirodi ionako nisu mogle imati previ\u0161e utjecaja. To je, ukratko, ona argumentacijska ruta koja uglavnom vodi od pucanja sada ve\u0107 notornih opskrbnih lanaca, preko porasta cijena energenata i hrane izazivanih ratom u Ukrajini, pa do sasvim trivijalnog nabijanja cijena osnovnih usluga i potrep\u0161tina od strane korporacija u kontekstu pove\u0107ane potra\u017enje.<\/p>\n\n\n\n
U najgorem, stvari se pristupa kao isklju\u010divo monetarnom fenomenu, to jest jednostavno kao cijeni koju je sada potrebno platiti zbog krive tehnokratske procjene u polju monetarne regulacije nakon 2008. godine \u2014 inflacija je, najkra\u0107e re\u010deno, samo posljedica pove\u0107ane ponude novca. Predvidljivo, kao konzervativni za\u010din, u oba se slu\u010daja koristi i primjer fiskalne politike ameri\u010dke dr\u017eave tijekom COVID-19 pandemije, odnosno podatak da se paket razli\u010ditih oblika javne financijske pomo\u0107i u me\u0111uvremenu pribli\u017eio granici od gotovo pet bilijuna dolara, bez, o\u010dekivano, previ\u0161e osvrtanja na logiku distribucije spomenutog iznosa. I dok je svaki od ovih momenata, naravno, u manjoj ili ve\u0107oj mjeri pridonio situaciji u kojoj se globalna ekonomija u posljednjih godinu i ne\u0161to dana zatekla, \u0161ira slika ostaje zamagljena. Drugim rije\u010dima, o inflaciji kao politi\u010dkom pitanju u pravom smislu rije\u010di uglavnom se ne mo\u017ee \u010duti ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Ovim povodom i u ovom kontekstu, depolitiziranost teku\u0107e diskusije o inflaciji mogu\u0107e je zapravo, izme\u0111u ostalog, tuma\u010diti i kao dubinu poraza ideje masovne lijeve politike u sedamdesetim i osamdesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a. Unato\u010d konkretnoj, povijesnoj referenci, u beskona\u010dnom aktualnom dominantnom naklapanju oko toga di\u017eu li, u poku\u0161ajima obuzdavanja inflacije, centralne banke kamatne stope dovoljno brzo i visoko ili ne, prostora za ozbiljniju politi\u010dko-ekonomsku kontekstualizaciju, za pogled na drugu stranu istog papira, \u010dini se, nema previ\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Naime, u sedamdesetima i osamdesetima, ameri\u010dka je ekonomija u dva navrata zabilje\u017eila dvoznamenkaste postotne stope inflacije, 1974. te u periodu izme\u0111u 1979. i 1981. godine, a priliku za propitivanje poslijeratnih kejnzijanskih standarda u organizaciji ekonomskih aktivnosti konzervativni makroekonomski kamp nije propustio. Unato\u010d “eksternim” \u0161okovima, odnosno poreme\u0107ajima u opskrbi naftom, rasprava je uspje\u0161no preba\u010dena uglavnom na kombinaciju tehni\u010dko-metafizi\u010dkog terena \u010dije su granice u principu do danas ostale sa\u010duvane u obliku korica tipi\u010dnog makroekonomskog ud\u017ebenika. Ukratko, izvore problema samo je trebalo za\u010depiti na nivou potra\u017enje.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107im dijelom zbog potrebe financiranja rata u Vijetnamu, a manjim zbog obi\u010dnih izbornih kalkulacija, Nixonova i Johnsonova administracija, glasilo je obja\u0161njenje, odr\u017eavale su stopu nezaposlenosti suvi\u0161e niskom. U kombinaciji s visokom razinom sindikalne gusto\u0107e (gotovo \u010detvrtina radne snage u privatnom sektoru u\u017eivala je neki tip sindikalne za\u0161tite), odbacivanjem zlatnog standarda i makroekonomskim politikama ve\u0107ih deficita i niskih kamatnih stopa, cijene su, prije ili kasnije, morale po\u010deti rasti i nastaviti rasti. Cijene su, me\u0111utim, po\u010dele i nastavile rasti i zbog toga \u0161to je kapital njihovim podizanjem istovremeno odgovarao i na rast tro\u0161kova proizvodnje i na sindikalne pritiske. No, dijagnoza i terapija ionako su bile unaprijed formulirane. Dr\u017eavno petljanje u samoreguliraju\u0107u logiku tr\u017ei\u0161ta \u2014 ekspanzivne monetarne politike, javna potro\u0161nja u funkciji poticanja ekonomskog rasta, smanjenje nezaposlenosti \u2014 inherentno je inflatorno.<\/p>\n\n\n\n
Pobjedu ipak nije odnijela posve idealna varijanta. Ova ili ona vrsta \u0161oka tr\u017ei\u0161te mo\u017ee izbaciti iz ravnote\u017ee, ali ne dugoro\u010dno, pa je i eksternu intervenciju mogu\u0107e tolerirati u slu\u010dajevima kada je ona u funkciji ponovnog uspostavljanja onoga \u0161to se smatra optimalnim uvjetima za funkcioniranje tog istog tr\u017ei\u0161ta. Spirala rasta cijena i pla\u0107a i ekonomske stagnacije rije\u0161ena je napokon koncem sedamdesetih u korist kapitala, i to s takvim u\u010dincima da se od njih ameri\u010dka radni\u010dka klasa zapravo nikada nije oporavila. Na izmaku 1979. godine Paul Volcker, upravo ustoli\u010den kao predsjednik FED-a, podigao je kamatne stope na gotovo 18 posto. Postotak \u0107e idu\u0107e godine dodatno narasti, a na rezultate nije trebalo dugo \u010dekati; ve\u0107i kreditni tro\u0161kovi, bankroti, rast nezaposlenosti i recesija obilje\u017eili su ameri\u010dku ekonomiju 1982. i 1983. godine. Stopa inflacije pala je zatim u listopadu 1982. godine ispod pet posto i problem je, eto, bio rije\u0161en.<\/p>\n\n\n\n
Nije stoga posebno \u010dudno \u0161to je Volckerovo prezime uskrsnulo u ve\u0107ini rasprava oko aktualne inflacije kao prakti\u010dni motiv za povla\u010denje kvazipovijesnih paralela. Uostalom, ideja centralne banke kao legitimne i stru\u010dne institucije u reguliranju inflatornih kretanja formirana je upravo u spomenutom razdoblju i prije ili kasnije preuzeta i na drugim lokacijama. Primjerice, osnovni cilj Europske centralne banke, prema Ugovoru iz Maastrichta, jest odr\u017eavanje “stabilnosti cijena”. Koncept je do kraja dotjeran ba\u0161 u devedesetima, kontrolom inflacije na zanemarivoj ili umjerenoj razini s ciljem za\u0161tite vrijednosti financijske imovine i, u situaciji u kojoj je sindikalni pokret prestao biti doista ozbiljan ekonomski faktor, upozorenjima o nu\u017enosti umjerenih pla\u0107a te monetarne i fiskalne discipline. Set istih postulata ambiciozniji rimejk do\u017eivio je nakon 2008. godine kada su se, u svjetlu rizika od deflacije i privrednog zastoja, centralne banke okrenule “nekonvencionalnim” metodama, to jest niskim ili negativnim kamatnim stopama i politikama otkupa javnog duga i financijske imovine.<\/p>\n\n\n\n
Liberalni diskurs o inflaciji, o\u010dito, nije u stanju dobaciti dalje od tehni\u010dke ili moralne kritike. U konkretnom primjeru monetarnih politika nakon 2008. godine nije, na primjer, u stanju postaviti pitanje o demokratskoj kontroli nad investicijama jeftinog javnog novca. Tako\u0111er, strukturna proturje\u010dja suvremenog kapitalizma ostaju nezapa\u017eena. Drugim rije\u010dima, u kojoj je mjeri doista suvislo tro\u0161iti toliko energije i prostora na raspravu o ritmu podizanja kamatnih stopa u situaciji u kojoj se centralne banke objektivno nalaze u slijepoj ulici. Konkretno, kako to\u010dno pomiriti politike upumpavanja povijesne koli\u010dine svje\u017eeg novca u financijski sektor i boriti se protiv inflacije monetarnim zatezanjem? Suo\u010deni s lo\u0161im izborom izme\u0111u umjetnih monetarnih poticaja, odnosno podizanja vrijednosti financijske imovine, i mjera \u0161tednje, obrise tre\u0107e, demokratske opcije u rje\u0161avanju problema inflacije moglo bi se nazrijeti u razgovoru koji ne\u0107e biti optere\u0107en teretom tehni\u010dke “neutralnosti”. S konceptom inflacije kao konkretnim oblikom preraspodjele, odre\u0111ene institucionalnim postavkama i \u0161irim odnosima mo\u0107i u dru\u0161tvu, ljevica ostaje ta koja bi takav razgovor trebala glasnije povesti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Teku\u0107a rasprava o inflaciji kre\u0107e se na terenu izme\u0111u tehnike i metafizike, uz redovitu moralizaciju. Neophodna politizacija je mogu\u0107e jedino sna\u017enijim uklju\u010denjem ljevice. Uklju\u010duju\u0107i i obja\u0161njenja i recepte. Iako se, s razli\u010ditim intenzitetima vidljivosti, ve\u0107 gotovo godinu dana bez iznimke pojavljuje na lokalnom dnevnom medijskom redu, javni razgovor o problemu inflacije, njezinim uzrocima i potencijalnim […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43119,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1644],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-43117","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-inflacija","theme-rad","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43117","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43117"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43117\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43118,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43117\/revisions\/43118"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43119"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43117"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43117"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43117"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43117"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43117"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43117"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43117"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}