Prema brojnim procjenama, ekonomskim i politi\u010dkim, Pavao Vujnovac preuzeo je titulu najmo\u0107nijeg i najutjecajnijeg doma\u0107eg kapitalista. Usporedili smo koliko se njegov poslovni model, politi\u010dke veze i medijska prisutnost razlikuju od prethodnika na toj poziciji.<\/p>\n\n\n\n
Nekidan su se iz Fortnenove, kompanije koja je nastala na financijskim razvalinama koncerna Agrokor, javili s priop\u0107enjem da je “Agrokor brisan iz sudskog registra.” Tako je i posljednji od \u010detiri Tu\u0111manova baruna iz devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a \u2013 Ivica Todori\u0107 \u2013 kona\u010dno i jednom zauvijek oti\u0161ao u povijest. Me\u0111utim, ne treba se brinuti, hrvatski politi\u010dko-poslovni \u0161ogunat ne\u0107e dugo ostati bez novih tajkuna na svom \u010delu. Na pomolu se ve\u0107 pojavljuju novi kandidati za poslovne magnate, vi\u0161e ili manje po volji stranke na vlasti. U prvom redu tu mislimo na osje\u010dkog vlasnika Prvog plinarskog dru\u0161tva (PPD), dijela Enna grupe, Pavla Vujnovca, te na Matu Rimca, na\u0161eg Stevea Jobsa iz Kalinovice. Obojici, svakome iz svog razloga, premijer i njegova vlada poklanja du\u017enu pa\u017enju i jo\u0161 mnogo toga vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
A, ovo \u2013 po volji stranke na vlasti \u2013 oduvijek je u na\u0161oj ina\u010dici dr\u017eavnog kapitalizma bilo od presudne va\u017enosti. Stoga je odstrjeljivanje Todori\u0107a i ru\u0161enje njegovog poslovnog carstva, a sve zbog navodno iskazane vladine brige za Todori\u0107eve dugove prema malim dobavlja\u010dima i visoku zadu\u017eenost koncerna, u najmanju ruku sumnjiva rabota. Otkad se to hadezeovska vlast brine za bilo koga drugoga osim da joj je vlastiti kazan stalno pun!? Prije \u0107e biti da je Plenkovi\u0107 tra\u017eio, a onda i na\u0161ao, ekskluzivno svoje mogule, lojalne njemu i njegovoj politi\u010dkoj viziji s kojima \u0107e mo\u0107i djelovati po sistemu “ruka ruku mije”. Na, izgleda, pomalo “odlijepljenog” i pogubljenog Todori\u0107a, u tim se i takvim poslovima vi\u0161e nije moglo ra\u010dunati.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, na\u0161a je teza da velikih razlika u poslovnim modelima izme\u0111u Tu\u0111manovih tajkuna i ovih danas i nema ba\u0161 previ\u0161e. Uzmemo li u obzir tri komponente \u2013 poslovni model, medijsku prezentaciju i veze s politikom \u2013 vidjet \u0107emo da se obrasci ponavljaju, s, dodu\u0161e, nekim varijantama, karakteristi\u010dnima za trenuta\u010dne poslovne i politi\u010dke okolnosti. Pa krenimo najprije s poslovnim modelima.<\/p>\n\n\n\n
Tu\u0111man i njegov HDZ po\u010detkom devedesetih instalirao je \u010detiri svoja poduzetnika \u2013 ve\u0107 re\u010denog Todori\u0107a, u\u017ee-strana\u010dkog poslovnjaka Miroslava Kutlu koji je posebno poslovno poharao Dalmaciju, zatim Luku Raji\u0107a, kasnijeg kralja mlijeka i Josipa Guci\u0107a. Sva \u010detvorica su na ovaj ili onaj na\u010din iskoristili hrvatsku privatizaciju, tu zlatnu koku za hadezeovski poslovni polusvijet, unutar koje se, kao \u0161to se zna, moglo postati vlasnikom socijalisti\u010dkog poduze\u0107a, a da pri tome nema\u0161 ni banke u d\u017eepu. Bilo je dovoljno samo da ima\u0161 iskaznicu HDZ-a, vezu u banci i ne\u0161to uvjeravala\u010dke mo\u0107i da izvlasti\u0161 male dioni\u010dare, uglavnom osiroma\u0161ene radnike doti\u010dnog poduze\u0107a. Biv\u0161i voza\u010d vilju\u0161kara, Raji\u0107 relativno se brzo povukao iz biznisa, rasprodao je svoje mljekarske fasilitije<\/em> po Hrvatskoj i poslovno se hibernirao u \u0160vicarskoj. Josip Guci\u0107 je preko dvadeset godina u bijegu pred vlastima, a sve zbog, naravno, malverzacija u privatizaciji. U bijegu pred pravosu\u0111em je i tre\u0107i iz \u010detverolista \u2013 Miroslav Kutle, strana\u010dki poduzetnik koji je u jednom trenutku bio vlasnik \u010dak 200 tvrtki, i koji je 1992. od kolega i struke bio izabran za menad\u017eera godine.<\/p>\n\n\n\n Na kraju tu je i Ivica Todori\u0107, jedini od \u010detvorice koji donekle potvr\u0111uje nalaze sociologa tranzicije da se nova kapitalisti\u010dka klasa u postsocijalisti\u010dkim dr\u017eavama regrutirala iz stare nomenklature. Dobro, nije sam Ivica iza\u0161ao iz komunisti\u010dkog legla, nego je to za njega u\u010dinio njegov tata Ante. Njegov tata Ante je do po\u010deka \u0161ezdesetih godina bio partijski du\u017enosnik srednjeg ranga (u jednom trenutku i delegat u saveznoj skup\u0161tini), onda socijalisti\u010dki entrepreneur<\/em> iz Bo\u017ejakovine, zatim je na \u010detiri godine zbog malverzacija u Agrokombinatu zaglavio u zatvoru i tamo dane kratio dru\u017ee\u0107i se s kasnijim predsjednikom Stjepanom Mesi\u0107em, da bi devedesete do\u010dekao spreman \u2013 sa cvje\u0107arskim pogonom iza sebe i ogromnom voljom da pripomogne novoj stranci u usponu ispred sebe. Ostalo je povijest.<\/p>\n\n\n\n U otprilike isto vrijeme kad se op\u0107instvo obavijestilo o sudskom brisanju Agrokora iz registra postalo je jasno da \u0107e oja\u010dati i polo\u017eaj brzorastu\u0107eg PPD-a u vlasni\u010dkoj strukturi najve\u0107eg trgova\u010dkog lanca u nas, \u0161to zapravo zna\u010di da bi upravo to mogao biti budu\u0107i najve\u0107i koncern u Hrvatskoj. \u0160to ga, dakle, u poslovnom smislu razlikuje od Agokora? U prvom redu to \u0161to je core<\/em> business<\/em> PPD-a ekstraktivna industrija koja je sasvim sigurno akumulativnija od retaila<\/em>, na kojem se temeljilo Todori\u0107evo carstvo. Druga razlika je \u0161to, izgleda, da novi slavonski poduzetnici diverzificiraju ulaganja br\u017ee od Todori\u0107a. Osim u maloprodaji i poljoprivredi, Todori\u0107 se oku\u0161ao i u turizmu, osiguranjima i nekretninskom biznisu, sve manje-vi\u0161e bez nekog ve\u0107eg rezultata. Vujnovac otkriva u jednom od svojih rijetkih intervjua<\/a> da planira svojevrsnu “singapurizaciju” Hrvatske. Planira u rije\u010dkoj i plo\u010danskoj luci razvijati terminalski biznis, ima izlete i u turizam, a kako glavni biznis upada u krizu zbog rata na istoku Evrope, PPD se planira upustiti u tzv. zelenu tranziciju i prebaciti se na solare. Ovo sa singapurizacijom i ne mora biti tako neizvodljivo. Prema zadnjem popisu opustjela Hrvatska ima stanovni\u0161tva kao otprilike prosje\u010dni azijski grad-dr\u017eava, a bogomdani zemljopisni polo\u017eaj Hrvatske dozvoljava joj da iskori\u0161tava tu geografsku rentu to\u010dno onako kao \u0161to u slu\u010daju turizma iskori\u0161tava prirodnu rentu. Osim toga Singapur i Hrvatska, osim povoljnog strate\u0161ko-geografskog polo\u017eaja, dijele jo\u0161 jednu bitnu karakteristiku. U obje je zemlje, iako slu\u017ebeno vlada vi\u0161estrana\u010dje, na djelu vi\u0161edesetljetno jednostrana\u010dje. U Singapuru je na vlasti Stranka narodne akcije od 1959, a u nas HDZ, de facto, od 1990, s tim da se ni u bli\u017eoj ni u daljnjoj budu\u0107nosti ne vidi tko bi te dvije stranke u te dvije dr\u017eave mogao zamijeniti. Reklo bi se stabilokracija ad<\/em> infinitum<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Ali, ono \u0161to je odredilo sudbinu PPD ipak nije ni \u0161irenje asortimana ni singapurizacija Hrvatske. Od male slavonske plinarske tvrtke koja je do 2013. godine radila na rubu rentabilnosti, PPD se doslovno preko no\u0107i razvio u prvog plinarskog igra\u010da u nas i to zbog zahtjeva Europske unije za liberalizacijom tr\u017ei\u0161ta plina. Kad je nestala gornja granica cijene plina i kad je prestao dr\u017eavni diri\u017eizam u plinarskoj industriji (a nestao je za vrijeme ministrovanja haenesovog Ivana Vrdoljaka, ina\u010de Vujnov\u010devog osje\u010dkog prijatelja, \u0161to nije za odbaciti), margine PPD su sko\u010dile u nebesa.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to nove i stare biznismene ipak \u010dini istima jesu politi\u010dka diverzifikacija. Slavonske “plinare” spominjalo se da su u vezi s “domovincima”, jer je jedan od direktora iz PPD-a blizak s tom politi\u010dkom opcijom. Me\u0111utim, PPD je znao pripomo\u0107i i HDZ-u, recimo, onda kad je Karamarkovoj verziji te stranke posudio pare, istina s kamatom. Jo\u0161 je vi\u0161e “zadu\u017eio” Plenkovi\u0107a kad mu je “usko\u010dio” u kutinskoj “Petrokemiji”. Tog je vje\u010dnog gubita\u0161a PPD poku\u0161ao konsolidirati \u2013 vidjet \u0107emo da li i dugotrajno \u2013 \u0161to im premijer sigurno ne\u0107e zaboraviti. Vujnovac iz kutinske azotare ipak kani iza\u0107i, jer se, kako ka\u017ee, ne planira baviti du\u0161i\u010dnim gnojivom.<\/p>\n\n\n\n Todori\u0107 je uvezan s politikom bio jo\u0161 i vi\u0161e. Bio je tako \u010dlan VIP<\/em> vagona u ljeto 1995, kad je s Tu\u0111manovim vlakom obilazio spaljenu Krajinu poslije Oluje. Todori\u0107ev direktor je bio i Bo\u017eo Prka, kasniji direktor Privredne banke Zagreb, a jedno vrijeme mu je u tvrtki direktovao i Zdravko Mari\u0107, donedavni Plenkovi\u0107ev ministar financija.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, istima ih \u010dine i ekscesivna osobna potro\u0161nja. Tako je Vujnovac ovo ljeto na stranicama novina zavr\u0161io kad mu je carina na\u0161la neprijavljenu skupocjenu ogrlicu. Todori\u0107u su istra\u017eitelji u postupku oko Agrokora pronalazili ra\u010dune za privatne tro\u0161kove, namirivane tvtrkinim novcima. A zna se da u svim poslovnim tutorijalima pi\u0161e da menad\u017eeri i vlasnici ne smiju razmetljivo pokazivati svoje bogatstvo i da se suzdr\u017ee od kompulzivne potro\u0161nje.<\/p>\n\n\n\n I na kraju, odnosi s medijima. Poslovnjaci ne vole medije, i to pokazuju i oni stari i ovi novi. U PPD-u su vrlo brzi na okida\u010du svaki put kad treba reagirati na negativne napise o njima u medijima, a u tom se smislu pojavila i vijest da kane tu\u017eiti Miru Bulja iz Mosta, jer je ovaj govorio o PPD-ovim nekretninskim dilovima u Podbiokovlju. Rijedak gost na stranicama novina u svoje je vrijeme bio i Todori\u0107. I sam je imao vrlo visoku ucjenjiva\u010dku mo\u0107 i njome manipulirao u za\u0161titi svog posla, imena i makinacija. Kad bi se pojavio kakav negativno intonirani tekst u novinama, on bi iz tog medija vrlo brzo povukao svoje oglase. O Todori\u0107u je pisati mogao samo dobro provjereni novinar i to na samo jedna na\u010din \u2013 afirmativno i ulagiva\u010dki. Vjerojatno najpoznatiji tekst tog tipa potpisao je Nino \u0110ula, novinar Jutarnjeg, koji se prije petnaestak godina provozao gazdinim helikopterom i skupa s njim pregledao Todori\u0107eve nove akvizicije na istoku Hrvatske, Belje u Baranji i nasade luka na granici sa Srbijom. Jutarnji i ina\u010de jako kuburi s ulagiva\u010dkim novinarstvom. Otprilike u isto vrijeme kad je \u0110ula s Todori\u0107em pregledavao baranjske farme tovnih junica, novinar Miljenko Jergovi\u0107 uzdizao je aktualnog premijera Ivu Sanadera, predstavljaju\u0107i ga kao “\u010dovjeka dalmatinskog \u0161arma” s “vi\u0161kom samopouzdanja” i nekoga tko “ne frazira” te ima “bogat govorni izraz i stil”.<\/p>\n\n\n\n Da smo na mjesto novih tajkuna, podigli bi obrve na prvu pohvalu koja pristigne iz Stirie, Hanza medije ili s HTV-a. Jer, dosada\u0161nje iskustvo govori, da svaki put kad te srednjestruja\u0161ki mediji krenu hvaliti, vrijeme je da se po\u010dne\u0161 brinuti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prema brojnim procjenama, ekonomskim i politi\u010dkim, Pavao Vujnovac preuzeo je titulu najmo\u0107nijeg i najutjecajnijeg doma\u0107eg kapitalista. Usporedili smo koliko se njegov poslovni model, politi\u010dke veze i medijska prisutnost razlikuju od prethodnika na toj poziciji. Nekidan su se iz Fortnenove, kompanije koja je nastala na financijskim razvalinama koncerna Agrokor, javili s priop\u0107enjem da je “Agrokor brisan […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":43106,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[110,228],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-43104","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43104"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43104\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43105,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43104\/revisions\/43105"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43106"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43104"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=43104"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=43104"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=43104"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=43104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Politi\u010dka diverzifikacija<\/h2>\n\n\n\n